“Ljekarima u Holandiji je naređeno da počnu da eutanaziraju građane sa autizmom i drugim manjim invaliditetom, bez straha od krivičnog gonjenja čak i ako pacijent više ne izražava želju da umre”.
Tvrdnja je to iz Facebook statusa privatne korisnice Facebooka (arhivirano ovdje) koja je svoju objavu dodatno začinila i netočnim navodima da avioni ispuštaju otrove te da se pripremaju lažne pandemije i stvaraju potresi, uglavnom dezinformacijama kojima se Faktograf više puta bavio.
Njeni su navodi povezani s nedavnim vijestima koje stižu iz Nizozemske, a to je da je više osoba s autizmom eutanazirano na svoj zahtjev.
Naime, u toj je zemlji eutanazija dopuštena od 2002. godine, ali samo ako su ispunjeni određeni kriteriji, odnosno, ako osoba pati od neizlječive ili teške bolest, ili ako je u stanju mentalne boli. Kako navodi Nizozemsko povjerenstvo za reviziju eutanazije, između 2012. i 2021. godine, gotovo 60.000 ljudi eutanazirano na vlastiti zahtjev (AP).
Studija znanstvenika s britanskog Sveučilišta Kingston
Kako bi potvrdilo da se zakonski propisi oko eutanazije poštuju, Povjerenstvo je objavilo dokumente koji se odnose na više od 900 tih ljudi, od kojih je većina bila starija i oboljela od raka, Parkinsonove bolest itd.
Te su podatke naknadno analizirali istraživači s britanskog Sveučilišta Kingston. Cilj je bio vidjeti kako nizozemski liječnici postupaju sa zahtjevima za eutanaziju osoba s autizmom ili s doživotnim mentalnim oštećenjima.
Rezultati koji su objavljeni u svibnju u časopisu BJPsych Open potaknuli su brojne etičke rasprave. Naime, među 900 eutanaziranih osoba čiji su dosjei objavljeni, njih 39 bilo je autistično i/ili s intelektualnim poteškoćama.
Dio je pacijenata kao razloge za eutanaziju naveo mentalne probleme, fizičke bolesti te bolesti ili poteškoće povezane sa starenjem. Njih trideset ih je navelo usamljenost kao jedan od uzroka nepodnošljive boli, osam ih je reklo da su jedini uzroci njihove patnje čimbenici povezani s njihovim intelektualnim nedostatkom ili autizmom (društvena izolacija, nedostatak strategija suočavanja ili nemogućnost prilagodbe razmišljanja).
U jednoj trećini slučajeva nizozemski su liječnici zaključili da se autizam i intelektualne poteškoće ne mogu izliječiti te da nema “nikakvih izgleda za poboljšanje”, napisali su istraživači.
Kako navodi Associated Press (AP), za razliku od Belgije i Kanade u kojima je također dozvoljena eutanazija, Nizozemska jedina dijeli detaljnije informacije o slučajevima. Međutim, ti su zapisi ograničeni na ono što sami liječnici navode, a budući da Povjerenstvo objavljuje samo odabrane zapise, nemoguće je znati pravi broj eutanaziranih osoba s autizmom ili intelektualnim poteškoćama.
Nakon objave rezultata, dio stručnjaka istaknuo je kako se mnoge autistične osobe bore s depresijom, što bi moglo ugroziti njihovu sposobnost da podnesu zakonit zahtjev za eutanazijom budući da možda neće razumjeti složenost situacije i svog čina. Dio ih smatra da je pomaganje osobama s autizmom i intelektualnim poteškoćama da umru u biti eugenika (AP).
Kome je dopuštena eutanazija?
Netočno je tvrditi kako je liječnicima u Nizozemskoj naređeno da eutanaziraju ljude budući da je jedina osoba koja može podnijeti zahtjev za eutanazijom u Nizozemskoj ona koja se odlučila na taj čin. Naime, ako eutanaziraju osobu bez da su ispunjeni jasni zakonski kriteriji, liječnici se mogu suočiti s optužbom za kazneno djelo.
Za početak, liječnik se treba uvjeriti da je zahtjev pacijenta dobrovoljan i dobro razmotren te da je pacijent sposoban donositi odluke, što znači da je u stanju razumjeti relevantne informacije o svojoj situaciji te procijeniti implikacije svoje odluke.
“Zahtjev nije dobrovoljan ako proizlazi iz psihijatrijskog poremećaja koji utječe na mentalnu sposobnost pacijenata”, navodi se na stranici nizozemskog Povjerenstva za reviziju eutanazije.
Medicinski stručnjaci trebaju se i uvjeriti da je pacijentova patnja nepodnošljiva, bez ikakvih izgleda za poboljšanje.
Naime, smatra se da je pacijentova patnja bez izgleda za poboljšanje ako je bolest ili poremećaj koji uzrokuje patnju neizlječiv i ne postoje sredstva za ublažavanje simptoma, što liječnik utvrđuje na temelju dijagnoze.
Kada je riječ o nepodnošljivosti patnje, nju je malo teže utvrditi jer je riječ o subjektivnom pojmu. “Nepodnošljiva priroda pacijentove patnje mora biti opipljiva liječniku. Liječnik stoga mora biti ne samo sposoban suosjećati s bolesnikovom situacijom, već ju i sagledati s pacijentove točke gledišta. Liječnik mora uvjerljivo dokazati revizijskom odboru koji procjenjuje slučaj da je patnja ovog pacijenta bila opipljiva”, stoji na stranici Povjerenstva.
Nadalje, Povjerenstvo procjenjuju jesu li liječnik ili drugi nadležni liječnici obavijestili pacijenta o njegovom stanju te ispituju kako je to učinjeno, budući da pacijent ne može donijeti promišljenu odluku bez potpunog razumijevanja bolesti, dijagnoze, prognoze i mogućnosti liječenja.
Osim toga, liječnik se mora posavjetovati s najmanje još jednim, neovisnim liječnikom koji mora pregledati pacijenta i dati pisano mišljenje o tome jesu li ispunjeni zakonski propisani kriteriji za eutanaziju. On također treba biti neovisan o liječniku i pacijentu.
“Prema Kraljevskom nizozemskom liječničkom udruženju, to znači da član iste medicinske ordinacije ili partnerstva, matičar ili liječnik koji je na neki drugi način u odnosu s liječnikom koji traži neovisnu procjenu ne može u načelu smatrati neovisnim. Također je važno izbjegavati sve što bi moglo sugerirati da liječnik nije neovisan. Između dva liječnika ne smije postojati rodbinski ili poslovni odnos, niti u načelu širi suradnički odnos”, stoji na stranici Povjerenstva.
Potpomognuto samoubojstvo
Osim eutanazije, u Nizozemskoj je dopušteno i potpomognuto samoubojstvo.
Razlika je u tome što se eutanazija provodi tako da liječnik daje pacijentu na njegov zahtjev smrtonosnu injekciju, dok u slučaju potpomognutog samoubojstva liječnik daje pacijentu smrtonosni lijek, kojeg on potom uzima sam. Obje su opcije regulirane zakonom te se svaki slučaj mora prijaviti jednom od pet regionalnih odbora za reviziju eutanazije.
Zaključno, iako u javnosti postoje rasprave o tome je li u redu eutanazirati autistične osobe te razumiju li oni u potpunosti posljedice svoje odluke, u Nizozemskoj se ipak ne provodi državna politika koja bi obvezala liječnike da eutanaziraju takve ljude. Stoga, ocjenjujemo ovu objavu kao netočnu.
