„Moj prvi potez će biti vraćanje činova Mirku Norcu, junaku Domovinskog rata“, najavio je Miro Bulj, predsjednički kandidat Mosta, gostujući 24. studenog u Dnevniku HRT-a.
Novinar ga je prekinuo s konstatacijom da je „Norac osuđen za ratni zločin“ na što mu je Bulj odgovorio sljedećim riječima:
„Da, mi živimo u hrvatskoj državi gdje se četničkim u SAO Krajini ministrima dodjeljuju saborske mirovine, a o junacima Domovinskog rata, generalima hrvatskim, se na taj način razgovara. Mirko Norac je junak Domovinskog rata, Stipe Mesić je krivokletnik, ovo je još uvijek vrijeme njegove politike i Šeksa: ‘locirati, uhititi, transferirati’. To će biti kraj te politike vraćanjem činova junaku Domovinskog rata koji nije bio u kroasan bojni na Zrinjevcu i mlatio kroasane kao što su sad šefovi države, premijer i predsjednik. To bi bio kraj Mesićeve ere veleizdaje Domovinskog rata jer znamo što se radilo hrvatskim generalima da bi se mi dodvorili europskim činovnicima. Da li to rade Amerikanci prema svojim generalima? Izraelci i druge velike države? Što mi radimo u obrambenom Domovinskom ratu gdje smo imali embargo?“
Čin general bojnika Mirku Norcu nije oduzeo Stipe Mesić, već mu ga je u rujnu 2010. , u vrijeme kada se Norac nalazio u zatvoru zbog počinjenih ratnih zločina, oduzeo tadašnji predsjednik i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Ivo Josipović.
Odlukom o oduzimanju čina oružanih snaga Republike Hrvatske bez čina general bojnika ostali su Norac i Branimir Glavaš zbog osuda za ratne zločine, a Vladimiru Zagorcu čin je oduzet zbog presude za zloupotrebu položaja i ovlasti. Zbog ratnog zločina čin pukovnika oduzet je Tihomiru Oreškoviću, a Siniši Rimcu čin bojnika oduzet je zbog kaznenog djela ubojstva.
Kod odluke o oduzimanju činova, Josipović se pozvao na svoj ustavni položaj vrhovnog zapovjednika i tadašnji Zakon o službi u oružanim snagama kojem je u članku 166. bilo navedeno, između ostalog, kako se vojnoj osobi čin može oduzeti “ako je pravomoćnom presudom osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora dulju od 3 godine za kazneno djelo počinjeno s namjerom”.
U današnjem Zakonu o službi u oružanim snagama oduzimanje činova je bitno razrađenije pa se tako u članku 103. navodi kako osoba gubi čin po sili zakona “ako je pravomoćnom presudom osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora od najmanje pet godina za kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva; života i tijela; osobne slobode; spolne slobode; spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta; braka, obitelji i djece; zdravlja ljudi; opće sigurnosti; imovine; krivotvorenja; službene dužnosti; pravosuđa; javnog reda; Republike Hrvatske; strane države ili međunarodne organizacije; Oružanih snaga”.
Osoba nadležna za oduzimanje čina može oduzeti čin i osobi koja je pravomoćnom presudom osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora do pet godina za ista nabrojana djela.
Člankom 104. regulira se vraćanje oduzetog čina i to ako se utvrdi da nisu postojali razlozi za njegovo oduzimanje.
Mirku Norcu-Kevi, umirovljenom general bojniku, čin se oduzima vezano za presudu Županijskog suda Rijeka (Broj: K-11/01 od 24. ožujka 2003.), kojom mu je za kazneno djelo iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske (ratni zločin protiv civilnog stanovništva), izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 godina, stajalo je u Josipovićevoj odluci.
U obrazloženju odluke pisalo je da svi kojima je oduzet čin gube pravo na predstavljanje u činu, pravo na nošenje vojne odore s pripadajućim oznakama te druga prava vezana uz čin.
Predsjednik i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Zoran Milanović u svibnju 2021. godine vratio je čin i odlikovanja Branimiru Glavašu, jer je u međuvremenu zbog proceduralnih razloga bila ukinuta presuda, da bi u listopadu prošle godine Zagrebački Županijski sud, nakon ponovljenog suđenja, Glavaša ponovno proglasio krivim za ratni zločin nad srpskim civilima u Osijeku.
Slučaj Savana Grabundžije
Vezano uz Buljevu tvrdnju da “živimo u hrvatskoj državi gdje se četničkim u SAO Krajini ministrima dodjeljuju saborske mirovine” pretpostavka je da je mislio na slučaj Savana Grabundžije koji je ovih dana spominjan u javnosti (1, 2), no njemu nikakva saborska mirovina još nije dodijeljena.
Savan Grabundžija je bio izabran u prvi saziv Hrvatskog sabora te je tu dužnost službeno obnašao od 30. svibnja 1990. do 7. rujna 1992. Mediji navode kako je izabran kao predstavnik Saveza komunista Hrvatske – Stranke demokratskih promjena (SKH-SDP) u tadašnje Vijeće općina Sabora, ali je prestao dolaziti na sjednice u prosincu 1990. godine, a kasnije je postao ministar u tzv. SAO Krajini. Danas živi u Pančevu u Srbiji te se spominje kako je član stranke Aleksandra Vučića. Grabundžija već godinama pokušava osigurati saborsku mirovinu, ali je nije dobio. Ustavni sud u rujnu je presudio da mu nije bio omogućen pravičan postupak te je zatražio ponovno odlučivanje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Zavod ga je, međutim, ponovo odbio, pa nije baš izvjesno da će mirovinu izboriti.
“Kao što je navedeno u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-III-759/2022, od 26. rujna 2024., predmet o ostvarivanju prava na zastupničku mirovinu za g. Savana Grabundžiju iz Pančeva, Republika Srbija, vraća se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (HZMO), Područnoj službi u Zagrebu na ponovni postupak.
HZMO je izvršio Odluku Ustavnog suda te je u ponovljenom postupku utvrđeno da imenovani ne ispunjava uvjete za priznanje prava na zastupničku mirovinu te je zahtjev odbijen kao na zakonu neosnovan”, rekli su Indexu iz HZMO-a.
Norac je dva puta osuđen za ratne zločine
Bulj se protivi da se „o generalima hrvatskim na taj način razgovara“, odnosno da se spominje da su ratni zločinci, ali njegov sugrađanin Norac jest u dva odvojena postupka osuđen za ratne zločine i to od strane hrvatskih, a ne stranih sudova.
Sudsko vijeće Županijskog suda u Rijeci, kojim je predsjedala sutkinja Ika Šarić, u slučaju ubojstva civila u Gospiću osudilo je Mirka Norca na 12 godina zatvora, Tihomira Oreškovića na 15 godina i Stjepana Grandića na 10 godina zatvora jer su za trajanja oružanog sukoba između Hrvatske vojske i srpskih paravojnih formacija protivno Ženevskim konvencijama naredili bezrazložno uhićenje i likvidaciju civila koji nisu sudjelovali u oružanoj pobuni. Norac je tako postao prvi hrvatski general koji je od hrvatskog suda osuđen za ratne zločine.
Obrazlažući presudu, sutkinja Ika Šarić rekla je da je neosporno da su Tihomir Orešković, kao tajnik Operativnog stožera, i Mirko Norac, kao zapovjednik 118. brigade, dogovorno zapovjedili uhićenje i likvidaciju 50 civila na lokacijama Pazarište i Lipova Glavica, dok je Stjepan Granić, kao zapovjednik bojne u Perušiću, postupio po zapovijedi Mirka Norca i civile zatočio, a na Lipovoj Glavici naredio njihovu likvidaciju. I Mirko Norac i Tihomir Orešković sudjelovali su neposredno u likvidacijama, a nesporno je da je Mirko Norac iz skupine izdvojio jednu ženu i sam je ubio.
Otegotne okolnosti bile su velik broj bezrazložno ubijenih civila i postupanje s njihovim tijelima nakon usmrćenja.
„Da su Orešković, Norac i Grandić učinili samo to što su učinili u deset dana listopada 1991. godine bili bi osuđeni na 20 godina zatvora“, citirao je svojedobno sutkinju Šarić Večernji list, ali u obzir su uzete i olakotne okolnosti – da su kaznena djela počinjena u nametnutom obrambenom ratu, kada je neprijatelj bio nadmoćniji i Gospić bio prepušten sam sebi, a u obzir je bila uzeta i Norčeva mladost. (1, 2) Presudu je potom potvrdio i Vrhovni sud.
Po drugi puta je Norac osuđen za ratne zločine radi ubojstava i paleži u Medačkom džepu. To je predmet kojeg je Sud u Haagu prepustio hrvatskom pravosuđu, a po optužnici u kojoj je Norac terećen s Rahimom Ademijem (1, 2).
Za ratne zločine u Medačkome džepu 1993. godine – po zapovjednoj odgovornosti jer kao tadašnji zapovjednik 9. gardijske brigade nije spriječio ni sankcionirao ubijanje civila i paljenje njihovih kuća – Norcu je na zagrebačkom Županijskom sudu 2008. dosuđena zatvorska kazna od sedam godina. Vrhovni sud u ožujku 2010. smanjio je kaznu sa sedam godina na šest, a Norčevu suoptuženiku, generalu Ademiju, potvrdio je prvostupanjsku oslobađajuću presudu
Odlukom izvanraspravnoga vijeća Županijskog suda u Rijeci Mirku Norcu su u srpnju 2010. objedinjene kazne za ratne zločine u Gospiću i Medačkome džepu te je dobio ukupno 15 godina zatvora.
Naposljetku je iz zatvora uvjetno pušten krajem 2011. jer je do tog vremena u zatvoru proveo 10 godina, odnosno pušten je nakon odsluženja dvije trećine kazne. Za vrijeme trajanja zatvorske kazne Norac je uspio završiti škole i osnovati obitelj.
Nekoliko godina kasnije objavljeno je kako će država tražiti da joj Mirko Norac, Tihomir Orešković i Stjepan Grandić vrate oko 108 tisuća kuna jer je ona ranije obeštetila njihove dvije žrtve iz Gospića zbog zločina počinjenog 1991. godine.
Država je isplatila Stojanki Borić 35 000 kuna, a njezinu sinu Đorđu Boriću 27 500 sa zateznim kamatama jer su ih pripadnici Hrvatske vojske i Vojne policije bez razloga uhitili i držali u nečovječnim uvjetima. Iznoseći obranu, Norac i Orešković tvrdili su da je njihovo pritvaranje bilo kratkotrajno i nedovoljno da se nazove ratnim zločinom. U travnju 2019. Općinski sud u Zagrebu odbio je zahtjev DORH-a da Norac, Orešković i Grandić plate tu odštetu, a zauzvrat je Hrvatska morala platiti Oreškoviću 22 tisuće, a Norcu 24 tisuće kuna parničnih troškova.
U drugom postupku oko odštete žrtvama, Ustavni sud je u svibnju prošle godine naložio da Norac mora vratiti državi nešto više od 156 tisuća kuna odštete koja je isplaćena petorici potomaka ubijenih civila, žrtava ratnoga zločina koje su po njegovoj zapovijedi dovedene i strijeljane 18. ožujka 1991. na Lipovoj glavici kod Perušića.
Do toga, naposljetku, ipak neće doći jer je 28. prosinca 2023. godine vlada Andreja Plenkovića donijela Odluku o otpisu tražbina troškova parničnog postupka dosuđenih Republici Hrvatskoj, tražbina s naslova naknade štete i drugih tražbina dosuđenih Republici Hrvatskoj, u određenim postupcima. Tom odlukom otpisuju se potraživanja države prema onima zbog čijih je zločina plaćala odštetu žrtvama, ali i sudski troškovi onima koji su kao žrtve pokretali tužbe, ali postupke nisu dobili.
K tome, odlučeno je, država će vratiti novce onima od kojih se uspjela naplatiti za što je rezervirala 700 tisuća eura.
Zaključno, nije točno da se u Hrvatskoj isplaćuju „saborske mirovine četnicima“, dok se o junacima Domovinskog rata neopravdano govori kao o ratnim zločincima. Norca su hrvatski sudovi osudili zbog ratnih zločina na 15 godina zatvora od kojih je odslužio 10. Čin general bojnika Mirku Norcu oduzeo je bivši predsjednik Ivo Josipović jer je Norac bio osuđen kao ratni zločinac. Činjenica da je Hrvatska vodila obrambeni rat nije odlučujuća kod karakterizacije pojedinih ratnih zločina izvršenih nad civilima, iako je Norcu to u slučaju zločina u Gospiću bilo uzeto kao olakotna okolnost.
