Prije otprilike godinu dana u medijima su se počele pojavljivati najave (1, 2, 3) donošenja Zakona o Središnjem registru stanovništva. Od tada se iz Vlade i Ministarstva financija, kao predlagača zakona, šalju optimistične poruke: novi Registar će administrativno rasteretiti građane, Popis stanovništva odlazi u povijest, nadležna tijela će imati pristup podacima o građanima i kućanstvima u realnom vremenu, donosit će se kvalitetnije javne politike…
„Novi zakon, novi alat za bolji uvid kako bismo u različitim krizama mogli ciljano i precizno podupirati baš one sugrađane kojima je pomoć nužna i potrebna“, govorio je Andrej Plenković još u srpnju prošle godine.
Novog zakona i “novog alata”, međutim, još nema.
Prijedlog je u međuvremenu na platformi e-Savjetovanja prošao javnu raspravu od samo desetak dana krajem veljače i početkom ožujka prošle godine, prvo čitanje u Saboru provedeno je u srpnju, a drugo u prosincu. Prijedlog Zakona od tada čeka na izglasavanje.
„Obavješten sam od klubova zastupnika saborske većine da još traju završne konzultacije oko Zakona. Glasat ćemo o njemu na prvom idućem glasanju“, objasnio je predsjednik parlamenta Gordan Jandroković (HDZ) u prosincu.
Iako je prošao i taj novi termin, nije se glasalo ni u siječnju, tako da je prijedlog u ovom trenutku još uvijek na čekanju.
Za “osjetljive” podatke nužna izjava
Središnji registar stanovništva, kojeg će voditi Porezna uprava, “punio” bi se na dva načina.
Najveći dio podataka o nekoj osobi pribavljao bi se iz već postojećih baza. Riječ je podacima poput OIB-a, datumu rođenja i smrti, braku ili životnom partnerstvu, prebivalištu ili boravištu, o invaliditetu, zdravstvenom i mirovinskom osiguranju, obrazovanju, stanovanju…
Drugi, manji, ali osjetljiviji dio podataka trebao bi biti upisivan isključivo temeljem dobrovoljne izjave osobe. Na taj bi se način dobivali podaci o izvanbračnoj zajednici ili neformalnom životnom partnerstvu, o vjeri i materinskom jeziku, o nacionalnosti te kontaktni podaci. Te bi podatke građani davali samo ako to žele, bez obaveza i sankcija ako to ne učine.
U tome ipak postoje izuzeci, jer će se podaci o nacionalnosti ipak jednokratno povući iz Popisa birača, neovisno o tome što građanin prethodno nije potpisao izjavu da želi da mu taj podatak stoji i u Središnjem registru stanovništva.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Uspostava Središnjeg registra otvara i pitanje zaštite osobnih podataka, tko će i u kojem obimu moći koristiti te podatke i u koju svrhu.
Ukratko, pored praktične vrijednosti Registra koja se tiče bolje kontrole socijalnih naknada i ostvarivanja drugih prava i jasnije demografske slike Hrvatske, nova središnja baza podataka otvara i pitanje zaštite ljudskih prava, odnosno prava na privatnost.
Nacionalna pripadnost
Izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti, posebno ako je ona manjinska, vrlo je osjetljivo pitanje. Građani nerijetko (i s pravom) nevoljko daju takav podatak.
Trenutno postoji samo jedna centralna baza podataka u kojoj o nekom građaninu postoji informacija o njegovoj nacionalnosti – baza podataka u MUP-u. Podatak o nacionalnosti postoji i u Registru birača, ali i to je temeljem informacije iz MUP-a. Ta je informacija sada dostupna znatno užem krugu ljudi, nego što će to biti kada zaživi Središnji registar stanovništva.
Do sada se podatak o nacionalnosti svakih deset godina prikupljao i kroz Popis stanovništva. Za razliku od baze u MUP-u i Registra birača, nacionalnost se u Popisu stanovništva ne veže za osobu, nego je isključivo statistička kategorija. Sad se predlaže da u Središnjem registru stanovništva građani mogu ali i ne moraju upisati svoju nacionalnost, što se odnosi i na većinsku i na manjinsku pripadnost. U slučaju da žele da im taj podatak bude naveden, trebat će potpisati posebnu izjavu.
U tome, ipak, postoji izuzetak.
Država će 1. siječnja 2034. godine jednokratno povući podatke o nacionalnosti iz Registra birača i spojiti ih s imenima građana u Središnjem registru. To znači da će biti upisana nacionalnost i za one građane koji do tada nisu dali izjavu o svojoj nacionalnosti. Već od idućeg dana, 2. siječnja 2034. godine, za upis nacionalnosti opet će biti relevantna isključivo izjava građanina.
U obrazloženju prijedloga Zakona, Ministarstvo financija samo kratko navodi da će se jednokratno preuzeti podaci o nacionalnosti iz Registra birača „kako bi se uskladili podaci te nastavili pratiti podaci o nacionalnosti u Središnjem registru“.
Za ostale podatke – vjeru, materinski jezik, podatke o izvanbračnoj zajednici ili neformalnom životnom partnerstvu i kontaktni podaci – bit će mjerodavna isključivo osobna izjava.
Miro Bulj pokušao “mutiti vodu”
Prema sadašnjem planu, Središnji registar stanovništva trebao bi zaživjeti u punom obimu od lipnja 2026. godine.
Do tada bi se on trebao napuniti svim predviđenim podacima o svakom građaninu. Nakon tog datuma, to će biti središnja baza podataka o demografskoj strukturi Hrvatske, a ne više Popis stanovništva iz 2021. godine.
I tu postoji izuzetak.
Službeni podaci Popisa stanovništva iz 2021. godine ipak će ostati temelj za ostvarivanje prava nacionalnih manjina sve do 31. prosinca 2033. godine.
Naime, nacionalne manjine značajan dio svojih prava vuku ovisno o zastupljenosti u stanovništvu, a temelj su podaci iz Popisa stanovništva. Produljenjem roka daje se mogućnost dovoljnom broju građana da upišu svoju nacionalnost u Središnji registar, a i zakonodavac bi imao više vremena da izmjeni potrebne zakone koji se tiču prava manjina.
Na to je upozorila i Barbara Antolić Vupora (SDP).
„Prije svega će trebati promijeniti Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, ali i ostale zakone o manjinama, a to je onda malo tvrđi orah“, rekla je zastupnica SDP-a.
Stoga će, sve do 31. prosinca 2033. godine, nacionalne manjine imati pravo na svoje saborske zastupnike, lokalne vijećnike, zamjenike općinskih načelnika i gradonačelnika, dožupane, na manjinska vijeća i predstavnike kao i na ravnopravnu upotrebu manjinskog jezika temeljem Popisa iz 2021. godine. Nakon tog datuma, prava manjina temeljit će se na podacima iz Središnjeg registra stanovništva.
Takvo rješenje nije se svidjelo zastupniku Miri Bulju (Most). U saborskoj raspravi žestoko se obrušio na vladajuću koaliciju HDZ-DP i na zastupnike nacionalnih manjina, prije svega na Milorada Pupovca i SDSS. Ustvrdio je da se takvim rješenjem manjine stavlja u privilegiran „ravnopravniji“ položaj u odnosu na Hrvate, da je riječ o etnobiznisu i zadržavanju političkih pozicija.
„Upravo radi jednakopravnosti smo predložili takvo rješenje, da nacionalne manjine nikako ne budu zakinute“, odgovorio mu je Stipe Župan, državni tajnik u Ministarstvu financija.
Bulj nije shvaćao ili je namjerno “mutio vodu” pa je prešutio da bi ionako, da nema Središnjeg registra stanovništva, nacionalne manjine baš do kraja 2033. godine ostvarivale kolektivna manjinska prava temeljem Popisa stanovništva iz 2021. godine.
Na kraju je Most predložio amandman da se briše članak 45. iz prijedloga Zakona koji govori o produženoj primjeni Popisa stanovništva 2021. za nacionalne manjine, ali to Ministarstvo financija kao predlagač zakona nije prihvatilo.
Dvojbe oko pristupa privatnim podacima
U raspravi o prijedlogu Zakona o središnjem registru stanovništva otvoreno je i pitanje zaštite privatnosti, tko će i za koju svrhu moći pristupiti privatnim podacima građana, posebno u dijelu koji se tiče nacionalnosti, vjere, materinskog jezika te podataka o izvanbračnoj zajednici ili neformalnom životnom partnerstvu.
Prikupljanje, obrada i korištenje tih osjetljivih podataka dodatno je zaštićeno Općom uredbom EU-a o zaštiti podataka (GDPR).
Na to je u javnoj raspravi upozorio Ured pučke pravobraniteljice, a u parlamentu i zastupnici nacionalnih manjina.
„Postoje dvojbe tko će imati pristup podacima i tko će ih moći ukrstiti. Posebno su osjetljivi podaci o nacionalnosti, vjeri i materinskom jeziku koji nas mogu dovesti do saznanja o pojedincima koji su dio njihove privatnosti“, rekao je zastupnik talijanske manjine Furio Radin tijekom prvog saborskog čitanja lani u srpnju.
„Prikupljanje, obrada i dostupnost podataka na jednom mjestu nosi rizik vezano za poštivanje ljudskih prava. Prijedlog zakona treba značajno poboljšati“, upozorio je tada i zastupnik srpske manjine Milorad Pupovac (SDSS).
Veljko Kajtazi, zastupnik romske i još 11 nacionalnih manjina, upozorio je da procedure i odgovornosti moraju biti definirane Zakonom, a ne podzakonskim aktima čije donošenje nije transparentno kao donošenje zakona.
Iako su u međuvremenu u konačnom prijedlogu Zakona učinjene pojedine preinake, očito to nije posve dovoljno, jer je potom u drugom čitanju na sjednici saborskog Odbora za ljudska prava upozoreno da se treba još preciznije urediti svrha prikupljanja podataka i tko ih koristi.
U konačnom prijedlogu Zakona u članku 4. stoji da se „prikupljanje i obrada osobnih podataka u Središnjem registru provodi sukladno propisima koji uređuju zaštitu osobnih podataka“.
Načelan je i članak 35. koji govori o sigurnosti podataka. U njemu se navodi da se „Porezna uprava obvezuje unaprjeđivati, standardizirati i certificirati sustave i upravljanje sustavima sukladno najvišim standardima u tom području“.
Popis onih koji će moći koristiti podatke iz Središnjeg registra doista je dugačak. Riječ je o nekoliko tisuća pravnih osoba.
Podacima će moći pristupiti tijela državne uprave i druga državna tijela, što znači sva ministarstva, Vlada, Sabor, Ured predsjednika države, Državni inspektorat, razni državni zavodi, uredi, povjerenstva i komisije te mnoga druga državna tijela poput Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, Državnog izbornog povjerenstva, Državnoodvjetničkog vijeća i Državnog sudbenog vijeća.
Pravo korištenja imat će i pravosudna tijela, dakle svi sudovi i sva državna odvjetništva. Podatke o građanima iz Središnjeg registra moći će koristiti i svih 428 općina, 127 gradova te 20 županija i Grad Zagreb.
To će pravo imati i pravne osobe s javnim ovlastima, među kojima su sve osnovne i srednje škole, učenički domovi, sve vatrogasne postrojbe, Hrvatski Crveni križ s podružnicama, Hrvatski autoklub, Hrvatski zavod za socijalni rad i Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i njihove ispostave te strukovne komore poput Hrvatske liječničke komore i Hrvatske komore dentalne medicine.
Posebno je zanimljiva i odredba da će podatke iz Središnjeg registra moći koristiti i pravne osobe kojima su (su)osnivači država, općina, grad ili županija, kao i one pravne osobe koje se izravno ili neizravno financiraju iz proračuna. Takva odredba može se interpretirati kao mogućnost da će podaci o građanima biti dostupni raznim korisnicima – od komunalnih poduzeća, zdravstvenih ustanova, umjetničkih institucija do političkih stranaka i nevladinih organizacija.
U prijedlogu Zakona stoji odredba da će se svim nabrojanim korisnicima omogućiti pristup podacima sukladno poslovima za koje su nadležni temeljem posebnih propisa, ali bez detaljnih pojašnjenja.
Ministarstvo: Objašnjenja tek nakon objave Zakona u Narodnim novinama
Iz prijedloga Zakona nije jasno hoće li pojedina vrsta korisnika imati uvid isključivo u dio podataka koji su vezani za njihovu djelatnost, a ne u sve podatke o pojedinoj osobi.
Nije jasno ni koja vrsta korisnika će imati uvid u posebno osjetljive podatke o nacionalnosti, vjeri, materinskom jeziku i neformalnom partnerstvu za nekog građanina.
Stoga smo pokušali dobiti objašnjenje od Ministarstva financija kao predlagača, ali bez uspjeha.
Prvo smo zamolili za kratki razgovor s ovlaštenom osobom u Ministarstvu financija koja bi nam mogla pružiti pojašnjenja o prijedlogu Zakona, posebno dijela za vođenje evidencije o nacionalnosti, vjeri i materinskom jeziku. Odgovoreno nam je da nisu u mogućnosti osigurati sugovornika na tu temu te nas mole da im dostavimo pitanja radi pismenog odgovora.
Inače, čak šest osoba iz Ministarstva financija ovlašteno je predstavljati prijedlog Zakona u Saboru – ministar financija Marko Primorac, tri državna tajnika (Stipe Župan, Tereza Rogić Lugarić i Davor Zoričić) te ravnatelj Porezne uprave Božidar Kutleša i ravnatelj Carinske uprave Marijo Demirović.
Nakon odbijenice za sastanak uputili smo pisana pitanja. Zanimalo nas je zašto je odlučeno da se podatak o nacionalnosti ne upisuje u Središnji registar isključivo na temelju dobrovoljne izjave, nego i jednokratnim preuzimanjem podataka o nacionalnosti iz Registra birača na dan 1. siječnja 2034. godine te na koji će se način upisivati nacionalnost za maloljetne osobe.
Pitali smo ih i koji zakoni i drugi propisi, koji se tiču prava nacionalnih manjina, moraju biti izmijenjeni do kraja 2033. godine, a koji sada kao temelj za ostvarivanja manjinskih prava navode podatke iz Popisa stanovništva.
Tražili smo odgovor i na pitanje kako će država osigurati da udio pripadnika nacionalnih manjina nakon popunjavanja Središnjeg registra ne padne ispod zakonski propisanog udjela, da pojedine manjine ne izgube stečena prava koji im sada jamče Ustav, Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina i pripadajući zakoni. Hoće li biti javnih kampanja, apela, tribina, medijskih istupa i slično kojim bi se motiviralo građane da upišu svoju nacionalnost? Nismo zaboravili ni dio o zaštiti prava na privatnost, pa smo tako Ministarstvo financija pitali i kako će se osigurati tajnost podataka i spriječiti zloupotreba podataka o nacionalnosti s obzirom na veliki broj ovlaštenih osoba koje će moći koristiti podatke iz Registra stanovništva. I na kraju, koje će ovlaštene pravne i fizičke osobe imati pristup podacima o nacionalnosti vezano za pojedinog građanina, a koje će ovlaštene osobe moći dobiti isključivo zbirnu statističku informaciju o nacionalnosti koje se neće vezati za ime i prezime, kao što je u dosadašnjem Popisu stanovništva. Zamolili smo ih da na ta pitanja odgovore i u svjetlu podataka o vjeri i materinskom jeziku.
Odgovor smo dobili nakon deset dana i to tek nakon nekoliko “poguranaca” telefonskim i pismenim putem.
U pisanom odgovoru Ministarstva doslovno stoji:
„Konačni prijedlog o Središnjem registru stanovništva je trenutno u fazi redovne zakonodavne procedure, točnije trenutno je u fazi izglasavanja u Hrvatskome Saboru. Obzirom na navedeno te da su postavljena vrlo konkretna pitanja, u ovom trenutku Ministarstvo financija, Porezna uprava nije u mogućnosti dostaviti tražene odgovore do završetka zakonodavne procedure. Stoga vas molimo za razumijevanje, a nakon objave predmetnog Zakona u ‘Narodnim novinama’ dostavit ćemo vam konkretne odgovore na postavljena pitanja. Također, stojimo vam na raspolaganju za sva dodatna pitanja ili tumačenja odredbi Zakona“.
Pokušali smo doznati nešto više i od Armina Hodžića, saborskog zastupnika bošnjačke, albanske, crnogorske, makedonske i slovenske nacionalne manjine, ujedno i člana vladajuće koalicije.
Zamolili smo ga za razgovor, ali je rekao da nema vremena u idućih tjedan dana, pa da pitanja pošaljemo pismeno. Nakon što smo mu poslali slična pitanja kao i Ministarstvu financija, čitav tjedan nam zastupnik Hodžić na njih nije odgovorio, a više se nije javljao ni na telefon.
Ostaje nam tako čekati izglasavanje Zakona u Saboru – kada se ono jednom dogodi.