“Not A Space Agency – Kozmički objekt je nestao… Kozmički objekt je sekcija o Robertu Simmonu, CGI stručnjaku iz NASA-e koji je opisao u detalje kako su omotali kartu ravne površine oko lopte kako bi stvorili izgled Zemlje kakav bi ljudi “očekivali”, poznatu kao Zemlja iz “spejsa” ili ti ga Blue Marble. Opet su izgubili tehnologiju i bolan je proces da je vrate…“, navodi se u statusu (arhiviran ovdje) kojega je na Facebooku podijelio profil Živčana Žirafa.
Snimku zaslona statusa koji je do objave ovog teksta prikupio 23 reakcije, jedan komentar te je podijeljen jednom donosimo niže.
Status pritom donosi tri fotografije. Na jednoj piše “404 Kozmički objekt koji ste tražili je nestao iza horizonta događaja” (eng. 404 The cosmic object you were looking for disappeared beyond the event horizon) te dvije snimke zaslona koje donose razgovor sa stručnjakom Robertom Simmonom iz NASA-e.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Na fotografijama se izdvaja pitanje o tome što je najluđe što je Simmon napravio u NASA-inom Goddardovom centru za letove u svemir.
U svojim odgovorima Simmon objašnjava kako je posljednji put kada je netko fotografirao Zemljinu orbitu, a da je ta fotografija pokazivala cijelu hemisferu (jednu stranu), bilo 1972. godine tijekom misije Apollo 17.
Do 2022. godine NASA je, objašnjava Simmon u intervjuu, imala dovoljno podataka da napravi fotografiju cijele planete. Međutim, poteškoće su imali pri stvaranju ravne karte (eng. flat map) površine Zemlje koristeći satelitske podatke koje su prikupili u četiri mjeseca.
Simmon potom govori o tome kako su, nakon što su napravili ravnu kartu, istu omotali oko lopte, te je onda Simmonov zadatak bio da integrira površinu Zemlje, oblake i oceane tako da bude u skladu s očekivanjima ljudi o tome kako Zemlja izgleda iz svemira.
“Lopta je postala slavna fotografija poznata kao ‘Plava franja’ ili ‘Plava pikula’ (eng. Blue Marble).
Inače, naziv ‘Plava franja’ koristi se i za originalnu fotografiju Zemlje nastalu 1972. godine, ali i za sve kasnije verzije – one nastale u razdoblju od 2001. do 2004. te 2012. godine. Isto tako, fotografija je poznata i dijeljena diljem svijeta.
Simmonov intervju dokaz je, dakle, insinuira se statusom na Facebooku, da je fotografija Zemlje lažirana te da NASA nije prava svemirska agencija.
Robert Simmon trenutačno radi kao viši inžinjer za vizualizaciju u kompaniji Planet Labs, a do 2014. godine radio je kao viši analitičar u prije spomenutom Goddardovom centru za letove u svemir pri NASA-i. Najpoznatiji je po vizualizaciji Zemlje koju je napravio dok je radio kao glavni vizualizator podataka i informacijski dizajner u NASA-i.
Međutim, kako je Simmon sam objasnio za Quartz, fotografija koju je on kreirao 2002. godine nije zapravo fotografija, već se radi o sofisticiranoj vizualizaciji. Kako piše Quartz, iako se čini da su fotografije i slike Zemlje najuobičajenija stvar na svijetu, zapravo postoji jako malo slika cijele planete. Simmon je kazao kako problem leži u činjenici da su svi NASA-ini sateliti kojima se promatra Zemlja u niskoj orbiti ili tzv. geostacionarnoj orbiti. To znači da nijedan satelit nije dovoljno daleko da se vidi cijela hemisfera Zemlje.
Koliko god uvjerljivo izgledala, piše Quartz, snimka je zapravo kompilacija podataka koji su se prikupljali u razdoblju od četiri mjeseca kako su NASA-ini sateliti orbitirali od Zemljina pola do Zemljina pola.
Podaci su zatim povezani i preneseni na površinu digitalne lopte te potom izmijenjeni u Photoshopu.
Da, Simmon priznaje da postoje ‘lažirani’ dijelovi u slici koju je napravio. Primjerice, atmosfera je zamagljena putem Photoshopa, dok su neki oblaci kolažirani na snimku koristeći isti alat. Crno područje oko Zemlje nije svemirsko ništavilo, već pozadina na koju je Simmon ‘zalijepio’ snimku, za što kaže da je standardna praksa, budući da većina aktualnih “fotografija” Zemlje – što uključuje i Apollove snimke iz 1972. godine – planetu prikazuju na crnoj pozadini.
Naime, bez ovih izmjena, kaže Simmon, snimka ne bi nalikovala na Zemlju. On ističe i da je svoju snimku temeljio na stvarnosti, u smislu da je “gledao puno snimaka” da vidi “koliko bi debela trebala biti, koliko plava”. No, kasnije je dodao da je snimka “više hiper-realistična, nego realistična”.
Zaključno, činjenica da je snimka kompilacija višemjesečnih podataka koje je NASA prikupljala ne znači da NASA nije prava svemirska agencije, već zbog objektivnih razloga, poput činjenice da NASA-ini sateliti lete u niskoj orbiti – nije moguće napraviti fotografiju Zemlje u jednom potezu.