Ocjena točnosti

Iako se novinari izrijekom ne spominju, novi prijedlog zakona ide protiv prava javnosti na informiranje

Ministar Malenica tvrdi da novinarske slobode neće biti ograničene i poziva se na praksu Europskog suda za ljudska prava. Provjerili smo što piše u relevantnim presudama.
Foto HINA/ Mario STRMOTIĆ/ ms

“Nije nipošto bio cilj obuhvatiti novinare, što smo jasno pokazali definicijom zakonske odredbe i isključili novinare”, izjavio je ministar pravosuđa i uprave Ivan Malenica, komentirajući prijedloge izmjena Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku koji se trenutačno nalaze u javnom savjetovanju, a koji predviđaju sankcije za neovlašteno otkrivanje sadržaja dokaznih i izvidnih radnji.

Objasnio je da su radili komparativni prikaz temeljem analize 30-ak država koju je na temu neovlaštenog davanja sadržaja dokaznih i izvidnih radnji radio Europski sud za ljudska prava.

„Od 30 država, njih 23 sankcioniraju sve koji odaju informacije pa i novinare. To su mahom države Vijeća Europe i SAD, a sedam država sankcionira samo sudionike u postupku (…) Odlučili smo se za manje restriktivan model za sankcioniranje samo sudionika kaznenog postupka i jasno su navedeni u prijedlogu izmjena Kaznenog zakona kako bismo jasno pokazali da novinari nisu ti koji će biti sankcionirani zbog neovlaštenog odavanja sadržaja dokaznih i izvidnih radnji”, rekao je ministar, dan nakon što su HND i Sindikat novinara Hrvatske upozorili da Vlada predlaže “zakon opasnih namjera”.

Na tvrdnju da se prijedlog izmjena pojavljuje nakon što su procurili transkripti komunikacije bivših dužnosnika u kojima se spominje i AP, odnosno premijer Andrej Plenković te da ga oporba već nazva “Lex AP”, Malenica je nakon ovotjedne sjednice Vlade rekao da oporba čini ono što smatra da bi joj moglo donijeti političke poene.

Što piše u prijedlogu?

Sadašnji Kazneni zakon u članku 307. ispod naslova Povreda tajnosti postupka navodi:

  1. Tko neovlašteno otkrije što je saznao u prethodnom kaznenom postupku, postupku pred sudom, prekršajnom postupku, upravnom postupku, postupku pred javnim bilježnikom ili stegovnom postupku, a što se na temelju zakona ili odluke utemeljene na zakonu smatra tajnom, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
  2. Kaznom iz stavka 1. ovog članka kaznit će se tko bez dozvole suda objavi tijek postupka koji je po zakonu tajan ili je odlukom suda proglašen tajan, ili tko bez dozvole suda objavi tijek kaznenog postupka prema djetetu, kaznenog postupka za kazneno djelo počinjeno na štetu djeteta ili postupka u kojem se odlučuje o zaštiti prava i interesa djeteta ili objavi odluku o tom postupku.

Novim prijedlogom dodaje se članak 307. a s naslovom „Neovlašteno otkrivanje sadržaja izvidne ili dokazne radnje“, a koji glasi:

„Pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, odvjetnički vježbenik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji tijekom prethodnog kaznenog postupka koji se na temelju zakona smatra nejavnim, neovlašteno otkrije sadržaj izvidne ili dokazne radnje, s ciljem da ga učini javno dostupnim kaznit će se kaznom zatvora do tri godine“.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Prijava

Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.

Točno je, dakle, da novinari nisu izrijekom navedeni kao oni na koje će se primjenjivati ove odredbe. To, međutim, ne znači i da se ove zakonske promjene, ako budu prihvaćene, neće u značajnoj mjeri odraziti i na sam novinarski rad, kao i na pravo javnosti na pravovremeno informiranje o pitanjima od javnog interesa.

Do potvrđivanja optužnice samo službena priopćenja

Kao obrazloženje zbog čega su potrebne ove zakonske izmjene, Vlada navodi:

„Ovim kaznenim djelom će se doprinijeti zaštiti sadržaja izvidne ili dokazne radnje od neovlaštenog otkrivanja tijekom nejavnog prethodnog kaznenog postupka, sve do faze potvrđivanja optužnice i sankcionirati ponašanje osobe koja, na temelju svog položaja, zaposlenja ili funkcije te svojstva u kaznenom postupku, ima pristup spisu predmeta, odnosno materijalima nejavnog kaznenog postupka i koja te materijale dijeli s javnosti.

Curenje podataka iz istrage postala je već uobičajena pojava u medijski zanimljivim kaznenim postupcima. Ni u jednom od tih slučajeva nije utvrđeno na koje je način došlo do curenja podataka, odnosno tko je podatke o sadržaju dokaznih radnji s medijima podijelio. U odnosu na samu pojavu, na taj se način građanima šalje poruka da je ta praksa iz perspektive onih koji su zaduženi za progon prihvatljiva, a iz perspektive onih koji na taj način podatke iz istrage dijele s medijima, poticaj da to i dalje čine.

Međutim, radi se o praksi koja nije prihvatljiva jer se njom ozbiljno narušavaju prava osoba uključenih u taj postupak, ali i smisao samog kaznenog postupka. U odnosu na osobe koje sudjeluju u kaznenom postupku, primjerice svjedoke, postavlja se pitanje povrede prava privatnosti. U odnosu na tijela kaznenog progona i interes utvrđivanja istine u kaznenom postupku, otežava se mogućnost objektivnog istraživanja činjenica.

Konačno, ozbiljno se narušava povjerenje građana u rad pravosuđa, jer se kod njih stvaraju jednostrana i nerealna očekivanja od kaznenog postupka i perpetuira se percepcija nepovjerenja u rad pravosuđa, osobito u rad sudstva“.

Zanimljivo je kako i u sadašnjem Kaznenom zakonu postoji odredba koja brani odavanje tajnih podataka, međutim, zbog pucanja izvida, kao što je to recimo bilo u slučaju otkrivanja prislušnog uređaja u automobilu bivše državne tajnice Josipe Rimac, nitko nije odgovarao. Umjesto otkrivanja počinitelja kod curenja podataka iz izvida koji i sada jesu tajni, Vlada se priklanja rješenju u kojem cijelu istragu do faze potvrđivanja optužnice iz nejavne prebacuje u sferu tajne. „Nejavnost“ istrage sastoji se u tome što im javnost ne može nazočiti, kao raspravama, ali nije zabranjeno da se objavljuju detalji iz istrage.

Uz Kazneni zakon Vlada predlaže i promjenu Zakona o kaznenom postupku, a „u cilju zaštite pretpostavke nedužnosti, zaštite privatnosti okrivljenika i drugih sudionika kaznenog postupka te radi objektivnog utvrđivanja činjenica u kaznenom postupku“.

Kako se vidi iz obrazloženja prijedloga izmjena zakona, Vlada priznaje kako je „pravo javnosti da kroz slobodu medijskog djelovanja i izvještavanja sazna informacije od javnog interesa, posebice kada se radi o osobito teškim kaznenim djelima ili kada se kao okrivljenici pojavljuju javne osobe, a posebno nositelji visokih političkih dužnosti“. I kako će se to dogoditi? Vlada predviđa da će se to zbivati putem službenih priopćenja nadležnih tijela, u kojima će se javnost informirati da se protiv određene osobe vodi nejavni prethodni postupak, o tome koje joj se kazneno djelo stavlja na teret te koje se radnje poduzimaju, ali ne i o sadržaju pojedinih dokaznih radnji.

Time će se, navode, uspostaviti odnos pravne ravnoteže između probitaka kaznenog postupka s jedne strane i prava javnosti da kroz slobodu medijskog djelovanja o vođenju postupka dobije provjerene i objektivne informacije od javnog interesa.

Slučaj prometne nesreće u Lozani

Komparativna analiza 30-ak država na koju se opetovano poziva ministar Malenica rađena je na Europskom sudu za ljudska prava u sklopu slučaja Bedat protiv Švicarske.

Arnaud Bedat, novinar jednog švicarskog medija, kažnjen je jer je objavio podatke iz spisa koji su dostavljeni u redakciju, a koji su sadržavali pisma i iskaze u postupku protiv vozača koji je 2003. izazvao veliku prometnu nesreću u Lozani u kojoj su tri osobe smrtno stradale, a veći broj osoba je ozlijeđen. Bila je to velika nesreća koja je privukla značajnu pažnju javnosti.

Bedat se zbog kazne žalio Sudu za ljudska prava u Strasbourgu i prvi je postupak završen u njegovu korist. Međutim, u drugostupanjskom postupku zaključeno je kako njegov senzacionalistički pristup i otkrivanje privatnih podataka iz istrage nisu poslužili javnom interesu, odnosno doprinijeli javnoj debati, već su samo poslužili za zadovoljenje znatiželje čitatelja.

U tom se slučaju vagalo između prava okrivljenika na privatnost i prava javnosti na informiranost i sud se preglasavanjem odlučio u korist zaštite privatnosti okrivljenika.

U sklopu tog slučaja 2016. godine Europski sud za ljudska prava naveo je kako je komparativna analiza tretiranja povrede tajnosti istraga, a sudu su bili dostupni materijali iz 30 država Vijeća Europe, pokazala kako se otkrivanje informacija koje su pokrivene odredbama o tajnosti istraga sankcionira u svim navedenim državama. Obuhvaćeni su bili Austrija, Azerbajdžan, Belgija, Bugarska, Češka, Estonija, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Moldova, Monako, Poljska, Portugal, Rumunjska, Rusija, Slovačka, Slovenija, Španjolska, Švedska, Sjeverna Makedonija, Turska, Ukrajina i Ujedinjeno Kraljevstvo.

U 23 države kazne se odnose na sve, a u Austriji, Litvi, Luksemburgu, Moldovi, Rumunjskoj, Španjolskoj i Ukrajini samo na sudionike postupka.

Hrvatska se, dakle, po riječima Malenice, planira pridružiti tim zemljama i ne uključivati novinare.

U glavnini zemalja riječ je o kaznenim odredbama, dok se u Rusiji, Estoniji i Češkoj kažnjava prekršajno.

Mediji imaju važnu društvenu ulogu

Iako novinari u novom prijedlogu nisu izrijekom nabrojani kao oni koji bi mogli završiti u zatvoru na tri godine, nove zakonske odredbe značajno bi suzile prostor za njihov rad jer će svakako utjecati na izvore koji bi bili voljni govoriti o istragama koje se u Hrvatskoj, podsjetimo, pokreću i protiv najviših političkih dužnosnika ili donedavno uglednih poduzetnika. Novinari ovih dana (1, 2, 3) podsjećaju za koliko afera ne bismo niti čuli da je na snazi odranije bio ovakav zakon, odnosno kada bismo ovisili o službenim priopćenjima. Podsjetimo kako, na primjer, ni slučaj Agrokor još uvijek nema potvrđenu optužnicu.

Na to ukazuju i stručnjaci.

Zlata Đurđević, predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu u razgovoru za Express  potvrđuje kako se ovim prijedlogom uvodi tajnost istrage te bitno ograničava pravo javnosti da zna informacije od javnog interesa.

„Osim toga, narušava se pravo okrivljenika i žrtve na transparentan kazneni postupak u kojem će radnje represivnih državnih tijela biti pod kontrolom javnosti kako bi se javnost uvjerila u njihovu neovisnost i nepristranost“, rekla je te ilustrirala kako bi po tom zakonu hipotetski mogla odgovarati i Klara Buntić koja je medijima za objavu ustupila audiosnimku svog premlaćivanja dok je slučaj još u fazi istrage. Profesorica Đurđević njen slučaj je koristila za ilustraciju potencijalne štetnosti predložene zakonske izmjene, iako se radi o slučaju iz susjedne države.

Ironično je, k tome, da je Vlada ove promjene Kaznenog zakona “zapakirala” između postroženja kazni za rodno uvjetovano nasilje te kazni za zlostavljanje životinja.

Najavljene promjene kritizirala je u Jutarnjem listu i odvjetnica Vesna Alaburić. Ona ističe kako novinari i mediji imaju važnu društvenu ulogu kontrole rada svih tijela javne vlasti pa i tijela kaznenog progona te da je ovaj prijedlog zakona ne samo nepotreban, već potencijalno i poguban.

Alaburić je kazala kako izvid ili dokazna radnja mogu otkriti i pojedinosti koje uopće nisu bitne za konkretni kazneni postupak, ali su važne zbog nekog drugog javnog interesa.

Lex AP – radi političkih problema

Podsjetimo kako je premijerova najava promjene Kaznenog zakona vremenski uslijedila nakon što su u javnosti krenule curiti prepiske između optuženica Josipe Rimac, nekadašnje državne tajnice i Gabrijele Žalac, nekadašnje ministrice regionalnog razvoja i europskih fondova, u slučaju vezanom za nabavku spornog softvera. U toj prepiski se spominje i „A.P.“. Uslijedile su i objave poruka iz kojih je razvidno da su njegovi suradnici sređivali poslove u Hrvatskim šumama (123).

„Ovakve stvari da nam stvari iz spisa čine političke probleme i cure, to se neće dogoditi jer će to biti kazneno djelo”, najavio je Plenković dodajući kako novinari znaju više nego policija i Vlada te da na televiziji gleda „live“ uhićenja poput onog ministra Branka Horvata.

„To nije normalno, to ne može znati nitko tko nije povezan s nekim tko prati proces. Promijenit ćemo Zakon o kaznenom postupku i Kazneni zakon i ovakve situacije da nam stvari iz spisa nekontrolirano, namjerno, politički, selektirano, aranžirano izlaze van i čine političke probleme, to se više neće događati jer će to biti kazneno djelo“, naglasio je Plenković (12).

Kao što smo već pisali neposredno nakon što je premijer najavio ovu promjenu, potpuno zatvaranje istražnih postupaka bio bi civilizacijski korak unatrag, odnosno narušavanje demokratskog napretka.

Do prije desetak godina istrage su u Hrvatskoj bile tajne. Unatoč tajnosti postupaka, u javnost su izlazili podaci iz tajno istraživanih korupcijskih slučajeva, poput afere Fimi Media, koja je rezultirala i osudom HDZ-a. Primjerice, zbog curenja podataka o istrazi protiv HDZ-a 2011. godine (uoči tadašnjih parlamentarnih izbora na kojima je HDZ izgubio vlast) pod nadzorom je bio Mladen Bajić, tadašnji glavni državni odvjetnik i osmero novinara. Afera s tajnim nadzorom, nazvana Operativna akcija Juda, otkrivena je krajem 2012. godine. Da je policija sredinom 2011. godine preko nadzora novinara obrađivala Bajića, a što je utvrđeno unutarnjim nadzorom, potvrdio je i sam MUP (123).

Sada se, uoči superizborne godine, otvaraju pretpostavke za isto, bez obzira na to što se u samom članku izrijekom ne spominju novinari.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.