Odbor stručnjaka Vijeća Europe koji prati kako države provode odredbe Europske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima objavio je sedmi izvještaj za Hrvatsku u kojem primjećuje da su manjinski jezici prisutni u sustavu obrazovanja, ali da i dalje postoje problemi u upotrebi manjinskih jezika u javnoj upravi i u programima HRT-a.
Na gotovo 70 stranica, Izvještaj donosi niz zapažanja o tome što je Hrvatska učinila u proteklih pet godina u poboljšanju položaja manjinskih jezika i u kulturi, pravosudnim tijelima kao i u suzbijanju diskriminacije i podizanju svijesti o manjinskim jezicima kao sastavnom dijelu hrvatske kulturne baštine.
Hrvatska se potvrđivanjem Povelje 1997. godine obavezala štiti sedam regionalnih ili manjinskih jezika: talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski jezik te, uz rezervu, i tzv. neteritorijalne jezike: bajaški rumunjski, slovenski, njemački i istro-rumunjski jezik.
Među posebno važnim preporukama iz Izvještaja je ona da bi jedan od prioriteta vlasti trebalo biti „poduzimanje posebnih mjera za uvođenje manjinskih jezika u ravnopravnu službenu upotrebu, neovisno o pragu“.
U prijevodu to znači da neovisni stručnjaci Vijeća Europe smatraju da bi dvojezičnost trebala biti uvedena i u onim mjestima u Hrvatskoj gdje je udio pripadnika manjina u lokalnom stanovništvu manji od 33 posto, a što je donja granica koju jamči Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.
Pored toga, vlasti bi trebale revidirati i sam prag od 33 posto, koji je previsok za ostvarivanje prava na dvojezičnost, posebno nakon rezultata Popisa stanovništva 2021. godine i pada broja pripadnika manjina.
Do sada je Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima ratificiralo 25 država članica Vijeća Europe, od njih 46. Država potpisnica ima obavezu svakih pet godina podnositi izvještaj Glavnom tajniku Vijeća Europe o tome kako provodi obaveze koje je preuzela. Izvještaj države analizira Odbor stručnjaka koji odlazi na teren i ispituje primjedbe manjinskih organizacija. Konačni izvještaj s preporukama Odbor stručnjaka šalje Odboru ministara Vijeća Europe koji ih u pravilu prihvaća.
Hrvatska je svoj sedmi izvještaj predala u veljači prošle godine, nakon čega je u listopadu delegacija Odbora stručnjaka bila u obilasku Rijeke, Vrbovskog, Osijeka, Orehovice i Zagreba kako bi se na terenu uvjerila u stanje s manjinskim jezicima. Potom su sačinili sedmi izvještaj o Hrvatskoj s pet osnovnih preporuka i nizom preporuka za hitno djelovanje koje se tiču svakog od 11 manjinskih jezika u Hrvatskoj koji su zaštićeni Poveljom. Uz izvještaj Odbora stručnjaka, objavljeno je i očitovanje hrvatske vlade.
Previsoki prag treba sniziti
Da je ostvarivanje prava na ravnopravnu službenu upotrebu manjinskih jezika u Hrvatskoj teško ostvarivo, unatoč korektnim zakonima, pokazuju i najnoviji podaci – od 555 općina i gradova, samo u 24 općine manjine imaju zajamčeno pravo na dvojezičnost, a ni u jednom gradu.
Od tog broja, pripadnicima srpske nacionalne manjine zajamčeno je pravo ravnopravne službene upotreba jezika i pisma u 20 općina (Biskupija, Borovo, Civljane, Dvor, Erdut, Ervenik, Gračac, Gvozd, Jagodnjak, Kistanje, Krnjak, Markušica, Negoslavci, Plaški, Šodolovci, Trpinja, Udbina, Vojnić, Vrhovine i Donji Lapac); pripadnicima češke manjine pravo na dvojezičnost zajamčeno je samo u općini Končanica; mađarskoj manjini samo u općini Kneževi Vinogradi; pripadnici talijanske nacionalne manjine imaju zajamčeno pravo na službenu ravnopravnu upotrebu svog jezika samo u općini Grožnjan, a romska manjina u općini Orehovica.
Odbor stručnjaka smatra da je to rezultat previsokog praga, odnosno odredbe u Ustavnom zakonu po kojem pravo na dvojezičnost imaju manjine samo u onim općinama i gradovima gdje čine najmanje trećinu stanovništva, što je suprotno Povelji.
Za razliku od Ustavnog zakona i praga od 33 posto, Europska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima potiče korištenje kriterija “tradicionalne prisutnosti” i “dovoljne brojnosti” pripadnika neke nacionalne manjine da bi stekli pravo na dvojezičnost.
Odbor stručnjaka podsjeća da je i u šestom izvještaju 2019. godine preporučio Hrvatskoj da “preispita postojeći prag i poveća napore za uvođenje ravnopravne službene upotrebe manjinskih jezika u onim područjima u kojima postoji dovoljan broj govornika“, ali da do danas hrvatske vlasti nisu revidirale prag od jedne trećine.
Odbor stručnjaka primjećuje i da u više općina i gradova postoji “dovoljan broj govornika manjinskog jezika“ u kojima bi se mogla uvesti dvojezičnost, sukladno članku 10. Povelje, unatoč tome što za to ne postoji zakonska obaveza.
To se, kako navode, posebno odnosi na srpski jezik u Obrovcu (31,34 posto Srba), Kninu (21,42 posto), Glini (20,55 posto), Belom Manastiru (20,13 posto), Dardi (20,8) i Ogulinu (15,08 posto Srba).
Stručnjaci Vijeća Europe ne zaboravljaju ni Vukovar, u kojem je nakon Popisa stanovništva 2021. broj Srba pao ispod trećine tamošnjeg stanovništva čime su izgubili zakonom zajamčeno pravo na dvojezičnost. Svejedno, postotak je i dalje dovoljno visok, upozoravaju, da bi i uz sadašnji udjel od 29,73 posto Srbi mogli imati pravo na službenu upotrebu srpskog jezika i ćirilice.
“Odbor stručnjaka podsjeća da je prag od jedne trećine u svakom slučaju previsok za potrebe primjene odredaba ratificiranih u skladu s člankom 10. Povelje. Iako je u potpunosti svjestan osjetljivosti ovog pitanja, Odbor stručnjaka ponovno podsjeća hrvatske vlasti na njihovu obavezu na temelju Povelje da koriste ćirilično pismo u području uprave. Štoviše, ćirilica nije pismo samo srpskog jezika, već i rusinskog i ukrajinskog jezika, koji se koriste na ovom području“, stoji u izvještaju.
Vlada bi trebala poticati lokalne vlasti
Problem je i što lokalne vlasti ne koriste zakonsku mogućnost da u statutima općina i gradova propišu ravnopravnu službenu upotrebu manjinskih jezika i kada je neke manjine manje od trećine.
Dvojezičnost bi, pored već navedenih primjera u slučaju Srba, tako mogli uvesti i Grubišno Polje (Čeha 16,04 posto), općina Draž (Mađara 22,17 posto), Ilok (Slovaka 13,36 posto) i općina Tompojevci (Rusina 16,4 posto).
Pored toga, Odbor stručnjaka napominje da bi vlastima trebao biti cilj da svaki manjinski jezik iz III dijela Povelje ima status službenog jezika u ravnopravnoj službenoj upotrebi (talijanski, srpski, mađarski, češki, slovački, rusinski i ukrajinski) barem u jednoj općini ili gradu u Hrvatskoj, neovisno o postotku. Navode primjer ukrajinskog jezika koji nije u ravnopravnoj službenoj upotrebi nigdje u Hrvatskoj, ali da je najveći udio Ukrajinaca u lokalnom stanovništvu u općini Bogdanovci (7,7 posto), pa bi stoga tamo mogli dobiti pravo na dvojezičnost.
Odbor stručnjaka pozvao je središnje državne vlasti u Hrvatskoj da promoviraju takva rješenja, jer je očito da lokalne vlasti ne koriste zakonske mogućnosti o dobrovoljnom uvođenju dvojezičnosti.
“U tu bi se svrhu hrvatske vlasti trebale obratiti dotičnim jedinicama lokalne samouprave i potaknuti ih, među ostalim i financijskom pomoći, da svojim statutima uvedu ravnopravnu službenu upotrebu relevantnog manjinskog jezika“, poručuje Odbor stručnjaka Vijeća Europe.
Hrvatska ignorira preporuku o nižem pragu
U odgovoru Vlade, koji je priložen Izvještaju, najviše je prostora posvećeno upravo preporuci oko revidiranja praga za uvođenje dvojezičnosti, kao i primjedbi da vlasti nedovoljno promoviraju dobrovoljno uvođenje manjinskog jezika u ravnopravnu službenu upotrebu.
Zaobilazeći direktan odgovor o tome je li Vlada spremna sniziti prag za obavezno uvođenje dvojezičnosti, Vlada je zauzela stav – idemo s pozitivnim primjerima što se sve radi u aktualnim zakonskim okvirima.
Nižu primjere dobrovoljnog uvođenja dvojezičnosti i tamo gdje to nije zakonska obaveza.
Tako Vlada navodi da je, prema podacima dobivenim od općina, gradova i županija za pripremu izvještaja o provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina za 2023. godinu, u više općina, gradova i županija (u cijelosti ili pojedinim naseljima) uvedena dvojezičnost zahvaljujući lokalnim statutima.
Pobrojali su, među ostalim, sedam gradova (Poreč, Pula, Buje, Novigrad, Rovinj, Umag i Vodnjan) i deset općina u Istri (talijanski), za srpski jezik grad Vrbovsko i općinu Kneževi Vinogradi, češki jezik je u ravnopravnoj službenoj upotrebi u Daruvaru i općini Dežanovac, a slovački u Našicama i općini Punitovci.
Ističu i pozitivne primjere da su Vrbovsko i općina Punitovci, unatoč padu udjela srpske, odnosno slovačke manjine po Popisu 2021. ipak i dalje u svojim statutima zadržali dvojezičnost.
Što se tiče preporuke da bi državne vlasti trebale poticati vlasti na lokalnom nivou, pa čak i financijski, da u svoje statute unesu ravnopravnu službenu upotrebu manjinskog jezika, iako neke manjine ima ispod 33 posto, Vlada daje lapidaran odgovor bez ikakvih detalja.
“Ministarstvo pravosuđa i uprave redovito prati i analizira stanje uređenosti lokalnih statuta u odnosu na ravnopravnu službenu upotrebu jezika i pisma nacionalnih manjina te potiče jedinice na primjenu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, Zakona o upotrebi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i Povelje“, navedeno je u odgovoru Vlade.
Bojkot bajaškog jezika u Orehovici
Odbor stručnjaka u izvještaju na više mjesta problematizira i položaj romskog jezika, prije svega bajaško rumunjskog, posebno u svjetlu rezultata Popisa stanovništva 2021. po kojem je općina Orehovica u Međimurju postala prva jedinica lokalne samouprave u kojoj su Romi, s udjelom od 33,68 posto, stekli pravo na ravnopravnu službenu upotrebu svog jezika.
Unatoč zakonskoj obavezi uvođenja dvojezičnosti, u Orahovici nije došlo ni do kakvog pomaka. Ni u općinskom statutu ni u praksi. Već više od godinu dana traju napetosti (1, 2, 3, 4) između predstavnika romske zajednice, lokalnih i županijskih vlasti, kako bi i trebaju li uopće Romi to pravo konzumirati.
Za vrijeme terenskog posjeta, Odbor stručnjaka Vijeća Europe na licu mjesta se u listopadu prošle godine uvjerio kako stvari (ne)funkcioniraju, jer bajaški rumunjski još nije bio u ravnopravnoj službenoj upotrebi. Tako je i danas.
“Odbor stručnjaka žali što, unatoč činjenici da romska manjina doseže prag od jedne trećine, bajaški rumunjski još nije uveden u ravnopravnu službenu upotrebu u Orehovici, uključujući dvojezične ploče“, naglašava se u izvještaju.
Kažu da “primaju na znanje“ raspravu o korištenju romskog (romani ćhib) umjesto romskog bajaškog jezika, što je izazvalo protivljenje lokalne zajednice, kao i nedoumice lokalnih tijela. Zabrinuti su i što neki pripadnici romske zajednice oklijevaju jer se boje da bi uvođenje dvojezičnosti stvorilo probleme u odnosima s većinskim stanovništvom i stigmatiziralo romsku zajednicu.
Odbor stručnjaka podsjeća da topografski znakovi na manjinskim jezicima povećavaju vidljivost i ugled jezika, podižu svijest o lokalnim nacionalnim manjinama i doprinose održavanju kulturne baštine i multikulturalnosti na nekom području.
Vlada se u svom odgovoru ni riječju ne osvrće na problem Orehovice. Bajaški jezik gleda isključivo kroz prizmu obrazovanja, ima li dovoljno tečajeva i udžbenika pa je tako u Orehovici apsurdna situacija – u tamošnjoj osnovnoj školi se, po Modelu C, izvodi nastava bajaškog jezika tri sata tjedno, a na području općine na javnim natpisima nema traga dvojezičnosti.
Pitali smo Veljka Kajtazija, saborskog zastupnika romske i još 11 nacionalnih manjina, do kuda se stiglo u poštivanju prava Roma u Orehovici i uvođenja bajaškog jezika i može li on, kao parlamentarni predstavnik manjine, pomoći.
Ogorčen je na Dijanu Novak, načelnicu općine Orehovica koja, kako je rekao, odbija dozvoliti “Kajtazijev” jezik. Podsjeća na njezinu izjavu da dok je ona načelnica neće biti dvojezičnosti i da takva prava nema ni srpska nacionalna manjina, osim dvojezične ploče u Donjem Lapcu. Nema lijepih riječi ni o međimurskom županu Matiji Posavcu koji, kaže, “provodi antiromsku propagandu“.
Kajtazi ima rješenje kojeg ponavlja već mjesecima i na tome ustrajava iako otpori dolaze sa svih strana.
“I dalje ću tražiti da se poštuje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Moj je stav je da trebaju trojezične ploče – na romani ćhibu, bajaškom i hrvatskom jeziku. Bio sam u Izraelu i tamo su normalne ploče na hebrejskom, engleskom i arapskom jeziku“, uporan je Kajtazi.
Na našu primjedbu da je bajaški većinski jezik Roma u Međimurju, a ne romani ćhib, protiv kojeg se bune i tamošnji Romi jer ga ne razumiju, Kajtazi se ne da – trebaju ploče i na romani ćhibu, jer “to je službeni jezik Roma u svijetu i njega govori 96 posto romske populacije“.
Očigledno u Orahovici u dogledno vrijeme neće biti pomaka.
Reprize “Prizme” na HRT-u
Javna televizija i radio posebno su važni u očuvanju manjinskih jezika. Odbor stručnjaka podsjeća da je u prošlom izvještaju preporučio Hrvatskoj da HRT, kao javni medijski servis, poveća trajanje i učestalost prikazivanja radijskog i televizijskog programa na manjinskim jezicima, ali da tu nema znatnog pomaka.
I dalje se emitiraju samo dvije televizijske emisije, Prizma i Manjinski mozaik, a u nacionalnom radijskom programu samo tjedni magazin Multikultura. Primjećuju i nedostatak novinara izvornih manjinskih govornika, manjinski jezici su više-manje samo u specijaliziranim emisijama – što ne pridonosi položaju jezika nacionalnih manjina.
Potrebno je dodijeliti svakom manjinskom jeziku vremenski termin za televizijsku i radijsku emisiju koja bi bila redovita i dovoljnog trajanja. I dok se na HTV-u još i pojavljuju govornici različitih manjinskih jezika, na Hrvatskom radiju uopće ne postoje odgovarajuće radijske emisije za sve manjinske jezike, na primjer za njemački, rusinski, slovenski i ukrajinski jezik.
Osim toga, Odbor stručnjaka napominje i da prijedlog Savjeta za nacionalne manjine o osnivanju Odjela za nacionalne manjine na HRT-u, koji je predstavljen kao prioritet tijekom pripreme Ugovora između Vlade i HRT-a za razdoblje 2023-2027, na kraju nije uzet u obzir.
Vlada u svom odgovoru tvrdi da je televizijski program za i o manjinama „visoke kvalitete i javne vrijednosti“, da se manjinski sugovornici potiču da govore svojim jezikom, što se prevodi titlovima, a da se na javnom radiju na lokalnom nivou u dnevnom ili tjednom ritmu emitiraju emisije na talijanskom, mađarskom i slovačkom jeziku, koje proizvode novinari govornici tih jezika.
I u izvještaju kojeg je Vlada poslala Odboru stručnjaka u veljači 2022. godine, Vlada posebno ističe važnost dugovječne Prizme koja se na HTV-u emitira od 1993. godine i Multikulture na radiju, koje se obje emitiraju “i tijekom ljetne stanke“, što nije praksa s drugim emisijama.
Osebujni su argumenti Vlade kada objašnjava i višekratne reprize jedne te iste Prizme ili Manjinskog mozaika na HTV-u tijekom iste godine. Tako je, na primjer, Prizma u 2021. godini imala 49 premijernih emitiranja i 183 reprize, a Manjinski mozaik 37 premijera i 157 repriza. I ranijih godina omjer premijera i repriza je bio sličan: 1:3, odnosno 1:4. U korist repriza, naravno.
Vlada kaže da toliki broj repriza “sadržaje čini dostupnijim manjinama, ali i većini“.
Što se tiče ravnopravne zastupljenosti manjinskih jezika na HRT-u, Vlada u odgovoru napominje da “s obzirom da u Hrvatskoj žive 22 nacionalne manjine, a svaka od njih ima svoje specifičnosti, teško je na HRT-u svima osigurati jednaku zastupljenost“.
Navodi i podatak da je udio manjinskog programa u 2022. godini povećan za 7,6 posto u odnosu na godinu prije.
Odbor stručnjaka ipak malo drugačije čita statistiku – emisije za nacionalne manjine su u 2020. godine činile 1,04 posto ukupnog programa HRT-a, da bi taj udio u 2021. godini dosegnuo samo 0,99 posto.
Vlada ne zna da je izvještaj objavljen?
Vlada je tekst odgovora na sedmi izvještaj Odbora stručnjaka utvrdila na sjednici 9. svibnja, ali tekst odgovora nije objavljen u materijalima sa sjednice, pa smo temeljem prava na pristup informacije tražili dostavu dokumenta.
Odgovor nam je stigao tek 29. svibnja, zadnjeg dana zakonskog roka, i to odbijenica.
Izvijestili su nas da nam ne mogu dostaviti traženi dokument jer se “u ovoj fazi postupka odgovor Hrvatske ne objavljuje, budući da je evaluacijski postupak u tijeku, odnosno da je sedmi izvještaj Odbora stručnjaka još u izradi i nije konačan“ te da će “izvještaj i odgovor biti objavljeni na stranicama Vijeća Europe tijekom lipnja“.
Međutim, u trenutku primanja Vladine odbijenice, izvještaj Odbora stručnjaka i Vladin odgovor bili su objavljeni na stranici Vijeća Europe već dva dana, od 27. svibnja, i mi smo ih već uvelike čitali.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
