Neven Duić: Kako izbaciti plin iz Hrvatske

Profesor Neven Duić u intervjuu za Faktograf govori o studiji u kojoj je njegov tim iznio prijedloge za deplinofikaciju Hrvatske.

Studija deplinofikacije Republike Hrvatske koju je za Zelenu akciju izradio tim pod vodstvom profesora Fakulteta strojarstva i brodogradnje Nevena Duića mjesecima je predmet rasprave u medijima, ali i na drugim forumima. S profesorom Duićem zato smo razgovarali kako iz hrvatske energetske, industrijske i toplinske jednadžbe izbaciti ovaj fosilni energent.

Intervju se sastoji od dva dijela, zbog pogreške u studiji locirane nakon prvoga razgovora. Studija, naime, izrijekom navodi kako je “ukupni trošak tranzicije do 2035. 39 milijarda eura.” No, u ovu računicu nisu ubrojani procijenjeni operativni troškovi održavanja plinskoga sustava u gašenju, koji pokrivaju i trošak nabave nužnog plina do 2035. Kada se ti operativni troškovi uvrste, prema izračunima Duićevog tima, oni mogu iznositi dodatnih 60 milijardi eura, što ukupan trošak tranzicije diže na 99 milijardi. Ova brojka ne pojavljuje se u tekstu studije, ali je dio dijagrama koji uspoređuje cijenu scenarija tranzicije sa scenarijem u kojem se u tranziciju uopće ne upuštamo. Potonji scenarij je skuplji i košta 122 milijarde eura, od čega na plin odlazi procijenjenih 97 milijardi eura.

No, i ove operativne troškove treba uzeti s rezervom. Osim što je kretanje cijene plina nemoguće precizno predvidjeti na tako dug rok, izračuni su se vodili burzovnim podacima iz 2022. godine, kada je cijena plina zbog rata u Ukrajini bila izvanredno visoka.

Neovisno o ovim procjenama, izvjesno je da operativne troškove u tranziciji smanjuju što veća kapitalna ulaganja investirana što ranije. Studija daje daleko realističniju procjenu kapitalnih ulaganja nužnih za tranziciju i napuštanje plina. Duićev tim je, u tom smislu, analizirao potrošnju plina (pa i ugljena) u Hrvatskoj te izradio nacrt za obnovljivu alternativu, koja je i klimatski nužna i financijski prihvatljiva.

Studija kreće s polazišta da je potreba da se Hrvatska dekarbonizira, pa i kroz izbacivanje plina, ne samo kao dio šire europske politike, nego i zbog nacionalnog interesa. Obuhvaća sektore proizvodnje struje, industrije, transporta i grijanja, iz kojega je najsloženije izbaciti plin. Osim prijedloga proširenja toplovodne mreže za oko 3.000 kilometara i ubrzanja (prespore) obnove zgrada, studija procjenjuje troškove ugradnje dizalica topline, vjetroelektrana i solara potrebnih samo za eliminaciju plina, ali i troškove elektrolizatora i pohrane vodika koji su potrebni industriji. Više detalja doznajte u našem video intervjuu s profesorom Duićem.