Američko-čileanski publicist, filmski redatelj, financijski bloger, YouTuber i komentator u takozvanoj “manosferi”, Gonzalo Lira u fokusu svjetskih medija pojavio se sredinom travnja kada ga je, po njegovim tvrdnjama, uhitila Ukrajinska sigurnosna služba (SBU) u ukrajinskom gradu Harkivu.
Aktivni prokremaljski propagandist s mjestom prebivališta u Ukrajini, tjedan dana nakon navodnog uhićenja, nepotvrđenog iz ukrajinskih izvora, pojavio se u razgovoru s novinarom Alexom Christoforouom na YouTube kanalu The Duran (arhivirano ovdje) te ispričao da su ga 15. travnja oko 13 sati po lokalnom vremenu pokupili agenti SBU-a te da više nema svoje računalo i mobitel, ali da je fizički dobro. “Još uvijek sam u Harkivu. Vlasti su mi rekle da u ovom trenutku ne mogu otići”, kazao je u tom kratkom razgovoru.
Gonzalo Lira prije rata u Ukrajini
Prema pisanju Daily Beasta, prije početka rata u Ukrajini, na temelju dotadašnjih aktivnosti na internetu, nitko ne bi rekao da je Lira građanin-novinar, stručnjak za vanjsku politiku ili ekspert za ratove, kao što bi se dalo zaključiti prema njegovim brojnim objavama nakon ruske invazije na susjednu državu.
Stručnjak sa švicarskog École polytechnique fédérale de Lausanne, Horta Ribeiroa, kazao je da je Lira, prije rata, bio “srednje veliki YouTuber u manosferi”. Takozvana “manosfera” je grupa internetskih stranica, blogova i foruma koji promiču maskulinost, mizoginiju te se žestoko protive feminizmu. Pobornici ideje vjeruju da su muškarci potlačeni spol, bez obzira na nebrojene slučajeve te nepobitne i jasne dokaze o diskriminaciji žena diljem svijeta.
Pod pseudonimom Coach Red Pill, Lira je snimao videe i održavao seminare u kojima je nudio savjete o spojevima, životu i vezama. U manosferi, za osobe koje su “red-pilled” se smatra da su shvatile “skrivene” navodne istine o rodovima i odnosima. To su uglavnom stari stereotipi o tome kako sve žene navodno razmišljaju isto, kao i reakcionarne ideje i veličanje tradicionalnih rodnih uloga u društvu i odnosima te kako se njihovo “uništavanje’ negativno održava na muškarce.
“Nikada ne izlazite sa ženama u 30-ima”, jedan je od tipičnih Lirinih savjeta koje je iznio u snimci iz 2020. godine, a među njegovim savjetima mogu se naći i oni tipa: “bez obzira na to što tvrde, sve žene samo istinski žele novac, dom i djecu”. Njegove druge internetske aktivnosti prije rata u Ukrajini uključivale su i financijske savjete.
Do sredine veljače tvrdio da Rusija neće napasti Ukrajinu
Nakon što je jedno vrijeme širio teorije zavjere vezane uz koronavirus, prebacio se na geopolitiku. Portal The Bulwark prikazao je sažeto koje je sve teze Lira širio od početka rata u Ukrajini. Još sredinom veljače, tvrdio je da je “potpuno suludo” govoriti o ruskoj invaziji i da “nitko stariji od 12 godina ili s kvocijentom inteligencije višim od 90 ozbiljno ne vjeruje da će Rusi uskoro izvršiti invaziju” (arhivirano ovdje).
Za razliku od drugih prokremaljskih propagandista, Lira je odmah na početku rata, u jednom od svojih prvih videa, taj sukob nazvao “ratom” i “invazijom”, suprotno od termina “specijalna vojna operacija” koji je širila službena Moskva. “Svi kažu da je ruska invazija na Ukrajinu neopravdana. To je laž. Bilo je mnogo razloga za napad na Ukrajinu”, kazao je Lira te dodao kako se čudi što Rusija nije ranije napala Ukrajinu, prije čak 10 godina i to zato što su Vlade koje su vodile Ukrajinu bile “korumpirane” i “despotske” – što je argument koji u opravdanju rata često koriste prokremaljski propagandisti (arhivirano ovdje).
Lira je na početku invazije tvrdio da će ukrajinska vojska brzo biti uništena i da će jedina zvjerstva u ratu počiniti “ukrajinski nacisti”. Kada je potopljen ruski brod Moskva, prvo je napisao da je to vjerojatno “operacija koju nije naredio Kijev” jer “je ukrajinsko vojno zapovjedništvo potpuno uništeno u ruskim napadima”. Ruske zločine u Buči nazvao je velikom prevarom, kao što je i ruski raketni napad na željezničku stanicu u Krematorsku pripisao lažnom operacijom Ukrajinaca. Prema svemu što se prije njegova navodnog uhićenja od strane ukrajinske obavještajne službe, ali i nakon toga Lira objavljivao, može se zaključiti da je blizak stavovima službenog Kremlja.
Kada je Lira nestao 15. travnja, na društvenoj mreži Telegram, šest dana kasnije, o njemu je pohvalno pisala glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova (arhivirano ovdje). Navela je da je državljanin Čilea i SAD-a ‘aktivno komentirao događaje u Ukrajini’ i to s lica mjesta, prvo u Kijevu, a potom u Harkivu.
“Pošteno i s puno znanja govorio je o pozadini krize i opisivao je nasilje koje se događa oko njega, uključujući i zločine nacista. Svojim video blogovima otvorio je oči mnogima na Zapadu. Desničarskim radikalima se, naravno, to nije posebno svidjelo. Počele su stizati prijetnje”, napisala je Zaharova. I iz ovog statusa može se zaključiti da je službena Moskva podržavala stavove koje je Lira u svijet slao iz Ukrajine.
Lirin popis
Faktograf je dobio upit čitatelja u kojem smo zamoljeni da istražimo slučaj Gonazala Lire i njegovog navodnog uhićenja od strane ukrajinskih službi. Našeg čitatelja je zanimalo koliko ima dokaza da se ukrajinska vlada doista obračunava s političkim neistomišljenicima, koristeći rat kao izgovor.
Naime, česta meta kritika Gonzala Lire u snimkama bio je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Ukrajinsku vlast etiketirao je kao “režim Zelenskog”, a ponavlja i često pobijanu tezu o ukrajinskoj vlasti kao “nacistima”. Lira je na Twitteru 26. ožujka objavio status (arhivirano ovdje) u kojem je pobrojao devet imena Ukrajinaca s napomenom da ih pratitelji upišu u Google ako žele “znati pravu istinu o režimu Zelenskog”.
“Ako niste ništa čuli od mene u narednih 12 sati ili više, stavite i moje ime na listu”, napisao je Lira sugerirajući da će ga snaći sudbina pobrojanih. Na listi su se našli Vlodimir Struk, Denis Kireev, Mikhail i Aleksander Kononovič, Nestor Šufrič, Jan Taksjur, Dmitri Djangirov i Elena Berežnaja. Svi ovi ljudi su Ukrajinci, uglavnom su politički bliski Rusiji i svi su stradali ili nestali u misterioznim okolnostima nakon početka ruske invazije.
Volodimir Struk
Prema pisanju Al Jazeere Volodimir Struk, vozač kamiona koji je postao vlasnik pivovare, bio je od 2012. do 2014. godine parlamentarni zastupnik Stranke regija, najveće ukrajinske prokremaljske političke opcije, u jugoistočnoj regiji Luhansk. Nakon što su proruski separatisti dio Ukrajine uz podršku Kremlja pretvorili u samoprozvanu “Narodnu republiku”, Struk se u nju preselio iz Kremine, grada pod kontrolom ukrajinskih vlasti. Ukrajinski tužitelj optužio ga je za separatizam, no on se vratio u Kreminu i prošlog studenog izabran je za gradonačelnika s gotovo 52 posto glasova. Iako je bio na dvije potjernice, on je i dalje ponosno nosio proruski simbol zabranjen u Ukrajini – crveno-narančastu vrpcu.
Dva dana prije smrti, Struk je kazao da su ruski osvajači dobrodošli u Kreminu. Potom su ga maskirani muškarci oteli iz njegove kuće, a njegovo tijelo je pronađeno 1. ožujka.
“Cijeli državni aparat Ukrajine – SBU (sigurnosna služba), Ministarstvo unutarnjih poslova, tužitelji, sud – nisu mogli učiniti ništa osam godina s otvoreno separatistički nastrojenim Strukom zato što je imao mnogo novca. Najvjerojatnije je bio podržavan od Ruske Federacije”, napisao je na Telegramu savjetnik u ukrajinskom Ministarstvu unutarnjih poslova Anton Herashchenko te dodao kako je političar “smaknut kao izdajnik od strane nepoznatih patriota”.
Denis Kireev
Misterij i kontradiktorne informacije obavijaju i smrt bivšeg bankara i bivšeg ukrajinskog pregovarača u mirovnim pregovorima s Rusijom, 45-godišnjeg Denisa Kireeva. Nakon što je početkom ožujka pronađen mrtav u Kijevu, Interfax-Ukraine je objavio citat ukrajinskog zastupnika Oleksija Hončarenka s Telegrama, gdje je napisao da su Kireeva ubili pripadnici SBU-a tijekom uhićenja, a bio je osumnjičen za izdaju, pisao je britanski tabloid Mirror.
No, potom se službenim priopćenjem oglasilo ukrajinsko Ministarstvo obrane u kojem je napisalo da je Kireev “poginuo kao heroj”. “Tijekom izvršavanja posebne operacije, tri špijuna su ubijena – zaposlenici Glavne obavještajne uprave Ministarstva unutarnjih poslova, Aleksei Ivanovič, Čibineev Valerij Viktorovič, Denis Borisovič Kireev“, napisali su te uz izražavanje sućuti obitelji dodali da “heroji nikad ne umiru”. Zbog ovih kontradiktornih izvještaja teško je sa sigurnošću reći je li Kireeva ubila ukrajinska sigurnosna služba ili je poginuo na tajnom zadatku radeći za ukrajinsku državu.
Mikhail i Aleksander Kononovič
Na listi su se našli i braća Mikhail i Aleksander Kononovič, vođe Lenjinističke komunističke mladeži, omladinske organizacije Komunističke partije zabranjene u Ukrajini. Posljednje informacije o njima objavljene su na Facebook stranici Svjetske federacije demokratske mladeži WFDY.
Oni su 7. ožujka napisali da je glavni tajnik ukrajinske komunističke mladeži Mikhail Kononovič sa svojim bratom uhićen pod optužbama da su ruski i bjeloruski špijuni. Šest dana kasnije napisali su da su braća smještena u pritvor u Kijevu te da su pretučeni, no još uvijek živi. Nakon toga informacija o dvojici pritvorene braće više nije bilo.
Zbog navodnog pritvaranja braće Kononovič, grčki eurozastupnik Kostas Papadakis postavio je pitanje visokom predstavniku za vanjsku politiku EU Josepu Borrellu te je tražio od Europske komisije da izrazi svoj stav o antikomunističkim progonima u Ukrajini. Sudeći prema izvorima na internetu, odgovor na to pitanje nije dobio.
Nestor Šufrič
Proruski ukrajinski političar i parlamentarac iz “Opozicijske stranke – Za život” Nestor Šufrič početkom ožujka pritvoren je dok je fotografirao na kontrolnoj točci blizu Kijeva. Prema pisanju lokalnih ukrajinskih medija, pritvorila ga je teritorijalna obrana, a ukrajinski zastupnik Volodomir Ariev je kazao da ga u pritvoru drži Ukrajinska sigurnosna služba. Šufrič je u visokoj politici od 1998. godine, a član je i ukrajinskog parlamenta.
Prošlog tjedna su lokalni mediji pisali da je Šufrič napustio Ukrajinu i otputovao u inozemstvo jer mu je jedno od troje djece moralo ići na liječnički pregled. Na temelju zakona o ratnom stanju, 20. ožujka ukrajinsko Vijeće za nacionalnu sigurnost i obranu, zabranilo je aktivnosti stranke “Opozicijska platforma – Za život”, a 14. travnja isto je učinio i ukrajinski parlament s Klubom zastupnika te stranke.
Jan Taksjur
Kijevski novinar, pisac i aktivni podržavatelj Ukrajinske pravoslavne crkve, 70-godišnji Yan Taksjur nestao je 10. ožujka, a potom su članovi njegove obitelji kazali da ga je uhitila Ukrajinska sigurnosna služba te da je smješten u pritvor u glavnom gradu Ukrajine.
Njegova supruga prije dva mjeseca je kazala da je Taksjur u teškom zdravstvenom stanju i da u pritvoru ne može dobiti normalnu liječničku pomoć, da mu je odbijena hospitalizacija te zatražila trenutno njegovo puštanje na slobodu zbog zdravstvenih razloga. Nakon toga, više nije bilo informacija o Janu Taksjur.
Dmitri Djangirov
Dmitri Djangirov, prema izvorima s interneta, je 55-godišnji ukrajinski novinar i član Nove socijalističke stranke Ukrajine, koji je nestao 7. ožujka ove godine, a sumnja se kako je i njega pokupila Ukrajinska sigurnosna služba.
Nije poznato gdje se sada nalazi i je li za što optužen.
Elena Berezhnaya
Posljednja na listi Gonzala Lire je poznata ukrajinska borkinja za ljudska prava Elena Berežnaja, koju je, prema izvorima s interneta, policija uhitila 16. ožujka, a dan kasnije su je predali Ukrajinskoj sigurnosnoj službi. Predmet njezine borbe bilo je pravo na obrazovanje i govorenje ruskim jezikom u Ukrajini.
Iako je dokazano da mnogi navodi Gonzala Lime nisu točni i služe u propagandne svrhe ruske države, dio slučajeva koje je naveo na svom popisu sugeriraju kako je točno da i na ukrajinskoj strani postoje progoni političkih neistomišljenika.
