“Vi imate Ustav koji propisuje da kazneni postupak mora biti pravičan, imate da mora postojati presumpcija nevinosti, da imate pravo na privatnost. I upravo je Europska unija i kroz direktivu poslala Republici Hrvatskoj da taj dio izmijeni kako bi osnažila sudionike kaznenog postupka i zaštitila upravo taj dio. To se sada događa”, izjavio je zastupnik HDZ-a Nikola Mažar, gostujući prošlog tjedna u Otvorenom na temu izmjena Kaznenog zakona, odnosno sprečavanja curenja informacija.
Izmjene Kaznenog zakona kojima se uvodi novo kazneno djelo “neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje” kojim se pokušava zaustaviti otkrivanje podataka tijekom nejavnog kaznenog postupka, uz puno prosvjeda oporbe, ali i Hrvatskog novinarskog društva prošle su prvo čitanje u Saboru.
Od vremena prvog prijedloga do prošlotjednog upućivanja u Sabor u prijedlog je unesena nova odredba koja formalno štiti novinare od progona, odnosno u članku 307. a kojim je definirano novo kazneno djelo “neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje” i tko zbog njega može odgovarati kaznom zatvora do tri godine, dodan je drugi stavak u kojem se navodi kako “počinjenje, pomaganje ili poticanje” na ovo kazneno djelo “ne može ostvariti onaj tko obavlja novinarski posao.“
Iako su sada novinari izrijekom zaštićeni od kaznene odgovornosti, to ne znači da ove izmjene neće imati negativni utjecaj na informiranje javnosti, prvenstveno o koruptivnim aferama u koje su nerijetko upleteni upravo političari jer će ove odredbe imati odvraćajući utjecaj na potencijalne izvore informacija ili zviždače. Jednako tako, zakon bi se u praksi mogao koristiti i za praćenje novinara ne bi li se došlo do izvora pojedinih informacija iz istrage.
Praksa drugih zemalja
S obzirom na kontekst i temu emisije Otvoreno, riječi zastupnika Mažara sugerirale su da je upravo Europska unija od nas tražila ovakve izmjene Kaznenog zakona.
Vladajući su već ranije obrazlagali kako će se na ovaj način Hrvatska svojim zakonodavstvom samo uklopiti u prevladavajući način kako to sankcioniraju i druge zemlje Vijeća Europe. Vlada, podsjetimo, ponavlja da rješenje kakvo se sada nudi ima 30 zemalja Vijeća Europe. Vlada nije ponudila svoju komparativnu analizu u kojoj bi detaljnije usporedila hrvatski sustav sa sustavima drugih zemlja, već citira dio presude Suda za ljudska prava u slučaju Bedat protiv Švicarske u kojem se taj podatak spominje (zanimljivo je da je u tom postupku bila riječ o povredi privatnosti vozača koji je uzrokovao prometnu nesreću, a izneseni su podaci koji su uključivali njegova privatna pisma i medicinsko stanje; nije, dakle, bila riječ o nekom političaru za čije je ponašanje prilikom obavljanja dužnosti zainteresirana javnost).
Tu se, primjerice, među zemljama u kojima se kažnjava curenje informacija iz istrage spominje i Njemačka, ali analiza Jutarnjeg lista pokazala je da tamošnje odredbe nisu baš takve kakve se planiraju ugraditi u hrvatski zakon.
“Paragraf 353d njemačkog kaznenog zakona koji govori o zabrani izvještavanja o sudskim raspravama odnosi se i na novinare, moguće su novčane ili kazne zatvora i do godine dana, ali je precizno određeno što se ne smije. Pa se tako stavci 1. i 2. odnose na objavu informacija sa sudskih rasprava u kojima je isključena javnost, gdje postoji zakonska zabrana objave ili u kojima su sudovi donijeli odluku o tajnosti postupka”, piše novinar Jutarnjeg lista Željko Petrušić koji ima dugu praksu izvještavanja o sudskim postupcima te naglašava: “Jedino stavak 3. izlazi iz okvira onoga što predviđa i važeći Kazneni zakon RH, a to je da se optužnice i drugi službeni dokumenti iz kaznenog, prekršajnog ili disciplinskog postupka ne smiju objaviti u cijelosti, u bitnim dijelovima ili citatima prije nego što su razmatrani na javnoj raspravi ili je postupak zaključen.”
Novinar Jutarnjeg zaključuje kako se u praksi ne smije objaviti faksimil ili citati iz optužnice, ali da nije kažnjivo dokumente prepričavati. “Njemački novinari itekako izvještavaju o detaljima istraga koje se provode i nitko ne postavlja pitanje kako su dobili informacije, posebno ako su u igri javne osobe i političari, kao primjerice u postupku protiv njihova nekadašnjeg predsjednika Christiana Wulffa”, piše Jutarnji.
Opomena Europske komisije
O kojoj je direktivi Europske unije riječ, slijedom koje bi se od nas tražilo mijenjanje Kaznenog zakona na način kako je to predloženo, pitali smo Mažara, a on nas je uputio na rujanski paket opomena koji je, među drugim zemljama, Europska komisija uputila i Hrvatskoj.
Točno je da je Hrvatska 29. rujna 2023. dobila službenu opomenu kojom je navedeno kako Komisija pokreće postupak zbog povrede protiv Hrvatske (i Belgije i Bugarske) jer nije pravilno prenijela Direktivu o jačanju određenih vidova pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi o kaznenom postupku.
Europska komisija pokrenula je postupak zbog povrede upućivanjem službenih opomena Belgiji, Bugarskoj i Hrvatskoj jer nisu pravilno prenijele Direktivu o jačanju pretpostavke nedužnosti i prava sudjelovati na raspravi u kaznenom postupku (Direktiva (EU) 2016/343). To je jedna od šest direktiva koje je EU donio kako bi uspostavio zajedničke minimalne standarde kojima će se osigurati dostatna zaštita prava osumnjičenih i optuženih osoba na pošteno suđenje u kaznenom postupku u EU-u. Komisija smatra da određene nacionalne mjere za prenošenje o kojima su obavijestile te tri države članice ne ispunjavaju zahtjeve Direktive, uključujući one koji se odnose na javna upućivanja na krivnju (Belgija, Bugarska i Hrvatska), suđenja u odsutnosti (Belgija i Hrvatska), primjenu mjera tjelesnog ograničavanja (Hrvatska), pravo osobe da samu sebe ne izloži kaznenom progonu (Hrvatska i Bugarska) i pravne lijekove protiv povreda prava iz Direktive (Belgija i Bugarska), navodilo se u priopćenju Europske komisije u rujnu.
Zemlje su dobile dva mjeseca da poduzmu odgovarajuće mjere za uklanjanje nedostataka koje je utvrdila Komisija. Ako ne dobije zadovoljavajući odgovor, Komisija im može uputiti obrazložena mišljenja.
Javno upućivanje na krivnju
Ključna odredba, a koja se Hrvatskoj spočitava kao neadekvatno primijenjena, nalazi se u stavku 4. pod naslovom “Javna upućivanja na krivnju” te navodi:
- Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se, dok god se osumnjičeniku ili optuženiku ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom, u izjavama za javnost tijela javne vlasti i sudskim odlukama, osim onih o krivnji, za tu osobu ne navodi da je kriva. Time se ne dovode u pitanje radnje kaznenog progona kojima je cilj dokazati krivnju osumnjičenika ili optuženika ni privremene odluke postupovne prirode koje donose sudska ili druga nadležna tijela i koje se temelje na sumnji ili inkriminirajućim dokazima.
- Države članice u skladu s ovom Direktivom te osobito s člankom 10. osiguravaju da su, u slučaju kršenja obveze određene u stavku 1. ovog članka da se za osumnjičenike ili optuženike ne navodi da su krivi, na raspolaganju odgovarajuće mjere.
- Obveza utvrđena u stavku 1. da se za osumnjičenike ili optuženike ne navodi da su krivi ne sprečava tijela javne vlasti da u javnosti šire informacije o kaznenom postupku ako je to izričito potrebno iz razloga povezanih s kaznenom istragom ili s javnim interesom.
U uvodnoj izjavi direktive se kao osigurač izrijekom navodi: ”Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da kada pružaju informacije medijima tijela javne vlasti ne navode za osumnjičenike ili optuženike da su krivi dok god im se krivnja ne dokaže u skladu sa zakonom. U tu bi svrhu države članice trebale obavijestiti tijela javne vlasti o važnosti uzimanja u obzir pretpostavke nedužnosti pri pružanju ili objavljivanju informacija medijima. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje nacionalno pravo o zaštiti slobode tiska i drugih medija.
U Vladinom prijedlogu ne spominje se javni interes
U Direktivi, dakle, izrijekom piše kako njene odredbe ne sprečavaju tijela javne vlasti da u javnosti šire informacije o kaznenom postupku ako je to izričito potrebno iz razloga povezanih s javnim interesom, kao i da se mora voditi računa o slobodi tiska. U Vladinom prijedlogu izmjena “javni interes” se ne spominje.
Zatim, u obrazloženju ove direktive navodi se kako bi se ona trebala primjenjivati “od trenutka kada je osoba osumnjičena ili optužena”, odnosno u svim fazama kaznenog postupka sve dok odluka o konačnom utvrđivanju je li osumnjičenik ili optuženik počinio kazneno djelo ne postane konačna.”
Podsjetimo, Hrvatska trenutačno propisuje tajnost izvida, ali istraga je bila nejavna. Izmjene Kaznenog zakona koje predlaže Vlada traže da se ne objavljuju detalji iz istrage do potvrđivanja optužnice, dok ova direktiva pokriva sve vrijeme do pravomoćne presude.
Zanimljivo je, također, da su opomene slane i Bugarskoj i Belgiji koje se nalaze na popisu zemalja Vijeća Europe koje, navodno, reguliraju tajnost istrage na način kako to sada traži Vlada.
Različiti naglasci
Međutim, različita su tumačenja značenja, odnosno naglasaka ove direktive, kada je riječ o ograničenjima kod objavljivanja podataka iz kaznenih postupaka i u samim pravničkim krugovima.
U svojoj detaljnoj analizi te direktive Ante Novokmet, stručnjak za kazneno pravo s Pravnog fakulteta u Osijeku navodi kako nije cilj odredbe koja se odnosi na javno upućivanje na krivnju lišiti javnost pravodobnog informiranja o tijeku kaznenog postupka “budući da se na taj način građanima omogućava nadzor nad radom suda i drugih tijela kaznenog postupka i osigurava transparentno i objektivno vođenje postupka i donošenje odluka”.
“Naime, cilj je osigurati da se tijela javne vlasti u svojim istupima u javnosti suzdrže od bilo kakvog prejudiciranja okrivljenikove krivnje do kojeg bi moglo doći davanjem nesmotrenih izjava o činjenicama konkretnog slučaja ili pak komentiranjem i izvođenjem zaključaka o uvjerljivosti dokaza protiv neke osobe. Na taj se način štiti pretpostavka okrivljenikove nedužnosti, ali istovremeno čuva autoritet i nepristranost sudbene vlasti koja je jedina pozvana meritorno odlučiti o pitanju okrivljenikove krivnje ili nedužnosti”, navodi.
Zoran Burić i Elizabeta Ivičević Karas s Pravnog fakulteta u Zagrebu – koji su bili dio radne skupine koja je radila na ovim izmjenama Kaznenog zakona – u svom članku “Nejavnost istrage, prava okrivljenika i sloboda medija” iz ožujka 2023., osim već spomenutih odluka Europskog suda za ljudska prava spominju i Direktivu 2016/343, s naglaskom na to da ona zahtijeva poseban oprez pri dijeljenju informacija o kaznenim postupcima s javnošću te skreću pažnju na Recital 18. koji navodi kako javne vlasti „u javnosti šire informacije o kaznenom postupku kada je to nužno iz razloga povezanih s kaznenom istragom, primjerice kada se objavi video materijal i od javnosti zatraži pomoć u identificiranju navodnog počinitelja kaznenog djela, ili zbog javnog interesa, primjerice kada se iz sigurnosnih razloga stanovnicima područja pogođenog navodnim kaznenim djelom protiv okoliša pruže informacije ili kada tužiteljstvo ili drugo nadležno tijelo pruži objektivne informacije o okolnostima kaznenog postupka kako bi se spriječilo ometanje javnog reda. Djelovanje na temelju tih razloga trebalo bi biti ograničeno na situacije u kojima bi ono, uzimajući u obzir sve interese, bilo razumno i razmjerno.“
Tajming
Ova direktiva je donesena 2016., a Hrvatska je, inače, postupak povrede ove direktive već imala u razdoblju od 2018. do 2020. godine pa se ipak nisu spominjale ovakve izmjene Kaznenog zakona.
Izmjene Kaznenog zakona u tom dijelu po prvi put su spomenute početkom prošle godine i to od strane premijera.
“Promijenit ćemo Zakon o kaznenom postupku i Kazneni zakon i ovakve situacije da nam stvari iz spisa nekontrolirano, namjerno, politički, selektirano, aranžirano izlaze van i čine političke probleme, to se više neće događati jer će to biti kazneno djelo”, najavio je Andrej Plenković u veljači prošle godine.
Plenkovićeva najava kažnjavanja curenja informacija iz istraga uslijedila je neposredno nakon što je u medije procurila prepiska između optuženica Josipe Rimac, nekadašnje državne tajnice i Gabrijele Žalac, nekadašnje ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova oko nabavke spornog softvera u kojoj se spominje i „A.P.“ Uslijedile su i objave poruka iz kojih je razvodno da su njegovi suradnici sređivali poslove u Hrvatskim šumama (1, 2, 3).
S obzirom da je direktiva iz 2016., a da se prilikom njenog ugrađivanja nije išlo na ovakve izmjene zakona, nameće se zaključak da je presudno bilo, kako je to premijer i sam rekao “nanošenje političke štete” do kojeg je došlo, prije svega u objavama transkripata u Nacionalu te su stoga izmjene i dobile kolokvijalni naziv “Lex A.P”. Ova opomena od strane Europske komisije došla je u rujnu, nakon što se već krenulo u zakonske izmjene pa ni ona nije bila presudna.
Napomena (30.1.2024.): Ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica najavio je kako će se u Kazneni zakon do finalnog glasanja dodati još jedan stavak u kojem će biti propisano kako nema kaznenog djela ako je ono počinjeno u interesu žrtve, u interesu obrane u kaznenom postupku ili u drugom pretežitom javnom interesu. Bit će to već drugi dodatak na izvorni prijedlog izmjena zakona.
