„Zašto ne vrijedi jesti povrće? Saznaj u videu.. samo malen dio prave istine. Pričamo o tome kako mnoge biljke koje jedemo, poput šargarepe, nisu zapravo hrana. Šargarepa kakvu poznajemo nastala je selektivnim uzgojem od divlje šargarepe, poznate i kao čipka kraljice Ane, koja je bila otrovna. Danas je manje otrovna, ali i dalje nije sigurna za djecu. Postotak neplodnosti u žena je sve veći… A mi se pitamo zašto”, navodi se u statusu koji se širi na Instagramu (arhivirano ovdje) kojem je priložen i video u kojem se tvrdi kako se toksična hrana daje djeci.
U videu se, između ostalog, navodi: “Za mnoge biljke koje mi jedemo, poput mrkve, ljudi misle da je hrana. To nije hrana.” Navodi se potom kako je narančasta mrkva koju mi danas jedemo nastala u 18. stoljeću radom agronoma koji su transformirali divlju mrkvu. Ono što većina ljudi ne zna je da se ta divlja mrkva koristila “kao pilula za dan poslije”.
“Ona je toliko toksična da dovodi do abortiranja fetusa”, navodi se te dodaje kako treba prestati s time hraniti djecu.
Od divlje do pitome mrkve
Daleki predak svima poznate narančaste mrkve, divlja mrkva, poznata kao „čipka kraljice Ane“, nazvana u čast britanske kraljice Ane, ima malen, bijel, ali jestiv korijen s prepoznatljivim mirisom mrkve. Danas se, za razliku od svojeg udomaćenog potomka, koristi najviše u dekorativne svrhe zbog svojih bijelih cvjetova koji rastu u kišobranastim grozdovima. Nakon što je prije više od tisuću godina mrkva udomaćena u Centralnoj Aziji, proširila se u Kinu tijekom 13. i 14. stoljeća, a u Europu je stigla u 15. stoljeću. Kasnije su je europski doseljenici prenijeli u Sjevernu Ameriku. Selektivnim uzgojem pitomoj mrkvi povećana je slatkoća i veličina korijena te joj je poboljšana tekstura kako bi bila mekša i ugodnija za konzumaciju.
U početku pitoma mrkva bila je ljubičaste ili žute boje. Selektivnim uzgojem žute mrkve u Nizozemskoj u 17. stoljeću nastale su pitome mrkve s većom koncentracijom narančastog pigmenta beta-karotena. Nakon toga razvijene su dodatne sorte, što je dovelo do današnje velike raznolikosti oblika, veličina i boja korijena.
Jesu li mrkve otrovne?
„Mrkva ima široki spektar pozitivnih učinaka na zdravlje beba i djece. Konzumacija mrkve kod beba i djece pozitivno utječe na zdravlje očiju, pomaže u pravilnom radu krvožilnog sustava, bubrega i jetre te potiče stvaranje imuniteta. Učestalo konzumiranje mrkve kod beba i djece pozitivno utječe na jačanje imuniteta — jak imunitet je ključan za optimalan rast i razvoj djece“ objasnio je važnost konzumacije mrkve kod djece nutricionist Nenad Bratković.
Iako je i divlja mrkva jestiva, Sveučilište Cornell naglašava da pojedinci mogu razviti osip ako dođu u kontakt sa sokom divlje mrkve koji sadrži slične spojeve kao divlji pastrnjak i divovski svinjski korov koji u dodiru s kožom uzrokuju opekline. Biljka je također blago otrovna za stoku. Važno je napomenuti da se divlja mrkva zbog sličnog izgleda često zamjenjuje za kukutu, biljku koja sadrži nekoliko otrova, od kojih je najsmrtonosniji otrov koniin koji uz dovoljnu dozu može paralizirati srce i pluća.
Nutricionisti objašnjavaju da pitome narančaste mrkve mogu biti toksične za ljude samo ako se konzumiraju u pretjeranim količinama. Previše pigmenta beta-karotena u tijelu može uzrokovati karotenemiju, stanje u kojem se karoten nakuplja u koži i daje joj žućkastu ili narančastu nijansu, posebice na dlanovima, tabanima, koljenima i nosu. Ovo stanje je obično bezopasno i liječi se smanjenjem unosa beta-karotena. Konzumacija prevelike količine mrkve zbog beta-karotena kojeg tijelo pretvara u vitamin A, također može rezultirati hipervitaminozom A. Višak vitamina A pohranjuje se u jetri ili masnim stanicama, što s vremenom može dovesti do toksičnog nakupljanja koje uzrokuje gubitak apetita, mučninu, povraćanje, gubitak kose, iscrpljenost ili krvarenje iz nosa. Hipervitaminoza A u nekim slučajevima zahtijeva hospitalizaciju. Kao najoptimalnija i najsigurnija opcija preporučuje se konzumaciju tri do četiri mrkve dnevno.
Divlja mrkva kao metoda kontracepcije kroz povijest
Hans Wohlmuth, stručnjak za farmakognoziju sa Southern Cross sveučilišta u Sydneyju, i holistička praktičarka Gabrielle Claire Jensen, na temelju provedenih istraživanja i postojeće literature objašnjavaju da se divlja mrkva koristila u povijesti i kao sredstvo za poticanje plodnosti i kao kontracepcijsko sredstvo. Već u antici, Hipokrat, Dioskorid i Plinije spominju njezine sjemenke kao abortiv. U srednjem vijeku gubi se dio znanja o biljnim pripravcima pa tako i o korištenju sjemenki divlje mrkve zbog progona „vještica“ koje su često bile primalje i travarke i iscjelitelji. U 17. stoljeću engleski botaničar Nicholas Culpeper u svojem botaničkom priručniku opisuje divlju mrkvu kao biljku čije korjenje i sjemenke mogu potaknuti menstruaciju, ali i pomoći pri začeću, ovisno o načinu pripreme. Tijekom 19. stoljeća u pojedinim medicinskim publikacijama, navode Wohlmuth i Jensen, divlja se mrkva spominjala kao biljka čija svojstva pospješuju menstruaciju. Preporučena doza za poticanje menstruacije smatrala se do jedne čajne žličice zgnječenih sjemenki. Divlja mrkva također se spominje u raznim indijskim medicinskim tekstovima, gdje je njezin korijen smatran afrodizijakom, a listovi i sjemenke korišteni su kao stimulans maternice pri porodu. Svrha korištenja u regijama Indije se razlikuje pa se tako negdje sjemenke koriste za ublažavanje bolova u maternici i kao abortivno sredstvo, dok se negdje sjemenke koriste za regulaciju menstruacije i kontrolu plodnosti. Na zapadu, u Sjevernoj Americi, suvremeni travari opisuju sjemenke divlje mrkve kao prirodnu kontracepciju, tvrdeći da sprječavaju implantaciju oplođenog jajašca.
Ispitivanje učinkovitosti divlje mrkve kao kontracepcije
Wohlmuth i Jensen također navode da su američki travari proveli dva istraživanja koja čine jedini dokumentirani pokušaj ispitivanja učinkovitosti sjemenki kao sredstva kontracepcije na ljudskoj populaciji. Zbog neznanstvenih metoda kao što su nekontrolirani uvjeti i nekorištenja standardizirane intervencije ili doziranja, ova istraživanja ne mogu pružati dokaze da su sjemenke učinkovito kontracepcijsko sredstvo za žene.
U prvom istraživanju, 13 žena bilježilo je menstrualne cikluse, ovulaciju i seksualne odnose uz dozu konzumacije sjemenki i način konzumacije. Tijekom 11 mjeseci zabilježene su tri trudnoće, iako sjemenke nisu uvijek bile jedini oblik kontracepcije.
Drugo istraživanje uključilo je 30 žena u dobi od 18 do 50 godina koje su godinu dana koristile tinkturu od sjemenki i cvjetova divlje mrkve nakon odnosa, tri puta u razmaku od osam sati. Pet žena završilo je cijelu godinu bez trudnoće, prijavljeno je devet trudnoća -uglavnom kada divlja mrkva nije korištena prema uputama, a kod novorođenčadi nisu primijećene abnormalnosti.
Korištenje sjemenki divlje mrkve u u sprječavanju plodnosti izazvalo je interes znanstvene zajednice, što je dovelo do brojnih istraživanja na glodavcima s ciljem razjašnjavanja djelovanja sjemenki i potencijalne učinkovitosti. Istraživanja na glodavcima započela su 1970-ih te su došla do zaključaka da sjemenke divlje mrkve mogu spriječiti usađivanje oplođene jajne stanice, izazvati pobačaj i poremetiti hormone. Kod štakora i miševa smanjio je razinu hormona važnih za reprodukciju, zaustavio reproduktivni ciklus i smanjio veličinu jajnika. Također su primijećeni učinci slični smanjenju estrogena i progesterona. Nakon prestanka korištenja, plodnost se vratila bez trajnih štetnih posljedica.
Zbog ograničene količine znanstvenih istraživanja o kontracepcijskoj učinkovitosti sjemenki divlje mrkve i saznanjima koja nisu potvrđena u velikim znanstvenim istraživanjima na ljudima potrebna su daljnja istraživanja kako bi se kontracepcijska učinkovitost potvrdila, razjasnio mehanizam djelovanja i identificirali odgovorni spojevi.
Zaključno, mrkva koju danas konzumiramo ima široki spektar pozitivnih učinaka na zdravlje beba i djece, jedino se treba paziti pretjerane konzumacije. Divlja mrkva koristila se kao kontraceptiv u prošlosti. Istraživanja na glodavcima započela su 1970-ih te su došla do zaključaka da sjemenke divlje mrkve mogu spriječiti usađivanje oplođene jajne stanice, izazvati pobačaj i poremetiti hormone. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se kontracepcijska učinkovitost divlje mrkve potvrdila. U statusu i pripadajućem videu miješaju se svojstva današnje uzgojene mrkve s onima divlje mrkve.
