„U potpunosti su ogoljeni svi lažni, svi ti proruski narativi, koje je plasirao Milanović, a koje je dio oporbe prihvatio i ponaša se doslovno kao sljedba, a ne kao politička stranka“, konstatirao je premijer Andrej Plenković na početku sjednice Vlade, komentirajući razgovor v.d. zamjenika glavnog tajnika NATO-a Borisa Rugea sa zastupnicima u srijedu u Saboru.
Nema mjesta nikakvim anketama “jeste li za to da hrvatski vojnici idu u Ukrajinu?”, nastavio je, dodavši da „nema hrvatskih vojnika u Ukrajini, dvojica bi otišla u Njemačku“. Plenković je rekao i da su nakon Rugeova posjeta argumenti oporbe “šuplji” i da se Milanovićevi “sljedbenici drže za slamku ne bi li oprali vlastitu sramotu”.
“Dobro je da smo odlučili ići na Odbor jer su naša pitanja razotkrila HDZ u dodatnim lažima. Važno je da smo imali priliku izravno pitati zamjenika glavnog tajnika NATO-a ključna pitanja koja su nas mučila čitavo vrijeme i na koja nismo dobili odgovor, od Andreja Plenkovića i njegovih ministara smo dobivali lažne odgovore.”, kazala je Sandra Benčić, saborska zastupnica Možemo, komentirajući na N1 isti događaj.
Dodala je da je Hrvatska bila jedina zemlja kojoj njeni čelnici nisu objasnili narav misije:
“O tome su lagali i to je dokazano. Lagali su o tome da je dokument bio tajni i da je prolazio postupak deklasifikacije. Jednom riječju nisu rekli da se u toj misiji može sudjelovati vojnim osobljem, ali i civilnim osobljem. To mijenja stvari jer kada vojska ide preko granice treba suglasnost predsjednika ili ju se može kompenzirati dvotrećinskom većinom u Saboru, a kada šaljemo civile ne treba ništa.”
Paralelne priče
Baš kao što se i očekivalo, dolazak drugog čovjeka NATO-a u Hrvatsku gdje je preko tri sata pristojno odgovarao na pitanja zastupnika vladajućih i opozicije (među njima ne i najjače oporbene stranke SDP-a koja nije željela doći) na sjednici Odbora za vanjsku politiku – nije promijenio ništa.
Vladajući tvrde kako je sada jasno da su oni cijelo vrijeme u pravu, a predsjednik Zoran Milanović je lagao, dok oporbeni predstavnici koji su prisustvovali sastanku tvrde kako su se dokazale nove HDZ-ove laži.
Punih mjesec dana, naime, odvijaju se dvije paralelne priče. Prva oko toga tko govori istinu o misiji pomoći NATO-a za Ukrajinu i koliko bi ta misija mogla biti sigurnosno opasna za Hrvatsku, a druga, isprepletena s prvom, tiče se pozicioniranja pojedinih stranaka na političkoj sceni Hrvatske u svjetlu nadolazećih predsjedničkih izbora – koja s ratom u Ukrajini ima tek rubne veze.
Pokušat ćemo, za početak, navesti što je točno, a što pogrešno interpretirano.
Predstavnik NATO: Na Hrvatskoj je da sama odluči
Ruge je potvrdio da se NSATU misija odvija u zapovjedništvu koje se ustrojava u Wiesbadenu te u istočnim zemljama Saveznica gdje će biti logistički centri – kao što to stoji i u Washingtonskoj deklaraciji na stranicama NATO-a i u dokumentu kojeg je na potpis iz Vlade dobio predsjednik Zoran Milanović.
Potvrdio je također da će povremeno časnici za vezu putovati i na sam teritorij Ukrajine, ali da oni neće biti stacionirani tamo, nego će njihov boravak biti privremen i vezan za dostavu pomoći ukrajinskoj vojsci – informacija je to koju je opozicija svojim pitanjima izvukla od vladajućih danima nakon što je tema zauzela centralno mjesto političkog života u Hrvatskoj, a nakon što ju je tamo plasirao predsjednik Milanović svojom objavom od 1. listopada.
Hrvatska sama odlučuje želi li ili ne sudjelovati u ovoj misiji te gdje želi pozicionirati svoje časnike, potvrdio je Ruge, pa ako traži da to bude isključivo na teritoriju Saveznica, odnosno u Wiesbadenu, tako će i biti. Hrvatski vojnici neće, dakle, ići u Ukrajinu, što su neki zaključili iz izjava Zorana Milanovića, iako on nikada nije izrijekom tvrdio da će hrvatski vojnici ići u Ukrajinu, već da će dio te misije biti u Ukrajini.
Uz to, u Kijev, gdje od devedesetih postoji predstavništvo NATO-a, poslan je posebni izaslanik Patrick Turner, (što je također odlučeno Washingtonskom deklaracijom), ali riječ je o civilnoj, a ne vojnoj strukturi u misiji NSATU.
Vezano uz tumačenje Milanovićevog ureda kako se ovom misijom potpore Ukrajini NATO uključuje u rat kao zaraćena strana, Ruge je detaljnije obrazlagao ono što se i do sada moglo pronaći na stranicama NATO-a i ono kako to tumače predstavnici Vlade.
Ustvrdivši kako su se time podrobno pozabavili pravnici Saveza, Ruge je rekao kako Ukrajina, prema članku 51. Povelje UN-a, ima pravo na samoobranu. Vojnici NATO-a neće se boriti rame uz rame u Ukrajini, već dostavom oružja pokušavaju pomoći njenoj obrani, što ih, prema tumačenju pravnika NATO-a, ne čini zaraćenom stranom niti legitimnom metom. Ured za pravne poslove NATO-a je zaključio kako se time ne mijenja odnos NATO-a prema Rusiji.
Klasificirano-deklasificirani dokument
Kad je riječ o dokumentu koji je najprije bio „klasificiran“ pa „deklasificiran“, nije ni nakon ovog gostovanja najjasnije o čemu je tu u stvari bila riječ.
Podsjetimo, o nekom tajnom dokumentu od 23. rujna je prvi progovorio predsjednik Milanović. Vlada je dva dana odbijala zastupnicima otkriti sadržaj tog dokumenta jer je „klasificiran“, da bi potom najprije Plenković iz Petrinje, a potom i ministar obrane Ivan Anušić u Saboru, poručili kako se ne radi o nekom važnom dokumentu nego o bilješci te su priznali kako NSATU može obuhvatiti nekolicinu osoblja “strogo u svrhu časnika za vezu i koordinaciju pomoći” koji će povremeno putovati u Ukrajinu. “Pravno mišljenje ističe da time NATO ne ulazi u rat, a naše nacionalno ograničenje brani odlazak u Kijev”, govorio je Anušić.
Anušić je ustvrdio kako je NATO s tog dokumenta skinuo oznaku tajnosti na zahtjev hrvatske Vlade.
Dokument nikad nije objavljen, samo su nam ga Plenković i Anušić prepričali. Dokument nije bio dostupan ni na zahtjev medija i do vremena pisanja ovog teksta nismo vidjeli njegov sadržaj.
Ruge je, odgovarajući najprije na pitanje nezavisne zastupnice Marije Selak Raspudić o tom dokumentu, rekao da je to bilo pismo pravnog odjela NATO-a u kojem je stajalo da se uspostavom NSATU-a ništa ne mijenja u poziciji NATO-a u odnosima s Rusijom, odnosno da time NATO ne postaje strana u sukobu. Na kasnije pitanje Sandre Benčić o tom dokumentu i je li moguće da je on bio deklasificiran u roku od 24 sata, kako je to Vlada tvrdila, Ruge se na trenutak zbunio te se otkrilo da on nije siguran imaju li on i hrvatski oporbeni zastupnici na pameti isti dokument.
U slučaju da se govori o spomenutom pismu pravne službe, on je, rekao je Ruge, sadržavao pravni savjet, a dokument tajne je nosio zato što je pisan u fazi planiranja, a prije samog donošenja odluke. Taj dokument nije deklasificiran na zahtjev hrvatske Vlade, već je ured za pravne poslove izradio novi dokument bez oznake tajne i poslao ga hrvatskoj Vladi, kazao je.
Točne su stoga riječi Sandre Benčić da nas je Vlada krivo informirala da je dokument na njihov zahtjev „deklasificiran“, međutim, i dalje – dok se dokument ne pokaže javnosti – nismo sigurni govori li se tu o istoj stvari. Tim više što je Milanović spominjao dokument od 23. rujna, dakle mjesecima nakon što je donesena odluka o uspostavi NSATU misije.
Ministar Ivan Anušić koji je bio prisutan na sjednici odbora nije to pojašnjavao.
Vezano uz konstataciju Sandre Benčić da nam Vlada nije rekla da se u misiji može sudjelovati i civilnim osobljem, treba reći kako je Ruge potvrdio da u sklopu NSATU-a postoje i civilne pozicije, poput informatičara, odnosno za borbu protiv kibernetičkih napada, ali, rekao je, oni su iznimka, a ne pravilo. Misiju, proizlazi iz njegovih riječi, uglavnom treba popuniti vojnim osobljem.
Misija bi se trebala sastojati od oko 700 vojnika, odnosno časnika. Za sada su svoju potvrdu da će sudjelovati dale 28 od 32 članice, rekao je, ne navodeći koje su to, pravdajući se da su to još uvijek tajni podaci.
Nema dvotrećinske većine
Vezano uz drugi dio ove isprepletene priče, a koji se odnosi na pozicioniranje za ili protiv Vlade pri glasanju, odnosno svrstavanju za ili protiv Milanovića ništa se ovim saslušanjem nije promijenilo. Prema izjavama u medijima, ni SDP, ni Možemo, ni Most, niti neki manji oporbeni klubovi neće glasati za odluku o slanju dva hrvatska časnika u misiju NSATU, jedino je do trenutka objave ovog teksta predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić govorila kako još razmišlja, između ostalog zato što su joj nejasne okolnosti oko “klasificiranog dokumenta”.
Kako stoje stvari, Plenković neće dobiti dvotrećinsku većinu (a u ovom trenutku čak ni predsjednik Sabora Gordan Jandroković nije siguran je li dovoljno 100 ili treba biti 101 glas).
