Palestinka Hanaan Shanin prije dvanaest je godina otišla iz jednog sela na Zapadnoj obali i emigrirala u Sjedinjene Države gdje je nakon šest godina rodila sina. Samohrana majka Hanaan i njezin sin Wadea Al-Fayoume bili su ove jeseni podstanari u prizemlju kuće u blizini Chicaga, dok su na katu iznad njih živjeli najmodavci, Joseph Czuba sa suprugom Mary. Umirovljeni 71-godišnji Czuba, inače i vojni veteran iz vremena vijetnamskog rata, dječaku iz podstanarstva je ponekad kupovao igračke te je za njega sklopio i kućicu na drvetu.
Czuba je umirovljeničke dane provodio na liječničkim tretmanima karcinoma prostate i slušajući govorne radijske emisije konzervativnijih i desničarskih sadržaja, a nakon napada Hamasa na Izrael 7. listopada postao je paranoičan, plašeći se da bi se terorističke akcije mogle dogoditi i u njegovom susjedstvu. S banke je podigao i tisuću dolara gotovine za slučaj da, kako je kazao supruzi, izbije kriza tijekom koje bi moglo doći do nestanka struje i pada svih mreža. Neprestano je slušao sve vijesti o događajima u Izraelu i Gazi, a supruzi je rekao da bi trebalo izbaciti podstanare zato što su Palestinci koji bi mogli pozvati sunarodnjake i napasti ih.
Tjedan dana nakon Hamasovog pokolja u Izraelu, u subotu 14. listopada oko 11 sati prijepodne, Czuba je pokucao na vrata podstanara i verbalno se sukobio s Hanaan.
„Bio je ljut zbog onoga što se događa u Jeruzalemu“ i viknuo „svi vi muslimani morate umrijeti,“ ispričala je poslije Palestinka. Czuba je 32-godišnju Hanaan uhvatio za vrat pa izvukao veliki vojnički nož s oštricom dužine 18 centimetara s kojim joj je nanio više od deset ubodnih rana, no Palestinka se uspjela otrgnuli i otrčati u kupaonicu gdje se zaključala i s mobilnog telefona pozvala policiju. U sobi je, međutim, ostao Wadea, koji je samo nekoliko tjedana ranije napunio šest godina. Bijesni Czuba se okomio na dječaka i ubio ga probovši ga nožem 26 puta. Policajci su mališana pronašli s brojnim ranama na prsima i s nožem ubodenim u abdomen. Czuba je policiju čekao u dvorištu, s praznom futrolom za veliki nož na pojasu te s nekoliko manjih noževa na tlu. Palestinka i njezin sin su u kritičnom stanju prevezeni u bolnicu, majka je preživjela i prognoze su da će se uspjeti oporaviti, no mališanu nije bilo spasa. Czuba je na prvom sudskom ročištu kazao da se ne osjeća krivim.
Visoka pripravnost
Ovakvih se stravičnih zločina iz mržnje u Americi svi pribojavaju jer je teško zaustaviti pojedince koji se samostalno odlučuju na ubilačke pohode, a nakon izbijanja novog sukoba na Bliskom istoku prije mjesec dana dramatično je porastao broj prijetnji u svim saveznim državama zbog čega su američke sigurnosne službe, prije svega policija, FBI i Ministarstvo domovinske sigurnosti, podigle razine pripravnosti i pojačale patroliranja te mjere predostrožnosti i nadzora. U sredinama gdje su arapske, muslimanske i židovske zajednice osobito brojne, primjerice u New Yorku, više je policije na ulicama, a na brojne se lažne dojave o postavljenim eksplozivnim napravama, verbalne napade i prijetnje na društvenim mrežama pokušava reagirati brže i ozbiljnije.
U svim krajevima Sjedinjenih Država svakoga se sata bilježe incidenti koje je teško više i pobrojati, a do većih medija probiju se tek oni koji se dogode na viđenijim lokacijama, primjerice na otmjenom Beverly Hillsu gdje antisemitski grafiti uznemiruju stanare kvarta u kojemu je 60 posto Židova ili u New Yorku gdje se grupa židovskih studenata sklonila u knjižnicu koju su djelatnici potom morali zaključati jer su ih ganjali ljuti prosvjednici vičući „slobodna Palestina.“
U Los Angelesu je od ozljeda zadobivenih padom na glavu preminuo stariji Židov koji je bio prisutan tijekom propalestinskih prosvjeda, no policija, koja cijeli slučaj vodi kao ubojstvo, još uvijek nije utvrdila što se točno dogodilo. Na kalifornijskom sveučilištu Stanford predavaču je otkazana suradnja nakon što je židovske studente nazvao kolonizatorima te umanjivao Holokaust, na Harvardu je buru izazvalo pismo grupe studenata u kojem su optužili Izrael kao glavnog krivca za napad Hamasa, a na njujorškom sveučilištu Cornell je uhićen 21-godišnji student koji je prijetio da će automatskim oružjem napasti židovske studente. U Houstonu u Texasu iza rešetaka je strpan 20-godišnji Palestinac s jordanskim državljanstvom za kojeg FBI kaže da je posjedovao ilegalno oružje, planirao sklopiti eksplozivnu napravu i napasti židovska okupljanja, te putem interneta razgovarao s istomišljenicima. Momak je inače, nakon što mu je istekla privremena viza, aplicirao za azil u Sjedinjenim Državama, a sigurnosne snage su ga pronašle među ostalim i zato što je na TikToku objavljivao selfije u kojima vježba gađanje.
Kud plovi ovaj brod
Propalestinski prosvjednici pokušali su u velikim lukama u Oaklandu u Kaliforniji i Tacomi u državi Washington zaustaviti i teretni brod koji navodno treba prevesti oružje u Izrael. Penjući se na brod, razvijajući transparente i uzvikujući parole poput – ni novčića više za izraelske zločine (not another nickel, not another dime, no more money for Israel’s crimes) – prosvjednici su uspjeli privući pažnju medija, no brod dužine 200 metara i nosivosti skoro 35 tisuća tona nisu zaustavili. Pentagon je potvrdio da brod prevozi vojnu opremu, ali je odbio otkriti destinaciju prema kojoj se plovilo kreće.
Bezbrojni verbalni sukobi zbivaju se, a često i snimaju te objavljuju na društvenim mrežama, oko plakata Kidnapped na kojima su lica i imena onih koje je Hamas oteo i odveo u zatočeništvo.
Dvoje izraelskih umjetnika iz Tel Aviva koji su bili u New Yorku u vrijeme napada Hamasa pokrenuli su kampanju i za samo nekoliko dana brojni su svjetski gradovi bili izljepljeni Kidnapped plakatima, no odmah su reagirali oni koji su propalestinski nastrojeni te krenuli trgati plakate.
Kako su jačali izraelski napadi na Gazu, tako su i svađe oko tih papira po gradskim ulicama, parkovima i na sveučilištima postajale sve mučnije. Nadvikivanja, verbalne prijetnje, naguravanja i psovke pokazali su se tako kao kakav lakmus test koji je u realnom vremenu, osvjedočen brojnim videima, pokazao koliko bijesa i različitih mišljenja izazivaju bliskoistočne strahote.
Kidnapped kampanja nastavljena je u međuvremenu i na velikim bliještećim bilboardima, reklamnim panoima o kojima se, što se židovskih poruka tiče, raspravljalo žustro već i ranije. Već nekoliko godina, naime, širom Amerike traje kampanja neprofitne organizacije JewBelong koja tekstualnim enigmatičnim ili provocirajućim porukama nastoji upozoriti na antisemitizam ili pridonijeti da zajednice bolje prihvaćaju i razumiju Židove i njihovu kulturu. Nakon napada Hamasa organizacija je objavila bilboarde s porukom: „Nemojte biti naivni. Hamas bi i vama odrubio glavu“ (Oh, don’t be naive. Hamas would chop your head off too.), što je izazvalo svakojake reakcije te je primjerice policija New Jerseyju zaprimila preko stotinu poziva uznemirenih građana – zbog čega je tamošnji bilboard skinut.
U Dearbornu, dijelu Detroita u saveznoj državi Michigan, u kojemu je najveća džamija u Americi i mnogo doseljenika iz Libanona, Sirije, Iraka, Jemena i Palestine, arapska i muslimanska zajednica primaju brojne prijetnje i svi su na oprezu jer se plaše mogućih incidenata. Tamošnja je policija pojačala patroliranja, a uhićen je i 39-godišnji bijelac koji je na Facebooku objavio da bi trebalo krenuti u lov na Palestince.
Direktor FBI-a Christopher Wray više je puta, inače, proteklih tjedana ponavljao da sukob Izraela i Hamasa može izazvati napade na Amerikance, ugroziti židovske, arapske i muslimanske zajednice, pri čemu federalne agente osobito zabrinjava poziv Al-Kaide na izvršenje terorističkih akcija u samoj Americi jer se radi o, kako obavještajci smatraju, najdirektnijem pozivu na nasilje u proteklih pet godina te o najvećoj prijetnji od vremena brze ekspanzije islamističke transnacionalne grupacije ISIL/ISIS/Daesh prije deset godina.
Kako zaustaviti teroriste u kući?
S obzirom na stalne prijetnje, bilo licem u lice ili u internetskom prostoru, sigurnosne službe pozivaju čelnike lokalnih i vjerskih zajednica, školske nastavnike i vlasnike tvrtki da se dobro informiraju o svim mogućim opasnostima, osobito onima koje mogu prouzročiti ljudske žrtve, poput naoružanih osoba, podmetača eksploziva, terorista koji se vozilom zalijeću u grupu ljudi ili bombaša samoubojica.
Ministarstvo domovinske sigurnosti tako nudi niz materijala poput postera, treninga i brošura kojima pokušava obrazovati javnost kako bi se nasilje pokušalo preduhitriti ili, ako do nasilja dođe, svesti posljedice na minimum. Brojni su slučajevi u kojima teroristi prije napada pokazuju upozoravajuće znakove, primjerice, nagle promjene u ponašanju, no obitelj i zajednica tome rijetko pridaju pozornost. Sigurnosne službe sada pozivaju da svi bolje pripaze na takve pojedince. Istražitelji bombaškog napada na maratonu u Bostonu prije deset godina kao primjer ističu da je jedan od napadača iskazivao radikalne stavove tako što se u džamiji u više navrata sukobio s imamom oko tumačenja vjere, no na takvo ponašanje policiju nitko nije upozorio.
Ekstremizam se, ponavljaju sigurnosne službe, u mnogim slučajevima može zaustaviti u krugu obitelji, prijatelja, u lokalnoj zajednici ili vjerskoj instituciji. Kada se napad ipak dogodi, a najčešće se radi o pojedincu naoružanom vatrenim oružjem, gotovo svi koji stradaju bivaju ustrijeljeni u prvih deset do petnaest minuta, dakle u vremenu u kojem policija niti ne može stići na mjesto događaja. Mnogi Amerikanci zato već od školske dobi sudjeluju u povremenim vježbama u kojima se simuliraju takve situacije te ih se uči kako bi trebali ostati mentalno pribrani i potražiti neko sklonište, s napadačem se sukobiti jedino ako nema druge mogućnosti, a jedna od često ponavljanih lekcija je da uvijek treba pokazivati otvorene dlanove kako policija, kada jednom stigne, ne bi u općem metežu pomislila da se radi o nekom tko drži oružje.
Ruho sudbine i whataboutizmi
Ured predsjednika Joea Bidena prije nekoliko mjeseci je objavio listu prijedloga za zbližavanja osoba različitih vjerskih uvjerenja i naveo pozitivne primjere iz nedavne prošlosti, poput inicijative u Teksasu gdje su kršćanska crkva, sinagoga i džamija dogovorili osnivanje zajedničkog vrta u kojemu sade povrće. U gradu St Louisu u Missouriju uspjeli su, pak, jednom utanačiti židovski i muslimanski dan službe u zajednici, u Philadelphiji i Houstonu organizirani su sportski kampovi za mlade raznih religija, a osnivale su se i organizacije u kojima surađuju kršćanski svećenici i pastori, muslimanski imami i židovski rabini. Navodeći lijepe primjere i potičući vjernike da surađuju kako bi se izbjegli mržnja i nasilje, dokument Bijele kuće pokušavao je motivirati i riječima Martina Luthera Kinga koji je nadahnuto zapisao: “Nepravda bilo gdje je prijetnja pravdi posvuda. Uhvaćeni smo u neizbježnu mrežu uzajamnosti, vezani smo u jedno ruho sudbine. Što god izravno utječe na jednog, utječe posredno na sve.”
No, sve te lijepe i poticajne misli nekako brzo padnu u drugi plan kada odjednom kao bujica provale bijes, mržnja i teške optužbe pa prosječnom Amerikancu ovih dana uistinu nije lako jer će zacijelo izgubiti pokojeg prijatelja ako se nakloni nekoj od zaraćenih strana na Bliskom istoku. Naime, gotovo svi u Americi, bilo na poslu, u susjedstvu ili široj obitelji, poznaju ljude sa svih kontinenata, svih boja kože, svih religijskih, ideoloških i drugih uvjerenja, uključujući i Židove i Arape i muslimane, šijite i sunite. U takvom okruženju mnoge se teme namjerno izbjegavaju jer mogu dovesti do nesuglasica, no s vremena na vrijeme stigne nagli šok koji prisiljava sve na zauzimanje strana, kao što se dogodilo nakon 9/11, napada na nebodere blizance u New Yorku 2001. godine, a u nekoj mjeri i nakon pobjede Trumpa na izborima 2016. godine te sada s ratom Izraela i Hamasa.
Na društvenim mrežama i u privatnim porukama već mjesec dana širi se val straha od terorizma i širenja rata, bujica dezinformacija, bezbroj relativiziranja i whataboutizama tipa „da, ali“, kao i osjećaj da što god kažemo može zapravo biti djelomično ili potpuno pogrešno jer ne raspolažemo s dovoljno činjenica ili ne stignemo provjeriti istinitost primljene informacije. Takva situacija posebno dobiva na težini u Sjedinjenim Državama u kojima stanovništvo strepi od moguće nesigurnosti, vojska od razapetosti između svjetskih ratišta, a političari od mogućih loših izbornih rezultata ako učine kakve krive korake. Dok mediji objavljuju naslove poput „Samo Amerika može spasiti Izrael i Gazu od veće katastrofe“ (“ (The Economist) ili „Od SAD-a do Ukrajine, rat u Gazi promijenit će svijet“ ((Financial Times), The New York Times upravo ovih dana izaziva šok rezultatima ankete po kojoj Biden sada zaostaje za Donaldom Trumpom, ako se njih dvojica opet sučele na predsjedničkim izborima.
Muslimana i Židova puno milijuna
Kada se razgovara o sigurnosnoj situaciji i politici, često se spominju i važne demografske brojke o muslimanima i Židovima u Americi te njihova raspršenost od Atlantika do Pacifika. U Sjedinjenim Državama je, naime, između tri i četiri milijuna muslimana, što je nešto više od jedan posto ukupnog stanovništva, a prognoze kažu da će se taj postotak u idućih dvadeset godina udvostručiti. Muslimani u Sjedinjenim Državama uglavnom glasaju za Demokratsku stranku (dvije trećine ih je glasalo za Bidena na predsjedničkim izborima), njihova su stajališta o političkim i društvenim pitanjima relativno umjerena te se smatraju prilično dobro integriranima u američko društvo (četiri od pet muslimana je zadovoljno životom i uvjetima u SAD-u). Za usporedbu, u Hrvatskoj se nešto preko jedan posto stanovnika sada izjašnjavaju kao muslimani, što je znatno manje nego u čitavoj Europskoj uniji u kojoj statistike bilježe oko pet posto (otprilike 26 milijuna).
Židova je, pak, u Americi između 6 i 8 milijuna, ovisno o kriterijima kojima se određuje pripadnost, a neki analitičari ističu da u SAD-u možda živi više pripadnika židovskog naroda nego u samom Izraelu, gdje se brojke kreću između 7,1 i 7,5 milijuna, opet ovisno o kriterijima. U Americi, dakle, Židovi čine preko dva posto stanovništva, a na prošlim su izborima glasali slično kao i muslimani – dvije trećine njih za Bidena.
Podaci o tome tko za koga glasa i kako će se izjasniti iduće godine na predsjedničkim izborima izuzetno su važni u sagledavanju krize na Bliskom istoku jer se radi o brojkama koje izborni stratezi itekako uzimaju u obzir i koje mogu objasniti neke poteze Bijele kuće u ovim napetim tjednima. Hladne predizborne kalkulacije analiziraju se i u najmanji detalj jer muslimani, iako malobrojni, mogu donijeti prevagu ako bude tijesno u nekim vrlo važnim izbornim jedinicama, dočim židovski glasovi u neizvjesnoj atmosferi mogu postati jezičac na vagi u odlučujućim saveznim državama, primjerice Floridi i Pennsylvaniji.
Vjera u Boga i američko-izraelska sloga
Političari će se, kao i za svake izbore, nastojati dodvoriti i evangelicima koji, značajno utječući na izbore još od vremena Ronalda Reagana, tradicionalno snažno podržavaju Izrael iz religijskih razloga, odnosno zbog tumačenja da, ugrubo rečeno, židovski narod mora potpuno kontrolirati teritorij države te sagraditi Treći hram, nigdje drugdje nego baš na mjestu gdje je sada džamija Al Aksa u Jeruzalemu, treće najvažnije islamsko svetište (nakon Meke i Medine). Tek nakon toga mogu se stvoriti uvjeti za Velike nevolje (tribulaciju) i drugi dolazak Isusa Krista koji će pravovjerne tada povesti u carstvo nebesko, nevjernike nemilosrdno kazniti, a sve će završiti konačnim smirajem i vladavinom Krista na Zemlji.
U isto, dakle, vrijeme dok širom svijeta traju prepirke o tome čini li izraelska vojska ratne zločine bombardiranjem gusto naseljene Gaze, nije mali broj Amerikanaca koji cijelu situaciju radosno vide tek kao nužnost na putu do ostvarenja proročanstava. Vjerovali ili ne u takva tumačenja Starog i Novog Zavjeta, koja se baš i ne slažu s katoličkim naukom na koji ste ipak više naviknuli, treba naglasiti da se radi o važnom i homogenom dijelu američkog stanovništva koje snažno utječe na državnu politiku već desetljećima.
Uostalom, upravo su evangelici zabilježili važnu političku pobjedu nedavnim proglašenjem Mikea Johnsona predsjednikom Zastupničkog doma Kongresa, što je treća funkcija po redoslijedu važnosti upravljanja državom, odmah iza predsjednika i potpredsjednika. Johnson, koji se u svom djelovanju po vlastitom priznanju ravna jedino sukladno slovu Biblije, u Izraelu je boravio prije koju godinu i tamo je, premda nije posjetio Gazu ili se susreo s palestinskim dužnosnicima ili aktivistima, odlučno izjavio da nije vidio nikakva ugnjetavanja Palestinaca ili Arapa. Procjenjuje se da će Johnson zastupati interese najčvršće američke desnice, te se već nagađa o tome hoće li njegovi istupi donijeti više štete ili koristi Republikanskoj stranci.
Generacija Z udara kontru
Oni koji su najmanje religiozni od svih američkih generacija do sada – pripadnici generacije Z – sada pohađaju srednje škole i fakultete, a u proteklih su mjesec dana izazvali priličnu pomutnju jer su razvijali palestinske zastave u mnogim gradovima, uzvikujući parole poput Viva, viva Palestina, Free Palestine ili Pravda za Palestinu, usprotivivši se tako ustaljenim uvjerenjima starijih generacija.
O tome koliko različito razmišljaju govori i istraživanje koje je nagnalo konzervativce da mladež optuže za podržavanje terorističkog Hamasa te preziranje američkih vrijednosti. Anketirani mladi u dobi od 18 do 24 godine su, naime, na niz pitanja u vezi bliskoistočnog kaosa odgovorili suprotno starijim generacijama, što se s jedne strane tumači kao bezazlena mladenačka buntovnost, no s druge strane izaziva glavobolje političarima kojima izborni glasovi mlađarije itekako trebaju. Mladi se, naime, s 52 posto protive eliminiranju vladavine Hamasa u pojasu Gaze, 58 posto njih smatra da mediji pristrano navijaju za Izrael, 51 posto kaže da SAD ne treba intervenirati kada Izrael biva napadnut od terorista te čak 60 posto njih ne bi podržalo američku intervenciju ako Iran napadne Izrael. Pogledajte uostalom i sami koliko se u detalje odgovori mladih razlikuju od stavova onih starijih, uključujući i mišljenje o tome raste li antisemitizam:
Najmlađi punoljetnici su gore iskazanim anketnim stavovima udarili brzu kontru starijima, pokazali da je američki međugeneracijski jaz priličan te izazvali rasprave u kojima se razmjenjuju obostrana optuživanja i podcjenjivanja. Mlađarija je, kažu stariji, nezrela, nesvjesna u kakvom svijetu živi, idealizira, ne vidi okrutnu realnost i previše naginje ulijevo.
Mladi pak poručuju kako žele budućnost u kojoj će biti više pravde, manje rata i dovoljno mjesta i za Izraelce i Palestince. Dok stariji gunđaju šaljući poruke poput – vidjet će mladi kad napune trideset i kad ih lupi realan život, mlađi pitaju – zašto vi stariji kad ste toliko mudri niste uspjeli naći ama baš nikakvo rješenje na Bliskom istoku već desetljećima?
Nacisti trljaju ruke
Za kraj smo, da ih ne izostavimo u ovako kompliciranom trenutku, ostavili malobrojne, ali opasne naciste koji ovih tjedana iskazuju otvoreno zadovoljstvo razvojem događaja. Oni koji su na ultradesničarskom skupu u Charlottesvilleu u Virginiji 2017. godine složno uzvikivali: „Jews will not replace us“ (Židovi nas neće nadomjestiti) , dakle bijeli suprematisti koji se smatraju jednom od najvećih sigurnosnih prijetnji u SAD-u, poručuju da im cijeli razvoj događaja ide na ruku jer mogu mirno i nevino grickati kokice dok promatraju kako se međusobno ubijaju Palestinci i Židovi. Američki nacisti, naime, mrze obje strane i nadaju se proširenju rata kako bi došlo do što većeg kaosa, a godi im i pomutnja oko toga tko je na lijevoj, a tko na desnoj strani političkog spektra.
Mediji, kako američki tako i hrvatski, često, naime, serviraju pojednostavljenu tvrdnju po kojoj je ljevica više na strani Palestinaca, a desnica na strani Izraela, što je prilično zamućena voda u kojoj će neke dosad marginalne figure pokušati uhvatiti što veći ulov, što se iz povijesne perspektive ne bi dogodilo prvi put. Kada već spominjemo povijest recimo i to da najpesimističniji promatrači uspoređuju sadašnji trenutak s 1914. godinom i izbijanjem Prvog svjetskog rata, podsjećajući da u tadašnjoj relativno prosperitetnoj Europi nitko nije želio rat. Od atentata u Sarajevu je, podsjetimo, prošlo mjesec dana natezanja i čarki, a onda se cijeli kontinent oteo kontroli i dan za danom su prštale objave rata. Upravo takvog scenarija analitičari se pribojavaju ovih dana kada raspravljaju o Bliskom istoku i sigurnosnim situacijama u vlastitim državama.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
