S Alzheimerovom bolešću i drugim demencijama živi 55 milijuna ljudi širom svijeta. Dok znanost i medicina još uvijek istražuju točan uzrok te bolesti, internetski “stručnjaci” ne ustručavaju se o njemu širiti paušalne i neprovjerene tvrdnje.
“Laži o Alzheimeru
Izmišljene bolesti❗️
“Alzheimer je bolest koju uzrokuju liječnici‼️‼️‼️‼️
Što je Alzheimerova bolest?
Pa, to je nestanak izolacije vašeg mozga, mijelina!
Od čega se sastoji mijelin? Od KOLESTEROLA!
“Ako ste na dijeti s niskim kolesterolom ili uzimate lijekove za kolesterol, to je najbrži put do Alzheimerove bolesti.”
Nije pronađen nikada kod ljudi prije više od 40 godina!
Danas je to 4 uzrok smrti za osobe starije od 65 godina u SAD-u!“, stoji u Facebook postu objavljenom 25. rujna 2024. godine (arhiviran ovdje).
U postu je podijeljen i kratki video u kojem se ponavljaju te tvrdnje, a izgovara ih neimenovani predavač na engleskom jeziku.
Nekoliko portala koji su ranije provjeravali točnost ovih tvrdnji, uključujući i Science Feedback, otkrili su da je predavač veterinar i naturopat (zagovara liječenje zdravim načinom života i prirodnim pripravcima) Joel Wallach, koji je ustvrdio da je Alzheimer nova bolest koja se “nije pojavila prije 40 godina”, a uzrokovana je “dijetom s ograničenim kolesterolom” i “lijekovima za snižavanje kolesterola”.
Bolest se počelo istraživati početkom prošlog stoljeća
Alzheimerova bolest, kako ju opisuje Hrvatska elektronička medicinska edukacija (HeMED), progresivni je gubitak mentalnih funkcija, karakteriziran degeneracijom moždanog tkiva, uključujući gubitak živčanih stanica, nakupljanjem abnormalnog proteina zvanog amiloid beta i razvojem neurofibrilarnih čvorova.
Bolest je najčešći oblik demencije među starijim osobama. Simptomi uključuju gubitak kognitivnog funkcioniranja – razmišljanja, pamćenja i zaključivanja – i gubitak bihevioralnih sposobnosti. Uznapredovala bolest dovodi do psihičkog i fizičkog propadanja, a time i ovisnosti o drugima, zbog nepokretnosti i funkcionalne onesposobljenosti.
Može proći nekoliko posjeta liječniku i pretraga tijekom više mjeseci prije nego što se utvrdi dijagnoza Alzheimerove bolesti. Liječnici opće prakse postavljaju dijagnozu na temelju simptoma, rezultata fizikalnog pregleda, ispitivanja mentalnog statusa, krvnih pretraga i slikovnih pretraga. Ukoliko sami ne mogu potvrditi dijagnozu, pacijenta šalju specijalistima (psihijatru, gerijatristu i neurologu) te, kako bi se isključili drugi uzroci simptoma, na CT ili MR skeniranje mozga.
Podjednako tako, nije bilo lako tu bolest prvi put otkriti i definirati. Prva istraživanja ove bolesti započela su početkom prošlog stoljeća. Njemački patolog i neurolog Alois Alzheimer opisao je 1906. godine stanje 51-godišnje pacijentice, Auguste D., koja je imala dubok gubitak pamćenja, neutemeljene sumnje u svoju obitelj i druge pogoršavajuće psihičke promjene. Nakon njene smrti, autopsijom je otkriveno da je kora njenog mozga bila tanja nego inače i da je imala abnormalne naslage zvane senilni plakovi.
Otkriće Alzheimera u to vrijeme nije izazvalo veliku pozornost. Ipak, psihijatar Emil Kraepelin zamijetio je njegov rad i uveo je pojam “Alzheimerova bolest” u svoju knjigu iz 1910. godine.
Unatoč tome, do kraja 60-ih godina 20. stoljeća ta se bolest smatrala tek rijetkim oblikom presenilne demencije. U kasnim 1960-im i ranim 1970-im objavljeno je manje od 150 znanstvenih članaka o Alzheimerovoj bolesti. 1976. godine američki neurolog Robert Katzman identificira Alzheimerovu bolest kao najčešći uzrok demencije i veliki izazov za javno zdravlje u svom uvodniku objavljenom u časopisu Archives of Neurology.
Kao odgovor na Katzmanov uvodnik, diljem svijeta osnivaju se organizacije koje prikupljaju sredstva za istraživanje bolesti i kako bi podigle svijest o osobama koje s njom žive. Od tada je objavljeno više od 45 tisuća članaka o Alzheimerovoj bolesti, istražujući njezin uzrok, učinke i moguće tretmane i lijekove.
Stoga, netočna je tvrdnja kako se Alzheimerova bolest “pojavila” tek unazad 40 godina.
Sve počelo navođenjem gubitka pamćenja kao rijetkom nuspojavom statina
S tom je tvrdnjom povezana i ona da su liječnici “izumili” tu bolest, odnosno, da ju uzrokuju, lijekovima za snižavanje kolesterola.
Kako objašnjava Science Feedback, portal koji se bavi provjerom tvrdnji iz područja znanosti, cijela zabluda o povezanosti lijekova za snižavanje kolesterola i Alzheimerove bolesti ima korijene u 2012. godini, kada je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ažurirala podatke o tim lijekovima kako bi uključila potencijalne kognitivne nuspojave.
Tamo su, među veoma rijetkim izvješćima o upotrebi statina (najčešće upotrebljavanih lijekova za snižavanje kolesterola) navedeni gubitak pamćenja, zaboravljivost, amnezija, oštećenje pamćenja ili zbunjenost. Napominje se i kako ti simptomi “općenito nisu ozbiljni i reverzibilni su nakon prekida uzimanja statina, s različitim vremenima do pojave simptoma (1 dan do godine) i povlačenja simptoma (medijan od 3 tjedna)”.
Science Feedback je naveo nekoliko studija koje nisu pronašle povezanost između uporabe statina i kognitivnih problema, uključujući Alzheimerovu bolest. Primjerice, 2014. godine američka radna skupina za procjenu sigurnosti statina koju je sazvala Nacionalna udruga za lipide objavila je procjenu učinaka statina na kognitivnu funkciju na temelju tada dostupnih dokaza. Zaključak je da “iako se kognitivne nuspojave statina mogu pojaviti kod rijetkih pojedinaca, medicinski dokazi koji podupiru uzročni učinak su slabi ili nepostojeći”.
Europsko kardiološko društvo (ECS), koje je na svojim internetskim stranicama raskrinkalo učestale mitove o statinu, također navodi kako nije pronađena povezanost između upotrebe statina i pada pamćenja ili sposobnosti razmišljanja.
Na toj smo stranici, ali i u drugim izvorima (1, 2, 3) došli do podatka da su prvi komercijalni statini odobreni i izdani 1987. godine. Prije njih je kratkotrajno (1959. do sredine 1960-ih) u kliničkoj upotrebi bio drugi lijek za snižavanje kolesterola, triparanol, ali je on povučen zbog ozbiljnih nuspojava i sada se smatra zastarjelim.
U svakom slučaju, lijekovi za snižavanje kolesterola ušli su u širu upotrebu kada se za Alzheimerovu bolest već dobro znalo. Tako da, ne stoji teorija kako su liječnici uzrokovali ovu bolest dajući pacijentima lijekove snižavanje kolesterola.
Uz to, Science Feedback ističe da tvrdnja da snižavanje razine kolesterola putem prehrane ili lijekova oštećuje mijelin (zaštitnu ovojnicu mozga) i uzrokuje Alzheimerovu bolest nije potkrijepljena i odražava pogrešno razumijevanje načina na koji se kolesterol proizvodi i regulira u mozgu.
“Mijelin sadrži najmanje 70 posto masti, od čega na kolesterol otpada otprilike polovica (35 posto ukupnih komponenti mijelina). Preostalih 20 do 30 posto komponenti mijelina su proteini. Međutim, činjenica da je kolesterol glavna komponenta živčanog mijelina ne mora nužno značiti da postoji korelacija između količine kolesterola u mijelinskim živcima i razine kolesterola u krvi”, piše Science Feedback, pojašnjavajući kako mozak proizvodi vlastiti kolesterol i ne ovisi o kolesterolu iz hrane za proizvodnju mijelina.
Razvija se znanost, a paralelno s njom i dezinformacije
Posljednjih godina znanstvenici su postigli ogroman napredak u boljem razumijevanju Alzheimerove bolesti i taj zamah nastavlja rasti. Ipak, znanstvenici još uvijek u potpunosti ne razumiju što kod većine ljudi uzrokuje bolest. Uzroci vjerojatno uključuju kombinaciju promjena u mozgu povezanih sa starenjem, zajedno s genetskim čimbenicima, okolišnim čimbenicima i načinom života. Važnost bilo kojeg od ovih čimbenika u povećanju ili smanjenju rizika od razvoja Alzheimerove bolesti može se razlikovati od osobe do osobe.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je 2012. godine proglasila demenciju svjetskim javnozdravstvenim prioritetom i preporučila donositeljima odluka da se ozbiljnije bave s tom “sve većom prijetnjom globalnom zdravlju”.
“Broj ljudi koji žive s demencijom u svijetu trenutno se procjenjuje na 35,6 milijuna. Ovaj broj će se udvostručiti do 2030. i više nego utrostručiti do 2050. godine. Demencija je teška i opterećujuća ne samo za ljude koji je imaju, već i za njihove skrbnike i obitelji. U većini zemalja postoji nedostatak svijesti i razumijevanja demencije, što rezultira stigmatizacijom, preprekama u postavljanju dijagnoze i skrbi te fizički, psihološki i ekonomski utječe na njegovatelje, obitelji i društva”, stoji u tadašnjem izvještaju koji su izradile WHO i Alzheimer’s Disease International.
Trenutno ne postoji lijek za Alzheimerovu bolest, ali dostupni su tretmani koji mogu privremeno umanjiti simptome, usporiti napredovanje bolesti ili privremeno poboljšati ili stabilizirati pamćenje i razmišljanje.
No, točne i provjerene informacije o Alzheimerovoj bolesti zasjenjene su sve većim brojem lažnih tvrdnji i dezinformacija: od nedokazanih tretmana (preporuka da se prevenira konzumacijom jabuka te liječi masažom stopala ili kokosovim uljem), preko neutemeljenih načina dijagnosticiranja (rješavanjem zagonetki, njušenjem maslaca od kikirikija) do neutemeljenih uzroka (cjepivo protiv Covida-19, konzumacija soje).
Takve informacije ne samo da dovode javnost u zabludu, već mogu imati i ozbiljne implikacije za pacijente i obitelji koji se nose s takvom situacijom. Među takve opasne (i netočne) tvrdnje svrstavamo i onu s početka teksta. Uzroke Alzheimerove bolesti treba još istražiti, ali to ne znači da je ona izmišljena, odnosno da su liječnici ti koji su je razvili.
