Hoće li vas konzumacija samo jedne konzerve tune otpraviti na vječna lovišta? Sugerira se to objavom na društvenoj mreži Facebook stranice ‘Prirodni Lijekovi’.
“DOKTORICA UPOZORAVA: Ovu VRSTU RIBE nikako ne smijete da JEDETE, sadrži u SEBI OPASNU STVAR, a jako često je jedemo. POGLEDAJTE U KOMENTARU ISPOD 👇”, navodi se u postu na Facebooku (arhiviran ovdje).
Niže donosimo snimku zaslona objave na Facebooku iz siječnja koja je u međuvremenu izbrisana. Ona je prikupila više od 650 reakcija, skoro 700 komentara, podijeljena je 51 put, prikupila je i više od 600 tisuća pregleda.
Navedena stranica ‘Lijekovi za sve’ objavila je i sredinom prosinca istu objavu s istim, obmanjujućim, naslovom (arhivirano ovdje).
Sama objava na Facebooku, kao i naslov članka, obmanjujući su te ne korespondiraju sa samim krajem članka u kojem se navodi kako treba izbjegavati prekomjernu konzumaciju ribe koja u sebi može sadržavati živu. Navodi se kako se neke vrste ribe nikako ne smiju konzumirati, budući da su jako opasne. Članak (arhiviran ovdje) kojega je stranica objavila u komentaru donosi malo blaži stav.
U njemu se navodi kako je konzumacija ribe u principu dobra stvar, budući da je riba bogata omega-3 masnim kiselinama, vitaminom D i selenom, štiti srce, snižava krvni tlak, smanjuje upale… Međutim, u svim ribama nalaze se tragovi žive, stoga, kako piše “treba izbjegavati prekomernu konzumaciju ribe s visokim sadržajem žive, dok trudnice, žene koje doje i mala djeca treba potpuno da ograniče njen unos. Neke od takvih vrsta riba su ajkula, sabljarka, kraljevska skuša i tuna”.
Živa je često prisutna u oceanima
Živa je često prisutna u oceanima te se, do neke mjere, posljedično može naći u svakoj ribi koju konzumiramo. Osim što je prirodno prisutna u okolišu, živa nastaje i kao nusproizvod raznih industrija, te zagađuje okoliš. U ovom članku fokusirat ćemo se na količinu žive u tuni i opasnosti konzumacije posebno te vrste ribe jer se ona od izdvojenih vrsta riba najčešće konzumira, kako svježa, tako u konzervi.
Kao što piše Telegram, u interakciji s bakterijama, poput onih u oceanima, nastaje metil živa, otrovni bioakumulativni spoj. Živa je toksična za živčano tkivo, a posebno je toksična za formiranje i razvoj mozga koje se odvija u fetalnoj dobi. Lako prelazi biološke barijere poput posteljice, a izloženost fetusa tom spoju može dovesti do kognitivnih problema, problema pamćenja, pažnje, govora, fine motorike i vida.
Iz Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (HAPIH) za Faktograf.hr su pojasnili kako je tuna iznimno hranjiva riba, bogata proteinima, masnim kiselinama, posebno omega-3 masnim kiselinama, te vitaminima i mikroelementima. “Međutim, kao i sve predatorske ribe, donosi i određene potencijalne opasnosti, poput sadržaja teških metala, napose žive, zatim dioksina te perfluoriranih i polifluoriranih alkiliranih tvari (PFAS), koji su prisutni u okolišu, pa tako i u moru”.
Iz HAPIH-a su nam objasnili kako, zbog prije navedenih potencijalnih opasnosti, “preporuke za konzumacijom tune nekih europskih i svjetskih institucija za sigurnost hrane, bez obzira radi li se o konzerviranoj ili svježoj tuni, upućuju na konzumiranje 80 do 140 g tune tjedno, međutim te količine ovise o tjelesnoj masi konzumenta”.
Primjerice, američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) na svojim stranicama o savjetima oko konzumacije tune trudnicama i maloj djeci sugeriraju da ako se konzumira bijela tuna (eng. Albacore tuna) da se pojede jedna porcija tjedno i u tom slučaju ne konzumira niti jedna druga riba. Dakle, FDA čak u svojim preporukama ne sugerira potpuno izbjegavanje tune.
U Hrvatskoj nisu zabilježeni smrtni slučajevi povezani s konzumacijom tune
Kako navodi The Conversation, iako se zagađenje živom povećalo od industrijalizacije, nakupljanje metil žive u životinjama je potpuno prirodni fenomen. Riba uhvaćena i daleko do bilo kakvih izvora zagađenja sadržavat će metil živu.
Pravilo je obično da veće ribe sadrže više žive, budući da veće ribe jedu manju i stoga sadrže veće količine žive, budući da se ona nakuplja u njihovim tijelima. Podaci pokazuju da i veći (i stariji) primjerci sadrže više metil žive nego manji (i mlađi) primjerci iste vrste.
Prema podacima koji su dostupni Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu vezani za tunu pokazuju kako je u razdoblju od 2019. – 2023. godine u sklopu službenih kontrola ispitano 25 uzoraka tune iz uvoza na sadržaj ukupne žive od kojih jedan uzorak svježe, a ostalih 24 uzorka konzervirane tune. Također, 2019. godine ispitana su dva uzorka konzervirane tune na sadržaj metil-žive, kako su nam kazali. Niti jedan uzorak analizirane tune nije prelazio propisanu najveću dopuštenu vrijednost, dodaju.
Također, u Hrvatskoj do sada nisu zabilježeni niti slučajevi trovanja, a niti smrtni slučajevi zbog konzumiranja tune u konzervi, kažu iz HAPIH-a.
Procjena zdravstvenog rizika koja je napravljena u sklopu istraživanja za izvorni znanstveni članak Koncentracije žive u različitim vrstama riba, za slatkovodne ribe pastrvu i šarana te morske ribe oslić, sardinu, skušu, zubatac, lokardu i bakalar, ukazuje da konzumacija ovih riba predstavlja mali rizik za ljudsko zdravlje.
“Međutim, budući da prehrambeni unos Hg potrošnjom tune i lubina značajniji u odnosu na druge vrste riba, potrebno je redovito pratiti i procjenjivati sadržaj ovog metala u tim vrstama ribe”, navodi se u članku. U prijašnjim studijama na koje se članak referira, a koje su procjenjivale količine žive u ribama, utvrđeno je da veličina ribe ključni pokazatelj koji određuje visoku razinu bioakumulacije žive.
Preporuke za malu djecu i trudnice
Zbog njenih kvalitetnih svojstava konzumacije ribe u trudnoći preporučuje se. Što se, pak, tiče preporuka oko konzumacije tune kod trudnica tiče, obično se preporučuje oprez, tj. da trudnice ne konzumiraju tunu.
Kako su nam rekli iz Agencije za poljoprivredu i hranu, uzimajući u obzir svojstva teških metala, posebice žive, “preporuke za konzumacijom tune za trudnice i malu djecu najčešće se komuniciraju upućivanjem na određene mjere opreza”.
“Naime, u zadnjem FAO/WHO izvješću iz 2023. godine o rizicima i dobrobitima vezanima za konzumaciju ribe, nisu dane preporuke niti za trudnice, a niti za druge populacijske skupine, nego je opisano kako individualni učinci variraju i ovise o ukupnoj prehrani, odnosno prehrambenim navikama pojedinca (ili skupine), zatim o karakteristikama konzumenta, te o vrsti ribe koja se konzumira.
Međutim, uzimajući u obzir da morski organizmi imaju sposobnost pretvaranja anorganskih oblika žive u organski oblik žive (metil-živu) koja se u njima može akumulirati, a koja je otrovnija od elementarne žive, valja biti na oprezu. Čestom konzumacijom velikih riba koje dugo žive i pri vrhu su prehrambenog lanca (morski pas, tuna) čovjek potencijalno može višestruko povećati unos žive u organizam. Metil-živa ima štetno djelovanje na kardiovaskularni sustav, a ujedno je i neurotoksična kako za odrasle tako i za djecu. Anorganska živa ima pretežno toksično djelovanje na bubrege, ali može djelovati i na druge organe i sustave poput jetre te živčanog, imunološkog i reproduktivnog sustava. S obzirom na to da živa prelazi kroz placentu do fetusa može biti posebice štetna za razvoj živčanog sustava male djece. Manji dio žive se iz organizma izlučuje i mlijekom te se trudnicama, dojiljama i maloj djeci ne preporuča učestala konzumacija navedenih morskih organizama”, kazali su nam iz Agencije.
Zaključno, kada govorimo o ribama poput tune koji su pescivori (ribojedi), konzumacija jedne konzerve takve ribe neće vas poslati na vječna lovišta. Kao i u svemu drugome, doza je ključna. Zbog mjera predostrožnosti, konzumacija riba poput tune ne preporučuje se trudnicama i maloj djeci, iako se konzumacija ribe općenito preporuča zbog njenih dobrih svojstava. Metil živa nakuplja se u ribama, posebice većim primjercima koji jedu manje ribe te se tako gomila količina žive, stoga je najbolje ograničiti tjedni unos takve ribe. Objavu u pitanju stoga označujemo kao djelomično točnu te joj nedostaje kontekst, dok su njen opis na Facebooku i naslov članka o konzumaciji ribe obmanjujući.
