Osim teoretičara zavjere na društvenim mrežama, širenju različitih dezinformacija o projektu uvođenja digitalnog eura u Hrvatskoj uvelike pridonose i poznati političari poput bivšeg europarlamentarca Mislava Kolakušića, a posebno je u tom smislu aktivna stranka Most i njeni saborski zastupnici. Kao što smo već pisali, govor pun dezinformacija o projektu digitalnog eura u Hrvatskom saboru održao je saborski zastupnik Mosta Marin Miletić, inače poznat po širenju različitih teorija zavjere. Dezinformacijskoj kampanji o projektu uvođenja digitalnog eura sada se pridružio i njegov kolega iz saborskih klupa Zvonimir Troskot. U videu na Tik Toku (arhivirano ovdje) govori:
“Nažalost, malo ljudi zna da vlada Andreja Plenkovića uvodi digitalni euro i taj digitalni euro će zapravo utjecati na vaše privatne slobode. Odnosno centralna banka će utjecati na što ćete vi trošiti novac, do kojeg roka ga morate potrošiti, u koje kompanije vi smijete ulagati unutar Europske unije, gdje recimo kompanije poput Twittera koji sada na dionicama raste, vi nećete moći ulagati jer EU se ne slaže s njegovim stavovima. Što je zapravo suprotno slobodama.
Točka broj tri, već u Kini postoji sustav socijalnog kreditiranja gdje zapravo pomoću vaših facijalnih ekspresija se događa da algoritmi izračunavaju vašu privrženost vladi. Sad zamislite da neki algoritam postoji u Europskoj uniji koji će izračunavati koliko je vaša privrženost vladi Andreja Plenkovića. Na temelju toga će se to odraziti na vaše troškove zdravstva, javnog prijevoza i ostalog što plaćate. Postoje brojne inicijative i Most će snažno zalagati da upravo ovo, ova gotovina uđe u Ustav Republike Hrvatske kako bi vam se omogućilo da uvijek zadržite to privatno plaćanje i da vam nitko ne ulazi u vaš privatni prostor potrošnje, štednje i ostalih segmenata vašeg života”, ističe Troskot, mašući novčanicom eura.
Što je zapravo digitalni euro i kako će funkcionirati?
Troskot, pa i ranije spomenuti Miletić, pogrešno su protumačili donošenje izmjena i dopuna Zakona o elektroničkom novcu koji je u Saboru izglasan 15. studenog prošle godine.
No, kako su nam ranije objasnili iz Ministarstva financija i Hrvatske narodne banke (HNB), to nema nikakve veze s uvođenjem digitalnog eura. Iz Ministarstva financija za Faktograf su pojasnili da je elektronički novac (uključujući i magnetski) pohranjena novčana vrijednost koja je izdana nakon primitka novčanih sredstava u svrhu izvršavanja platnih transakcija u smislu zakona kojim se uređuje platni promet i koju prihvaća fizička ili pravna osoba koja nije izdavatelj tog elektroničkog novca, a koja čini novčano potraživanje prema izdavatelju. “Primjer elektroničkog novca su prepaid kartice (poklon kartice) koje izdaju banke i kartične kuće, a koje se mogu koristiti u širokom izboru trgovina”, poručuju iz Službe za informiranje Ministarstva.
Digitalni euro, pak, suprotno onome što govori saborski zastupnik, neće utjecati na privatne slobode građana, niti će na taj način centralna banka utjecati na što građani troše novac te do kojeg roka ga moraju potrošiti. Iako se o njemu na razini Europske unije intenzivno govori posljednjih godina, projekt digitalnog eura još nije ni blizu uvođenja, a i jednom kad bude uveden, on je zamišljen kao dopuna gotovini koju Europska središnja banka, a ni europske institucije ne planiraju ukinuti.
Stručnjaci iz Hrvatske narodne banke (HNB) Igor Ljubaj i Linardo Martinčević u tekstu u kojem su analizirali potrebu za uvođenjem centralnobankarskog digitalnog novca, objavljenom na internetskoj stranici HNB-a krajem 2020. godine naveli su da takav novac zapravo postoji već jako dugo, ali za banke, a ne za građane.
“Naime, poslovne banke imaju otvorene digitalne ‘tekuće’ račune kod središnje banke. Ti se računi koriste pri izvršavanju dvaju zadataka središnje banke – provođenju monetarne politike te osiguravanju učinkovitoga i stabilnoga platnog prometa. Ova vrsta digitalnog novca jest potraživanje banaka od središnje banke, odnosno obveza središnje banke, pa ga se može nazvati ‘CBDC za banke’ ili veleprodajni digitalni novac središnje banke (u literaturi se koristi engl. naziv ‘wholesale’ CBDC)”, navode stručnjaci HNB-a.
“Za razliku od banaka, građani imaju pristup novcu središnje banke samo u fizičkom obliku, a ne i u digitalnom. Riječ je o novčanicama i kovanicama kojima svakodnevno raspolažemo. Ovu vrstu novca nazivamo gotovim novcem i obveza je središnje banke za koju ona izravno jamči, pa se primjerice pohabana novčanica uvijek može doći zamijeniti u HNB”, objašnjavaju te se dodaje da “u monetarnom sustavu postoji još jedna vrsta digitalnog novca, a to je sav novac na računima i depozitima svih sektora gospodarstva kod poslovnih banaka”.
“Za razliku od prethodne dvije vrste novca, ovaj je novac obveza poslovne, a ne središnje banke. Zamjena ove vrste novca fizičkim i obratno (npr. uplata/isplata gotovine na šalteru banke ili bankomatu) moguća je isključivo preko banaka koje su ovlašteni i licencirani financijski posrednici”, navode.
Vujčić: Ideja je da digitalni euro bude najbliži mogući supstitut za gotovinu
Kako bi građanima približio što bi zapravo uvođenje digitalnog eura značilo u praksi, guverner HNB-a Boris Vujčić o tome je detaljnije govorio na konferenciji “Digitalni euro i centralnobankarski digitalni novac” održanoj u ožujku 2024. u organizaciji HNB-a.
Ideja je, ističe Vujčić, da digitalni euro bude najbliži mogući supstitut za gotovinu, dodavši da mu cilj nikako nije praćenje građana i njihove potrošnje. “Ono što možete napraviti s gotovinom, moći ćete napraviti i s digitalnim eurom. Ideja zbog koje se to čini je da imamo digitalni oblik centralnobankarskog ili javnoga novca”, pojasnio je.
Guverner je kazao da jedini oblik centralnobankarskog novca koji građani imaju u džepu jest gotovina, dok ostali oblici elektronskih digitalnih plaćanja u biti predstavljaju privatni novac koji većinom kreiraju komercijalne banke. “Na primjer, kada vam banka da kredit i pojavi vam se novac na računu, to je u biti privatni digitalni novac. Središnje banke su odlučile da ljudima omoguće da imaju i direktno javni centralnobankarski novac u digitalnom formatu. I to je CBDC – centralnobankarski digitalni novac”, pojašnjava Vujčić.
Digitalni euro će moći biti u formi aplikacije na mobitelu, sučelja na računalu ili tabletu, ili pak kartice u novčaniku, a po Vujčićevim riječima, uvođenje centralnobankarskog digitalnog novca za građane nosi nekoliko prednosti, pa tako i siguran, garantiran i besplatan način plaćanja s digitalnim eurom svuda u Europi. “Svatko tko prihvaća bilo koji oblik digitalnog plaćanja, morat će prihvaćati i digitalni euro”, napomenuo je guverner.
Korištenje digitalnog eura, kaže Vujčić, nosi čak višu razinu privatnosti nego korištenje ostalih oblika plaćanja. “Eurosustav neće imati mogućnost raspoznavanja tko plaća kome, podaci će biti anonimizirani. I, naravno, u potpunosti će se poštivati GDPR i ostala europska regulativa”, rekao je.
U planu je da i gotovina ostane kao sredstvo plaćanja
Detalje o eventualnom budućem uvođenju digitalnog eura guverner je spominjao i na skupu Hrvatskog društva ekonomista u studenom prošle godine. Prezentaciju je moguće pogledati ovdje. U toj prezentaciji jasno stoji da je plan da i nakon uvođenja digitalnog eura i dalje postoje sadašnji platni instrumenti među kojima je i gotovina. Navodi se i da će digitalni euro biti nadopuna kovanicama i novčanicama eura. Otkriva se i da je u tijeku tek pripremna faza projekta, a da digitalni euro u punu primjenu ne bi ušao prije 2030. godine.
Prema toj prezentaciji guvernera HNB-a, digitalni euro neće moći služiti za štednju ili investiciju i neće nositi kamatnu stopu – jednako kao i gotovina. Uz to, svaka će fizička osoba moći raspolagati ograničenim iznosom digitalnih eura, a taj “limit će biti glavna brana za očuvanje financijske stabilnosti kako se ‘previše’ depozita iz banaka ne bi odlilo u digitalni euro, a druga brana je što se na stanje digitalnog eura neće plaćati kamatna stopa”. Kao trenutačna radna pretpostavka navodi se da bi limit mogao iznositi 3 tisuće eura. No, to ne znači da će građani biti limitirani na 3 tisuće eura jer će, kao i dosad, moći novac čuvati i na računima u bankama. Limit će se odnositi samo na njihov račun u digitalnom euru.
Da projekt digitalnog eura još uvijek nije ni blizu uvođenja može se iščitati i iz odgovora koji je Ministarstvo financija poslalo Faktografu u prosincu prošle godine. Naime, Europska unija je u lipnju 2023. usvojila prijedloge triju akata prava Europske unije koji za cilj imaju na sveobuhvatan način urediti pitanja koja se odnose na uvođenje digitalnog eura, status euronovčanica i eurokovanica kao zakonskog sredstva plaćanja, kao i pružanje usluga digitalnog eura kada takve usluge pružaju pružatelji platnih usluga osnovani u državama članicama čija valuta nije euro.
U tom smislu su u zakonodavni postupak Europske unije upućena tri prijedloga uredbe (Prijedlog uredbe o uvođenju digitalnog eura, Prijedlog uredbe o euronovčanicama i eurokovanicama kao zakonskom sredstvu plaćanja te Prijedlog uredbe o uslugama digitalnog eura koje pružaju pružatelji platnih usluga osnovani u državama članicama čija valuta nije euro). Važno je naglasiti da bi usvajanjem Prijedloga uredbe o digitalnom euru tek bio uspostavljen pravni okvir za eventualni budući digitalni euro i to kao dopuna postojećim eurokovanicama i euronovčanicama.
O gore navedenim prijedlozima prvo moraju raspraviti Vijeće Europske unije i Europski parlament, a moguće buduće izdavanje digitalnog eura moglo bi započeti tek po usvajanju tih prijedloga. Važno je spomenuti i da je prijedlog uredbe o euronovčanicama i eurokovanicama usmjeren na očuvanje uloge gotovog novca u eurima kao sredstva plaćanja, osiguravanjem njegove široke prihvaćenosti te lake dostupnosti u čitavom europodručju. Nigdje se, dakle, ne može iščitati da bi digitalni euro bio zamjena gotovom novcu ili sredstvo kontrole kojim bi Europska unija uređivala u koje kompanije možete ulagati ili do kojeg roka možete potrošiti novac, kao što to tvrdi zastupnik Troskot.
Sustav društvenog bodovanja u Kini
Saborski zastupnik Mosta nije sasvim u pravu ni što se tiče sustava društvenog bodovanja u Kini kojeg spominje. Sustav društvenog bodovanja je kineska nacionalna politika koja je najavljena prije desetak godina i zaista izaziva velike kontroverze. Unutar njega se koriste čak i sustavi za prepoznavanje lica, no valja napomenuti da ta politika nije u potpunosti provedena u cijeloj zemlji, iako su je neke lokalne vlasti koristile za ocjenjivanje pojedinaca na temelju njihovih dnevnih aktivnosti, ne ograničavajući se na financijske poslove.
O sistemu društvenog bodovanja u prosincu 2022. detaljno je pisao i američki Newsweek. U svojoj reportaži pišu da se vizija službenog Pekinga vrti oko “kreditne sposobnosti”, koncepta proširenog iz financijskog sektora za mjerenje pouzdanosti. Centralizirana baza podataka bi, u teoriji, mogla dati relevantnim stranama pristup tekućem pregledu pouzdanosti pojedinca ili tvrtke u obliku društvenog kreditnog rezultata.
“Pravila bi se proširila i na državnu službu i pravosuđe, s ciljem povećanja pravednosti i smanjenja korupcije među odjelima. Za poticanje više samodiscipline u javnosti i samoregulacije u poslovanju, sustav nagrađivanja i kažnjavanja mogao bi pomoći vladi da popuni deficit povjerenja u društvu. Stotine milijuna Kineza koji ne koriste bankovne usluge mogli bi se mjeriti svojim bodovima na način da izbjegavaju probleme ili plaćaju račune na vrijeme, a korporacije bi mogle uživati povlašteni tretman od strane nadzornika tržišta ako se pridržavaju standarda zapošljavanja i zaštite okoliša”, stoji u reportaži.
Oni koji izgube kredibilitet teško će napredovati u životu, rekao je 2018. na temu društvenog bodovanja Li Keqiang, kineski premijer u odlasku. Ipak, stručnjaci sumnjaju u etičnost takvog sustava “bodovanja”. Postoji stvarna zabrinutost oko načina prikupljanja i obrade osobnih podataka za stvaranje društvenih kreditnih profila, što bi moglo imati trajne posljedice za pojedince. Još jedno pitanje je vladina odluka da ograniči kazne za društvene kredite na postojeće zakone, za koje stručnjaci kažu da samo naglašava nedostatke u kineskom kaznenom zakonu.
U regijama kao što je Xinjiang, Kini nije bio ni potreban sustav društvenog bodovanja da bi se uveli brojni sigurnosni alati poput mnoštva biometrijskih podataka i velike mreže nadzornih kamera za praćenje kretanja, navika i povezanosti lokalnog stanovništva Ujgura i drugih većinom muslimanskih manjinskih skupina. Službeni Peking taj je potez opisao kao višegodišnju protuterorističku kampanju.
Projekt digitalnog eura, kao što je to više puta naglašeno ne predviđa ukidanje gotovine, već će se on koristiti kao nadopuna. Takav novac neće se koristiti za praćenje, već će nositi čak i veću razinu privatnosti nego korištenje ostalih oblika plaćanja. Nije jasno kako je zastupnik Troskot povezao projekt digitalnog eura, koji nije još ni blizu uvođenja na razini Europske unije, s kontroverznom kineskom nacionalnom politikom društvenog bodovanja, niti postoje bilo kakve naznake da Vlada Andreja Plenkovića planira korištenje kineskog sustava.
