Molekularni biolog i vlasnik tvrtke Genos Gordan Lauc podijelio je dio razgovora iz srpnja 2023. koji se vodio između bivšeg direktora američkog Nacionalnog Instituta za istraživanje ljudskog genoma (NIH) Francisa Collinsa i Wilka Wilkinsona, konzervativnog voditelja podcasta i podržavatelja bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Lauc je minutu i 18 sekundi (arhivirano ovdje) tog razgovora izvučenih iz ukupno sat i pol predstavio kao veliko Collinsovo priznanje pogreške:
“Pandemijski marketing nema više niti približno onoliko novca koliko je imao zadnjih godina, no još uvijek dominira medijskim prostorom u Americi. Možete samo zamisliti kako je to izgledalo kad su imali više novca i koliko je tek prikrivenog marketinga bilo tamo gdje reklame nisu bile ovako očite.
No sada su već valjda svi osim rijetkih pojedinaca shvatili što se dogodilo. Primjerice, ovdje možete vidjeti Francisa Collinsa, tadašnjeg direktora NIH-a, kako objašnjava zašto su pogriješili i raznim “mjerama” napravili daleko veću štetu od koristi”.
U kratkom dijelu razgovora, Collins je o samim počecima pandemije, kao i strogom lockdownu, rekao sljedeće:
Collins: Pokušavao sam, kao čovjek koji živi u Beltwayu (centru glavnog grada SAD-a, Washingtona op.a.), odlučiti što da radimo u sobi za odluke u Bijeloj kući, s ljudima koji su imali nepotpune podatke. Nismo zapravo razmišljali o tome što bi to moglo značiti za Wilka i njegovu obitelj u Minnesoti, tisuću milja daleko od mjesta gdje je virus tako snažno udario. Nismo zapravo razmatrali posljedice u zajednicama koje nisu New York City ili neki drugi veliki grad.
… Ako ste osoba iz javnog zdravstva i pokušavate donijeti odluku, imate vrlo uzak pogled na to što je prava odluka. A to je nešto što će spasiti život; nije važno što će se još dogoditi. Stoga pridajete beskrajnu vrijednost zaustavljanju bolesti i spašavanju života. Ne pridajete nultu vrijednost tome hoće li to doista potpuno poremetiti ljudske živote, uništiti ekonomiju i učiniti da mnoga djeca ne idu u školu na način da se od toga neće nikada oporaviti.
Wilkinson: To je kolateralna šteta.
Collins: Dakle, da, kolateralna šteta. Ovo je javnozdravstveni način razmišljanja i mislim da su mnogi od nas, koji smo bili uključeni u pokušaj davanja tih preporuka, imali takav način razmišljanja i to je doista nesretno. To je još jedna greška koju smo napravili.
Međutim, treba razmotriti što je prethodilo ovom dijelu razgovora te kako je sâm razgovor uopće bio koncipiran.
Koncept razgovora, Deklaracija iz Great Barringtona i švedski model
Dijalog između Collinska i Wilkinsona organizirala je grupa Braver Angels koja se bavi poticanjem društvenog dijaloga, odnosno mirenjem suprotstavljenih snaga u javnim debatama. Iz toga je proizašla i forma ovoga razgovora, koju je moderatorica između Collinsa i Wilkinsona objasnila u 6. minuti. Cilj je da dvojac raspravlja o istim temama relevantnim za pandemiju, ali tako da odgovori na dva pitanja. Prvo je: u čemu sam sâm pogriješio, a drugo – u čemu je njemu suprotstavljeni govornik bio u pravu. U tom kontekstu treba promatrati i davanje ovoga Collinsovog odgovora.
Citirana izjava dogodila se u 54. minuti razgovora, neposredno prije rasprave oko Deklaracije iz Great Barringtona, koja je zagovarala ciljanu zaštitu ranjivih skupina, pogotovo starije populacije, te slučaja Švedske. Collins je tu zastupao teze koje su dijametralno suprotne od onoga što se može shvatiti kao priznanje ili pokajništvo.
Collins: Na neki način, takvi su eksperimenti [poput Deklaracije iz Great Barringtona] izvedeni u drugim državama i mogli smo nešto naučiti iz toga. Švedska je, primjerice, odabrala taj put.
Wilkinson: S nevjerojatnim uspjehom.
Collins: Pa i ne. Nakon šest mjeseci im je krenulo bolje, ali u prvih šest mjeseci imali su veću stopu smrtnosti nego bilo koja država u Europi.
Pojašnjenje priče oko kolateralne štete
Kasnije, u 19. minuti drugoga sata razgovora, Collinsa je gledatelj u publici zatražio za mišljenje o mogućem sprječavanju tzv. “kolateralne štete”. Gledatelj je naveo da je došlo do porasta broja samoubojstava, zaostataka djece u obrazovanju i razvoju društvenog života upravo zbog pridavanja te “beskrajne vrijednosti” spašavanju života (od virusa) te ga je zanimalo koja je lekcija za iduću pandemiju.
Collins je izrazio žaljenje što se kod određivanja mjera nije više vodilo računa o specifičnostima lokalnih zajednica, prvenstveno urbanih i ruralnih.
“Činjenica je da smo postavili blanketne preporuke za ovu čitavu, nevjerojatno široku i raznovrsnu državu i očekivali da će preporuke jednako valjati u centru metropole i u seoskoj zajednici, a to očigledno nije moglo biti točno”, kazao je Collins. Smatra i da savršenog odgovora neće biti – pa ni na pitanje bi li bilo u redu da je određeni broj ljudi umro kako bi djeca išla normalno u školu, a zaposleni normalno radili.
Collins nije kazao da su mjere donijele daleko veću štetu nego korist
Collins, naime, nije odstupio kada su u pitanju namjere zdravstvenog sustava i ciljevi mjera. Početak pandemije bio je kaotičan, javno zdravstvo potkapacitirano, podaci nepotpuni, a sustav nespreman da prikuplja podatke na pravi način. Kazao je da su pojedini medicinski centri CDC-ju podatke slali faksom, što je dodatno usporilo i otežalo sistematizaciju znanja. Komunikacija s javnošću, prema Collinsu, bila je ometana i nedovoljnom spremnošću da se odgovori na (predvidive) dezinformacije, pogotovo vezano za cjepiva, kao i pojašnjenjima svrhe mjera, koje su se mijenjale u skladu sa akumulacijom znanja o virusu.
Zaključno, nije točno da je Collins u tom razgovoru objasnio “zašto su pogriješili i raznim ‘mjerama’ napravili daleko veću štetu od koristi”, kao što tvrdi Lauc. Collins niti u jednom trenutku razgovora ne spominje da su mjere napravile daleko veću štetu od koristi već upravo suprotno, objašnjava da su mjere poduzimane kako bi se spašavali životi ugroženi tada novim virusom te ističe važnost brzog razvoja cjepiva u borbi protiv pandemije i spašavanju života. Također, kroz primjer Švedske jasno naglašava da ne podržava liberalniji pristup zatvaranjima u pandemiji, a time i da ne smatra da je američki CDC pogriješio u svojem pristupu. Jedinu negativnu stranu koju u razgovoru priznaje je da je, možda, nedostajalo više komunikacije s javnošću i više jasnoće na internetskim stranicama CDC-a.
Zbog konteksta cijelog razgovora između Collinsa i Wilkinsona, i s obzirom da je od sat i pol razgovora izvučeno samo nekoliko rečenica te činjenice da u tom razgovoru Collins nije “objasnio da su mjere u pandemiji donijele daleko više štete nego koristi”, status Gordana Lauca ocjenjujemo netočnim.
