Gotovo neprimjetno je prošla vijest da je 29. travnja otvorena javna rasprava o prijedlogu novog ugovora Hrvatske radiotelevizije (HRT) i Vlade za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2027. godine. Novi petogodišnji ugovor trebao bi utvrditi javnu ulogu i programske obaveze javnog medijskog servisa te iznos i izvor sredstava za njihovo financiranje. Njime se, također, definiraju minimalni udjeli pojedine vrste programskog sadržaja na radijskim i televizijskim kanalima HRT-a.
Obaveza sklapanja ugovora HRT-a i Vlade propisana je Zakonom o HRT-u. Javna rasprava traje do 12. lipnja.
U javnoj raspravi je samo dio Ugovora vezan za programske obaveze HRT-a, ali ne i dio o financijskom poslovanju i strateškim projektima.
U radnoj skupini koja je izradila prijedlog Ugovora su: pomoćnik glavnog ravnatelja HRT-a Renato Kunić, glavna urednica Hrvatskog radija Eliana Čandrlić Glibota, rukovoditelj RJ Pristojba Damir Tus, savjetnik-mentor Damir Šimunović, rukovoditelj RJ Dizajn i scenografija Vedran Vukašinović, tajnica Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a Mirjana Bujdo Vađina i Jelena Milošević iz Dramskog programa te kao vanjski savjetodavni članovi Zdravko Kedžo, predsjednik Programskog vijeća i Đemal Bratić, član Programskog vijeća HRT-a.
Manje informativnog sadržaja, posebno na radiju
Prema dokumentu kojeg je HRT pustio u javnu raspravu predlaže se smanjenje obaveznog udjela informativnih emisija na svim radijskim postajama Hrvatskog radija (i na nacionalnom i na regionalnom nivou) kao i na Prvom i Drugom programu Hrvatske televizije.
Najveća smanjenja na radijskom kanalu na nacionalnom nivou, dogodila bi se na Drugom programu Hrvatskog radija na kojem bi se obavezni udio informativnog sadržaja smanjio s 10 posto na svega 3 posto. Velike promjene su i na lokalnim radiostanicama koje su dio HRT-a – Radio Osijek, Radio Sljeme, Radio Pula, Radio Rijeka, Radio Zadar, Radio Knin, Radio Split i Radio Dubrovnik. U aktualnom ugovoru, koji je HRT sklopio s Vladom za period 2018-2022, propisano je da minimalni udio informativnog programa mora biti 18 posto, a sada se predlaže samo 10 posto.
Ako to preračunamo u sate, znači da bi – usvoji li se ovakav prijedlog novog ugovora – u idućih pet godina na Drugom programu Hrvatskog radija moglo biti i do 3066 sati manje informativnog sadržaja, a na svakoj od lokalnih radio stanica – i do 3504 sati manje vijesti i drugih emisija u kojima se razmatraju društvene, političke i gospodarske teme.
Smanjen je obavezni udio informativnog programa i na međunarodnom radijskom kanalu Glas Hrvatske, s 42 posto na 35 posto. U napomenama o tom programu više se ne spominje „dnevno emitiranje vijesti za Hrvate iz BiH“.
Promjene se predlažu i za televizijske kanale. Na HTV1 obavezni udio informativnog programa smanjio bi se sa sadašnjih 27 posto na 20 posto, a na HTV2 sa sadašnjih 3 posto na samo 1 posto.
Takvo drastično smanjenje minimalnog udjela informativnog sadržaja na HTV1 i HTV2, a posebno na Hrvatskom radiju, na HRT-u objašnjavaju otvaranjem prostora uredničkoj slobodi, odnosno da je riječ o definiranom minimalnom udjelu, a da stvarni udio može biti i veći.
„Opći programski televizijski i radijski kanali sukladno zakonu trebaju biti definirani 70 posto, a specijalizirani 80 posto. Predloženi postoci su prijedlog sadašnjeg programskog vodstva u definiranju programskih vrsta. Smanjenje jedne vrste omogućilo je povećanje drugih vrsta programa. Važno je napomenuti da smanjenje minimalnog udjela neke programske vrste ne znači nužno da će biti i stvarno smanjenje. Predloženi postotak je samo minimalni udio, on može biti i veći od dosadašnjeg u sklopu 25 % nerazvrstanog programskog vremena. Riječ je, dakle, o uredničkoj procjeni“, kažu za Faktograf na HRT-u.
Na primjeru Drugog programa Hrvatskog radija to trenutno u prijedlogu novog Ugovora HRT-a i Vlade izgleda ovako: predlaže se minimalno 3 posto informativnog, 10 posto zabavnog, 50 posto glazbenog, 6 posto sportskog i 1 posto promotivnog sadržaja, dok se za igrani, obrazovno-znanstveni, umjetnost i kulturu uopće više ne predviđaju minimalne obaveze emitiranja. Postoji i prazna rubrika „ostali emitirani sadržaji“.
Po tumačenju koje smo dobili s HRT-a, u slučaju da se urednici na Drugom programu Hrvatskog radija ipak odluče za više informativnog sadržaja, oni bi za to imali prostora jer im je preostalo 30 posto nerazvrstanog dijela vremena, ali nisu obavezni. Dakle, i ako ostanu pri minimalnoj „normi“ bit će u redu.
Dosadašnja praksa je pokazala da se na Drugom programu Hrvatskog radija obično emitiralo više informativnog programa od propisanog minimuma, ali teško je vjerovati da bi se sada – ako prođe predloženi „minimalac“ od 3 posto – taj udio mogao održati na dosadašnjih realiziranih 18-19 posto koliko je bilo posljednjih nekoliko godina (1, 2, 3).
Slična usporedba se može napraviti i s ostalim radijskim i televizijskim kanalima na kojima se predlaže rezanje minimalnog udjela informativnog sadržaja, dakle ne samo rezanja vijesti nego i specijaliziranih magazinskih emisija. Teško da će ubuduće itko od njih doseći sadašnju minutažu informativnog sadržaja ako im se postavljaju tako niski pragovi obaveznog emitiranja.
Kako se pod informativne emisije ne ubrajaju samo vijesti, nego i emisije koje obrađuju važne društvene, gospodarske i političke teme, najavljeno rezanje informativnog dijela na Drugom programu Hrvatskog radija može zahvatiti i emisije poput Avanture promjene (razgovori sa psihologom), Čekaonica (emisija o medicini i zdravlju) ili Sunčani sat (o turizmu). Emisije sličnog sadržaja – od društvenog do političkog – mogu stradati i na svih osam regionalnih radio postaja Hrvatskog radija, jer je na svakoj od njih sadašnjih 18 posto minimalnog udjela informativnih emisija smanjen na samo 10 posto.
Nestali prijenosi Sabora
Nakon čitanja prijedloga novog Ugovora, može se zaključiti da će većina informativnih emisija, političkih i gospodarskih magazina i sličnog informativnog sadržaja biti emitirano na HTV4 gdje se obavezni udio informativnog programa penje sa sadašnjih 70 posto na 80 posto. To je na tragu ranije ideje da se HTV4 profilira kao news kanal. On se do sada dobrim dijelom punio kojekakvim reprizama s HTV1 i prenošenjem pojedinih emisija Hrvatskog radija.
Zanimljivo je da se – i pored povećanja udjela informativnog sadržaja na HTV4 – u opisu programa više ne navodi da HTV4 „prenosi sjednice Hrvatskog sabora“, a što je stajalo u oba dosadašnja ugovora s Vladom.
Pitali smo HRT znači li to da HTV više neće prenositi sjednice Sabora, odnosno da će o njima samo izvještavati ili da će biti prijenosa na nekoj drugoj HRT-ovoj platformi. Iz njihovog odgovora može se zaključiti da će prijenosi ovisiti o uredničkoj odluci te da se neće, kao do sada, u Ugovoru navoditi kao obaveza.
„Ugovor generalno izbjegava definiranje neke programske vrste, imenom neke točno određene emisije ili prijenosa. Konkretno, prijenos Sabora je sastavni dio informativnog programa kao vrste. Dakle, Ugovor ne brani prenošenje sjednica, ali ih izrijekom i ne naređuje. Takvim postupkom (navođenjem imena emisije ili prijenosa) izravno bi narušavali uredničku neovisnost“, stoji u odgovoru Odjela komunikacija HRT-a.
Ne planira se formiranje manjinske redakcije
Promjene u prijedlogu novog Ugovora vidljive su i u dijelu koji se tiče zakonske obaveze informiranja pripadnika nacionalnih manjina na manjinskim jezicima, uključujući i programe za djecu na jezicima nacionalnih manjina.
Ostaje obaveza informiranja nacionalnih manjina – čak štoviše dodano je da je jedan od ciljeva misije HRT-a „čuvanje digniteta i promicanje vrijednosti nacionalnih manjina“ – ali više nema odredbe koja je precizirala da će se emitirati posebne radijske emisije na talijanskom jeziku na Radio Puli i Radio Rijeci za pripadnike talijanske manjine, a na Radio Osijeku na mađarskom i slovačkom za pripadnike mađarske, odnosno slovačke manjine.
Više nema ni obaveze emitiranja emisija na hrvatskom jeziku za bošnjačku i srpsku manjinu na Radio Dubrovniku, odnosno Radio Kninu. Umjesto toga, ostavljena je samo načelna rečenica da će se „u regionalnim radijskim programima u područjima veće prisutnosti nacionalnih manjina dodatno emitirati emisije na jezicima nacionalnih manjina, uz specijalizirani glazbeni sadržaj“.
U prijedlogu novog Ugovora nema ni traga da na HRT-u planiraju formiranje manjinske redakcije, a o čemu su se od veljače intenzivirali razgovori novog rukovodstva HRT-a i predstavnika nacionalnih manjina. Predstavnici manjina već dugo su nezadovoljni načinom kako se prati manjinska problematika na HRT-u, kako kažu, uglavnom preko getoiziranih emisija. Oni bi željeli manjinsku redakciju sastavljenu od pripadnika nacionalnih manjina specijaliziranih za manjinska pitanja.
Zbog toga je formirana radna skupina u kojoj su predstavnici HRT-a i nacionalnih manjina koja je trebala raditi na novom Ugovoru HRT-a i Vlade u dijelu koji se tiče manjina, kao prvom preduvjetu za formiranje manjinske redakcije. Ta suradnja za sada nije dala rezultata. Nije pomoglo ni to što je na čelu radne skupine s predstavnicima nacionalnih manjina Renato Kunić koji je istodobno i na čelu HRT-ove skupine za izradu čitavog Ugovora HRT-a i Vlade.
Manjinama sad preostaje ili da se uključe u javnu raspravu i pokušaju na taj način ubaciti odredbu o manjinskoj redakciji ili da se pouzdaju u Vladu, kao supotpisnicu budućeg Ugovora, da će ona uspjeti to progurati. Naime, u Programu Vlade za mandat 2020-2024 stoji da će se „Vlada u pregovorima o sljedećem Ugovoru između Vlade i HRT-a zalagati za osnivanje redakcije za manjine na HRT-u i uključivanje pripadnika nacionalnih manjina, odnosno novinara koji imaju iskustva u izvještavanju o specifičnim, manjinskim temama“. Ako će se premijer Andrej Plenković držati obećanog, onda mu to ne bi trebalo biti teško. Uostalom, upravo su manjinski zastupnici jedni od najbitnijih koalicijskih partnera vladajućih.
I pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u najnovijem Izvještaju o stanju ljudskih prava u 2021. godini upozorava da je „zastupljenost nacionalnih manjina u javnim medijima i dalje jedno od područja u kojem se manjinska prava najslabije ostvaruju“. Navodi da bi Vlada u pregovorima o novom Ugovoru s HRT-om treba inzistirati na osnivanju posebne redakcije za manjine. Jedna od preporuka pučke pravobraniteljice je i precizno definiranje obaveza HRT-a u proizvodnji i emitiranju emisija na manjinskim jezicima. Važne su i preporuke Vijeća Europe koje se tiču provođenja Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina i Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima.
Skromniji plan prilagođavanja programa za osobe s invaliditetom
Zanimljive su i promjene koje se odnose na zakonsku obavezu proizvodnje i prilagođavanja programa za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju.
U aktualnom ugovoru naglasak je na specijaliziranim emisijama, dok se u prijedlogu novog Ugovora s Vladom naglašava integracijski pristup. Suprotno tome, plan prilagodbe programa prevođenjem na znakovni jezik, titlovanjem i audiodeskripcijom, znatno je skromniji.
U aktualnom ugovoru stoji da će se prosječna dnevna količina prilagođenog televizijskog programa svake godine povećavati za pola sata, pa je tako 2018. plan bio prosječno 360 minuta prilagođenog dnevnog televizijskog programa, a 2022. godine već 480 minuta. U prijedlogu novog Ugovora planirana povećanja su znatno manja – svake godine za 20 minuta više dnevnog prilagođenog programa. To znači da bi – prođe li umanjenje prilagođene minutaže – osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama u razvoju nakon pet godina mogli imati gotovo upola manje novih minuta prilagođenog dnevnog programa.
Iz predloženog Ugovora vidljivo je da na nekim kanalima jača obrazovni, znanstveni, kulturni i umjetnički program, ali i da se, s druge strane, neki dijelovi tog programa neopravdano guraju u zapećak.
Iz odredbi novog Ugovora može se zaključiti da se, inače vrlo cijenjen, radiodramski program seli isključivo na Treći program Hrvatskog radija, jer više nema obaveznog udjela igranog programa ni na Prvom niti na Drugom radijskom programu.
U Ugovor s Vladom ušao je dio koji precizira da na HTV3 mora biti udio europskih djela najmanje 20 posto te udio audiovizualnih djela neovisnih proizvođača najmanje 5 posto. U glazbenom dijelu i na radiju i na televiziji, potencira se važnost angažiranja glazbenika unutar kuće – Zbora i orkestara HRT-a.
Iz novog prijedloga Ugovora, izbrisan je prilično važan dio da će „uredničke smjernice za provedbu Ugovora biti izrađene u prvoj godini trajanja Ugovora“.
Samozatajna rasprava
U javnu raspravu o novom petogodišnjem Ugovoru HRT-a i Vlade mogu se uključiti svi zainteresirani građani preko internetske stranice Hrvatske radiotelevizije na kojoj će naći prijedlog dokumenta te mail adrese na koje mogu slati svoje prijedloge i primjedbe.
Provedbu javne rasprave prati Povjerenstvo od četiri člana – dva imenuje Glavni ravnatelj HRT-a, a dva člana imenuje Vlada.
Prijedlog Ugovora koji će na kraju ići prema Vladi, utvrđuje Glavni ravnatelj HRT-a nakon provedene javne rasprave i nakon pribavljenih mišljenja Programskog vijeća i Nadzornog odbora HRT-a. Prijedlog Ugovora mora biti dostavljen Vladi najkasnije šest mjeseci prije isteka važenja aktualnog Ugovora, znači do 30. lipnja. Prema Zakonu o HRT-u, Ugovor HRT-a i Vlade mora biti potpisan do 1. listopada.
HRT je postupku animiranja javnosti da se uključi u raspravu o novom dokumentu pristupio vrlo samozatajno. Jedva da je izvijestio u svojim programima o početku javne rasprave 29. travnja, a link preko kojeg građani mogu doći do prijedloga dokumenta teško se nalazi na internetskim stranicama HRT-a. HRT ima zakonsku obavezu da tijekom 45 dana trajanja savjetovanja sa zainteresiranom javnošću organizira okrugle stolove te posebne kontaktne radijske i televizijske emisije u kojima bi javnost detaljno upoznali s odredbama novog ugovora, ali i čuli njihova mišljenja. Prostor za javnu raspravu HRT može otvoriti i preko društvenih mreža.
HRT je tek prije nekoliko dana organizirao jednu jedinu 45-minutnu televizijsku emisiju na tu temu koja je, osim na HTV4, istodobno emitirana i na Prvom programu Hrvatskog radija u vremenu od 10 do 10:45 prijepodne tijekom radnog dana. U njoj su gostovali Robert Šveb, glavni ravnatelj HRT-a, Zdravko Kedžo, predsjednik Programskog vijeća HRT-a, i Josip Popovac, predsjednik Vijeća za elektroničke medije. Gotovo da nije bilo riječi o programskom dijelu Ugovora HRT-a i Vlade, a građani se nisu mogli uključiti u emisiju i izraziti svoje mišljenje. Trojica sugovornika u razgovoru s novinarkom uglavnom su iznosili osobno viđenje javne televizije i radija, a o Ugovoru su govorili isključivo u svjetlu RTV pretplate i financijama koji uopće nisu dio javne rasprave.
Prema onome što su nam rekli na Prisavlju, u planu je još samo jedna javna tribina 6. lipnja na koju su pozvani predstavnici udruga, pravobraniteljice i neovisni producenti.
Obaveza sklapanja Ugovora HRT-a i Vlade uvedena je Zakonom o HRT-u 2010. godine u vrijeme premijerke Jadranke Kosor.
Prvi petogodišnji ugovor sklopljen je za period 2013-2017 u vrijeme tadašnjeg premijera Zorana Milanovića, kada je ministrica kulture bila Andrea Zlatar Vidović, a glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman. Drugi ugovor za razdoblje 2018-2022, a koji je na snazi do kraja ove godine, potpisan je za vrijeme prvog mandata premijera Andreja Plenkovića. Supotpisali su ga ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i donedavni glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić.
Provođenje programskih načela i obaveza iz Ugovora HRT-a i Vlade prati Programsko vijeće HRT-a. Ako HRT ne izvršava obaveze iz Ugovora, Sabor može razriješiti Glavnog ravnatelja HRT-a.
