U Facebook statusu netočno se tvrdi da su “tri američke korporacije i Kinezi preuzeli 20 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini”.
“Australijsko izdanje “National Rewiev” piše da su tri velike američke korporacije preuzele 17 milijuna hektara ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta”, stoji na početku statusa objavljenog 30. srpnja.
Status je u tri dana prikupio više od 1,2 tisuće dijeljenja, 480 komentara i više od 1,1 tisuću ostalih reakcija.
Članak na koji se poziva u statusu objavljen je na portalu Australian National Review (arhivirano ovdje) 27. svibnja ove godine, a u naslovu stoji da su “tri velike američke multinacionalne kompanije kupile 17 milijuna hektara ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta”.
Australian National Review je desno orijentirani portal s poviješću promoviranja pseudoznanosti i teorija zavjere te širenja netočnih informacija.
Australian National Review se u članku o kupnji ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta ne poziva niti na jedan izvor iz kojeg bi dobili te informacije. Poljski portal za provjeru činjenica Fake Hunter pisao je da je izvor informacija za članak post na talijanskom blogu Parolelibere (arhivirano ovdje) od 17. svibnja 2022. koji se poziva na status u Facebooku grupi “il Giardiniere”. No, u toj Facebook grupi se taj status više ne može pronaći tako da je nepoznat izvor informacija za tvrdnju o prodaji poljoprivredne zemlje.
Zakon zabranjuje prodaju ukrajinske poljoprivredne zemlje strancima
U navedenom članku ANR-a netočno se tvrdi da su američke multinacionalne kompanije “kupile” (što se onda u statusu na hrvatskom prevelo kao “preuzele”) 17 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini. Kao što su ranije pisala dva poljska portala za provjeru činjenica (ovdje i ovdje) informacija o kupnji je netočna jer stranci, kao niti strane kompanije, po ukrajinskom zakonu ne mogu kupiti ili posjedovati poljoprivrednu zemlju.
U izmjenama ukrajinskog zakona o poljoprivrednom zemljištu usvojenima 2020. godine izričito se navodi da strani državljani i strane kompanije ne mogu biti vlasnici poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini. Kao dodatna zaštita da poljoprivredno zemljište neće završiti u rukama stranaca, ta se odredba može maknuti iz zakona jedino na referendumu.
Veliki broj poljoprivrednih tvrtki u Ukrajini
No, činjenica je i da strane poljoprivredne kompanije već desetljećima ulažu u ukrajinski poljoprivredni sektor, iako nemaju vlasništvo nad zemljom. Prema analizi poljskog Centra za istočne studije iz prosinca 2021. godine, koja se bavila izmjenama zakona, navedeno je da je u 2019. godini u Ukrajini bilo 28 milijuna hektara obradivih površina (drugi izvori navode do 33 milijuna hektara), od kojih su pojedinačni poljoprivrednici obrađivali 27 posto. Ostatak su držale agrokompanije, od kojih je najveći udio otpadao na one koje su u zakupu imale manje od 100 hektara zemlje.
Jedan posto najvećih poljoprivrednih kompanija (onih s površinama većima od 3000 hektara) proizvodilo je više od 20 posto žitarica i uljarica. No, najveći dio ukupnog poljoprivrednog zemljišta, od 50 do 75 posto, otpada na srednje velike kompanije (s površinama od 200 do 2000 hektara) kojih je u Ukrajini čak 6000. U pet najvećih ukrajinskih agrobiznisa ubrajaju Kenel Holding (obrađuju oko 600 tisuća hektara zemljišta), Ukrlandfarming (oko 500 tisuća hektara), Agroprosperis (oko 470 tisuća hektara), Mironovsky Chleboprodukt (oko 370 tisuća hektara) i Astarta Holding (oko 230 tisuća hekatara). Prema podatku iz 2018. godine,10 najvećih poljoprivrednih kompanija u Ukrajini obrađivalo je oko 2,8 milijuna hektara zemlje.
Zbog toga što 10 najvećih agrokompanija obrađuje oko 2,8 milijuna hektara zemlje, ali i velikog broja agrokompanija s malim površinama, teško je zamisliti način na koji su tri velike američke korporacije “preuzele” čak 17 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini, a da o tome nitko od ukrajinskih političara nije ništa rekao, kao niti da o tome nije pisao niti jedan drugi medij osim australskog ANR-a i jednog talijanskog bloga.
Monsantu, Cargillu i Dupontu vlasnici nisu Vanguard, BlackRock i Blackstone
“To su kompanije “Cargill”, “Dupont” i “Monsanto”. Iako je “Cargill” njemačko-australijski, ali s američkim kapitalom. Njihovi glavni pokrovitelji su američki “Vanguard”, “BlackRock” i “Blackstone”, piše u statusu.
Poljski portal Demagog.org.pl pisao je da se u statusu netočno navodi da su Monsantu, Dupontu and Cargillu “pokrovitelji” Vanguard, BlackRock and Blackstone. Kao što je Faktograf ranije pisao, Vanguard i BlackRock su velike američke tvrtke za upravljanje investicijskim fondovima koje su do udjela u najvećim svjetskim kompanijama uglavnom došle zbog velikog broja malih ulagača i svojih indeksnih fondova.
Ukratko, indeksni fond ulaže u portfelj dionica ili obveznica koje su sastavni elementi nekog burzovnog indeksa pa se rizik “rasprši” na više vrijednosnih papira, a time su i sigurniji za ulagače. S obzirom na to da su ti fondovi privukli veliki broj ulagača i značajna sredstva, a ulagali su ih u najveće kompanije izlistane na burzi, tako su i njihovi udjeli u tim tvrtkama došli na značajne razine.
Monsanto je američka biotehnološka kompanija koja je od 2018. godine u vlasništvu njemačkog Bayera. Od navedenih fondova u statusu, samo BlackRock je na listi 10 najvećih dioničara i to s udjelom od 0,1 posto. Dupont je jedna od najvećih kemijskih kompanija u svijetu. Prema podacima CNN-a, najveći pojedinačni dioničar Duponta je Vanguard Grupa sa 7,66 posto, a drugi dioničar je BlackRock s 4,33 posto. BlackStone nema među 10 najvećih dioničara. S 12 posto Vanguard i BlackRock nemaju upravljački udio u Dupontu. Cargill je jedna od najvećih američkih kompanija, a u 90-postotnom vlasništvu je članova obitelji Cargill i MacMillan dok ostalih 10 otpada na udjele radnika i članova uprave.
Na temelju ovih podataka može se zaključiti da navedene kompanije nisu u većinskom vlasništvu Vanguarda, BlackRocka i Blackstonea, investicijskih tvrtki koje se često spominju u teorijama zavjera o postojanju skrivene elite koja upravlja svijetom.
“Usporedbe radi, u cijeloj Italiji ima 16,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. Ispostavilo se da su tri američke kompanije preuzele više korisnog poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini nego što ima u cijeloj Italiji”, stoji u statusu.
Navod u tekstu da u cijeloj Italiji ima 16,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta je neprecizan. Prema posljednjim statistikama portala OurWorldindata, 2018. godine je u Italiji bilo 12,4 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, a ta se površina smanjuje već desetljećima.
Ukrajinci 2014. demantirali da su Kinezi zakupili 3 milijuna hektara zemlje
“Kina je, nedavno, također potpisala sporazum o zakupu tri milijuna hektara ukrajinske zemlje na čak 50 godina! Ukrajina će se tako za novčanu kompenzaciju samo s Kinom odreći 5 posto teritorija, odnosno 9 posto obradivog zemljišta”, stoji u statusu.
Netočno je da je taj sporazum potpisan nedavno jer se to dogodilo još 2013. godine, znači prije 9 godina, a ukrajinska strana tada je tvrdila da je došlo do nesporazuma u tumačenju sporazuma te da nemaju namjeru prodati ili dati u zakup zemlju Kinezima.
Reuters je u svojoj vijesti iz 2013. godine, pozivajući se na pisanje South China Morning Posta napisao da “Kina kupuje tri milijuna hektara ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta”. Objasnili su da je kineska državna kompanija Xinjiang Production and Construction Corps potpisala ugovor s ukrajinskom poljoprivrednom tvrtkom KSG Agro prema kojem će Ukrajinci osigurati 100 tisuća hektara obradive zemlje te da se ta površina u budućnosti može proširiti do 3 milijuna hektara i to na rok od 50 godina.
No, nakon objave te vijesti, ukrajinska tvrtka KSG Agro demantirala je vijest. “KSG Agro nema namjeru, a niti pravo, prodavati zemlju strancima, uključujući i Kineze”, stajalo je u priopćenju. Dodali su kako u tom trenutku KSG Agro s kineskim partnerima radi na ugovoru o suradnji u projektu s ciljem postavljanja sustava navodnjavanja na području od 3000 hektara 2014. godine.
Vlasnik i izvršni direktor KSG Agro Sergej Kasjanov tada je kazao da suradnja ne znači čak niti davanje u podzajam zemlje Kinezina. “Sadit ćemo kukuruz i uzgajati svinje na zemlji u zakupu. Raditi će Ukrajinci i najveći dio proizvodnje, uglavnom svinjetine, prodat će se u Ukrajini, jedino će viškovi ići za kinesko tržište. Kompanija nema namjeru prodati zemlju ili prava na nju strancima, uključujući i Kineze”, kazao je tada Kasjanov.
S obzirom da se na internetskim stranicama tvrtke koja je, navodno, trebala dati u podzakup ili prodati zemlju Kinezima još 2013. godine još uvijek nalazi demanti da su o tome raspravljali te ne postoji niti jedan drugi izvor koji pokazuje da Kinezi zaista imaju u zakupu poljoprivrednu zemlju u Ukrajini, zaključujemo da je i taj navod iz statusa netočan.
