Na Facebook profilu privatne korisnice objavljena je snimka zaslona (arhivirano ovdje) članka s austrijskog portala TKP pod naslovom (prevedeno s njemačkog jezika) “Australske vlasti: “Long covid” ne postoji“. Uz snimku zaslona objavljen je i dulji opis, odnosno dio članka:
“Istraga koju je provela australska država Queensland zaključuje da bi “Long Covid” trebao biti uklonjen kao bolest. Njemačko ministarstvo zdravstva ulaže milijune u istraživanje “Long Covida” i vodi intenzivnu propagandu oko navodne bolesti. Čak i tijekom Covid politike, “Long Covid” je bio središnja komponenta državne propagande. Ali sada postoji iskorak iz Australije u drugom smjeru: izraz “Long Covid” treba izbrisati, zahtijeva savezna država u Australiji nakon istrage. Jer ne postoji specifična bolest “Long Covid”. Zdravstveni stručnjaci kažu da se simptomi ljudi koji još uvijek boluju od “Long Covida” nakon godinu dana ne razlikuju od simptoma drugih tipičnih virusnih bolesti (kao što je gripa). Vrijeme je da prestanemo koristiti ovu oznaku, također i zato što je to “izraz koji potiče strah”, kažu istraživači. “Vjerujemo da je vrijeme da prestanemo koristiti izraze poput ‘Dugi COVID’, rekao je dr. John Gerrard, koji je nadgledao studiju. On je šef Queensland Healtha, a samim time i najviši voditelj javnih zdravstvenih službi australske države”, navodi se, između ostalog, u statusu.
Snimka zaslona i status objavljeni su 15. ožujka, a prikupili su 25 dijeljenja, 17 komentara i 110 ostalih reakcija.
Tvrdnje u statusu i tekstu na portalu TKP navodno se temelje na nalazima studije čiji je koautor John Gerrard, ravnatelj Queensland Healtha, javne zdravstvene institucije u Australiji. Važno je reći da kompletna studija tek treba biti recenzirana ili objavljena, ali njeni ključni nalazi objavljeni su u priopćenju za medije Europskog kongresa kliničke mikrobiologije i zaraznih bolesti. U priopćenju je navedeno da će nalazi biti predstavljeni na kongresu koji će se održati u Barceloni krajem travnja 2024.
U priopćenju za medije zaključak studije je sažet ovako: “dugotrajni Covid je ‘nerazlučiv’ od ostalih postvirusnih sindroma godinu dana nakon zaraze” te da je jedan od zaključaka da “nema dokaza o gorim postvirusnim simptomima ili funkcionalnim oštećenjima godinu dana nakon zaraze”.
Što je zapravo ispitivala studija?
Studija se nadovezuje na ranije objavljenu studiju u časopisu BMJ Public Health, čiji je koautor također Gerrard. Ranija studija anketirala je otprilike 3100 odraslih tri mjeseca nakon što im je PCR testiranjem dijagnosticiran Covid-19 ili gripa. Istraživanje je provedeno pomoću upitnika koji je sudionicima dostavljen SMS-om. Sudionici su upitani imaju li još uvijek simptome povezane s dijagnozom Covida-19 ili gripe i ako jesu, kakav su utjecaj ti simptomi imali na njihov svakodnevni život. Ranija studija otkrila je da kod odraslih s Covidom-19 ne postoji veća vjerojatnost da će imati stalne simptome ili doživjeti umjereno do teško funkcionalno oštećenje od odraslih s virusnom infekcijom koja nije povezana s koronavirusom ili gripom.
Aktualna studija koristila je istu metodu za ispitivanje ljudi. Ovoga puta anketirana je veću skupina ljudi (otprilike 5100 odraslih osoba) godinu dana nakon što su razvili simptome respiratorne infekcije 2022. godine. Ova skupina ispitanika obavila je PCR test na Covid-19, a oni koji su bili negativni na Covid-19 također su testirani na gripu PCR-om. Istraživači su zatim usporedili trenutne simptome i oštećenje između skupine koja je bila pozitivna na Covid-19 i grupe koja je bila negativna na Covid-19.
Istraživači su otkrili da je 16 % svih ispitanika prijavilo trajne simptome godinu dana nakon infekcije, a 3,6% prijavilo je umjereno do teško funkcionalno oštećenje koje im je smetalo pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Međutim, utvrđeno je da su oni koji su bili pozitivni na Covid-19 imali jednaku vjerojatnost da će imati umjereno do teško funkcionalno oštećenje kao i oni koji su bili negativni. To je navelo istraživače na zaključak da je sindrom dugog Covida, poput onih koji se javljaju nakon infekcije virusima za koje znamo već duže vrijeme, poput gripe.
Studija ima više ograničenja
Međutim, kako naglašava portal Health Feedback u svom tekstu, studija ima više ograničenja.
Prvo, studija nije mogla identificirati one koji su bili hospitalizirani ili su imali već postojeće bolesti. Oni koji su hospitalizirani zbog Covida-19 ili koji su već imali bolest najvjerojatnije bi doživjeli najteže simptome. Također, studija možda nije obuhvatila cijeli spektar dugog Covida. Drugo, nalazi studije odnose se na vrijeme kada je varijanta Omicron bila dominantna. Neka istraživanja sugeriraju da je varijanta Omicron povezana s nižim rizikom od dugotrajnog Covida u usporedbi s drugim varijantama koronavirusa. To znači da nalazi možda nisu reprezentativni za dugo trajanje Covida nakon infekcije varijantama koje nisu Omicron, a koje su bile dominantne 2020. i 2021. Treće, više od 90% ljudi u Queenslandu bilo je cijepljeno u razdoblju koje je studija ispitivala. Budući da je cijepljenje protiv Covida-19 povezano s manjim rizikom od razvoja dugotrajnog Covida, rezultati se možda neće moći generalizirati na populaciju koja je uglavnom necijepljena.
Rezultati studije pokazuju da dio ljudi koji su imali Covid-19 imaju dugotrajne simptome poput umora i magle u mozgu—što kod nekih ljudi može dovesti do značajnih ograničenja u svakodnevnom životu – pokazuju da koronavirus može i dovodi do dugoročnih posljedica . Štoviše, dugoročni učinci Covida-19 dokumentirani su i opisani u više objavljenih studija. Netočno je stoga tvrditi da dugi covid ne postoji. Takva se formulacija u zaključku studije ne može pronaći. Dugi covid postoji i može značajno utjecati na živote pojedinaca.
Potvrdila je to i istraživačica zaraznih bolesti i profesorica na fakultetu Monica Gandhi koja je o tome pisala u tekstu za medicinski znanstveni časopis Lancet. “Svijest javnosti o postvirusnim posljedicama povećana je pandemijom Covida-19, ali stručnjaci za zarazne bolesti svjesni su postojanih simptoma nakon virusnih infekcija više od jednog stoljeća. Sindromi nakon gripe (RNA virus) prvi su put opisani nakon pandemije gripe 1918., uključujući ‘encephalitis lethargica’, relativno nejasan sindrom ‘izrazite letargije’ često praćen neurološkim simptomima. Postvirusni sindromi opisani su nakon infekcija Epstein-Barrovim virusom, citomegalovirusom, herpes simplex virusom (svi DNA virusi) i ospicama (RNA virus), s kroničnom upalom u okruženju povišenih titara protutijela na te viruse koji se smatraju patofiziološkim mehanizmom”, piše znanstvenica.
Da dugi Covid postoji i da se posljedice tog postvirusnog sindroma osjete istaknuo je i sam koautor studije Gerrard u intervjuu za australsku televiziju ABC. “Postvirusni sindromi se javljaju. Apsolutno tvrdimo da oni postoje”, istaknuo je i dodao da studija nije propitivala postojanje dugog Covida. Na konferenciji za novinare održanoj 15. ožujka ponovio je ove tvrdnje navodeći da su “simptomi i dugoročni učinci Covida stvarni”.
Razlikuje li se dugi Covid od ostalih postvirusnih sindroma?
Znanstvenike je podijelilo Gerrardovo zalaganje da se termin ‘dugi covid’ više ne koristi jer prema njegovom mišljenju “stvara nepotreban strah” i “vjerojatno je štetan”. “Naši dokazi sugeriraju da se ne razlikuje od drugih virusa. To ne znači da ne možete dobiti simptome nakon Covida-19, ali nije veća vjerojatnost da ćete ih dobiti nakon Covida nego s drugim respiratornim virusima”, kazao je ABC-ju.
Drugi se znanstvenici, međutim, ne slažu s Gerradom, ističe Health Feedback u svojoj provjeri činjenica. Profesorica u Centru za društvena istraživanja u zdravstvu na Sveučilištu New South Wales Deborah Lupton je u časopisu The Conversation napisala: “Nalazi Gerrarda i njegovog tima ne mogu potkrijepiti ove tvrdnje. Njihovo istraživanje samo je dokumentiralo simptome i oštećenje nakon respiratornih infekcija. Ispitanici nisu upitani koliko su uplašeni zbog dugog covida i jesu li zbog toga termina posebno oprezni”. Profesor medicine na Sveučilištu Murdoch Jeremy Nicholson, pak, ističe još jedno ograničenje studije: “Studija je promatračka, temelji se na prijavljenim simptomima bez fizioloških ili detaljnih funkcionalnih podataka praćenja. Bez laboratorijske patofiziološke procjene pojedinačnih pacijenata nemoguće je reći da se to ne može razlikovati od sindroma povezanog s gripom ili bilo kojeg drugog postvirusnog sindroma”.
Treba spomenuti i da je dugi Covid postvirusni sindrom priznat na međunarodnoj razini, a o njemu detaljno piše i Svjetska zdravstvena organizacija na svojim stranicama. SZO dugi Covid definira kao “nastavak ili razvoj novih simptoma tri mjeseca nakon početne infekcije virusom SARS-CoV-2, pri čemu ti simptomi traju najmanje 2 mjeseca bez drugog objašnjenja”.
Treba spomenuti i da je NY Post, medij koji je bio izvor za tvrdnje objavljene na austrijskom portalu TKP nakon pisanja Health Feedbacka izmijenio svoj tekst i iz njega je uklonjen dio u kojem Gerrard govori da “ne postoji nešto što se zove dugi covid” s obzirom na to da se radi o pogrešnoj interpretaciji njegovih tvrdnji.
Zaključno, australske vlasti nisu izjavile da dugi covid ne postoji. Radi se o pogrešnoj interpretaciji studije koju je proveo državni institut Queensland Health, a koautor je bio ravnatelj instituta John Gerrard. Naime, zaključak studije jest da se simptomi dugog Covida ne razlikuju od drugih postvirusnih sindroma pa Gerrard sugerira da bi se trebao prestati koristiti izraz dugi Covid jer on izaziva strah. Međutim, brojni medicinski stručnjaci ne slažu se s tim stavom ističući brojna ograničenja studije, napominjući da se radi o promatračkoj studiji u kojoj se nisu detaljno analizirala zdravstvena stanja ispitanih.
