„Grad nema puno skloništa u svom vlasništvu, ima ih osamdesetak. Država je ukinula sve propise koji reguliraju izgradnju i održavanje skloništa tako da su danas de facto obični gradski prostori, kao i svaki drugi. Isto vrijedi i za privatna skloništa u zgradama. Grad Zagreb čeka donošenje odgovarajuće regulative te će se u najkraćem roku uskladiti s njim, jednom kada bude donesena“, kazao je Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba.
On je za nedjeljno izdanje Večernjeg lista dao „životni intervju“ u kojem je, među ostalim, odgovorio i na upit o broju skloništa i njihovu stanju u Zagrebu.
Podaci koje je iznio Tomašević o broju skloništa, kao i propisima koji reguliraju njihovu izgradnju i održavanje, su točni.
Grad Zagreb je u studenom 2022. godine objavio cjelokupan popis skloništa na području grada (1, 2). Za potrebe zaštite ljudi i materijalnih dobara na području Zagreba izgrađeno je oko tisuću različitih skloništa.
„Od tog broja, Grad Zagreb upravlja s 83 skloništa; 10 javnih i 73 blokovska skloništa“, naveli su tada iz Grada objašnjavajući kako je manji dio gradskih skloništa dan na korištenje trećim osobama, a one su ih, u slučaju potrebe, obavezne staviti na raspolaganje u roku od 24 sata.
Kako se tada objašnjavalo, Grad Zagreb je donedavno upravljao i s 93 stambena skloništa, koja su u međuvremenu predana na upravljanje predstavnicima suvlasnika pojedinih stambenih zgrada.
Osim tih skloništa, u Zagrebu postoji i 655 stambenih skloništa koja nisu u nadležnosti Grada. Ona se nalaze u stambenim zgradama i njihova primarna funkcija je zaštita stanara.
„Ona su zajednički dio stambene zgrade koji temeljem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Uredbom o održavanju zgrada Upravitelji stambenih zgrada trebaju održavati u graditeljskom i funkcionalnom stanju nužnom za normalno korištenje, a što se financira sredstvima zajedničke pričuve utvrđene međuvlasničkim ugovorom suvlasnika stambene zgrade“, objašnjavali su iz gradske uprave prije tri godine.
Osim toga, iznesen je i podatak kako se na području Grada Zagreba nalazi i 150 skloništa u ustanovama te 134 u poduzećima. Njima upravljaju ustanove, odnosno trgovačka društva u sklopu kojih se nalaze.
Grad je, dakle, popis skloništa na svojim mrežnim stranicama objavio u studenom 2022. godine nakon što je u ožujku iste godine od svih upravitelja zgrada dopisom zatražio utvrđivanje stanja skloništa, uz preporuku da se ona urede i stave u primarnu funkciju.
Zakonom o civilnoj zaštiti iz 2015. ukinuti su pravilnici
Tvrtka BMD upravitelj, koja upravlja s oko 35 tisuća stambenih i poslovnih jedinica na području Zagreba, Dugog Sela, Velike Gorice, Bjelovara i Sv. I. Zeline, objavila je dopis Gradskog ureda za mjesnu samoupravu, civilnu zaštitu i sigurnost i svoje objašnjenje suvlasnicima vezano uz pravni položaj atomskih skloništa.
Propisi koji su regulirali problematiku skloništa izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite iz 2015. godine proglašeni su ništetnim. Odredbama članka 98. tog Zakona van snage su stavljena četiri pravilnika: Pravilnik o određivanju gradova i naseljenih mjesta u kojima se moraju graditi skloništa i drugi objekti za zaštitu i Pravilnik o tehničkim normativima za skloništa (oba donesena 1991. godine); Pravilnik o održavanju skloništa i drugih zaštitnih objekata u miru (doneseni 1984. godine); Pravilnik o uvjetima pod kojima se u miru skloništa mogu davati u zakup (iz 2001. godine).
Kako je tada objasnio BMD upravitelj, suvlasnicima u zgradama kojima upravlja, „niti jedno privatno atomsko sklonište, neovisno o tome je li u vlasništvu jedne osobe ili suvlasništvu svih suvlasnika zgrade – ne potpada pod obvezu održavanja i držanja u funkciji pripravnosti za rat, atomski napad, prirodne katastrofe i srodne događaje“.
Skloništa su zakonskim izmjenama i dopunama, naveli su, izjednačena s bilo kojim drugim zajedničkim prostorima u zgradi te su pravno jednaka običnom podrumu u zgradi te „ne postoji obveza da se u njima drže zalihe vode i hrane, generatori, filtri zraka i sl., tj. nema zakonske obveze da sklonište držite u pripravnosti za nepredviđene događaje“.
Suvlasnicima su tada preporučili, ako žele sklonište vratiti u prvobitnu funkciju, da uz odgovarajući broj potpisa počnu prikupljati financijska sredstva za uređenje skloništa, jer suvlasnici atomskog skloništa u zgradi sami financiraju ponovno vraćanje u funkciju.
Pritom, stanje atomskih skloništa procjenjuju ovlaštene osobe iz Civilne zaštite te zainteresirani suvlasnici mogu poslati upit Civilnoj zaštiti da u dogovorenom terminu izvrše pregled skloništa.
Nalazi Revizije
Problematikom skloništa bavila se i Državna revizija koja je u svibnju 2024. objavila objedinjeno izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti upravljanja i korištenja skloništa za potrebe građana na području Republike Hrvatske.
Revizija je obuhvatila Ministarstvo unutarnjih poslova, odnosno Ravnateljstvo civilne zaštite te gradove Bjelovar, Dubrovnik, Karlovac, Koprivnicu, Osijek, Pulu, Rijeku, Slavonski Brod, Split, Varaždin, Veliku Goricu, Zadar, Zaprešić i Zagreb, jer se na njihovim područjima nalazi najveći broj skloništa.
Kako je revizijom utvrđeno, na području tih 14 gradova nalazi se 1 637 skloništa za građane s kapacitetom za 304 033 osobe. Drugim riječima, skloništa su dostatna za prihvat „19,5 posto od ukupnog broja stanovnika na području navedenih gradova prema provedenom popisu stanovništva iz 2021. godine“.
Gradovi, prema nalazu revizije, upravljaju s manjim brojem skloništa. Točnije, pod upravom 14 promatranih gradova je 476, pri čemu je 170 skloništa ili njih 35,7 posto dano na korištenje (mahom udrugama).
„Preostalih 306 skloništa se ne koristi, a gradovi za navedena skloništa nisu poduzimali aktivnosti za njihovo stavljanje u moguću upotrebu (davanje na povremeno korištenje ili u zakup, uz eventualno prethodno provođenje tekućeg održavanja prema potrebi)“, navodi se u izvještaju revizije.
Državna revizija objašnjava kako se, zbog povećanog interesa javnosti o stanju skloništa nakon početka rata u Ukrajini, u Hrvatskoj javlja potreba za uvidom u stanje javnih i drugih skloništa.
„Prema podacima iz medija i analizama jedinica lokalne samouprave vidljivo je da nakon 1990. nije bilo sustavnog pristupa problematici javnih i drugih skloništa, da na području Republike Hrvatske skloništa nisu građena iz sredstava državnog i lokalnih proračuna, ne zna se ukupan broj skloništa na području Republike Hrvatske, uključujući i broj javnih skloništa u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, u kakvom su stanju, u kojem roku se mogu prilagoditi svrsi te koji broj građana mogu prihvatiti za privremeni smještaj“, navodi Državna revizija.
Pritom objašnjavaju kako je „javno objavljen samo podatak o broju skloništa u 2005., odnosno prema podacima iz Hrvatske enciklopedije (mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021.), da je u Republici Hrvatskoj u 2005. bilo ukupno 1 975 izgrađenih skloništa u kojima se moglo skloniti 356 536 osoba. Skloništa se većinom nalaze u većim gradovima, dok manja mjesta najčešće nemaju javna i druga skloništa“.
Niz preporuka
Državna revizija je u svom izvještaju dala povijesni pregled razvoja sustava civilne zaštite u Hrvatskoj, odnosno zakonskog okvira u kojem djeluje te zaključuje:
„S obzirom na to da propisima koji su na snazi nisu uređeni postupci upravljanja i održavanja skloništa za građane, Državni ured za reviziju preporučio je Ministarstvu unutarnjih poslova poduzeti aktivnosti na donošenju prijedloga propisa kojima bi se utvrdili postupci i načini upravljanja i održavanja javnih i drugih skloništa za građane na području Republike Hrvatske, kako bi se stvorili preduvjeti za uspostavu učinkovitijeg upravljanja i održavanja javnim skloništima koja su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave te drugim skloništima za koje nadležnost upravljanja nije normativno jasno uređena“.
Revizori, među ostalim, ističu kako su izmjenama Zakona o sustavu civilne zaštite iz 2015. godine jedinice lokalne samouprave trebale preuzeti poslove upravljanja i održavanja javnih skloništa na svojem području.
„Međutim, navedenim Zakonom ni drugim podzakonskim aktima koji su na snazi, nije utvrđeno što se podrazumijeva pod pojmom javnih skloništa (s osnove vlasništva, stupnja zaštite skloništa i drugih kriterija), a koja su jedinice lokalne samouprave trebale preuzeti na upravljanje i održavanje. Također, nisu utvrđeni ni postupci i načini upravljanja i održavanja javnih skloništa, a Državna uprava za zaštitu i spašavanje kao tijelo državne uprave koje je tada bilo nadležno za sustav civilne zaštite nije gradovima i općinama izdalo naputak o tumačenju javnih skloništa i načinu preuzimanja spomenutih poslova“, navode revizori objašnjavajući kako „zbog toga nije bilo moguće utvrditi koja skloništa bi trebala biti u nadležnosti jedinica lokalne samouprave, odnosno nisu stvoreni preduvjeti za uspostavu učinkovitog upravljanja i održavanja javnih skloništa“.
Dodatni je problem upravljanje skloništima koja se nalaze u stambenim i stambeno poslovnim zgradama kod kojih najčešće nisu riješeni imovinsko pravni, odnosno vlasnički odnosi.
„Revizijom je utvrđeno da pojedini gradovi ne upravljaju takvim skloništima, neki gradovi upravljaju navedenim skloništima iako vlasništvo nije riješeno, a pojedini gradovi upravljaju samo skloništima koja su u njihovom vlasništvu prema zemljišnim knjigama“, navodi se u izvješću Državne revizije.
Državna revizija dala je cijeli niz naloga i preporuka Ravnateljstvu civilne zaštite i gradovima kako bi upravljanje skloništima za građane bilo učinkovito.
Tako se od Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno Ravnateljstva civilne zaštite, očekuje da poduzme „aktivnosti na donošenju prijedloga propisa kojima bi se utvrdili postupci i načini upravljanja i održavanja javnih i drugih skloništa za građane na području Republike Hrvatske, kako bi se stvorili preduvjeti za uspostavu učinkovitijeg upravljanja i održavanja javnim skloništima koja su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave te drugim skloništima za koje nadležnost upravljanja nije normativno jasno uređena“.
Dio gradova, među ostalim, treba utvrditi namjenu odnosno djelatnosti koje se mogu obavljati u javnim skloništima u mirnodopskim uvjetima te utvrditi način i uvjete korištenja i održavanja javnih skloništa (Bjelovar, Dubrovnik, Karlovac, Koprivnica, Slavonski Brod, Velika Gorica, Zaprešić); svi gradovi osim Osijeka i Zaprešića trebaju donositi godišnje planove upravljanja imovinom, odnosno tim planovima obuhvatiti i upravljanje javnim skloništima; provesti detaljni pregled i kontrolu javnih skloništa u njihovu vlasništvu i suvlasništvu radi provjere ispravnosti i dotrajalosti postojeće opreme i instalacija te potrebnog tekućeg održavanja i o utvrđenom stanju sastaviti zapisnike. ( Bjelovar, Dubrovnik, Koprivnica, Slavonski Brod); poduzeti aktivnosti kako bi se sva javna skloništa stavila u moguću upotrebu, odnosno kako bi se učinkovitije koristila (Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Slavonski Brod, Split, Varaždin, Varaždin, Velika Gorica, Zadar, Zaprešić, Zagreb).
Zaključno, Tomislav Tomašević, gradonačelnik Zagreba iznio je točne podatke o skloništima u Zagrebu, kao i problematici vezanoj uz upravljanje skloništima. Pod ingerencijom Grada Zagreba su 83 skloništa za građane. Zakonskim izmjenama od prije deset godina van snage su stavljeni pravilnici koji reguliraju sustav izgradnje i održavanja skloništa. Manjkavosti sustava utvrdila je i Državna revizija koja je MUP-u naložila donošenje propisa kojima bi se utvrdili postupci i načini upravljanja i održavanja javnih i drugih skloništa za građane na području Hrvatske.
