Rubni portal Hop.com.hr objavio je nakon razornih oluja koje su pogodile Sloveniju i Hrvatsku više članaka putem kojih pokušavaju “dokazati” postojanje tehnologije za manipuliranje vremenskim pojavama.
CIA i ratovanje vremenskim uvjetima
“CIA zabrinuta zbog otkrivanja ratovanja vremenskim uvjetima i lažnog geoinženjeringa”, stoji tako u naslovu članka objavljenog 30. srpnja (arhivirano ovdje).
U članku se prenose tvrdnje američkog znanstvenika Alana Robocka, profesora klimatologije na Sveučilištu Rutgers, stručnjaka za geoinženjering. On je 2015. godine napisao kolumnu za The Guardian u kojoj je prepričao svoj kontakt s ljudima koji su se predstavili kao konzultanti američke Središnje obavještajne agencije (CIA).
Rubni portal Hop prenio je dio tvrdnji iz Robockove kolumne te izjavu koju je Robock iste godine dao za The Guardian. Svojim čitateljima, međutim, ne otkrivaju da je u pitanju vijest osam godina stara vijest niti prenose Robockove tvrdnje u cijelosti.
U kolumni za The Guardian Robock je doista otkrio da su ga navodni konzultanti CIA-e kontaktirali raspitujući se o oružju putem kojeg bi se mogle kontrolirati vremenske pojave.
Među ostalim stvarima koje su ih zanimale, piše Robock, postavili su i sljedeće pitanje: “Da neka druga zemlja pokušava kontrolirati našu klimu, bismo li je mogli otkriti?”. Robock im je rekao kako misli da bi to bilo moguće. Dodao je kako strahuje da je neizrečeno ostalo pitanje bi li druge zemlje mogle prepoznati američke pokušaje kontrole vremenskih pojava nad tuđim teritorijem.
U kolumni koju je napisao za The Guardian, Robock jasno navodi kako ne postoje dokazi da CIA pokušava kontrolirati vremenske pojave. Štoviše, ističe kako mu je jasan interes sigurnosnih službi za temu klime i vremenskih pojava, a s obzirom na prijetnju koju predstavlja klimatska kriza.
Međutim, Robock je isto tako izrazio zabrinutost za budućnost. Smatra da je vrlo važni pitanje tko će kontrolirati takvu tehnologiju ako bude razvijena. Kazao je kako bi sva istraživanja trebala biti međunarodna, a svi rezultati javno dostupni jer je to najbolji način da se izbjegne zlouporaba.
Tvrdnji da je “CIA zabrinuta zbog otkrivanja ratova vremenskim uvjetima”, dakle, nedostaje važan dio konteksta. Iz naslova portala Hop dalo bi se zaključiti kako takvo oružje postoji i već se koristi, iako je već iz izjava stručnjaka na čije se riječi pozivaju jasno da to nije utemeljeno.
Operacija Popeye
“‘VIJETNAMSKI PROJEKAT POPEYE’: Ekskluzivna stručna analiza o kojoj meteorolozi šute”, stoji pak u naslovu članka koji je na rubnom portalu Hop objavljen 23. srpnja (arhivirano ovdje).
U tom se članku tvrdi da oluja koja je pogodila Hrvatsku i Sloveniju 19. srpnja nije bila prirodna vremenska pojava. Kao argument u prilog tezi da je vremenom moguće upravljati, opisuje se operacija Popeye koju “su provodili Amerikanci u Vijetnamskom ratu (1967-1972). radi povećanja količine oborine nad vijetnamskim područjem.”
U pitanju je projekt zasijavanja oblaka koji je američka vojska tijekom rata u Vijetnamu poduzimala kako bi prouzrokovala padaline nad tom zemljom. O ovoj kontroverznoj tehnologiji Faktograf je nedavno opširnije pisao; iako se radi o tehnologiji koja se eksperimentalno koristi diljem svijeta, još uvijek nije sasvim jasno u kojoj mjeri je doista djelotvorna. Prema nekim podacima, zasijavanjem oblaka je moguće povećati količinu padalina za do 15 posto. Međutim, tom tehnologijom nije moguće izazvati oluju, već samo povećati količinu kiše koja na Zemlju pada iz olujnih oblaka.
O ovom je projektu, kao i drugim sličnim, mahom neuspjelim pokušajima kontroliranja vremenskih pojava pisao povjesničar znanosti i tehnologije James Rodger Fleming u svojoj knjizi “Fixing the Sky”, koju je 2012. objavio Columbia University Press. Operacija Popeye se tijekom Vijetnamskog rata doista provodila u tajnosti, ali razotkrivena je još početkom 1970-ih.
Naknadno deklasificirani dokumenti pokazuju da je američko ministarstvo obrane bilo uvjereno kako da se zasijavanje oblaka pokazalo kao uspješan način izazivanja kiše.
Međutim, Fleming u svojoj knjizi ističe kako tijekom operacije nisu prikupljani nikakvi podaci temeljem kojih bi znanstvenici mogli utvrditi koliko je pokušaj izazivanja kiše u Vijetnamu doista bio uspješan. Prenosi i mišljenje generala Williama Westmorelanda, zapovjednika američkih snaga u Vijetnamu, koji je tvrdio da nije došlo do primjetnog porasta u razini padalina. Također, podaci o godišnjim količinama padalina u Vijetnamu ne pokazuju znatnije odstupanje od prosjeka tijekom američke invazije krajem 1960-ih i ranih 1970-ih.
Zaključno, nije točno da američka “operacija Popeye” dokazuje postojanje oružja za kontrolu vremena niti je ta operacija nešto o čemu se šuti. Njeno postojanje obznanjeno je javnosti prije više od 50 godina.
Patenti
“Popis 100 američkih patenata koji se odnose na promjenu vremenskih uvjeta od 1891-2013. godine!”, naslov je članka objavljenog na rubnom portalu Hop 22. srpnja (arhivirano ovdje).
Tvrdnja da postojanje patenata za tehnologiju koja se odnosi na pokušaje kontrole vremena ujedno dokazuje postojanje takve tehnologije je stara obmana, koja se već dugo pojavljuje na internetu i kojoj su izvještavali brojni fact-checkeri (1, 2, 3, 4).
Takvi patenti doista postoje. Međutim, samo postojanje patenta nije ujedno i potvrda da neka tehnologija postoji, da funkcionira ili da je uopće moguća. U SAD-u je moguće patentirati praktički bilo kakvu ideju, ali od ideje do eksperimentalne potvrde koncepta je vrlo dug put. Stručnjacima za klimatologiju i geoinženjering nije poznato da trenutno postoji tehnologija kojom je moguće kontrolirati vremenske pojave.
