“Svetski ekonomski forum traži zabranu domaće hrane kako bi se zaustavilo ‘globalno zagrevanje'”, naslov je članka (arhivirano ovdje) objavljenog 7. listopada na portalu Nulta Tačka za koji je Faktograf u više navrata utvrdio da širi dezinformacije.
“Svetski ekonomski forum (WEF) zahteva od vlada da sprovedu zabranu za pripadnike opšte populacije da uzgajaju sopstvenu hranu kod kuće kako bi se uskladili sa programom ‘Net Zero’ neizabrane globalističke organizacije.
WEF tvrdi da domaća hrana stvara ’emisije’ koje navodno izazivaju ‘globalno zagrevanje’.
Prema takozvanim ‘stručnjacima’ koji stoje iza nedavne WEF studije, istraživači su očigledno otkrili da ‘ugljenični otisak’ domaće hrane ‘uništava planetu’.
Kao rezultat toga, WEF i drugi globalistički klimatski fanovi sada zahtevaju da vlade intervenišu i zabrane pojedincima da uzgajaju sopstvenu hranu kako bi ‘spasili planetu’ od ‘globalnog zagrevanja’“, navodi se uvodno u tekstu.
Što je otkrila studija istraživača sa Sveučilišta u Michiganu?
Tekst je zapravo doslovni prijevod članka s The People’s Voicea koji se poziva na Slay News, a u kojem se navodi da Svjetski ekonomski forum zagovara kriminalizaciju uzgoja vlastite hrane. People’s Voice jedan je od najpoznatijih širitelja dezinformacija čijim su se navodima bavili brojni svjetski fact-checkeri. Nadalje, u izvješću se navodi da se prijedlog WEF-a temelji na istraživanju koje je provelo Sveučilište u Michiganu, a financira ga WEF.
Međunarodna studija koju je provelo Sveučilište u Michiganu i koja uspoređuje ugljični otisak urbane i tradicionalne poljoprivrede zaista je provedena. Rezultati studije pokazuje da voće i povrće uzgojeno na urbanim farmama i u vrtovima prosječno emitira ugljični otisak šest puta veći od konvencionalno uzgojenih proizvoda.
Ipak, valja naglasiti i da je istraživanje otkrilo i da se korištenjem određenih tehnika dolazi do toga da usjevi uzgojeni u gradovima imaju isti ili manji ugljični otisak od konvencionalne poljoprivredne prakse odnosno uzgoj na farmama. Ilustracije radi, rajčice uzgojene u tlu urbanih parcela na otvorenom imale su manji ugljični otisak u usporedbi s onima uzgojenim u tradicionalnim staklenicima. Suprotno tome, kontrast emisija ugljika između konvencionalne i urbane poljoprivrede nije postojao za usjeve koji se prevoze zrakoplovom kao što su šparoge.
“Iznimke koje je otkrila naša studija sugeriraju da oni koji prakticiraju urbanu poljoprivredu mogu smanjiti svoj klimatski utjecaj uzgojem usjeva koji se obično uzgajaju u staklenicima ili prevoze zrakoplovom, uz promjene u dizajnu lokacije i upravljanju”, rekao je koautor studije Jason Hawes.
Kako naglašava Hawes, istraživači su svoj rad usmjerili na načine kako osigurati da urbana poljoprivreda koristi klimi, kao i ljudima i mjestima na kojima se nalazi.
Urbana poljoprivreda, praksa uzgoja unutar granica grada, postaje sve popularnija u cijelom svijetu i reklamira se kao način da se gradovi i urbani prehrambeni sustavi učine održivijima. Prema nekim procjenama, između 20 do 30 posto globalne urbane populacije bavi se nekim oblikom urbane poljoprivrede.
Unatoč snažnim dokazima o društvenim i prehrambenim prednostima urbane poljoprivrede, njezin ugljični otisak i dalje je nedovoljno istražen, što je bila intencija studije koji su proveli na Sveučilištu u Michiganu. Istraživači su se koristili podacima sa 73 urbane farme i vrtova u pet zemalja i radi se o najvećoj objavljenoj studiji za usporedbu ugljičnog otiska urbane i konvencionalne poljoprivrede.
Analizirane su tri vrste urbanih poljoprivrednih lokacija: urbane farme (profesionalno vođene i usmjerene na proizvodnju hrane), individualni vrtovi (male parcele kojima upravljaju pojedinačni vrtlari) i kolektivni vrtovi (zajednički prostori kojima upravljaju grupe vrtlara). Za svako mjesto istraživači su izračunali emisije stakleničkih plinova koji mijenjaju klimu povezane s materijalima i aktivnostima na farmi tijekom životnog vijeka farme. Emisije, izražene u kilogramima ekvivalenta ugljičnog dioksida po porciji hrane, zatim su uspoređene s hranom uzgojenom konvencionalnim metodama.
Istraživači su u studiji dali tri smjernice kako učiniti urbanu poljoprivredu ugljično kompetitivnijom u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu: produžiti životni vijek infrastrukture za urbanu poljoprivredu, koristiti urbani otpad kao doprinos urbanoj poljoprivredi (kišnica, reciklirana siva voda za navodnjavanje, građevinski ostaci neprikladni za novu gradnju) te ostvariti visoke razine društvenih koristi: u anketi provedenoj za potrebe studije, poljoprivrednici i vrtlari koji se bave urbanom poljoprivredom velikom su većinom izvijestili o poboljšanom mentalnom zdravlju, prehrani i društvenom životu.
Važno je naglasiti da autori studije niti u jednom njenom dijelu ne zagovaraju zabranu proizvodnje domaće hrane zbog globalnog zagrijavanja, kao što to insinuira autor teksta. Upravo suprotno, u velikom dijelu istraživanja objašnjava se kako smanjiti ugljični otisak takve proizvodnje hrane te se ističu drugi benefiti koje takve prakse donose stanovništvu.
Svjetski ekonomski forum nije financirao studiju
“Ovo istraživanje, koje su sproveli naučnici sa Univerziteta u Mičigenu koje finansira WEF, objavljeno je u časopisu Nature Cities. Studija je proučavala različite tipove urbanih farmi da bi videla koliko je ugljen-dioksida (CO2) proizvedeno tokom uzgoja hrane.
U proseku, porcija hrane napravljena na tradicionalnoj farmi stvara 0,07 kilograma (kg) CO2, prema studiji. Međutim, istraživači koje finansira WEF tvrde da je uticaj na životnu sredinu skoro pet puta veći sa 0,34 kg po porciji za pojedinačne bašte”, navodi se dalje u tekstu.
Iako autor teksta cijelo vrijeme spominje Svjetski ekonomski forum kao financijera ove studije, to nije točno. Također, oni niti u jednom dokumentu niti izjavi nisu zazivali zabranu ili kriminalizaciju proizvodnje domaće hrane.
Glasnogovornik Svjetskog ekonomskog foruma Yann Zopf za fact-checkerski portal Factly potvrdio je da ta nevladina organizacija nikad u svojim istupima nije zagovarala zabranu proizvodnje domaće hrane, niti financirala studiju istraživača sa Sveučilišta u Michiganu.
Ono što je moglo izazvati zabunu jest činjenica da je Svjetski ekonomski forum na svojim službenim stranicama prikazao nekoliko istraživanja koje je provelo Sveučilište u Michiganu. Ipak, nije moguće pronaći bilo kakve izvještaje da je WEF financirao Sveučilište, a i sam glasnogovornik WEF-a potvrdio je da nisu financirali istraživanja te visoke školske ustanove.
Studiju istraživača sa Sveučilišta u Michiganu sufinancirali su Vijeće za ekonomska i društvena istraživanja Ujedinjenog Kraljevstva, njemačko Savezno ministarstvo obrazovanja i istraživanja, francuska Nacionalna agencija za istraživanja, američka Nacionalna zaklada za znanost, Poljski nacionalni centar za znanost i program Europske unije za istraživanje i inovacije Horizon 2020.
Zaključno, Svjetski ekonomski forum ne traži zabranu domaće hrane kako bi se zaustavilo globalno zagrijavanje. Naime, autor teksta pogrešno je povezao studiju istraživača sa Sveučilišta u Michiganu koja je uspoređivala ugljični otisak u urbanoj i tradicionalnoj poljoprivredi s WEF-om. WEF nije financirao tu studiju niti zagovarao zabranu proizvodnje domaće hrane, a studija na koju se poziva u tekstu ističe načine na koje se može smanjiti ugljični otisak u urbanom uzgoju hrane.
