Predsjednik osječkog Županijskog suda Zvonko Vrban proglašen je Pravosudnim bullyjem godine na natjecanju koje se, parodirajući natjecanje za pjesmu Eurovizije, održalo u sklopu velike europske Anti-SLAPP konferencije pod pokroviteljstvom Europskog parlamenta i Vijeća Europe u Strasbourgu.
Jednu od šest nezahvalnih titula koje su se na natjecanju dodjeljivale, Vrban je osvojio zbog napada tužbama na portal Telegram koji je pisao o dvojbenim poslovnim i imovinskim potezima tog suca. U manje od dvije godine, Vrban je podigao čak šest tužbi protiv novinara Drage Hedla i glavne urednice Jelene Valentić. Od Telegrama potražuje 100 000 eura.
Vrban je odnio prevagu nad belgijskim odvjetnikom Walterom Damenom i britanskim odvjetničkim uredom Taylor Wessing. Da stvar nije baš naivna, pokazuje sastav žirija koji je odlučivao o pobjedniku, a u kojem je bilo sedam zastupnika Europskog parlamenta i Parlamentarne skupštine Vijeća Europe iz različitih većih stranačkih grupacija.
Nagradu je u ime suca Vrbana virtualno preuzeo upravo novinar Hedl, izrazivši nadu da suci koji će odlučivati po tim tužbama neće imati isti pristup kao sudac koji ih je podigao.
Ovo je već druga godina da se Hrvatska spominjala među dobitnicima neslavnih titula. Na prošlogodišnjem, prvom takvom natjecanju, titulu najvećeg ovisnika o tužbama odnijela je Hrvatska radiotelevizija zbog navade dizanja tužbi protiv kritičara.
Hrvatska ne stoji sjajno na rang listi europskih zemalja u kojima su učestale SLAPP tužbe. Kad se u obzir uzme broj stanovnika, nalazimo se na četvrtom mjestu, iza Malte, Slovenije i BiH.
Hrvatska se kao zemlja slučaj spominje u izvještaju „Shutting out Criticism: How SLAPPs Threaten European Democracy“ koji je u sklopu mapiranja opasnosti od SLAPP tužbi izradila Koalicija protiv SLAPP-a u Europi (CASE).
Navodeći podatke Hrvatskog novinarskog društva iz travnja prošle godine, kada je protiv novinara u Hrvatskoj egzistiralo najmanje 924 aktivnih tužbi, kao i primjer Indexa koji je 2021. bio suočen s 56 tužbi za klevetu, najvećim dijelom podignutih od strane političara, dužnosnika i bivših ministara, izvještaj Hrvatsku spominje kao zemlju u kojoj su SLAPP tužbe u porastu.
„Hrvatska je europska zemlja u kojoj je vladavina prava u padu, naročito kada je riječ o medijskim slobodama i pluralizmu. Dodatno, visokopozicionirani dužnosnici često verbalno napadaju medije, a broj SLAPP tužbi nastavlja rasti“, navodi se te dodaje: „U sustavima gdje javni dužnosnici sistematski eksploatiraju zakon da bi utišali kritike, postoje jasne posljedice po vladavinu prava i demokraciju“. U zaključku se navodi kako je „prijetnja demokraciji koju predstavljaju SLAPP tužbe opipljiva i ne može biti dovoljno istaknuta“.
Za Hrvatsku je karakteristično i to što, za razliku od većine drugih europskih zemalja, slučajevi najčešće završavaju u korist tužitelja. U većini drugih zemalja slučajevi završavaju u korist tuženika, dođe do nagodbe ili se tužbe odbacuju ili povlače, a kao osnovna opasnost za rad novinara navodi se iscrpljivanje kroz dugotrajnost postupaka i financijske izdatke.
Što je SLAPP?
Nije svaka tužba SLAPP. Strateško dizanje tužbi, odnosno Strategic Lawsuit Against Public Participation – od kuda dolazi skraćenica SLAPP – definira se kao prijetnja sudskim postupkom i podizanje sudskih tužbi od strane moćnih pojedinaca i korporacija s nakanom ograničavanja slobode izražavanja i to putem zastrašivanja i obeshrabrivanja novinara za prikupljanje i objavu informacija od javnog interesa. Strategija dizanja neutemeljenih tužbi protiv novinara (ili aktivista) tjera ih da troše vrijeme, novac i energiju za obranu pred sudom.
Pravne osnove na koje se moćni pojedinci pozivaju prilikom dizanja tužbi uključuju klevetu, kršenje privatnosti, odnosno kršenje GDPR-a te kršenje poslovnih tajni.
CASE je mapirao 570 slučajeva koji potpadaju pod tu definiciju u preko 30 europskih zemalja u zadnjih 10 godina, ali napominje kako to nisu pune brojke jer većina tuženih o tome ne govori po savjetu odvjetnika, odnosno u strahu zbog daljnjih odmazdi.
Među dokumentiranim slučajevima 34,2 posto otpada na napade na pojedine novinare, a 23 posto na medije. Međutim, među metama su i aktivisti, nevladine organizacije i akademici.
Od tih 570 slučajeva, 62 su prekogranični slučajevi od kojih je najviše zabilježenih u Ujedinjenom Kraljevstvu, a potom i u Francuskoj. Tužbe koje su u Britaniji dizane od strane moćnih Rusa jedan su od glavnih motiva zašto je tamošnje pravosuđe među prvima prionulo razvoju nacionalnog anti-SLAPP zakonodavstva.
Okupljanje anti-SLAPP koalicije započelo nakon ubojstva malteške novinarke Daphne Caruana Galizia
„Doslovno prije nego što smo sahranili posmrtne ostatke moje majke, moja obitelj i ja bili smo na sudu braneći se od optužbi za klevetu koje smo naslijedili“, kazao je Matthew Caruana Galizia, sin malteške novinarke Daphne Caurana Galizia koja je poginula u eksploziji bombe podmetnute u njen automobil u listopadu 2017. godine. Matthew vodi zakladu nazvanu po majci, a upravo nakon šoka izazvanog ubojstvom novinarke u jednoj od članica Europske unije počelo se na europskoj razini razmišljati o boljoj zaštiti novinara. Nakon njenog ubojstva, među novinarima, odvjetnicima i akademicima krenula je inicijativa za definiranjem, a potom i borbom protiv SLAPP-a.
Govoreći na prvoj Anti-SLAPP konferenciji u organizaciji Europskog centra za slobodu medija (ECPMF) i CASE-a u Strasbourgu, sin ubijene novinarke je izvijestio kako je u trenutku smrti protiv Daphne Caurana Galizie bilo podignuto 47 tužbi.
„Moja je majka umrla bez pristupa svom novcu, njeni su bankovni računi bili zamrznuti u sklopu procedure u tužbi za klevetu koju je ministar u vladi pokrenuo protiv nje“, rekao je. Naslijedili su 46 slučajeva koje su u proteklih pet godina, uz pomoć organizacija za zaštitu novinara, uspjeli smanjiti na ispod 10, ali tužbe bivšeg malteškog premijera Josepha Muscata, kako je ustvrdio Matthew Caruana Galizia, još su aktivne. Bivši malteški premijer Muscat je 2019. morao podnijeti ostavku zbog optužbi za korupciju i ometanja istrage ubojstva novinarke Daphne Caruana Galizia.
U spomen na ubijenu novinarku, Europski parlament ustanovio je Nagradu Daphne Caruana Galizia koja se dodjeljuje svake godine na obljetnicu njena ubojstva kao priznanje za izniman novinarski rad kojim se promiču temeljne vrijednosti EU kao što su ljudsko dostojanstvo, sloboda, demokracija, ravnopravnost, vladavina prava i ljudska prava. Ovogodišnji su dobitnici Clément Di Roma i Carol Valade za dokumentarni film „Srednjoafrička Republika pod ruskim utjecajem”.
Prijetnje novinarima
Strateško zasipanje tužbama rašireno je u cijeloj Europi, kako u zemljama stare demokracije, tako i u onima u kojima je demokracija trenutačno na klimavim nogama.
Gillian Phillips, direktorica pravne službe The Guardiana kaže kako je uobičajena praksa s kojom se suočavaju novinari kada istražuju neku temu da im oni o kojima pišu umjesto odgovora na postavljena pitanja – šalju odvjetničke dopise u kojima se prijeti pravnim koracima i to čak i prije nego su objavili članak. Nekoliko takvih odvjetničkih dopisa stiže tjedno u The Guardian. Ponekad ni nisu adresirani na novinare, već na urednike ili odvjetnike kako bi se napravio pritisak na novinare i poslala poruka: „Ako loše odradite ovaj posao, dobit ćete otkaz“, navodi Phillips. A to je samo vrh sante ispod kojeg se krije puno uznemiravanja koje doživljavaju novinari na dnevnoj bazi, radeći svoj posao. Phillips priznaje kako se taj svjetski poznati list nalazi u povoljnijoj poziciji s obzirom na to da ima snažan odvjetnički tim, ali, naglašava, situacija je za manje medije i freelance novinare postala nepodnošljiva.
Piotr Stasinski, zamjenik glavnog urednika Gazete Wyborcze, potvrdio je kako ovaj ugledni medij, jedan od rijetkih preostalih nezavisnih medija u Poljskoj, dobiva slične prijetnje.
Stasinski navodi kako je za Gazetu Wyborczu radio trideset godina i “nikad prije nije dobivao toliko SLAPPs (eng. šamara, udaraca) u lice i u glavu”.
„To je svakodnevna rutina“, navodi, objašnjavajući da ih vladajuća stranka, koja se ironično zove Pravo i pravda, tuži ne samo kao stranka, već i preko raznih agencija, državnih institucija, ministarstava, čak i preko središnje banke.
„Od 2015. imali smo ukupno gotovo 100 tužbi, većina su SLAPP tužbe. Tu brojim one koji dolaze od političara i gospodarstvenika povezanih s vlastima. Vladajuća stranka je preuzela državu, doslovno sve nezavisne institucije poljske demokracije su zarobljene, preuzete, podčinjene vladi i vladajućoj stranci. Mi idemo putem Mađarske“, kazao je.
Gazeta Wyborcza u tim sudskim postupcima pobjeđuje u oko 90 posto slučajeva, ali Stasinski navodi da se neminovno podsvjesno kreće u računicu ‘treba li nam to?’ Za ozbiljno istraživanje potrebno je nekoliko tjedana ili mjeseci, a nakon objave provode se godine na sudu. Novine imaju samo dva odvjetnika za 100 tužbi.
Na pitanje vidi li ikakvu mogućnost da se stvari poprave, osim promjene vlasti, Stasinski je odgovorio negativno.
Europska Direktiva i Preporuke
Što poduzimaju europske institucije? Na spomenutoj konferenciji svoju predanost da se na europskoj razini stane na kraj praksi dizanja SLAPP tužbi izrekle su predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola i glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić.
Vijeće Europe uspostavilo je odbor za borbu protiv SLAPP tužbi koji bi do kraja sljedeće godine trebao izaći sa svojim preporukama za 46 zemalja članica koje bi to onda trebale implementirati u svoje zakonodavstvo.
U travnju ove godine Komisija je izašla s prijedlogom europske Direktive koja se odnosi na prekogranične slučajeve. Direktiva će biti obvezujuća i slijedom nje bi suci trebali automatski odbacivati slučajeve u kojima nema dostatnih dokaza da je tužba osnovana. Troškovi neosnovanih tužbi trebali bi pasti na tužitelja, dok bi tuženi imali pravo na kompenzaciju.
Za pojedine zemlje članice izdane su Preporuke za borbu protiv SLAPP tužbi u kojima se predlaže da zakonodavstva članica slijede europsku direktivu i idu na odbacivanje tužbi koje nisu potkrijepljene jasnim dokazima. Zemlje članice morale bi osigurati da pravila koja se odnose na klevetu nemaju negativan utjecaj na slobodu izražavanja i postojanje slobodnog i pluralnog medijskog okruženja. Djelatnici u pravosuđu trebali bi proći obuku kako bi bolje prepoznavali problem, a žrtve SLAPP-a trebale bi imati pristup obrani, uključujući pro bono odvjetnike. Podaci o neosnovanim sudskim postupcima na godišnjoj osnovi trebali bi se predavati Komisiji. Ako prijedlog koji je dala Komisija bude prihvaćen u Europskom parlamentu i Vijeću, članice će morati predavati svoje izvještaje 18 mjeseci nakon prihvaćanja Preporuka.
Ignoriranje tih preporuka, navode predstavnici Komisije, ući će i u izvještaj o poštivanju vladavine prava za pojedine zemlje.
Poziv državama da izmijene zakonodavstvo
„Ovo je borba Davida protiv Golijata jer oni koji imaju moć, sredstva, utjecaj te imaju vremena pokušavaju ušutkati one koji nisu u istoj poziciji“, izjavila je potpredsjednica Europske komisije Věra Jourová.
„Kao bivša povjerenica za pravosuđe moram reći kako ne volim kada se pravosuđe koristi protiv medija i slobode govora“, naglasila je. Koliko je stanje u pojedinim članicama Unije različito, ilustrira i podatak da su joj neki ministri pravosuđa s kojima je razgovarala tvrdili kako „oni nemaju takvih slučajeva“, dok su je predstavnici Danske molili da se ne smanjuju standardi jer Danska ima anti-SLAPP zakon još iz 1962. godine.
Jourová naglašava kako se anti-SLAPP zakonodavstvo odnosi na pojedine novinare i medije, ali da se na regulaciju cijelog medijskog sektora odnosi drugi dokument na kojem se radi, Media Freedom Act oko kojeg, kako je navela, ima puno snažnih neprijatelja.
„Signal koji primam je da mi tu nemamo što zakonodavno uređivati i da će to predstavljati kraj slobode medija jer regulacija medija znači cenzuru. Ne razumijem tu prečicu. Svi koji su pročitali prijedlog Komisije vidjet će da to ne ide u smjeru cenzure, da to nije reguliranje samih medija, već reguliranje prostora za medije“, sugerira.
S konferencije je poslan poziv svim europskim državama da izmijene svoje zakonodavstvo kako bi se onemogućila zloupotreba sudstva za ograničavanje slobode medija.
Ovaj tekst dio je projekta “Dekodiranje dezinformacijskih obrazaca europskih populista” kojeg podupire European Media and Information Fund.
