Napad u OŠ Prečko šokirao je čitavu zemlju, zbog čega je drugo polugodište u osnovnim i srednjim školama krenulo nešto drugačije. Grad Zagreb je, uz još nekoliko gradova, na ulaze u osnovne škole “postavio” profesionalne zaštitare, a ispred obrazovnih ustanova viđeni su i policajci.
Prijelazno je to rješenje dok Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih ne obuči i u školama zaposli osobe za sigurnost. Novo radno mjesto koje Ministarstvo planira uvesti bit će operativni radnik ili radnica za sigurnost i civilnu zaštitu. Zaduženja operativnih radnika opisana su u Pravilniku o djelokrugu rada tajnika te administrativno-tehničkim i pomoćnim poslovima koji se obavljaju u osnovnoj i srednjoj školi, a čije se dopune trenutačno nalaze u javnom savjetovanju.
Zaključavanje ulaznih vrata škola
Ministar Radovan Fuchs je najavio da će vrlo brzo biti dovršen program izobrazbe tih radnika. Kada program bude prihvaćen, Ministarstvo će izmijeniti Zakon o obrazovanju odraslih kako bi oni postali i službena kategorija. Prema ministrovim riječima, Povjerenstvo za jačanje sigurnosti u školama riješilo je kratkoročne i sada se bavi srednjoročnim mjerama zaštite u obrazovnim institucijama.
Ministarstvo je usvojilo i Protokol o kontroli ulaska i izlaska u školskim ustanovama. Novi protokol, između ostaloga, propisuje i da ulazna vrata školskih ustanova moraju biti zaključana tijekom cijelog radnog vremena, da posjetitelje treba identificirati putem dokumenta s fotografijom, a roditelji mogu ulaziti u školsku ustanovu samo u dogovorenom terminu uz prethodnu najavu ili na poziv školske ustanove.
Fuchs je u Dnevniku Nove TV kazao kako smatra da roditelji mogu biti mirni, posebice s dodatnim mjerama koje su sada osnažene u formi obaveze. “Zaključavanje škola bilo je i ranije u smjernicama, a i dan danas se zaključavaju. Sada je to i obaveza jer u suprotnom čini se prekršaj”, objašnjava ministar.
Dolenec: “Domari i spremačice ne mogu brinuti o sigurnosti škola”
S obzirom da je ovaj tjedan počela implementacija novih mjera koje bi trebale povećati sigurnost u školama, to je bila jedna od važnijih tema o kojima su zagrebački gradski čelnici govorili na prvoj redovnoj ovogodišnjoj konferenciji za medije. Nakon najava da će posao zaštite u školama potencijalno raditi domari i spremačice, Grad Zagreb ipak je odlučio angažirati zaštitarske tvrtke.
“Polazišna je točka da domari i spremačice ne mogu brinuti o sigurnosti škola, a novi će zaposlenici morati imati temeljne kompetencije kao profesionalni zaštitari, plus što će morati poznavati sve propise o evakuaciji škole i civilnoj zaštiti uz pedagoški model koji će odrediti stručnjaci”, rekla je zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec na konferenciji za medije.
Traženje dugoročnog rješenja
Izuzev nekoliko pokušaja (Novosti, Telegram) da se nezapamćena tragedija koja se krajem prošle godine dogodila u osnovnoj školi Prečko smjesti u širi kontekst rastakanja socijalne države – ozbiljnog uništavanja i nedostatnog financiranja socijalnog, obrazovnog i zdravstvenog sustava, kao i ozbiljne javnozdravstvene krize mentalnog zdravlja koja posebno pogađa mlade ljude – većina zahtjeva svela se na zazivanje zaštitara, zaključavanje i zaštitu škola “kao što je u bankama” (Index).
Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja (SHU), u četvrtak je na HRT-u kazala kako smatra da zaključavanje škola nije dugoročno rješenje, već da treba raditi na sustavnoj prevenciji nasilja. SHU je ovaj tjedan održao i sastanak o sigurnosti u školama s resornim ministarstvom. Tražili su, naime, konkretne odgovore “zbog različitog postupanja u školskim ustanovama te brojnih i međusobno potpuno različitih interpretacija ovlasti radnika u školskim ustanovama” nakon objave Protokola.
Također su inzistirali da se omogući dodatno zapošljavanje pomoćno-tehničkog osoblja, bez obzira na Vladinu Odluku o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama. Ministar je na to rekao da će zapošljavanja spremačica i domara biti odobrena. Radi se, prema procjenama ministra, o stotinama radnih mjesta.
“Mi moramo kao povjerenstvo završiti kvalitetno svoj posao i donijeti protokol koji doista omogućava sprječavanje bilo kojih vrsta nasilja – od vršnjačkog nasilja pa nadalje. Mi smo svjesni da je sve više nasilja i moramo obuhvatiti protokolom sve oblike nasilja, ali nije samo bitno raditi na oblicima nasilja, nego i na prevenciji nasilja. Moramo napraviti dokumente koji imaju platformu da se od sada (a već kasnimo, jer čim postoji nasilje u školama, tada već govorimo da smo u ovom dijelu zakasnili sa samim donošenjem dokumenta), sustavno radi na prevenciji nasilja i mentalnom zdravlju učenika i zaposlenika”, naglasila je Šprem u emisiji HRT-a.
Zaštitari “zadnja linija obrane”
Dok se svi pravilnici ne usvoje i svi potrebni radnici i radnice ne zaposle, Zagrebu i drugim gradovima koji su ih uveli – Zadar, Pula i Dubrovnik – preostaju zaštitari. No, djelatnost je to obilježena lošim uvjetima rada, niskim plaćama i kroničnim nedostatkom radnika i radnica.
Tajnik Sindikata zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti (SZZD) Nikola Sraka smatra kako su zaštitari “zadnja linija obrane u školi”.
“Prvenstveno se trebaju napraviti protokoli pristupa školi. Kako to meni izgleda, svi u zaštitaru vide spasioca no sigurnost nije samo zaštitar, nego i protokoli postupanja. Bez kvalitetno i dobro napravljenih protokola, zaštitar će ispasti najslabija karika. Kad je škola u pitanju tu nema generalnog protokola. Svaka škola je zasebna jedinica i svaka traži individualni pristup”, kazao je Sraka za Faktograf.hr.
Zaštitara nedostaje i bez dodatnog posla čuvanja škola
Sraka kaže kako točnih podataka o broju zaposlenih u zaštitarskoj djelatnosti nema jer to “varira iz dana u dan”.
“Trenutačno radi između 16 000 i 17 000 radnika s odobrenjem za rad (licencom). Sveukupno ih radi nešto preko 20 000 radnika u zaštitarskoj djelatnosti. Točan broj je teško saznati zbog toga što značajan broj radnika radi i na crno bez prijave”, kaže Sraka.
Budući da Hrvatska ima 930 matičnih osnovnih škola, 1 067 područnih i 409 srednjih škola, postavljanje samo jednog zaštitara (bez uračunavanja suprotnih smjena i turnusa), predstavlja značajnu dodatnu potrebu za radnicima u djelatnosti koja se i inače muči s brojem dostupnih radnika.
Djelatnost uobičajene probleme manjka radnika nadoknađuje “prekomjernim radom zaposlenih”, kaže sindikalist.
“Ima ljudi koji rade i po 360 sati mjesečno. I to ne tako mali broj. Broj onih koji rade fond sati za mjesec je jako mali i velika su rijetkost. Ljudi u prosjeku rade 230 sati mjesečno – to je jedan od načina podmirivanja manjka ljudi. Drugi način je zapošljavanje onih koji nemaju odobrenje za rad (licencu). To je rak rana zaštitarstva”.
Osim prekomjernog broja radnih sati, zaštitari se susreću s brojnim drugim problemima, primjerice nedostupnošću sanitarnog čvora i nemogućnosti iskorištavanja pauze. Dodatno, u zaštitarstvu rade i umirovljenici; prema procjenama sindikalista, njih oko dvije tisuće. Uvjete rada on opisuje krilaticom ‘uzmi ili ostavi’, a najveći problem je plaća. “Jedva pet posto ljudi se može dogovarati za plaću, ostali rade za minimalac”, objašnjava sindikalist.
Sigurnost ne možete dobiti za minimalac
Na pitanje kako loši uvjeti rada koji odlikuju zaštitarsku djelatnost utječu na sveukupnu sigurnost, Sraka odgovara protupitanjem.
“Sigurnost? Koga to zanima osim samih onih koji rade na tome”, pita Sraka. Naime, kako kaže, “sigurnost košta, a ništa ne prihoduje”.
“Danas sigurnost svi koriste samo kako bi zadovoljili minimum zakonske forme koja im je potrebna. Kada bi firme koje angažiraju zaštitare zanimala sigurnost onda bi zaštitari kod njih imali minimalno 1.300 eura plaću za fond sati, a tada bi stala i fluktuacija radnika iz firme u firmu. Tada bi jedan radnik bio u jednoj firmi godinama i znao bi za sve probleme koje treba riješiti i kako”, ističe tajnik SZZD-a.
Dodaje kako male plaće i fluktuacija radnika jako utječu na opću sigurnost.
“Vi ne možete očekivati od čovjeka koji u mjesec dana promjeni nekoliko porti, da će znati što gdje treba odraditi, a s obzirom na primanja, da će ga i zanimati što treba odraditi. Svatko tko misli drugačije je iluzionista. Sigurnost košta, a sigurnost ne možete dobiti za minimalac”.
Iz riječi tajnika zaštitarskog sindikata može se zaključiti kako će zasad privremeno rješenje za sigurnost škola u nekim gradovima teško postati trajno na razini cijele države, u prvom redu zbog manjka radnika i radnica, a pitanje je i je li država spremna izdvojiti dodatna sredstva kako bi zaštitari i u budućnosti ostali dio sustava sigurnosti u obrazovnim institucijama.
