U trenutku objave ovog teksta Joe Biden je još uvijek predsjednik SAD-a i kandidat Demokratske stranke za izbore u studenome, no tko zna, možda baš u nekoliko minuta dok ovo čitate stigne prijelomna vijest da je povijest krenula nekim drugim tijekom.
Toliko je, naime, napeto ovih dana oko Bidena, gotovo kao u nekom filmskom trileru u kojemu otkucava sat sekundu po sekundu, najavljujući neku katastrofu, eksploziju, havariju i obrat. Utrka s vremenom ubrzava, znojni su dlanovi i raširene zjenice, a pritom kao u nekoj slow motion sceni naš junak Biden hoda sve sporije i sporije i sporije… Junaka je načeo zub vremena, kao što će i sve nas prije ili kasnije, no agonija starenja nije ista kod nas običnih smrtnika i kod velikana i heroja, ili onih koji si pak umišljaju da spadaju u te kategorije.
Biden se ne da, ne odustaje, želi još jedan predsjednički mandat, no u njegovoj političkoj stranci mnogi čupaju kosu jer ne radi se tu samo o njemu, nego i o kandidatima stranke na svim razinama, od lokalnih do onih za Kongres. Sve njih on može uzdići k visinama i izbornim pobjedama ili ih pak nepriznavanjem lošijeg zdravstvenog stanja i agonijom povući u mulj gdje ih čekaju porazi i teški gubitci. Pritom cijeli svijet strepi, suzdržava dah i s nevjericom promatra što se događa, pitajući se kako to da tradicija američke demokracije ne može bolje, iskusnije, pametnije, organiziranije i odlučnije.
Do izborne konvencije Demokratske stranke i odluke o kandidatu ostalo je, naime, tek nekoliko tjedana (održava se u Chicagu od 19. do 22. kolovoza), a do predsjedničkih izbora u studenom tek su četiri mjeseca, što znači da je jako malo vremena za možda eventualno maybe smisliti nešto kako bi se moglo suprotstaviti neugodnom protivniku, kandidatu Republikanske stranke, a taj je najvjerojatnije Donald Trump.
Psiho situacija u Americi
Joe, punim imenom Joseph Robinette Biden Jr, napunit će 82 u studenom, što danas i nisu neke godine kada vidite kako Mick Jagger s osamdeset skakuće po pozornici na američkoj turneji ovih dana ili kako Grace Jones sa 76 na platformskim štiklama vrti hulahup na koncertu na zagrebačkoj Šalati. No, nije svakome bog dao isto, netko poklekne prije, a netko kasnije i eto, Bidena je zapalo da mu mentalne sposobnosti započnu popuštati sve više baš u vrijeme dok obavlja ne baš tako nevažnu funkciju.
Problem je, međutim, u tome što se to skrivalo i guralo pod tepih, kao da nitko nije želio prihvatiti da američki predsjednik, jedna od najmoćnijih osoba na svijetu, ako ne i najmoćnija, pati od određenih zdravstvenih problema koje mogu utjecati na obavljanje dužnosti na njegovom radnom mjestu. Već mjesecima, pa i godinama, neki mediji, društvene mreže i forumi bruje da je Joe Biden usporen, nekad malo čudan, dezorijentiran, zbijaju se i šale na taj račun, no njegovi simpatizeri, glasnogovornici i suradnici uporno su negirali i samu pomisao da Joe nije priseban.
Iza zatvorenih vrata na važnim sastancima u Bijeloj kući Joe je zmaj – odlučuje, energičan je i neumoran, rezolutan i mudar, prepričavali bi suradnici iz njegovog tabora. Mnogi prosječni Amerikanci vjerovali su u te priče, no sve se to rasplinulo vrlo naglo tijekom televizijske debate Bidena i Trumpa 27. lipnja kada je cijeli svijet zaprepašteno svjedočio kako izgleda loš dan starije osobe kojoj kognitivne sposobnosti nisu u punoj snazi.
Tragikomično je to što je ogroman broj Amerikanaca na Bidenov debakl u debati reagirao širom otvorenih usta i u nevjerici, otprilike kao Lila u čuvenoj sceni iz Hitchcockovog filma Psiho kada otkrije da je gospođa Bates zapravo mumificirani leš.
Što nam skrivaju?
Kao neka bujica krenule su odmah nadirati informacije koje su sloj po sloj razotkrivale koliko se zapravo već mjesecima pažljivo brinulo da se svi Bidenovi loši dani nekako skriju te smo tako saznali da tek nekih dvadesetak osoba zapravo imaju stalni pristup predsjedniku te da on može koliko, toliko raditi od 10 do 16, a i to ne baš svaki dan. Glasnogovornici Bijele kuće i dalje pričaju da je Biden bio te prehlađen te umoran od međunarodnih putovanja, da ga nisu dobro pripremili, no sve to više, kako se to lijepo kaže, ni pas s maslom ne bi pojeo. Na Bidena su se okomili i oni od kojih se to inače ne očekuje – mediji kao što su New York Times, Atlantic, Economist – a koji ga listom pozivaju da odustane od kandidature za još jedan mandat.
Pitanje koje se najčešće postavlja ovih dana je kako smo uopće stigli ovdje gdje smo sad, kao u neku pat poziciju? No, za takva je pitanja jako kasno, puno je važnije što će biti sljedeći koraci jer Biden je u ulozi u kojoj treba donositi mnoge važne odluke, o svjetskoj ekonomiji ili o sukobima poput onih u Ukrajini ili na Bliskom istoku. Za borbu protiv Trumpa u ovoj kompleksnoj situaciji frenetično se razmatraju svakojake opcije i mogućnosti koje se pripremaju kao na šahovskoj ploči.
Neke od varijanti koje se zasad spominju su sljedeće:
Opcija 1 – Biden ostaje predsjednik i predsjednički kandidat
Opcija 2 – Biden ostaje predsjednik do kraja mandata, ali odustaje od predsjedničke izborne utrke
Opcija 3 – Biden daje ostavku na predsjedničku dužnost i odmah se potpuno povlači sa svih funkcija
Predsjedniče, što je ostalo?
U prvoj opciji, koju su zagovarali članovi užeg Bidenovog kruga, dakle supruga Jill, sin Hunter, mlađa sestra Valerie i još nekoliko dugogodišnjih suradnika, Joe bi ustrajao da on sve to ipak može, te da je, usprkos tu i tamo nekom lošem danu, on ipak političar s puno mudrosti i iskustva koji je stvoren za posao predsjednika i sada i za četiri godine. Svi u tom slučaju pristaju da Biden nije baš u najboljoj formi, ali mu i dalje vjeruju kao kakvom dobroćudnom djedici koji je pravedan i milostiv. I, što je možda najvažnije, taj je pitomi djedica, smatra njegov tabor, najbolja obrana i najbolji brand koji će obraniti Ameriku i svijet od prijetnje da na vlast dođe Trump. U toj opciji očekivalo bi se od građana da na izborima biraju Bidena jer bez obzira na sve njegove boljke ipak bi, smatraju neki stratezi, čak i ovakav spor i zaboravan bio bolje rješenje nego gnjevni suparnik.
Bidena u ovom trenutku nitko ne može tek tako maknuti. Ako odluči biti kandidat na izborima gotovo je sigurno da će tako i biti jer on i njegovi najbliži suradnici sada kontroliraju situaciju u stranci. U takvom razvoju događaja veliku ulogu ima njegova obitelj, posebice supruga Jill koju su neki nenaklonjeni joj mediji već prozvali okrutnom zlicom od opaka koja manipulira posustalim suprugom kako ne bi izgubila moć i privilegije. Bidenovi unuci pak su, šuška se, predložili da pomognu tako što će započeti kampanje na društvenim mrežama, među ostalim i na TikToku, što je pak izazvalo podsmjeh jer Bidenova administracija gura zabranu TikToka.
U drugoj opciji Biden bi dozvolio da umjesto njega netko drugi bude kandidat na predsjedničkim izborima u studenom. Odradio bi mandat do kraja i pritom bi zdušno podržavao nekog novog kandidata koji bude izabran na stranačkoj konvenciji u kolovozu. Na taj bi način Biden poslušao sve one koji ga pozivaju da se makne u stranu i prepusti uzde nekom drugom, no veliko je pitanje tko bi imao takvu karizmu, ime i iskustvo s kojima bi se mogao suprotstaviti Trumpu.
U ovoj opciji, ako Biden nema snage držati stranačke uzde pod kontrolom, može nastati priličan nered jer će odmah, kao u maloj bari s puno krokodila, izroniti puno ambicioznih, agilnih i dobro uvezanih koji bi digli glavu i isturili kandidaturu, ne bi li tako povećali svoju vidljivost i, ako im se posreći, ponešto i postigli. Dogodila bi se, naime, otvorena konvencija na kojoj bi bilo puno lobiranja, nasmiješenih rukovanja, zakulisnih igara, neočekivanih zapletaja, podmetanja klipova drugima i mutnih objava na društvenim mrežama. U tako kaotičnoj situaciji delegati na konvenciji stranke bili bi izloženi raznim pritiscima i ponudama tipa „ruka ruku mije“, a takvo što uređene stranke s jakom disciplinom pokušavaju izbjeći po svaku cijenu jer javnost sve to vidi kao prilično kaotičan i neozbiljan proces. Upravo na otvorenim konvencijama može se dogoditi da s pozornice netko odvažno poruči kako stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana, kao što je, sjećate se, Andrej Plenković kazao 2016. godine na Općem saboru HDZ-a. Tada je to izazvalo buru, negodovali su neki u HDZ-u, no Plenković je, pokazalo je vrijeme, nakon toga prilično uspio.
U trećoj opciji, dakle u varijanti da se Biden odmah povuče, da jednostavno dade ostavku ili bude nesposoban nastaviti posao, predsjedničku funkciju po automatizmu preuzima potpredsjednica Kamala Harris, a tada bi se njezina vidljivost prilično povećala te bi i njezine šanse za kandidaturu porasle. Harris je relativno logičan izbor jer je već u sustavu, mogla bi krenuti odmah u kampanju, preuzeti novčane fondove koje je dobio Biden i nastaviti gdje je Biden stao. Nitko joj se ne bi usudio suprotstaviti jer je žena i nije bjelkinja, no ipak ima jedan problem – nije popularna. Prema posljednjim istraživanjima, njezine bi šanse protiv Trumpa bile slabašne.
Amerikanci zabrinuti i na praznik
Opcija je naravno još, i raznolike se kombinacije vrte u javnosti ovih dana, no zanimljivo je slušati i što o svemu zbore takozvani obični Amerikanci. Četvrtog srpnja, na američki praznik Dana nezavisnosti, u milijunima dvorišta tradicionalno su se pekli hot dogovi, hamburgeri i odresci, vijorile su se zastave i uživalo u ležernoj atmosferi, no razgovori o Bidenu i Trumpu nisu se mogli izbjeći. Amerikanci su uglavnom suzdržani jer se ne žele svađati o politici, naročito ne na praznik, ali ono što se moglo čuti u samo nekoliko dvorišnih zabava tijekom jednog popodneva na neki je način potvrdilo ankete prema kojima većina građana SAD-a smatra da su i Biden i Trump prestari za predsjednika.
Dolazak i jednog i drugog kandidata na pozornicu na televizijsku debatu krajem lipnja, njihov hod, izrazi lica, držanja tijela odavali su dojam kao da se radi o umornim ljudima koji će do zadnjeg atoma snage siktati jedan na drugoga, a to se zapravo ne sviđa ni Trumpovim niti Bidenovim glasačima. Amerikanci su, barem oni čije smo razgovore čuli na Dan nezavisnosti, pokazivali manje ljutnje, a više brige za stanje njihovih čelnika i uspoređivali ih sa zdravljem starijih ljudi iz vlastitog kruga.
Skrivanje zdravstvenog stanja moćnog političara nije nešto novo i neviđeno, ali povijesna iskustva pokazuju da rezultati takvih zakulisnih radnji nisu uvijek posve bezazleni. Predsjednik Woodrow Wilson nikada se nije oporavio od moždanog udara u jesen 1919., no ostao je službeno predsjednik još godinu i pol, a državu je zapravo vodila njegova supruga Edith. Sve je prilično uspješno skrivano od javnosti. Njemački predsjednik Von Hindenburg u poznijoj je dobi pobolijevao, a umro je na funkciji s 86, godinu i pol nakon što je pristao da Hitler postane kancelar. I američki predsjednik F.D. Roosevelt skrivao je bolesti i komplikacije, no nama je svakako najbliži slučaj Franje Tuđmana o čijem se stanju nije smjelo govoriti, premda sada znamo da je predsjedničke izbore 1997. dobio već prilično narušenog zdravlja.
A tko onda ako ne Biden?
U sadašnjem američkom slučaju očekuju nas brojni zapleti idućih mjeseci i lako je moguće da će isplivati pikanterije i o sadašnjim predsjedničkim kandidatima, ali i o onima koji bi se eventualno željeli uključiti u utrku. Već spomenuta Kamala Harris jest ambiciozna i Biden, kako ocjenjuju analitičari, zacijelo vjeruje da bi ona nastavila provođenje njegovih političkih zamisli.
Nekoliko je ženskih imena koja se vrte u bubnju i koja bi se mogla uhvatiti u koštac s Kamalom, prije svega često spominjana Michelle Obama, a zatim i Gretchen Whitmer, guvernerka savezne države Michigan, te sadašnja ministrica trgovine Gina Raimondo. Iz prikrajka situaciju na pola oka prate i one iz zrelije garde, senatorica Elizabeth Warren i, nećemo valjda na nju skroz zaboraviti, Hillary Clinton.
Od muških uzdanica Demokratske stranke iz prve rezerve na klupi tu su neki viđeniji guverneri, onaj iz Kalifornije Gavin Newsom, iz Kentuckyja Andy Beshear te iz Marylanda Wes Moore (Moore je afroameričkih i kubanskih korijena, dok su ostala dvojica bijelci). Ako se Biden povuče, ova će se lista najvjerojatnije naglo širiti novim imenima, no vremena je vrlo malo jer iznjedriti dobrog kandidata u samo nekoliko tjedana je jako težak zadatak, ili filmski rečeno, nemoguća misija. Izbore će naime, slaže se većina analitičara, odlučiti tek nekoliko stotina tisuća glasova, a možda i manje, i to u državama Wisconsin, Michigan, Pensilvanija, Sjeverna Karolina, Georgia, Arizona i Nevada. Sadašnje prognoze u tim državama vrlo su tijesne i mijenjanje glavnoga kandidata je riskantno otprilike kao da je Zlatko Dalić na Euru maknuo Luku Modrića skroz s terena, a potom izgubio.
Do promjene bi moglo doći ne samo na poziciji predsjednika, nego i do one u Kongresu. U Demokratskoj stranci stoga ne paničare bez razloga jer Vrhovni je sud već prilično konzervativan i ako Kongres i Bijela kuća spadnu pod republikansku kontrolu uzdrmao bi se ne samo Washington, nego i cijeli planet. Stoga u ovoj napetici u idućim tjednima očekujte još brojne epizode.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
