Ministarstvo zdravstva, po nalogu Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade provodi reviziju svih interventnih javnih nabava u tom sustavu, a koliko će „duboko“ ići nije poznato, kao što nije poznato što će se i hoće li se što nakon tih revizija dalje poduzimati. Takav nalog Ministarstvu zdravstva Plenković je istakao odgovarajući na prozivke iz oporbe da državni proračun kroji mafija. Potez je povučen nakon otkrivanja zadnje korupcijske afere u koju je uključen Vili Beroš, jedan od Plenkovićevih sada već bivših ministara (1, 2, 3, 4, 5).
Bivši ministar zdravstva Vili Beroš uhićen je u sklopu istrage o nabavi preplaćenih medicinskih uređaja za više domaćih bolnica. Osim Beroša, koji je u međuvremenu pušten iz pritvora, uhićen je i Saša Pozder, preko čije su tvrtke uređaji nabavljani. Među osumnjičenima u toj korupcijskoj aferi su i braća Novica i Nikola Petrač koji su se policiji naknadno predali te njihov otac Hrvoje Petrač za kojeg je nepoznato gdje se nalazi.
Prije Plenkovićevog naloga za istragom interventnih javnih nabava u zdravstvu, predsjednička kandidatkinja Marija Selak Raspudić u priopćenju je prozvala Zorana Milanovića, predsjednika države, za „mlaku“ reakciju na aferu Beroš.
„Možda odgovor leži u tome što je Saša Pozder, uhićeni poduzetnik u aferi Beroš, preko čije tvrtke su nabavljani sporni uređaji, svojevremeno bio direktor u Maquet Getinge Group. Zanimljivo je da su od tvrtke istog naziva Maquet kupovani ECMO uređaji za vrijeme Milanovićeve Vlade. Hrvatska udruga bolničkih liječnika je te 2014. godine prozivala Milanovićevog ministra zdravstva Ostojića da je kupovinom dvostruko veće količine ECMO uređaja od onoga što je Hrvatskoj tada bilo potrebno oštetio proračun za 22 milijuna kuna“, navela je Selak Raspudić, dodajući kako je Rajko Ostojić tada smijenjen, a o aferi se prestalo govoriti (1, 2).
Nekoliko dana nakon što je Selak Raspudić to objavila, a mediji prenijeli, predsjednik Vlade se odlučio na reakciju.
„Naložio sam Ministarstvu zdravstva reviziju svih izvanrednih javnih nabava u zdravstvu, sve izvanredne nabave medicinske opreme na razini bolničkog sustava, i to ne samo one u zadnje vrijeme nego i prijašnjih jer iz medija saznajemo da je takvih slučajeva bilo i prije, da su isti ljudi bili uključeni u javne nabave i u vrijeme SDP-ove vlade“, kazao je Plenković tijekom prošlotjedne rasprave o proračunu u Saboru dodajući kako mu se čini „da je riječ o praksi koja je dobro etablirana neovisno o tome tko je ministar“.
Tada kandidatkinja, a danas izabrana ministrica zdravstva Irena Hrstić ustvrdila je kako će ona voditi internu radnu skupinu koja će raditi na reviziji svih interventnih javnih nabava u zdravstvu.
Kako je navela, primarno je vratiti povjerenje građana u zdravstveni sustav, ali i zdravstvenih djelatnika u zdravstvenu administraciju.
“Krenuli smo s revizijom javne nabave, to je ogroman i opsežan proces, u Ministarstvu smo detektirali u ovom trenutku da bismo se trebali fokusirati na sve one javne nabave na koje je suglasnost dalo Ministarstvo, na one koje su potencijalno cjenovno dubiozne”, ustvrdila je Hrstić (1, 2).
Na novinarsko pitanje do koje godine će revizija javnih nabava ići te hoće li ići i do nekih odrađenih za vrijeme ranijih vlada, Hrstić je navela kako su krenuli od kraja.
“Jer je to nešto što je najsvježije, a ići ćemo onoliko duboko koliko bude potrebno”, kazala je Hrstić.
Što će biti rezultat revizije interventnih javnih nabava za koje je suglasnost dalo Ministarstvo zdravstva, nije jasno.
No, jasno je da se cijela priča koristi u predizborne marketinške svrhe pa je HDZ promptno nakon Plenkovićeve najave revizije objavio nekoliko statusa na Facebooku u kojima se obračunava s oporbom i na pitanju nabava u zdravstvenom sustavu (1, 2). Okosnica te političke borbe u javnom prostoru je navodno sporna nabava ECMO aparata (extracorporeal membrane oxygenation), tzv. umjetnih pluća koja je provedena 2012. godine u vrijeme dok je vladu vodio Zoran Milanović, a Ministarstvo zdravstva Rajko Ostojić.
Generalni zastupnik bio je Maquet South East Europe u Beogradu, kojem je na čelu bio Saša Pozder
Prvotna je namjera bila nabava 28 ECMO uređaja, takozvanih umjetnih pluća, no tijekom javne nabave promijenjena je natječajna dokumentacije te je u konačnici kupljeno 35 uređaja za 37 milijuna kuna, u što je uključeno i održavanje, koji su raspoređeni po bolnicama u Hrvatskoj.
Na natječaj su se javila tri ponuđača, a odabrana je zagrebačka tvrtka M.T.F. d.o.o. čija je osnivačica i jedina članica Uprave dr. stomatologije Maja Tomislava Krsnik (u vrijeme nabave prezivala se Vanđela). Tvrtka je osnovana 1995. godine, a bavi se prodajom medicinske i dentalne opreme i materijala; sudjelovanjem u izradi projekata za medicinsku opremu; organizacijom strukovnih skupova, tečajeva i stručnog usavršavanja u zemlji i inozemstvu. Tvrtka je, prema podacima Poslovne Hrvatske, u prošloj godini imala nešto više od 3,4 milijuna eura prihoda. Na kraju godine ostvarili su dobit od 52,9 tisuća eura.
Te 2012. godine u javnom prostoru nije bilo rasprava o nabavi ECMO uređaja. Jedino se tijekom postupka javne nabave tvrtka Medic, jedna od tri koje su se javile na natječaj, žalila kako su tehničke karakteristike za uređaje pisane tako da posao može dobiti jedino tvrtka M.T.F. koja zastupa proizvode Maquet – ali je ta žalba odbijena. Ista tvrtka se nakon odabira dobavljača ponovo žalila jer je isključena iz postupka javne nabave. Državna komisija za javnu nabavu djelomično je usvojila žalbu te je poništila odluku o odabiru tvrtke M.T.F. kao dobavljača. Međutim, time nije poništen postupak javne nabave već je poništena Odluka o odabiru te je vraćen „predmet naručitelju da izvrši ponovni pregled i analizu ponude i da na temelju nove analize ponude donese novu odluku“.
Ministarstvo zdravstva odabralo je tvrtku M.T.F. za dobavljača 35 ECMO uređaja. Ugovori o kupnji uređaja zaključeni su 24. prosinca 2012. i 27. ožujka 2013. godine, a uređaji su raspoređeni u 14 bolnica – KBC Zagreb, KBC Sestre milosrdnice, KB Merkur, KB Sveti Duh, KB Dubrava, Klinici za infektivne bolesti “dr. Fran Mihaljević”, KBC Rijeka, OB Pula, KBC Split, OB Zadar, OB Dubrovnik, KBC Osijek, OB Varaždin i OB Slavonski Brod.
Generalni zastupnik Maquetovih proizvoda za zemlje bivše Jugoslavije, Rumunjske, Bugarske, Mađarske, Albanije i Moldavije tada je bila tvrtka Maquet South East Europe sa sjedištem u Beogradu, a na čijem je čelu tada bio Saša Pozder, koji je kasnije radio i u Geting grupi (1, 2, 3). To bi značilo da je tvrtka bila zadužena za distribuciju Maquet proizvoda i na području Hrvatske. Pitali smo M.T.F. jesu li prije više od desetljeća ECMO uređaje nabavljali direktno od proizvođača ili preko njihove regionalne kompanije. No, pojašnjenje nismo dobili.
Smjena Rajka Ostojića
Koncem 2013. godine u javnom prostoru počinje se više govoriti o nabavljenim ECMO uređajima.
“Ako zakažu srce ili pluća zbog bilo koje indikacije, to je tehnologija koja spašava život. A indikacije su nevjerojatno široke – prvenstveno pedijatrija, infektologija, transplantacija te kardiologija i kardiokirurgija”, govorio je Rajko Ostojić krajem 2013. kada su uređaji već stigli i kada se dio liječnika počeo buniti kako ih liječnici ne znaju koristiti (1, 2, 3). U to vrijeme provodila se i edukacija zdravstvenog osoblja za korištenje ECMO uređaja. Tada se propitivala kupnja skupih uređaja u okolnostima kada bolnice nemaju dovoljno repromaterijala za svakodnevan rad.
Tadašnje Ministarstvo zdravlja kupnju 35 ECMO uređaja pravdalo je u četiri točke. Navodili su kako će se aparati koristiti u slučaju masovne respiratorne katastrofe tipa svinjske gripe. Osim toga, kako su objašnjavali, poboljšat će se ugled Hrvatske u EU jer s nabavkom tih uređaja Hrvatska ima široku mrežu napredne reanimatološke tehnologije. Osim toga, navodilo se da Ministarstvo pokreće Nacionalni program koji će od Hrvatske napraviti ogledni primjer u regiji, ali i da je tako široka mreža aparata najefikasniji način da se osigura dostupnost ECMO uređaja što većem broju građana.
„Ovo je visoko efikasna tehnologija kojom se spašavaju životi bolesnika“, objašnjavali su tada iz Ministarstva zdravlja.
U veljači 2014. godine zbog lošeg stanja u zdravstvenom sustavu Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) zatražila je Ostojićevu ostavku. Nekoliko mjeseci kasnije, HUBOL, kojeg je tada vodio Trpimir Goluža, danas zastupnik u Gradskoj skupštini Zagreb, Ostojića proziva zbog kupnje skupih ECMO uređaja.
HUBOL je u svibnju 2013. godine tvrdio da se radi o neracionalnoj nabavi zbog koje je država oštećena za više od 20 milijuna kuna. Kako je tada govorio Goluža, „radi se o stručno neutemeljenoj, ekonomski neracionalnoj, netransparentnoj i po državu štetnoj kupovini medicinske opreme koja se malo ili uopće ne koristi“. Tražili su reviziju ugovora o kupnji jer u to vrijeme još nisu bili plaćeni svi uređaji.
Uslijedilo je i pismo HUBOL-a Zoranu Milanoviću, tadašnjem predsjedniku Vlade u kojem je ta udruga apelirala da se zajam Svjetske banke od 565 milijuna kuna zaista iskoristi za unaprjeđenje kvalitete i učinkovitosti pružanja zdravstvenih usluga, kako se ne bi ponovila “neprihvatljiva i štetna” kupovina ECMO uređaja (1, 2, 3).
Sam ministar zdravlja Ostojić HUBOL-u je odgovarao da revizije ugovora neće biti jer ECMO uređaji nisu aparati koji „stoje sa strane“, već spašavaju živote. Pritom je Ostojić isticao kako su kriteriji nabave bili jasni i transparentni.
„Uređaji su nabavljeni postupkom javne nabave koji je trajao nekoliko mjeseci. Javila su se tri ponuđača, a u povjerenstvu koje je odlučivalo bili su ljudi koji se bave upotrebom ECMO uređaja”, govorio je tada Ostojić.
Dodao je da su stacionarne ECMO uređaje dobile sve klinike za kardiokirurgiju u četiri KBC-a, a prijenosne uređaje one bolnice koje imaju koronarografiju. “Imamo mrežu koronarografije, pa radimo mrežu ECMO uređaja”, objašnjavao je Ostojić.
A govoreći o reakcijama iz liječničkih krugova, kazao je kako “zna da se neki njegovi kolege plaše novih tehnologija”.
“Neki od njih ostali su na starim ECMO uređajima, koji su nezgrapni za upotrebu. Osobito kolege iz KB Dubrave, pa ćemo ih poslati na doedukaciju na Rebro ili u Slavonski Brod”, poručio je u svibnju 2014. Ostojić, upitavši zašto je na Rebru godinu dana ranije ECMO uređaj upotrebljen u 80 slučajeva, a u nekim drugim bolnicama samo jedan ili dva puta.
No, Milanović je početkom lipnja od Ostojića zatražio očitovanje na HUBOL-ove tvrdnje, dok je ta udruga nastavila ratovati s Ostojićem otvorenim pismom.
Krajnji rezultat bila je smjena Rajka Ostojića. Naime, 11. lipnja Milanović je smijenio Rajka Ostojića, ministra zdravlja i Željka Jovanovića, ministra znanosti obrazovanja i sporta (1, 2, 3). Ta dvojica ministara bila su pod pritiskom javnosti, a Jovanovića će čak prozivalo da je „najgori ministar obrazovanja u zadnjih 50 godina“.
“Želio bih se zahvaliti dvojici kolega koji su s nama radili dvije i pol godine: Rajku Ostojiću i Željku Jovanoviću… na svemu što su izdržali, istrpjeli u resorima, koji su uz sve poteškoće s kojima se svi susrećemo oni bili naročito izloženi, pa i uvredama, katkad i gorim stvarima od uvreda”, rekao je tada Milanović.
Tada smijenjeni Ostojić, pak, izjavio je kako nije umoran ni razočaran i da odlazi zadovoljan rezultatima koje je postigao. Kazao je i da odlazi s velikim zadovoljstvom, jer je načinjen Master plan koji su pohvalili Europska komisija i Svjetska banka. Taj Master plan vlada je prihvatila tjedan dana nakon Ostojićeve smjene.
Vargina skupina zaključila da je kupljeno previše uređaja
U Ministarstvu zdravlja Ostojića je naslijedio Siniša Varga. On je 2015. godine osnovao radnu skupinu za analizu opremljenosti i potreba bolničkih zdravstvenih ustanova aparatima za izvantjelesnu plućnu i srčanu cirkulaciju. Radna skupina je zaključila kako broj ECMO uređaja u Hrvatskoj uvelike nadmašuje stvarne potrebe hrvatske populacije za pružanjem ECMO potpore.
„Potrebe hrvatske populacije mogu se zadovoljiti s 21 do maksimalno 26 uređaja. Već s 21 uređajem, uz njihovu dobru raspoređenost, bili bismo po broju ECMO uređaja na 100.000 stanovnika na razini najrazvijenijih europskih država“, navodi se u zaključcima radne skupine, kojom je predsjedala Adriana Vince, tadašnja sanacijska upraviteljica Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević.
Te, 2015. godine u pojedinim bolnicama ECMO uređaji niti nakon dvije godine nisu bili raspakirani te je radna skupina predložila njihovu raspodjelu u bolnice u kojima se više koriste.
„Radna skupina je utvrdila da je od 41 uređaja, do sada 30 uređaja bilo u funkciji. Nalaze povjerenstva uputit ću stručnim službama u Ministarstvu zdravlja. Službe će utvrditi treba li uređaje rasporediti drugačije unutar zdravstvenog sustava, kako bi se postigla njihova optimalna iskorištenost. Na ministru zdravlja je da utvrdi zdravstvene potrebe stanovništva, a ako je bilo nekih nepravilnosti, to će se utvrditi u suradnji s drugim institucijama“, izjavio je tada Varga.
Istodobno se vodio još jedan rat oko ECMO uređaja. Naime, početkom 2015. godine Rajko Ostojić podnio je privatnu tužbu protiv Trpimira Goluže, tadašnjeg čelnika HUBOL-a zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda, odnosno klevete. Tužba se odnosila na niz izjava koje je Goluža dao optužujući Ostojića za pogodovanje određenim tvrtkama, a sastavni dio te tužbe je i nabava ECMO uređaja. Sud je Ostojiću i Goluži dao rok da se pomire do 27. veljače 2015. godine, što su oni i učinili.
I tu je priča o ECMO uređajima stala. Sve do 2020. godine i pandemije bolesti Covid-19. Koncem ožujka 2020. godine, kada je Hrvatska zbog pandemije Covid-19 bila u lockdownu, Nacional otkriva „kako je zaboravljeni slučaj s nabavom velikog broja respiratora i ECMO uređaja, sada postao jedna od ključnih prednosti u borbi protiv koronavirusa“, kao i činjenica da Hrvatska po broju stanovnika ima velik broj kreveta za intenzivnu njegu.
„Inicijativa je u to doba došla od struke, u usmenom i pisanom obliku, koja je kroz niz argumenata zaključila da nam trebaju upravo uređaji poput umjetnih pluća i respiratora. Prije svega, primijećeni su sve manja procijepljenost protiv standardne grupe i naznake da će nam u budućnosti takvi uređaji sve više trebati, potom su infektolozi jasno napisali da je nakon svinjske gripe, ptičje gripe, SARS-a i MERS-a sve izglednija epidemija tog tipa, a na koncu postoji i argument o 20 milijuna turista koji godišnje posjete Hrvatsku. ECMO je zapravo lijek koji, osim u slučaju plućnih bolesti, djeluje i kod onih kardiovaskularnog tipa, a uređaji su nabavljani u sklopu akcije ‘Spasi život’ s radiološkim sustavima za koronografiju, respiratorima i slično. Žao mi je što akciju nismo proveli do kraja i nismo ostvarili plan o postavljanju znatnog broja automatskih vanjskih defibrilatora na javna mjesta“, kazao je te 2020. godine Ostojić.
U koroni ih je, pisali su mediji, i nedostajalo
Takozvana umjetna pluća u vrijeme korone su se pokazala spasonosnima u liječenju pacijenata u domaćem bolničkom sustavu. Posebno je to bilo vidljivo tijekom jeseni 2021. godine kada su liječnici iz Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević upozoravali kako se ne sjećaju kada su toliko puno pacijenata imali na ECMO uređajima. Mediji su u listopadu 2021, javljali kako bolnicama i nedostaje ECMO uređaja. Klinici za infektivne bolesti, u kojoj je 15-ak pacijenata bilo priključeno na ECMO aparate, tada su i iz drugih bolnica privremeno prosljeđivani uređaji kako bi mogli pružiti potrebnu skrb pacijentima (1, 2, 3, 4, 5).
Zaključno, da je Hrvatska nabavila previše EMCO uređaja za svoje potrebe, dakle, utvrđeno je 2015. godine. Tada nije bilo nikakvog nastavka istrage o mogućem pogodovanju pri nabavi uređaja. Rajka Ostojića s mjesta ministra zdravstva smijenio je Zoran Milanović, bez iscrpnog objašnjenja je li riječ o kontroli štete nakon negativnih napisao o kupnji ECMO uređaja ili tek o obračunima unutar tada vladajuće stranke. ECMO uređaji, međutim, pokazali su se vrlo korisnim nekoliko godina kasnije, tijekom pandemije koronavirusa. Hoće li ta nabava od prije više od desetljeća biti ponovo predmet interne revizije Ministarstva zdravstva još nije jasno.
