Za svoj ovotjedni treći sastanak, u Parizu, “koalicija voljnih“ proširila je sastav pa je tako po prvi put poziv dobio i hrvatski premijer Andrej Plenković.
“DANAS JE HRVATSKA TAMO GDJE I TREBA BITI
U Parizu na Sastanku o miru i sigurnosti u Ukrajini raspravljam s brojnim europskim liderima o idućim koracima u mirovnom procesu“, javio se sa summita u četvrtak Plenković.
Istoga dana predsjednik Republike Zoran Milanović iz Crne Gore poručio je kako “koaliciju voljnih“ smatra plodom “pomalo morbidne fiksacije nekih država EU-a na Rusiju” jer Rusija se “ogriješila o dosta stvari”, ali, kazao je Milanović, ne predstavlja opasnost za Europu.
“To se naprosto ne može prodati osobi koja ima minimum kritičkog uma”, smatra.
Za “koaliciju voljnih“ mora se zadovoljiti nekoliko uvjeta od kojih, kaže Milanović, “nijedan nikad neće biti ispunjen” jer EU ne sudjeluje niti će sudjelovati o mirovnim pregovorima, a Rusija ionako ne bi pristala na takve snage, kazao je.
Hrvatska vojska neće ići u takvu misiju “jer se ona neće nikad ni dogoditi”, rekao je predsjednik.
“Mi u toj fikciji nećemo sudjelovati”, nastavio je Milanović, prozvavši taj prijedlog “opasnim i neodgovornim”.
Macron najavljuje format snaga – za tri do četiri tjedna
“Koalicija voljnih“ okupila se po prvi put na Londonskom summitu o Ukrajini 2. ožujka, na poziv britanskog premijera Keira Starmera s ciljem da zapravo pošalje jednako snažnu (europsku) poruku o potpori Ukrajini – i Rusiji i Americi.
Nepuna dva dana ranije, podsjetimo, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski praktički je istjeran iz Ovalnog ureda nakon rasprave u kojoj su Zelenskom američki predsjednik Donald Trump i potpredsjednik JD Vance predbacivali da “nije zahvalan“ za sve što je Amerika učinila za Ukrajinu. Takvu reakciju isprovocirao je navodno sam Zelenski svojim upozorenjima da se ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu ne može olako vjerovati da je stvarno naklonjen postizanju mirovnog sporazuma. Britanski premijer ugostio je Zelenskog na povratku iz SAD-a.
Slijedio je potom i jedan virtualni summit pa potom i ovotjedni pariški kojem je domaćin bio francuski predsjednik Emmanuel Macron.
„Koaliciju voljnih“, naime, zajednički predvode britanski premijer i francuski predsjednik. U ovom trenutku okuplja tridesetak zemalja – osim glavnine članica EU tu su, naravno, i Velika Britanija te Norveška, Kanada, Australija, Novi Zeland, a zainteresiranost su iskazivali i Turska i Japan.
“Koalicija voljnih” (1, 2) – kako se svojedobno zvala i grupacija koju je SAD sastavljao za napad na Irak – nastala je jer postojeće organizacije nisu mogle ispuniti svrhu: Velika Britanija izašla je iz EU, a, s druge strane, i u EU i u NATO-u postoje zemlje poput Mađarske koje bi mogle staviti veto na bilo koji oblik pomoći Ukrajini.
U tjednima od njenog prvog okupljanja kroje se planovi i zadaće koje bi trebala ispuniti: od intenziviranja vojne pomoći za Ukrajinu i zadržavanja sankcija za Rusiju, do osiguranja mirovnih snaga nakon eventualnog postizanja mirovnog sporazuma između Rusije i Ukrajine, uključujući i upućivanje vojnika koalicije na samo ukrajinsko tlo. Spremnost za raspoređivanje vojnika iskazale su Francuska i Velika Britanija, a prema riječima Macrona i još neke druge europske zemlje, iako francuski predsjednik nije detaljnije otkrivao koje su se zemlje izjasnile za što.
Macron je najavio francusko- britansku misiju u Ukrajinu tijekom koje bi se utvrdile potrebe pa će, navodi, pravi format snaga za osiguranje mira biti poznat za tri do četiri tjedna.
Hrvatska neće slati vojnike u Ukrajinu
Hrvatska ne razmatra slanje svojih vojnika u Ukrajinu. Što se angažmana Hrvatske tiče, Plenković navodi tri točke:
“1. Smatram da samo jaka Ukrajina može postići kvalitetan ishod pregovora o miru, što je u interesu i Hrvatske i cijele Europe. Stoga je važno da nastavimo pružati vojnu, gospodarsku, humanitarnu i diplomatsku pomoć, uključujući i prenošenje iskustva Hrvatske iz procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Time ulažemo u vlastitu sigurnost, kao i u gospodarsku i društvenu stabilnost.
2. Jedino mir koji će zaštititi suverenost Ukrajine i pružiti joj sigurnosna jamstva može biti trajan i održiv. Takav mir ne smije podrivati temelje međunarodnog prava na kojima počiva međunarodni poredak. Zato Europa treba biti na koordiniran način zastupljena u pregovorima, jer se ovdje odlučuje o budućoj sigurnosnoj arhitekturi našeg kontinenta.
3. Nikada nije bilo predviđeno da hrvatski vojnici budu angažirani na teritoriju Ukrajine. Hrvatska će i dalje pružati sveobuhvatnu pomoć kao odgovorna članica EU-a i NATO-a, osobito na području razminiranja i vojne pomoći. U kontekstu najava jačanja europske obrane, Vlada će nastaviti ulagati u jačanje obrambenih sposobnosti i modernizaciju Hrvatske vojske, kako bi jamčila sigurnost Hrvatske i mogla odgovoriti na sve buduće izazove.“
Nedostaje samo – mirovni sporazum
Ono što u cijeloj slici nedostaje je – mirovni sporazum kojeg bi nadgledali. Amerika zasad odvojeno pregovara s ruskom pa ukrajinskom delegacijom, a točke oko kojih je kao postigla suglasnost Rusija krši do te mjere da postignute “sporazume“ nije vrijedno ni spominjati.
Europa ne sudjeluje u tim mirovnim pregovorima, točno je primijetio Milanović, s tim da on smatra i da nikada ni neće, te ispravno dodaje kako Rusija (barem u ovom trenutku) ne pristaje na raspoređivanje europskih snaga na ukrajinsko tlo.
Milanovićev odgovor na tu situaciju je, međutim, kako to proizlazi iz njegovih riječi – naprosto se praviti da Rusija ne predstavlja nikakvu opasnost, ni za teritorije susjednih zemalja niti za međunarodno pravo, gladiti ruske pozicije, pa kako bude.
Ponašanje Europe je, tvrdi američki ministar, “patetično”
Okupljanje “koalicije voljnih“ europski je odgovor na promjene koje su se dogodile s druge strane oceana, odnosno na snažan zaokret u američkoj politici nakon dolaska Donalda Trumpa kojim se ruši 80 godina dugo političko i vojno savezništvo.
Koliki prijezir prema Europi gaje neki američki dužnosnici postalo je još jasnije nakon što je iscurio sadržaj Signal chata u kojem je najviši politički, vojni i obavještajni vrh dogovarao napad na jemenske Hute, a u kojeg su zabunom uključili i glavnog urednika Atlantica Jeffreya Goldberga.
Američki potpredsjednik JD Vance, koji je prvu snažnu poruku prijezira Europi uputio još u veljači na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, u toj prepisci navodi kako nije sklon toj vojnoj akciji jer Huti smetaju europskom prometu, ne toliko američkom. Ne želi da se Europi šalju različite poruke te konstatira: “Jednostavno mrzim što ponovno spašavamo Europljane”. Na to mu ministar obrane Pete Hegseth odgovara da dijeli gađenje prema „europskom iskorištavanju“ te da je ponašanje Europljana “patetično”.
Povijesni Eurobarometar
Kako napadi i nestabilnosti Europljane ipak više tjeraju ka zajedništvu nego prema raspadu pokazali su najnoviji rezultati Eurobarometra.
Zimsko istraživanje Eurobarometra, koje je tijekom siječnja i veljače proveo Europski parlament, pokazuje povijesne razine potpore članstvu u EU-u, prije svega zbog pitanja mira i sigurnosti. Čak 74 posto građana smatra da njihova zemlja ima koristi od EU članstva, a 66 posto ih želi da EU ima značajniju funkciju u zaštiti građana od globalnih kriza i sigurnosnih rizika. Devet od deset (89 posto) građana EU-a kaže da bi države članice trebale biti jedinstvenije u suočavanju s trenutačnim globalnim izazovima.
U Hrvatskoj je u korist od članstva u EU uvjereno 84 posto ispitanika, čak i više od ovog povijesnog prosjeka EU. Jedino su prioriteti malo drugačiji. Najzastupljenije je mišljenje da EU donosi nove mogućnosti zapošljavanja (51 posto), a nakon toga da doprinosi miru i sigurnosti (34 posto). Iz čega se dade zaključiti da je prvi prioritet naših građana i u ovoj krizi postojan – a to je napustiti Hrvatsku.
