Nakon razornog potresa u Turskoj opet su krenule kolati razne dezinformacije o potresima i popratnim pojavama što smo mogli pratiti i u Hrvatskoj nakon zagrebačkog i tzv. petrinjskog potresa koji su nas pogodili 2020. godine. Ovaj put jedan privatni korisnik na društvenoj mreži Facebook tvrdi da su vrtače ili ponikve koje su i u Hrvatskoj nastale nakon potresa rezultat “vještačkog faktora”. Cijeli status donosimo niže.
“Kažu, “pojavio se krater usljed zemljotresa”. Pa dalje, prečnik 37 metara, dubina 12 metara, kalotnog oblika. Da pojednostavimo, znanstveni definiran zemljotres predstavlja pomjeranje ili sudaranje tektonskih ploča i prirodni zemljotresi mogu izazvati pukotine na tlu, neke kotline, proboj rijeka itd. Ali NE NIKAKO ovakve kratere perfektne kružnice i perfektnog kalotnog oblika. Ovakve kratere perfektne kružnice može izazvati samo vještački faktor. Pitanje je, da li je licemjerni Zapad činio seizmičku agresiju na Tursku elektromagnetnom rezonancijom izvedenom HAARP sustavom izvodivši elektromagnetne zrake na tlo, u kojem zrake (valovi) mogu uzrokovati krtost tla ili materijala. Sve ovo upućuje na dodatne dokaze, a ne sumnje, a besmisleno je zapadnu nacističku seizmučku agresiju na Tursku nazvati “teorijom zavjere”. Ovo je svima promaklo, ali ne i meni koji sam ovaj link pohranio dok sam bio banovan na tjedan dana. Svejedno, ja ne zaboravljam niti zanemarujem”, navodi se u statusu na Facebooku (arhiviran ovdje).
Kako smo na Faktografu već pisali, potresi u Turskoj izazvali su niz dezinformacija na društvenim mrežama čiji su korisnici požurili ponuditi svoja objašnjenja za podrhtavanje tla.
Uzrok potresa u Turskoj pomicanje tektonskih ploča
Kako nam je za jedan prijašnji članak kazala Iva Dasović s Geofizičkog odsjeka zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, uzrok snažnih potresa u Turskoj je pomicanje Arapske tektonske ploče otprilike prema sjeveru te guranje Anatolijske ploče i njezino pomicanje prema zapadu. Iako su na toj granici snažni potresi relativno česti u usporedbi s nekim drugim područjima u Turskoj ili drugim dijelovima svijeta, Dasović kaže kako su ovako snažni potresi nešto rjeđi, no ne i nemogući ili nepoznati.
Tvrdnjom da je za potrese u Turskoj odgovoran HAARP, što je dezinformacija koja se pojavljuje i u statusu kojim se ovdje bavimo, ranije se su se bavili i drugi fact-checkeri (1, 2). Jessica Matthews, voditeljica HAARP programa na Sveučilištu Alaska Fairbanks, za Reuters je potvrdila da istraživačka oprema na mjestu HAARP-a ne može stvoriti ili pojačati prirodne katastrofe. Isto tako, HAARP ne može stvoriti ni munje koje su uočene za vrijeme potresa.
Vrtače su bile problem u Turskoj i prije potresa
U svom statusu privatni korisnik Facebooka prenosi članak portala N1 (arhivirano ovdje). U članku se navodi kako je ogromna rupa promjera 37 metara i dubine 12 metara nastala 24. veljače u Karapinaru, gradu u turskoj regiji Konya. O slučaju vrtače oglasio se i profesor Fetulah Arik s Tehničkog univerziteta Konya (KTUN) koji je kazao sljedeće: “Bili smo na području gdje je ponikva nastala da bismo je ispitali. Međutim, nismo mogli povezati ove vrtače s potresom koji se desio tog dana ili s velikim zemljotresima šestog veljače. U stvari bio je zemljotres dok smo mjerili”, ispričao je Arik, a prenosi TRT Haber.
Profesor vjeruje da vrtača nije povezana ni s onim najrazornijim zemljotresom koji je pogodio Tursku, prenosi N1. “Ako je trebalo doći do takvog urušavanja tla, to bi se dogodilo kada se tlo treslo, a to ovdje nije bio slučaj”, dodao je. O vrtačama koje su se pojavile pisali su i razni turski mediji (1, 2, 3). Podsjetimo, Tursku su 6. veljače ove godine pogodila dva snažna potresa magnitude 7,8 i 7,7 koji su doveli do smrti više od 50 tisuća ljudi i velikog broja razorenih zgrada u Turskoj i Siriji.
Medijski napisi i prije razornog potresa svjedoče da su vrtače u Turskoj problem. Primjerice, ovaj članak objavljen u rujnu 2022. godine navodi kako je do tada pobrojano više od 2.600 vrtača u plodnoj dolini Konya. Uz geološke specifičnosti tla, nastanak vrtača neposredno je rezultat i ljudske djelatnosti. Zbog pojačane poljoprivrede, pa samim tim i navodnjavanjem doline, iscrpljuju se zalihe vode pod tlom koje na neki način i “podupiru” samo tlo. Smanjenje vodnih zaliha dovodi do propadanja i urušavanja tla, tj. nastanka vrtača.
Profesor Arik kaže da su vrtače uvijek “postojale”, no da je ljudska aktivnost dovela do povećanja njihova broja. “Najveći uzrok dosad je suša, u kombinaciji s povećanim, nekontroliranim korištenjem podzemnih voda. Ljudi još uvijek uzgajaju biljke kojima je potrebna veća količina vode za navodnjavanje, poput cikle i kukuruza. Konya nema zaliha vode iz nekih vanjskih izvora, poput rijeka, stoga bilo kakav pad zaliha podzemnih voda dovodi do povećanja broja vrtača”, kazao je.
Na Tehničkom fakultetu u Konyi čak djeluje i Istraživački centar za primjenu i istraživanje vrtača (eng. Sinkhole Application Research Center of Konya Technical University) koji proučava vrtače, njihovu formaciju i pokušava iznaći načine kako spriječiti njihov nastanak.
Ponikve, vrtače, dolci
Profesor Bruno Tomljenović s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta je za Faktograf.hr pojasnio da vrtače ili ponikve “nastaju u terenima koje izgrađuju stijene (na površini i/ili u podzemlju) podložne kemijskom trošenju (otapanju) prouzročenom djelovanjem oborinskih i podzemnih voda (naročito kad su takve vode obogaćene s CO2 pa time nastaje blaga ugljična kiselina). Takve stijene su najčešće vapnenci (primjerice kod nas u krškom području Dinarida, Istre, Gorskog kotara, Korduna, Like i Dalmacije, a također i lokalno npr. u JZ dijelu Medvednice koji se s razlogom naziva Ponikve), ali i druge relativno ‘lako topive’ stijene (npr. prirodna sol, gips, anhidrit … primjerice u Turskoj, Iranu, Kini)”.
Dakle, ponikve ili vrtače dobro su poznate u Hrvatskoj, a velik broj njih nastao je na području Mečenčana nakon razornog petrinjskog potresa.
Brojne posljedice nastanka vrtača
Autori Antun Šimunić, Željko Vidaček i Bogdan Svoboda u svom izvornom znanstvenom članku Utjecaj potresa na tlo Banovine navode da je prije petrinjskog potresa 29. prosinca 2020. godine na području Banije bilo 45 jama, a do 7. listopada 2021. godine ih je nastalo još 98. Sve one su nastale na obradivom zemljištu, travnjacima i okućnicama. Promjer im je različit, od oko dva metra do oko 25 metara, a površina otvora varira od oko tri metra kvadratna do oko 491 metara kvadratnih, pišu autori.
Neke od posljedica urušenih jama su gubitak aktualnog usjeva, trajni gubitak plodnog tla u dimenzijama otvora urušene jame i privremeni prekid slobodnog kretanja ljudi i korištenja poljoprivredne mehanizacije, kao i šteta po stambene objekte. Na temelju terenskih istraživanja i podataka iz dostupne literature autori navode kako smatraju da su urušene jame na području Borojevića i Mečenčana nastale na dva načina. Najviše ih je nastalo, pišu autori, “uslijed likvefakcije tla koji su izazvali potresi, a manji dio je nastao djelovanjem sufozije koja je uslijedila nakon izgradnje velikog vodocrpilišta ‘Pašino vrelo’.”
Kako točno nastaju vrtače?
Profesor Tomljenović nam je objasnio da u odnosu na “vrtače koje su već u ranom stadiju nastanka vidljive na površini i koje nastaju pretežito otapanjem stijena koje napreduje s površine prema podzemlju, vrtače na području sela Mečenčani i Borojevići su tzv. urušne vrtače”. Vrtače koje su vidljive se pretežno nalaze u krškim terenima, kod nas i u Bosni i Hercegovini, te ih je lako prepoznati. Naime, one se vide na površini, pa zbog toga i ne predstavljaju veću prirodnu opasnost.
Niže donosimo primjer vidljivih vrtača kod Bosanske Krupe.
Tomljenović dalje pojašnjava da je postanak urušnih vrtača “predodređen specifičnom geološkom građom terena u kojem se ‘topive’ vapnenačke stijene nalaze ‘skrivene’ u podzemlju ispod pokrovnih naslaga koje se vide na površini, a često su izgrađene od šljunaka, pijesaka i gline. U području Mečenčana i Borojevića te naslage je istaložila rijeka Sunja prije oko 15-12 tisuća godina nakon zadnjeg ledenog doba i tako su te naslage prekrile već ranije okršene vapnenačke stijene koje su dotad bile izložene na površini”.
Postoji mogućnost da u takvim terenima zbog “cikličkog podizanja i spuštanja podzemne vode (povezano s periodima s više ili manje oborina), koja iz okršenog podzemlja periodički izlazi prema površini, a potom se vraća u dublje podzemlje, podzemna voda postupno kroz vrijeme odnosi dio materijala iz pokrovnih naslaga u dublje podzemlje”. Taj se podzemni erozijski proces naziva sufozijom.
Tako je moguće da se šupljine/kaverne koje postoje u okršenoj podlozi, postupno prošire i u dijelu pokrovnih naslaga, naročito tamo gdje u tim naslagama ima gline koja doprinosi koheziji tih naslaga. Dakle, kad se šupljina/kaverna proširi i zahvati pokrovne naslage, u njima ne dođe do slijeganja koje bi se vidjelo na površini. Kad nakon nekog vremena šupljina/kaverna u pokrovnim naslagama postane toliko velika i dosegne blizu površine da njen tanki svod ne može više podnijeti vlastitu težinu, dođe do naglog urušavanja tog svoda u vrtaču koja se pojavi na površini, kazao nam je Tomljenović.
Proces nastanka urušnih vrtača možete vidjeti na slici koju donosimo niže.
Nastaju li vrtače zbog potresa?
Profesora Tomljenovića upitali smo i nastaju li vrtače zbog potresa. On kaže da su “povremene pojave urušnih vrtača u selima Mečenčani i Borojevići poznate i iz vremena kada u tom području nije bilo potresa!” Stoga se može reći, nastavlja Tomljenović, da je nastanak vrtača “tijekom petrinjske potresne serije, u tako velikom broju i u tako kratko vrijeme, prouzročen potresnom trešnjom koja je opisani proces nastanka urušnih vrtača dodatno ubrzala”.
Zanimalo nas je i postoje li dokazi da su vrtače nastale kao rezultat ljudske ruke. “Ne bih rekao da je takva pojava namjerna, no urušavanje površinskog sloja u podzemlje zabilježeno je npr. i u Zagrebu na Savskoj cesti (mislim prije četiri ili pet godina), gdje ga je prouzročilo puknuće cjevovoda u podzemlju pa je voda iz cjevovoda postupno odnijela pripovršinski materijal što je dovelo do sloma vršnog, površinskog sloja i ceste u podzemlje”, kaže Tomljenović.
Ističe da nije puno proučavao situaciju u Turskoj nakon razornog potresa, ali dodaje da, “s obzirom da i u Turskoj postoje tereni slične geološke građe koji su podložni nastanku urušnih vrtača moguće je da je i tamo potresna trešnja ubrzala ovakvu prirodnu pojavu”.
Pojave urušnih vrtača poznate na svim kontinentima
Pojave urušnih vrtača poznate su praktički na svim kontinentima. Primjerice, česte su u Floridi, Kini, Brazilu pa i Turskoj. “Dakle, u pravilu tamo gdje su u podzemlju stijene podložne okršavanju, koje su pokrivene naslagama koje sadrže glinu i gdje postoji ciklična oscilacija razine podzemne vode”, kaže Tomljenović.
Profesor se bavio i proučavanjem vrtača na području Mečenčana i Borojevića nakon petrinjske serije potresa. Kaže da je pregledom terena već par dana nakon glavnog potresa u Petrinji spoznao da “te pojave predstavljaju najveću prirodnu opasnost za tamošnje stanovnike” o čemu je, zajedno s kolegama, “izvijestio Stožer civilne zaštite RH, a potom i Vladu RH na sjednici u veljači 2021. godine. Nakon toga je organizirano detaljno geološko i geofizičko istraživanje toga područja čime se odredila granica između područja s visokim rizikom na pojavu urušnih vrtača u odnosu na sigurnije područje gdje je taj rizik procijenjen znatno manjim”.
U listopadu 2021. godine rađena je i sanacija urušnih vrtača zatrpavanjem različitim frakcijama materijala, kao što se može vidjeti na stranicama Stožera civilne zaštite.
Zaključno, nastanak vrtača, pa onda i urušnih vrtača rezultat je kompleksnih djelovanja na specifičnim terenima koje izgrađuju stijene podložne kemijskom trošenju prouzročenom djelovanjem oborinskih i podzemnih voda. Potresi, kao i ljudska djelatnost mogu pospješiti ili ubrzati nastanak vrtača. Suprotno navodu iz statusa, nije točno da potresi ne mogu ubrzati stvaranje vrtača na tlu koje je podložno takvim pojavama, kao što nema niti jednog dokaza da je za nastanak rupe iz statusa odgovorno djelovanje HAARP-a koji takve vrtače niti ne može napraviti.
