„Tema javnog interesa za neke od naših sudaca je toliko apstraktna da im mi zapravo ne možemo objasniti što je to.
Suci ne shvaćaju da trebaju evaluirati neki medijski sadržaj kao cjelinu. Oni izdvajaju informacije koje su sporne i koje se nalaze u tužbi i kao da nisu pročitali cijeli članak pa ako imate uvredljive vrijednosne sudove, ako neko nekom kaže ‘mozgovni invalid’, prvostupanjski suci će u pravilu zaključiti kako ne postoji javni interes da ti nekome kažeš da je ‘mozgovni invalid’ i tu završava priča o javnom interesu na prvostupanjskim sudovima, a posljedice su katastrofalne. Mi dolazimo u situaciju da ne možemo obraniti medij ni u jednom predmetu ako je o nekom izrečen uvredljiv vrijednosni sud.“, kazala je Vesna Alaburić, osvrćući se na svoju odvjetničku praksu u obrani novinara i medija na okruglom stolu u organizaciji Hrvatskog novinarskog društva.
„Sljedeća je tema ‘dobre vjere’. Naši prvostupanjski suci u pravilu rezoniraju na sljedeći način: ti si o nekome objavio neku ili poluistinitu ili uvredljivu informaciju, bio si svjestan da to škodi nečijem ugledu, dakle, nisi postupao u dobroj vjeri. Mi pokušavamo dokazati da je pojam ‘dobre vjere’ odnos novinara prema javnosti i prema zadaći da obavijesti javnost“, rekla je, zaključujući kako, dakle, na temu “javnog interesa” i “dobre vjere” odvjetnici moraju voditi bitke na elementarnoj razini. A tema konteksta ili uvažavanja stila pojedinih autora, kazala je, poprilično je apstraktna tema za mnoge suce. Oni ne prate sadržaj medija pa da bi mogli znati što je uobičajeno u polemikama koje se vode u društvu.
Bitno je i pitanje razmjernosti, ukazala je. Novinarku Davorku Blažević tužila je bivša sutkinja Vrhovnog suda Senka Klarin Baranović zbog portreta kojeg je u vidu kolumne 2015. objavila na portalu Tris pa iako je ona u međuvremenu tekst uklonila, presuđeno joj je u kaznenom postupku, objavila je i ispravak i ispriku, sutkinja je protiv Davorke Blažević pokrenula i dodatni postupak za financijsku naknadu štete, a sucima to nije bilo sporno zbog načela razmjernosti. Sada već umirovljena novinarka Blažević kaznu je naposljetku podmirila nakon što je HND organizirao skupljanje novaca preko solidarnih priloga kolega.
Alaburić je te stavove iznijela na okruglom stolu na temu SLAPP tužbi koje je HND organizirao povodom Dana slobode medija.
Prema anketi koju je proveo sam HND, trenutno je u Hrvatskoj aktivno najmanje 945 tužbi protiv medija, urednika i novinara, od kojih 910 za naknadu štete radi povrede časti i ugleda u ukupnom iznosu od najmanje 5,4 milijuna eura, a ostale spadaju u kaznene. Tužitelji su najčešće osobe iz javnog i političkog života i suci, odnosno osobe na pozicijama moći. Kada je riječ o kaznenim postupcima, devet medija je prijavilo ukupno 35 takvih postupaka, a najdulji sudski spor traje 33 godine i vodi se protiv Večernjeg lista.
Po podacima Ministarstva pravosuđa 79 SLAPP tužbi
Ne spadaju sve spomenute tužbe u kategoriju SLAPP tužbi, odnosno strateških službi protiv javnog sudjelovanja (SLAPP je skraćenica za Strategic lawsuit against public participation). To su tužbe koje dižu moćnici iz političke ili gospodarske sfere, a usmjerene su na zastrašivanje i ušutkavanje kritičara tako da ih se optereti troškom pravne obrane dok ne odustanu od kritike ili protivljenja.
Direktiva protiv SLAPP-a koju je predložila Europska komisija, a koja prije donošenja treba još proći ostala tijela EU, SLAPP definira kao „očigledno neutemeljene“ ili pretjerane sudske postupke koji se pokreću protiv fizičkih ili pravnih osoba, naročito novinara ili branitelja ljudskih prava, a vezano za njihov angažman ili javno djelovanje.
Riječ je o malicioznim tužbama koje se ne pokreću radi postizanja povoljnog ishoda sudskog postupka, već prije svega radi diskreditiranja i iscrpljivanja (najčešće) novinara.
Ministarstvo pravosuđa, prema riječima državne tajnice Vedrane Šimundža Nikolić, evidentiralo je kako bi se od ukupnog broja tužbi protiv novinara, 79 tužbi mogle okarakterizirati kao SLAPP.
Kako nema jasne definicije, ustvrdila je, do te su brojke došli tako da su išli kroz eSpis vidjeti gdje se ponavljaju tužitelji (ne mora biti ista medijska kuća) te kakav je položaj tužitelja u društvu (političar, sudac, lokalni moćnik).
Kazala je kako očekuje da će za pola godine ili godinu na Vijeću EU biti definiran tekst europske Direktive, pa da će za dvije, tri godine ona i kod nas zaživjeti. Međutim, kao što smo već pisali, Direktiva će se odnositi na prekogranične tužbe, a postoje preporuke da pojedine zemlje i same krenu u zauzdavanje SLAPP tužbi.
Šimundža Nikolić je najavila i kako je osnovana radna skupina za izmjenu parničnog postupka te naglasila kako suci moraju imati mehanizam ranog prepoznavanja SLAPP tužbi kakvog sad nemaju.
Jasna Vaniček-Fila, ravnateljica Uprave za medije i razvoj kulturnih i kreativnih industrija Ministarstva kulture i medija najavila je kako će uskoro u javno savjetovanje Nacionalni plan razvoja kulture i medija, a jedna od mjera koji se u planu predviđaju je i rano odbacivanje SLAPP tužbi.
Intencija je, naime, europske Direktive, a tako je to regulirano i u drugim zemljama poput SAD-a, da se SLAPP tužbe odmah odbacuju i da se ne ide u dugi i iscrpljujući sudski postupak.
Suci bi to, moglo se čuti na skupu, i sada mogli na osnovi članka 10. Zakona o parničnom postupku koji propisuje kako je „sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku“. Međutim, najavljeno je, jasnije će se raspisati kriteriji u tom zakonu, kao i u Zakonu o medijima.
Ispravci su uvodni korak u tužbu
Tužbe protiv novinara i medija, pa i one serijske, u Hrvatskoj nisu novina, a do odluke Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u slučaju zadarskih Narodnih novina traženi su iznosi često bili astronomski. Te 2018. Europski sud za ljudska prava zaključio je da je presuda protiv Narodnog lista – koji je deset godina ranije objavio sporni tekst u kojem je problematizirao sudjelovanje suca Županijskog suda u Zadru Borisa Babića na fešti kontroverznog Rene Sinovčića – bila preveliko miješanje u slobodu govora te da je dosuđenih 50 000 kuna bio prevelik iznos odštete te gušenje slobode govora.
Ustavni sud otada donosi odluke prema istim kriterijima kao i Sud u Strasbourgu, preporučuje da se vodi više računa o slobodi izvještavanja, ali to, kako je potvrdio i sudac Ustavnog suda Goran Selanec, nije zaživjelo na razini prvostupanjskih sudova.
Niže odštete koje se dosuđuju potakle su bivšeg predsjednika Vrhovnog suda, a sadašnjeg predsjednika Europske udruge sudaca Đuru Sessu da konstatira kako mediji i nisu previše ugroženi jer je, kazao je, prosječna visina tražene odštete oko 6 000 eura, a dosuđuju se tri ili četiri puta manje kazne. Smatra, također, da bi tužbi bilo manje kada bi mediji u skladu sa zakonom objavljivali ispravke.
Okupljeni urednici replicirali su mu kako te, često serijske, kazne mogu svejedno uništiti manje medije, kao i da ispravci u najvećem broju slučajeva služe tek kao uvodni korak prije tužbe. Također, neki suci upravo objavu ispravka tretiraju kao priznanje krivnje.
Neadekvatna edukacija sudaca
Na okruglom stolu bilo je i puno govora o potrebi edukacije sudaca koji, prema svjedočenjima kolega novinara koji su pohodili radionice koje je Ministarstvo kulture i medija organiziralo sa sucima, često ne barataju s temeljnim znanjima o novinarskoj profesiji.
Demotivirajuće je djelovalo izlaganje odvjetnice Alaburić koja je izvijestila kako je HND zatražio od Pravosudne akademije podatke na temelju kojih presuda se obrazuju suci kada je riječ o medijima.
„Mogu vam reći da je rezultat apsolutna katastrofa. Od odluka Ustavnog suda, nema nijedne odluke koja se tiče izravno članka 38. Ustava (koji jamči slobodu izražavanja), nego jedna odluka koja se tiče zaštite ugleda, odnosno prevagnula je zaštita ugleda u odnosu na slobodu govora. Što se tiče presuda Europskog suda za ljudska prava, u ponudi je bilo sedam presuda, od kojih njih pet uopće nisu relevantne za edukaciju sudaca (…) Što se tiče presuda županijskog suda, još uvijek je na popisu jedna presuda koju je Ustavni sud, zbog povrede prava na slobodu izražavanja – ukinuo. Tako da bih rekla da zapravo ne postoji dobra osnova za edukaciju sudaca”, ustvrdila je.
Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, koji je uvodno konstatirao kako bi suci trebali moći podnijeti kritike i suzdržati se od tužbi, konstatirao je zaključno da mnogi suci na lokalnim prvostupanjskim sudovima nisu dorasli baviti se pitanjima medija. Založio se za prebacivanje takvih predmeta na županijske sudove u prvom stupnju jer su oni manje opterećeni i lakše bi radili na usuglašavanju prakse.
Ovaj tekst dio je projekta “Dekodiranje dezinformacijskih obrazaca europskih populista” kojeg podupire European Media and Information Fund.
