„Ako za mene kažu da sam čovjek bez afera, bit ću predsjednik bez afera. (…) Kad je već riječ o stanu, reći ću: taj stan je kupila moja majka na javnom natječaju, po tržišnim cijenama i sukladno hrvatskim zakonima. Afere nema.
Druga točka: čujem ovih dana svi govore o mom statusu dragovoljca Domovinskog rata, osim mene (…) Ta istina je: dragovoljac sam Domovinskog rata od 14.1.1991. do 31. 7. 1991. i učinio sam što sam mogao, odazvao sam se na poziv domovini. Moj doprinos je bio u okviru mojih mogućnosti i možete zamisliti kako se čovjek osjeća kad vidi da po društvenim mrežama vam netko kopira vašu originalnu braniteljsku potvrdu i falsificira je”, kazao je Dragan Primorac, nestranački predsjednički kandidat HDZ-a i koalicijskih partnera, predstavljajući u srijedu svoj izborni slogan “Za novog predsjednika koji ujedinjuje”.
Međutim, nije dovoljno da sam Primorac za sebe kaže da je čovjek bez afera pa da to automatski postane i točno. U tri i pol mjeseca od kada je najavio da će se kandidirati za predsjednika saznali smo za tri velike Primorčeve afere.
On se u ovom nastupu koncentrirao na dvije – onu vezanu za kupnju stana u Splitu te onu vezanu za njegov dragovoljački staž.
Primorac je i u ovom nastupu ponovio kako je njegova majka stan u Splitu kupila sukladno tadašnjim pravilima. Ono što izostavlja je njegova uloga u svemu, o kojoj su izvijestili mediji poput Telegrama i Lupe, pozivajući se na informacije sadašnjih splitskih vlasti.
Primorac je kao mladi znanstvenik po povratku sa školovanja u Sjedinjenim Američkim Državama devedesetih godina prošlog stoljeća u Splitu dobio gradski stan u najam po povlaštenim uvjetima. Stan je koristio tri godine kada ga na javnom natječaju 2001. godine kupuje njegova majka Dragica. Dobila je 20 posto popusta na gotovinsko plaćanje te dodatnih 15 posto zbog toga što stan nije useljiv – jer je u njemu već stanar. Samo dva dana nakon kupovine koja ju je stajala 72 000 tadašnjih njemačkih maraka, što je nešto više od 36 000 eura, prema pisanju Telegrama, stan je prodala za 148 000 njemačkih maraka, odnosno gotovo 76 000 eura, dok je za namještaj dobila dodatnih 12 000 njemačkih maraka.
Dogradonačelnik Splita Bojan Ivošević pribavio je stare gradske dokumente te, uz snimke dokumentacije, sve potanko pojasnio na Facebooku, reagirajući na raniji Primorčev nastup u intervjuu za N1.
“1) Iako se on ne sjeća, u trenutku prodaje stana bio je korisnik stana. To potvrđuje natječajna dokumentacija gdje se natjecao kao korisnik, kao i činjenica da je plaćao najam stana do samog trenutka prodaje stana što potvrđuje saldo konti kartica Grada Splita na njegovo ime. Da nije, ne bi njegova mama mogla dobiti 15% popusta jer bi stan onda bio useljiv.
2) Stan je otplaćen uplatom 06.08.2001., a prodan je dva dana nakon za gotovo dvostruko veću cijenu ugovorom s datumom 08.08.2001. što potvrđuje jučer objavljena saldo konti kartica Grada Splita na ime njegove majke i ugovor između njegove majke i LJ.M. koji se nalazi na zemljišniku u Splitu.
3) Razlog zašto je uz njegovu majku u kupnji gradskog stana sudjelovalo i on sam s 3,41DEM nižom ponudom (početnom cijenom) leži u činjenici da je on imao pravo prvokupa stana na tom natječaju.
Drugim riječima da se itko drugi javio i ponudio više od njegove majke, gosp. Primorac bi aktivirao pravo prvokupa.
Kako se nitko osim njega i majke nije javio na natječaj za taj stan, on svjesno nije aktivirao prvokup iako je viša ponuda bila samo 3,41KM viša i time je njegova majka pobijedila na natječaju i dobila 15% popusta na stan jer njen sin živi u tom stanu. Jamčevina koju je on bio uplatio iskoristila se za plaćanje tog stana za račun njegove majke.
Drugim riječima gosp. Primorac odustao je od prvokupa stana kako bi s majkom sudjelovao u kupnji istog i dobio popust sam na sebe.”
U objavi od dana ranije Ivošević je napisao: “Krajnje nemoralno, ali kako gosp. Primorac kaže zakonito. Zakonito, sve do onog trenutka kad shvatite da je stan plaćen prebijanjem s njegovom jamčevinom, drugim riječima da je osobno gosp. Primorac financijski sudjelovao u otkupu stana za koji je dobio 15% popusta jer on sam živi u njemu.
Pozivati nadležne institucije da postupaju danas nema nikakvog smisla jer navedene radnje su odavno u zastari. Ono što pak nema zastaru je sram.”
I Primorčev dragovoljački staž bio je vezan uz stanove
Vezano uz dragovoljački staž, sam Primorac je prije nekoliko dana na svojoj Facebook stranici objavio potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova iz 12.10.2007. godine – na kojoj se spominje da je Primorac bio branitelj od 14. siječnja 1991. do 1. srpnja 1991. pa potom od 2. srpnja 1991. do 31. srpnja 1991.
Gostujući ranije u intervjuu na N1 Primorac je rekao kako zapravo njegov braniteljski staž seže iz 1990. U to je vrijeme Dragan Primorac još bio student Medicinskog fakulteta, da bi već 1991. otišao na studij u SAD.
„Zato vam je isto važno reći, nije točan podatak – 1991. godina. Točan je podatak da je cijela moja ekipa iz Taekwondo kluba ‘Kocunar’ uključena u sve aktivnosti 1990., cijelu 1990. godinu, ali niste mogli dobiti taj status, jer zakon je vrlo jasno definirao kad možete biti dragovoljac”. Pojasnio je kako je to bila antiteroristička postrojba Splitsko-dalmatinske županije.
Na pitanje novinara “znači, bili ste u ratnom djelovanju?”, Primorac je odgovorio: “U svemu onome što je bilo potrebno. Jel’ se slažete sa mnom da ovo nije trenutak da o tome razgovaramo?”
Dodao je: “Ako vi uspoređujete moj ratni put od 14. 1.1991. godine, od nas 11 koji smo krenuli, šest mojih najdražih suradnika i učenika u prvih godinu dana su poginuli, dali život za Hrvatsku. Što ja mogu reći kao čovjek koji je poveo tu ekipu u Domovinski rat? Što ja mogu reći npr. za vukovarske branitelje koji su imali puno veće aktivnosti nego sam ja imao do mog odlaska u Ameriku?”
U vremenu kojeg Primorac navodi u svoj ratni staž u Hrvatskoj još nije bilo borbenih djelatnosti. Ne može se, svejedno, reći da je situacija u Splitu bila mirna. Početkom svibnja 1991. pred zgradom Banovine, tada zgradom zapovjedništva Vojnopomorske oblasti Jugoslavenske ratne mornarice, održan je protest tijekom kojeg je ubijen makedonski ročnik JNA Saško Gešovski.
Prije nekoliko dana Slobodna Dalmacija donijela je razgovor s Vladom Bužančićem, zapovjednikom pričuvnog sastava antiterorističke postrojbe PU Splitsko-dalmatinske od 1. rujna 1990. do 15. siječnja 1992.
“Gospodin Dragan Primorac, zajedno sa svojim bratom Damirom i svim prvotimcima Taekwondo kluba ‘Kocunar’, postrojbi pričuvne policije pristupio je negdje u kolovozu ili rujnu 1990. godine, a dana 14. siječnja 1991. kao pripadnik postrojbe koju sam ja vodio dobiva i službena ovlaštenja Ministarstva unutarnjih poslova”, kazao je Bužančić, ne potvrđujući, doduše, Primorčeve riječi da je bio angažiran cijelu 1990. Staž mu prestaje u srpnju 1991. jer je došla uputa da u istim jedinicama ne budu braća pa se Bužančić odlučio zadržati Primorčevog brata Damira.
A što je Primorac radio? Uz čuvanje predsjednika Tuđmana tijekom Europskog prvenstva u atletici, kazao je Bužančić, provodili su “preventivno djelovanje protiv snajperista”, odnosno, kako je rekao: “Pretresali smo po Splitu sumnjive stanove”.
Dragan Primorac sudjelovao je u tom pretresanju, potvrdio je, a na pitanje koliko su sumnjivih stanova pretresli kazao je: “Više od 3000.”
Na pitanje novinara kako je to Primorac naoružan išao po “sumnjivim stanovima” i prije nego je službeno postao dio postrojbe pod ingerencijom MUP-a, Bužančić odgovara: “To su bila gadna vremena, svaki čovjek na terenu nam je puno značio, tako da smo svjesno imali paravojsku koja je za nas obavljala sve potrebne poslove na razotkrivanju neprijateljskih prijetnji”.
“Jeste li vi to upravo rekli da je Dragan Primorac bio pripadnik paravojske koja je po Splitu mjesecima prije nego što su počela ratna zbivanja upadala u srpske stanove pod opravdanjem da se u njima nalaze teroristi?”, pitao je novinar, na što Bužančić odgovara: “Bez te paravojske nikad ne bismo mogli imati državu niti bismo sada vi i ja o ovome razgovarali”.
Bužančić je, dakle, želeći potvrditi da se Primorac istakao u ratu, pojasnio kako je Primorac bio dio paravojnih postrojbi koje su upadale u srpske stanove u Splitu. To je početkom devedesetih bila vrlo raširena i gruba praksa u gradu koji je imao veliki broj vojnih stanova, a o kojoj se u javnosti više puno ne govori.
Afera Ministarstvo
Dragan Primorac nije se u nastupu pred novinarima prije nekoliko dana osvrnuo na aferu adaptacije Ministarstva znanosti i obrazovanja u vrijeme kada je on bio ministar. Riječ je o aferi koja je prva ispunila novinske stupce nakon što je Dragan Primorac najavljen kao nestranački kandidat koji se za predsjednika natječe u ime HDZ-a.
Tjednik Novosti prvi je podsjetio (1, 2) na slučaj koji seže još u vrijeme vlade Ivana Sanadera.
Dragan Primorac je kao ministar 2008. usmenom pogodbom naručio namještaj i radove u vrijednosti većoj od pet i pol milijuna kuna od tvrtke Svetice-centar, vlasnice zgrade u koju se uselilo ministarstvo. Posao je obavljen, ali nije plaćen.
U zgradi ministarstva na Sveticama za Primorca je naručen ured veći od sto metara kvadratnih, koji je uključivao skrivenu sobu za odmor, kupaonicu i prostoriju za garderobu. Prema iskazima privatnika koji su obavljali radove, Primorac je u istoj zgradi ministarstva izravno naručio i izgradnju prostorije za fitness. Nakon dugog sudskog procesa zbog toga što se izvođači nisu uspjeli naplatiti, ove je godine Visoki trgovački sud u Zagrebu presudio da im se mora isplatiti više od tri milijuna eura. Na čelu Minstarstva danas su ljudi koji su i u vrijeme Primorca bili na funkcijama. Sadašnji ministar Radovan Fuchs tada je bio držani tajnik u Ministarstvu, tako da se o ovoj Primorčevoj aferi ne govori na sva zvona. U potpunoj tišini sadašnje je ministarstvo isplatilo 3,6 milijuna eura tvrtki Svetice-centar.
U novom raspletu afera u zdravstvu zanimljivo će biti pratiti i hoće li koji krak dosegnuti do Primorčeve privatne bolnice.
