Državni inspektorat, nakon provedenog očevida, naredio je državnom tajniku u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Marinku Belji, da ukloni bespravno izgrađenu pomoćnu građevinu kraj kuće u Tovarniku.
Kada ističe taj rok iz Inspektorata nam do objave ovog teksta nisu odgovorili. Tvrde tek kako je “rješenje u roku”, da je predviđeni rok izvršenja rješenja 90 dana te da će nas “po izvršnosti istog” pravovremeno obavijestiti o rezultatima.
U posjedovnici piše da su bespravno sagrađene dvije zgrade
Marinko Beljo, koji je državni tajnik u ministarstvu Josipa Dabre (Domovinski pokret) od srpnja ove godine, u ulici velečasnog Ivana Burika u Tovarniku posjeduje dvije kuće. Problematičan objekt sagrađen je kraj one na kućnom broju 4.
Zabilježba iz 5. lipnja 2000. godine, vidljiva u vlastovnici, pokazuje kako je Beljo tu kuću kupio preko Agencije za prodaju nekretnina 20. svibnja 1998. te je zbog toga na njoj bila zabrana otuđenja na rok od 10 godina. Dvije zabilježbe iz 2019. godine potom otkrivaju kako je riječ o obiteljskoj kući koja je bila oštećena u ratu te potom obnovljena, a za što mu je Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova Europske unije izdalo i potvrdu 18. travnja 2012.
Na zabilježbi iz 14. ožujka 2019. piše da su čak dvije pomoćne zgrade na čestici u vlasništvu Marinka Belje “evidentirane u katastru bez priložene uporabne dozvole, temeljem čl. 149. Zakona o gradnji (NN 20/17).” Vlastovnica dalje otkriva kako jedna pomoćna zgrada ima površinu od 43 metara kvadratnih, a druga 75.
Faktograf je s nadležnog općinskog suda dobio i detalje te zabilježbe. Oni otkrivaju da je Područni ured za katastar Vukovar, Odjel za katastar nekretnina Vukovar, 14. ožujka 2019. godine po službenoj dužnosti pokrenuo postupak radi upisa promjene na nekretnini na katastarskoj čestici 1964, katastarska općina Tovarnik, u vlasništvu Marinka Belje. U rješenju koje je potpisao voditelj Odjela, Tihomir Kunštek, također jasno piše da su dvije pomoćne zgrade evidentirane bez priložene uporabne dozvole.
To pokazuje da je Beljo godinama znao da ima nelegalne zgrade kraj kuće, ali da to očito nije smatrao problematičnim i nečim što bi kao političar trebao riješiti čim prije.
Doduše, postavlja se i pitanje kako to da je onda Inspektoratu bila sporna samo jedna zgrada? Na to pitanje nismo dobili odgovor, ali su nam otkrili da se upravni postupak odnosi na jednu “pomoćnu građevinu tlocrtne dimenzije 5,0 m x 13,0 m visine prizemlja”.
Nije znao da mu treba uporabna dozvola
Faktograf je kontaktirao državnog tajnika Belju. On tvrdi kako su objekti u pitanju garaža i drvarnica. Objašnjava nam kako je Inspektoratu sporna drvarnica. “Nekom je očito to smetalo pa me prijavio Inspektoratu. Oni su došli ljetos”, detaljizirao je Beljo.
Potvrdio nam je kako je riječ o kući koja je bila oštećena u ratu te tvrdi da su i garaža i drvarnica tu postojale i prije, ali su srušene tijekom rata. Kaže kako je drvarnica dugo bila zapuštena i razrušena, a onda ju je obnovio.
“Prije rata se za to nije tražila dozvola. Tako da nisam znao da za obnovu drvarnice trebam ponovno tražiti uporabnu dozvolu”, objašnjava nam Beljo. Ipak, nije nam znao objasniti kako ranije nije vidio rješenje koja govori o njenoj nelegalnosti.
“Ali sada je napravljen građevinski elaborat i predan je u Ured za urbanizam u Vukovaru”, tvrdi Beljo i dodaje da je to napravio u traženom roku koji mu je dao Inspektorat. Kada smo mu objasnili da Inspektorat Faktografu tvrdi da se objekt mora ukloniti državni tajnik je ostao zatečen te nam je odgovorio da za to neće biti potrebe jer će ga sada legalizirati.
Postavio terasu na javno dobro
Inače, Informacijski sustav prostornog uređenja, portal Uređena zemlja te Google Earth i Google Street View pokazuju kako je Beljo ispred kuće na broju 4 postavio nadstrešnicu koja podsjeća na terasu kafića. Iz portala Uređena zemlja vidljivo da je ta terasa/nadstrešnica postavljena na javnom dobru opće uporabe u vlasništvu Republike Hrvatske, Državnom inspektoratu to očito nije bilo problematično.
Informacijski sustav prostornog uređenja pak otkriva i da je Beljo za jednu od spornih građevina kraj kuće 27. rujna 1999. godine tražio rekonstrukciju iz stambenog u poslovni prostor, točnije “poslovnu zgradu-caffe bar”. To mu je i odobreno.
Moguće je stoga da je terasa na javnom dobru ostatak kafića koji je Beljo nekada imao budući da u imovinskoj kartici ne navodi da ga ima. Zašto onda ta terasa/nadstrešnica i dalje stoji na javnom dobru državni tajnik nam također nije odgovorio.
Ima 40 košnica ali nema meda?
Kada smo pak za potrebe teksta pregledavali njegovu imovinsku karticu naišli smo na još jednu zanimljivost. Naime, državni tajnik u kartici navodi kako ima obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo no u rubrici Podatci o ostalim prihodima ne navodi nikakve prihode od njega.
To je čudno budući da u Upisniku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava piše kako OPG Marinko Beljo, registriran 2003. u kući do ranije spomenute, posjeduje 0.5755 hektara zemlje, jednog konja i čak 40 košnica. Za Faktograf tvrdi da nije upisao nikakav prihod jer prihoda od te djelatnosti nema budući da je količina proizvedenog meda malena i dovoljna za njegovu obitelj.
Predsjednik Hrvatskog pčelarskog saveza Dražen Kocet kazao nam je kako godišnji prinos po košnici može biti od nula pa do 120 kilograma meda, da to ovisi o niz faktora te da stoga nema pouzdane brojke koje nam može dati. Stoga ostaje za vjerovati Belji da su njegovi prinosi od pčelarstva premaleni i da med ne prodaje “ispod tezge”.
U ovom svjetlu je zanimljiva vijest objavljena na portalu Pčela.hr naslova “Državni tajnik Marinko Beljo najavio poticaj po košnici”. U njemu se navodi kako je Beljo 28. studenog ove godine, sudjelujući na okruglom stolu u organizaciji Udruge pčelara “Zrinski” na Katarinskom sajmu u Slavonskom brodu, izjavio da će podržati prijedlog Hrvatskog pčelarskog saveza da se ide u promjenu sustava potpora i uvede poticaj po proizvodnoj košnici u iznosu od 10 eura.
Radio na pozicijama za koje nije imao stručnu spremu
Kako je ranije izvještavao Telegram Marinko Beljo je blizak ministrima Ivanu Anušiću i Josipu Dabri. Naime, tijekom pregovora Domovinskog pokreta i HDZ-a o formiranju Vlade, Dabro je objavio fotografije s krizme svog sina na kojima se, između ostalog, uz njega nalaze Beljo i Anušić.
O Belji je ekstenzivno pisao i Telegramov Drago Hedl. On je otkrio kako ga je bivši HDZ-ov Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić zaposlio u županiji u lipnju 2006. godine. Prvo je zaposlen kao vršitelj dužnosti predstojnika Galićeva ureda, a kasnije je postavljen na radno mjesto pročelnika-predstojnika ureda župana.
Problem je u tome što Beljo tada za tu poziciju nije imao potrebnu stručnu spremu. Kao organizator građenja i održavanja željezničkih pruga imao je samo srednju stručnu spremu. “Kada je 29. ožujka 2013. proveden nadzor Ministarstva pravosuđa i uprave i kad je utvrđeno da Beljo za to mjesto nema odgovarajuću spremu, raspoređen je na niže radno mjesto; postao je referent za udruge”, pisao je kolega iz Telegrama.
Izvor iz Vukovarsko-srijemske županije Hedlu je izjavio iduće: “Sve to vrijeme, gotovo sedam godina, Beljo je imao nepripadajući koeficijent, viši od onoga koji mu pripada temeljem spreme koju je imao. Gruba računica pokazuje da je nezakonitim rješenjima koje je potpisivao bivši župan Galić, proračun oštećen za više od 200.000 tadašnjih kuna (oko 27.000 eura). Iako je nadležno ministarstvo utvrdilo da Beljo nije mogao raditi na mjestima na koja ga je imenovao Galić, nikome se ništa nije dogodilo: niti je Galić kazneno prijavljen zbog potpisivanja nezakonitih rješenja, niti je Beljo morao vratiti taj iznos.”
Diplomirao u Banja Luci
Hedl je istraživao i kako je Beljo kasnije dobio diplomu magistra ekonomije. Tako je otkrio da je sadašnji državni tajnik prvo tri godine studirao na Evropskom univerzitetu u Brčkom u Bosni i Hercegovini (BiH). No, kako Hrvatska nije priznavala te diplome prebacio se na banjalučki Univerzitet za poslovne studije, preciznije Fakultet za primijenjenu ekonomiju. Tamo je krajem srpnja 2016. godine završio studijski program “Menadžment i marketing malih i srednjih preduzeća”. Njegovo školovanje u Banjoj Luci plaćeno je javnim novcem i porezne je obveznike stajalo 2 815 eura. Toliko je Vukovarsko-srijemska županija, gdje je Beljo bio zaposlen, platila za godinu dana njegova školovanja na banjalučkom Univerzitetu. I pritom mu još nisu ni uvjetovali da mora ostati raditi kod njih nakon te diplome.
Marinko Beljo je inače bio i načelnik Tovarnika 2005. do 2009. godine, a jedno vrijeme je bio i posebni povjerenik za osobe nestale u Domovinskom ratu bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Iako je na poziciju državnog tajnika došao iz kvote Domovinskog pokreta (umjesto Davora Dretara) Beljo u imovinskoj kartici ne navodi pripadnost niti jednoj stranci. No, zato navodi kako je upravitelj te član upravnog odbora zaklade Vrhbosanske nadbiskupije.
