“Za Donalda Trumpa će bivanje predsjednikom izgledati točno onako kako je bilo prije — pojavljivanje pred kamerama i sve ostalo — ali bez ikakvih papira za potpisivanje, ‘odluka’ koje treba ‘donijeti’ itd. Izvršni direktor (CEO) kojeg Trump odabere vodit će izvršnu vlast bez ikakvog uplitanja Kongresa ili sudova, vjerojatno preuzimajući i državne te lokalne vlasti. Većina postojećih važnih institucija, javnih i privatnih, bit će zatvorena i zamijenjena novim i učinkovitijim sustavima. Trump će pratiti rad tog izvršnog direktora, putem televizije, i može ga otpustiti ako bude potrebno.”
Ovo su riječi Curtisa Yarvina. Zapisane su 2022. godine. Njegovo ime većini svijeta je nepoznato, ali u Silicijskoj dolini, utočištu američke digitalne industrije, silno je popularan.
Među Yarvinove obožavatelje spadaju digitalni oligarsi (i Trumpovi financijeri) Elon Musk, Peter Thiel, David Sacks, Marc Andreessen, kao i njegov potpredsjednik (i Thielov štićenik) JD Vance [1, 2, 3, 4].
Yarvin je bloger koji želi da ga doživljavaju kao filozofa. Neki se profesori filozofije s takvom karakterizacijom, doduše, ne bi složili; u Yarvinovim “filozofskim” tekstovima pronalaze tek loše konstruirane rečenice i tanke argumente [1, 2].
Međutim, usprkos evidentnom izostanku suvisle teorijske podloge, Yarvin je uspio steći znatnu sljedbu unutar big tech industrije, a posebno među njenim glavešinama. To nije naročito iznenađujuće; u Yarvinovoj distopijskoj viziji budućnosti, upravo big tech oligarsima je povjereno upravljanje svijetom.
“Mračno prosvjetiteljstvo”
Curtis Guy Yarvin, rođen 1973. godine, krenuo je kao programer. Pohađao je studij informatike na Sveučilištu Brown, a upisao je i doktorat na Berkeleyju, ali nakon godinu i pol dana je odustao kako bi se posvetio programerskom poslu.
Uz financijsku podršku Petera Thiela pokušao je stvoriti i vlastitu kompaniju, Urbit. Jednom ju je opisao kao prostor u kojem gradi “digitalni feudalizam”. Nije ga uspio izgraditi; Yarvinova verzija društvene mreže, koja izgledom podsjeća na najrudimentarnije internetske forume, uspjela je zainteresirati tek minoran broj korisnika.
A onda je 2007. nabasao na profesiju koja mu, kako se pokazalo, znatno bolje leži. Počeo je pisati blog u kojem je izlagao svoju viziju boljki zapadne civilizacije i nužne društvene transformacije, potpisujući se pseudonimom – Mencius Moldbug.
Yarvinov smjer “filozofskog” promišljanja društvenih odnosa nazvan je “mračnim prosvjetiteljstvom”. Njegova centralna teza je da vrijednosti prosvjetiteljstva treba odbaciti te inspiraciju za preslagivanje društva potražiti u “mračnom” Srednjem vijeku. Yarvin odbacuje demokraciju i njene institucije te priziva monarhiju. Društvom treba upravljati svemoćni kralj, uz asistenciju suvremene aristokracije tj. digitalnih oligarha.
Rušenje “katedrale”
Yarvin smatra kako glavnu prepreku na putu prema ostvarenju njegove vizije predstavljaju institucije koje naziva “katedralom” – mediji i akademska zajednica. Oni su čuvari starog, prosvjetiteljskog poretka i nužno ih je eliminirati da bi novi mogao izniknuti iz ruševina.
“‘Katedrala’ je samo kratak način da se kaže ‘novinarstvo plus akademija’ – drugim riječima, intelektualne institucije u centru modernog društva, baš kao što je Crkva bila intelektualna institucija u centru srednjovjekovnog društva”, pisao je Yarvin na svom blogu 2021.
U istom blogu, Yarvin tvrdi da “katedralu” nije moguće popraviti; treba je spaliti. Način na koji će se to učiniti je da državna vlast raskine svoje veze s “katedralom”, tj. da prestane uvažavati stručna mišljenja i istraživačka otkrića novinara i akademske zajednice. Politika se mora potpuno odvojiti od dokaza, činjenica i razuma. Ako će se birokratski aparat tome odupirati, i njega treba razoriti.
U svojevrsnom manifestu naslovljenom “Revolucija leptira”, iz kojeg je preuzet i uvodni citat ovog teksta, Yarvin mapira itinerar za ostvarivanje tog cilja – u 2025. Trumpova izvršna grana vlasti mora preuzeti apsolutnu moć u državi, onakvu kakvu vlasnik ima u svojoj tvrtki. U njegovoj metafori, pokret oko Trumpa nakon gubitka izbora 2020. krenuo je zbijati redove i pripremati se za konačno preuzimanje vlasti; tako nastaje “larva” koja će se nakon pobjede na izborima 2024. transformirati u “leptira”.
“Sam Trump neće biti mozak ovog leptira. On neće biti CEO. On će biti predsjednik upravnog odbora koji će izabrati CEO-a (iskusnog izvršitelja). Ovaj proces, koji očito mora biti prenošen na televiziji, bit će završen do njegove inauguracije, nakon čega tranzicija prema idućem režimu može odmah početi”, napisao je Yarvin.
Svakodnevno promatrajući zbivanja u SAD-u od Trumpove inauguracije naovamo, lako je uočiti odjeke Yarvinovog “proročanstva”. Za CEO-a je Trump izabrao najbogatijeg čovjeka na svijetu, Elona Muska, čije bogatstvo mu služi kao štit od eventualnog pacificirajućeg utjecaja Republikanske stranke. Ako se netko od republikanaca izabranih u Kongres usudi pobuniti protiv Trumpa, Musku nije teško izdvojiti pokoji milijun da ih na idućim parlamentarnim izborima 2026. svrgne s vlasti i zamjeni poslušnijim kandidatom.
I dok je CEO Musk dobio odriješene ruke da razara institucije američke države, Trump se doista ne mora pretrgavati od posla. Tu i tamo se ukaže pred medijima da izusti kakvu skandaloznu rečenicu, nakon čega se može mirno vratiti aktivnostima koje su mu očito draže od obavljanja predsjedničke dužnosti. Već postoji i internetska stranica posvećena praćenju količine radnog vremena koje Trump provodi na golf terenima – trenutno je na oko 26 posto.
Kulturna hegemonija
Temelje za ovu strategiju političkog djelovanja postavio je još jedan deklarirani obožavatelj Yarvinove “filozofije”, Steve Bannon, jedan od najutjecajnijih ljudi u Trumpovoj orbiti. Da nije bilo Bannona, Trump vjerojatno ne bi pobijedio na izborima 2016. godine i svijet bi danas izgledao znatno drugačije.
“Demokrati nisu važni. Stvarna opozicija su mediji. A način da se nosimo s njima je da preplavimo prostor sranjima”.
Ovo su Bannonove riječi. Izrečene su 2018. godine. Sličnu izjavu Bannon je kasnije ponavljao pa i tumačio što je točno mislio. Formula je prilično jednostavna: da bi Trump i njegovi nacionalistički ekstremisti doista preuzeli potpunu vlast u državi, moraju povlačiti poteze radikalnom brzinom, kako bi time zbunili i ošamutili protivnika.
“Opozicijska stranka su mediji. A mediji se, jer su glupi i lijeni, mogu odjednom fokusirati samo na jednu stvar. Sve što moramo napraviti je preplaviti prostor. Svaki dan ih udarimo s tri stvari. Zagrist će za jednu, a za to vrijeme mi možemo napraviti što želimo napraviti”, rekao je Bannon u razgovoru za PBS Frontline 2019. godine.
Steve Bannon se u životu svačim bavio. Bio je investicijski bankar, televizijski producent i medijski poduzetnik koji je pretvorio Breitbart News, internetsko glasilo ekstremne desnice, u jedan od najutjecajnijih američkih portala. Ovaj zadnji posao spojio ga je s Trumpom; Bannon je vodio Trumpovu kampanju 2016. i zatim neko vrijeme radio u Bijeloj kući kao njegov savjetnik.
S pokojnim novinarom Andrewom Breitbartom, suosnivačem Breitbart Newsa, Bannon je dijelio ideju da je “politika nizvodno od kulture”; ako želite mijenjati politiku, najprije morate mijenjati kulturu, izvršiti presudan utjecaj na kulturni prostor i normalizirati svoje ideje, učiniti ih široko prihvaćenima.
U pitanju je reinterpretacija ideja poznatog talijanskog marksističkog teoretičara Antonija Gramscija. Gramsci je početkom 20. stoljeća pisao o “kulturnoj hegemoniji”, tj. potrebi socijalističke radničke klase da se suprotstavi dominantnoj ideologiji kapitalističke vladajuće klase nametanjem vlastitih ideja i ostvarivanjem dominacije u kulturnom prostoru.
Vrli novi svijet
Gramscijevo ime u javnom se prostoru u zadnje vrijeme uglavnom evocira zbog jedne druge misli, tj. citata u kojem mnogi vide kirurški precizan opis našeg doba: “Stari svijet umire, a novi se u borbi rađa. Ovo je vrijeme čudovišta”.
U pitanju je rečenica koju je Gramsci zapisao u fašističkom zatvoru tijekom 1930-ih. Citat, doduše, nije sasvim egzaktan; u pitanju je nešto slobodniji prijevod za koji je odgovoran Slavoj Žižek. Doslovniji prijevod druge rečenice glasio bi: “U ovom se interregnumu pojavljuju razni morbidni simptomi”.
Nezahvalno je predviđati kakvi će neplanirani simptomi pratiti Muskovo i Trumpovo iživljavanje nad američkim institucijama. Gramscijevi “morbidni simptomi” materijalizirali su se svojevremeno u Drugom svjetskom ratu, iz kojeg je doista rođen novi svijet. Taj svijet, međunarodni poredak koji je tada uspostavljen, sada se urušava. Još je rano nagovještavati što će ga zamijeniti, ali prilično je jasno da si čovječanstvo u eri nuklearnog naoružanja ne može dopustiti reprizu 20. stoljeća.
Ili, kako je to jezgrovito primijetio Albert Einstein u intervjuu vođenom 1949. godine: “Ne znam kakvim će se oružjem voditi bitke u Trećem svjetskom ratu, ali mogu vam sa sigurnošću reći da će se u Četvrtom koristiti kamenje”.
