Ovaj članak izvorno je objavljen kao 42. broj F-zina, Faktografovog newslettera 2. 1. 2025.
Da novogodišnje započnemo pozdravom “dragi moji prijatelji”, kao Dragan Primorac pet puta tijekom govora nakon objave izbornih rezultata – zatvorili smo krug; krug oko Sunca, prvi krug predsjedničkih izbora.
Novi počeci idealna su prilika za naknadno pametovanje pa ovaj broj F-zina donosi sažetak izbornih rezultata i opravdanja za takve rezultate, osvrt na prvi predsjednički mandat Zorana Milanovića, kao i na kampanju uoči prvog kruga.
Ovako to izgleda u brojkama: glasalo je tek nešto više od 1,6 milijuna ljudi, od kojih je nešto manje od 800 tisuća glas dalo Zoranu Milanoviću, 49,09 posto birača. Kandidat HDZ-a i partnera Dragan Primorac osvojio je oko 315 tisuća glasova, 19,35 posto. Treću poziciju zauzela je nezavisna kandidatkinja Marija Selak Raspudić s oko 150 tisuća glasova (9,25 %). Kandidatkinja stranke Možemo! Ivana Kekin dobila je oko 145 tisuća glasova (8,89 %), nezavisni Tomislav Jonjić oko 80 tisuća glasova (5,09 %), a kandidat Mosta Miro Bulj oko 60 tisuća glasova (3,82 %). Branka Lozo, kandidatkinja stranke Dom i nacionalno okupljanje (DOMINO) osvojila je oko 40 tisuća glasova (2,41 %), a nezavisni Niko Tokić Kartelo manje od 15 tisuća glasova, odnosno 0,88 posto.
Zoranu Milanoviću otišlo je oko 480 tisuća glasova više nego Draganu Primorcu. On Milanovića nije pobijedio ni u jednoj županiji; Milanović je osvojio i HDZ-ove tradicionalne izborne utvrde – odnio je najveći broj glasova u sve četiri dalmatinske županije, a sličan se scenarij odvio i u slavonskim županijama. U Gradu Zagrebu za Milanovića je glasalo triput više ljudi nego za Primorca. Jedino je u dijaspori Primorac osvojio više glasova.
Izlike
U završnom obraćanju nakon objave rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora, Dragan Primorac posebno je zahvalio “predsjedniku hrvatske Vlade Andreju Plenkoviću, cijeloj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, svakom pojedinačnom članu, svim našim koalicijskim partnerima jer su pokazali koliko vjeruju u mene” te obećao da ih neće razočarati.
Dok se Primorac zahvaljivao, vrh HDZ-a nije mu “čuvao leđa” na bini, bili su u publici. Plenković je iste večeri izjavio da je HDZ podržao nestranačkog kandidata Dragana Primorca jer “nitko drugi od ljudi u vodstvu HDZ-a nije želio igrati ovu utakmicu”. Isto je ponovio i dan kasnije, u 25-minutnom nastupu nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a – da Primorac nije njegov osobni izbor te da nitko drugi nije htio biti HDZ-ov kandidat.
Tražeći opravdanje za loš izborni rezultat, Andrej Plenković izjavio je da su kandidati desnice “posađeni” da oduzmu Primorcu dio biračkog tijela koji je “prirodno HDZ-ov”. Međutim, za Selak Raspudić, Jonjića, Bulja, Lozo i Tokića Kartela glasalo je nešto manje od 350 tisuća birača i biračica. Da su svi oni glas dali Primorcu, on i dalje ne bi dostigao Milanovića – predsjednički kandidati s desnice su zajedno s HDZ-ovim Primorcem dobili 134 tisuće glasova manje od Zorana Milanovića.
Dio odgovornosti za loš izborni rezultat HDZ-ovog kandidata Plenković je svalio na medije, optuživši novinare i novinarke za “uhodani mehanizam dvostrukih kriterija”. Premijer smatra da su mediji neprimjereno apostrofirali Milanovićev “trijumf”, a treća uzastopna pobjeda HDZ-a na parlamentarnim izborima, požalio se, nije dobila “ni približno jednak tretman”. Valja, međutim, podsjetiti da je Zoran Milanović u prvom krugu osvojio veći postotak od svih dosadašnjih predsjedničkih kandidata osim Franje Tuđmana. On je tijekom devedesetih dva puta već u prvom krugu pobijedio na predsjedničkim izborima. Najbliže takvom uspjehu bio je Stipe Mesić 2005. godine, kada je u prvom krugu osvojio 48,92 % glasova – manje od Milanovića.
Milanovićevih prvih pet
“Nitko ne zna što Zoran Milanović nudi Hrvatskoj”, kazao je Dragan Primorac nakon objave rezultata izbora. Andrej Plenković izjavio je da Milanović nije napisao “ni dvije crtice programa”.
Zoran Milanović u borbu za drugi mandat ušao je s predizbornim programom koji se svodi na tri poruke: zaštita hrvatskog suvereniteta, briga za hrvatske ljude te zaštita hrvatskih institucija. Njegov prvi mandat obilježila je, kako smo pisali, prije svega činjenica da je institucija Predsjednika Republike jedna od rijetkih koja nije pod kontrolom HDZ-a. U situaciji oslabljenog SDP-a, Milanović se populistički pozicionirao kao jedina brana svemoći Plenkovićevog HDZ-a.
U prvom mandatu Zoran Milanović je u političke sukobe ulazio na raznim frontovima: zbog odluka Ustavnog suda i Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, zbog imenovanja predsjednika Vrhovnog suda, imenovanja čelnika Vojno sigurnosno-obavještajne agencije (VSOA) i Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), zbog imenovanja veleposlanika. Kritizirao je politiku premijera Andreja Plenkovića svih pet godina na Pantovčaku, što je posebno došlo do izražaja nakon imenovanja Ivana Turudića za glavnog državnog odvjetnika. To ga je, tvrdio je, ponukalo da se s pozicije predsjednika natječe na parlamentarnim izborima, što je Ustavni sud u travnju ove godine ocijenio protuustavnim.
Na koncu, u Milanovićevom prvom mandatu nije manjkalo obračuna s medijima, seksizma i omalovažavanja, historijskog revizionizma, sastanaka s autokratima i svih onih pojavnosti koje prate populistički pristup političkoj utakmici.
Tko je bio na meti dezinformatora?
Svakodnevni nastupi kandidata i kandidatkinja tijekom kampanje uglavnom su se svodili na međusobna prepucavanja. Kako smo pisali sredinom prosinca, gotovo svi kandidati su prilikom obraćanja biračima izlazili izvan ovlasti predsjedničke funkcije. Nerijetko su to i sami priznavali, napominjući da im je zadaća progovarati o temama koje su važne za funkcioniranje društva. Osmero kandidata i kandidatkinja u službenim se programima ipak bavilo temama koje spadaju u ovlasti predsjednika, ali i temama koje su u domeni rada Vlade.
Privatni susret Mile Kekina, supruga predsjedničke kandidatkinje Ivane Kekin, s Nikicom Jelavićem – nekadašnjim osumnjičenikom za više teških kaznenih djela, kasnije oslobođenog svih optužbi – postao je glavna tema kampanje uoči prvog kruga izbora. Kako smo objavili 20. prosinca, društvenim mrežama je tih dana cirkuliralo više od 300 objava protiv kandidatkinje stranke Možemo!. Među najraširenijima bila je netočna tvrdnja da je obitelj Kekin kupila zemljište za vilu s bazenom u Istri za samo 25 tisuća kuna. Širile su se i dezinformacije o imovinskoj kartici Ivane Kekin, kao i o tome tko su donatori njene kampanje.
Dragan Primorac sebe je najavio kao “predsjednika bez afera”, ali u tri mjeseca od objave njegove kandidature na predsjedničkim izborima isplivale su tri teške afere: afera vezana za kupnju stana u Splitu, afera vezana za njegov dragovoljački staž te ona koja se tiče adaptacije Ministarstva znanosti i obrazovanja u vrijeme kada je bio ministar. Dodatno, nakon što je profil PolitikaHR na TikToku problematizirao kupuje li predsjednički kandidat HDZ-a pratitelje, poslali smo upit samom TikToku, koji je na koncu s profila Dragana Primorca na toj mreži uklonio preko sedam tisuća botova.
Nova godina, novi krug glasanja
Hoće li Zoran Milanović osvojiti drugi mandat ili će Dragan Primorac postati novi predsjednik odlučivat će se 12. siječnja u drugom krugu izbora. Prema rezultatima prvog kruga, Primorac za Milanovićem zaostaje gotovo pola milijuna glasova. Prema trenutačnoj računici, pobjedu ne bi odnio čak ni kada bi okupio sve glasove desnice. Ne pomaže mu ni što je Ivana Kekin svojih skoro 145 tisuća birača pozvala da u drugom krugu podrže Milanovića. Primorčeva jedina šansa je da privuče one koji u prvom krugu nisu izašli na birališta, ali u ovom trenutku čini se da snažnu podršku nema ni od stranke koja je stala iza njegove kandidature.
