Usred izraelske okupacije Palestine te napada na Gazu, institucije koje se ponose slobodom izražavanja i kritičkim promišljanjem – od akademija do globalnih medija – opetovano su birale “neutralnost“, autocenzuru i šutnju umjesto osude i zauzimanja jasnog stava o počinjenim zločinima nad palestinskim narodom.
Sada im se pridružila još jedna: Akademija filmskih umjetnosti i znanosti koja dodjeljuje najprestižniju nagradu iz svijeta filma. Kad su palestinskog redatelja Oscarom nagrađenog dokumentarca, Hamdana Ballala, izraelski doseljenici napali, a zatim izraelski vojnici i pritvorili, odgovor Akademije bio je spor i mlak.
Dva dana nakon napada, 26. ožujka 2025. godine, Akademija je poslala pismo svojem članstvu, evidentno potaknuta napadom na palestinskog filmaša, ali nije spomenula ni njegovo ime niti izravno osudila incident (1, 2).
“U osnovi vjerujemo da film ima moć prosvijetliti globalnu publiku i istaknuti različite perspektive – i potičemo naše članove da koriste svoju umjetnost za to. Akademija osuđuje nanošenje štete ili potiskivanje umjetnika zbog njihovog rada ili stajališta”, stoji u pismu koji su potpisali izvršni direktor akademije Bill Kramer i njezina predsjednica Janet Yang.
No već u sljedećoj rečenici iznijeli su ogradu i pojašnjenje svoje klimave pozicije oko važnih političkih pitanja: “Živimo u vremenu dubokih promjena, obilježenih sukobima i neizvjesnošću – diljem svijeta, u SAD-u i unutar naše industrije. Razumljivo, često se od nas traži da govorimo u ime Akademije kao odgovor na društvena, politička i gospodarska zbivanja. U ovim slučajevima, važno je napomenuti da Akademija predstavlja blizu 11 000 globalnih članova s mnogim jedinstvenim stajalištima”.
Napad “nepovezan” s filmom
Ipak, preko 600 njenih članova – uključujući i svjetski poznate glumce i glumice poput Penèlope Cruz, Emme Thompson, Javiera Bardema i Joaquina Phoenixa – ujedinilo se u jednom stajalištu, da je izjava koju su Kramer i Yang iznijeli “daleko od sentimenta koji ovaj trenutak zahtijeva”.
“Osuđujemo brutalni napad i nezakonito pritvaranje Oscarom nagrađenog palestinskog filmaša Hamdana Ballala od strane doseljenika i izraelskih snaga na Zapadnoj obali.
Kao umjetnici, ovisimo o našoj sposobnosti da pričamo priče bez odmazde. Autori dokumentarnih filmova često se izlažu ekstremnim rizicima kako bi prosvijetlili svijet. Neoprostivo je da organizacija prizna filmu nagradu u prvom tjednu ožujka, a onda propusti obraniti svoje filmaše samo nekoliko tjedana kasnije”, stoji u otvorenom pismu članova Akademije koje je još uvijek otvoreno za potpisivanje i sada ima preko 900 potpisnika.
Europska filmska akademija dala je podršku redatelju i pozvala izraelske vlasti da ga “odmah i bezuvjetno oslobode”. To su učinile i druge filmaške organizacije, kao i festivali (1, 2, 3).
Izraelac Yuval Abraham, novinar i Ballalov suradnik na nagrađenom filmu “Jedina zemlja” (No Other Land), također je bio veoma kritičan prema Akademiji koja je odbila javno podržati njegovog kolegu. Kako je napisao na X-u, nekoliko članova Američke akademije, posebno onih u njenom dokumentarnom ogranku, tražili su priopćenje, ali je ono na kraju odbijeno.
“Rečeno nam je da bi se to moglo smatrati nepovezanim s filmom, budući da su i drugi Palestinci pretučeni u napadu doseljenika pa nisu osjećali potrebu odgovoriti. Drugim riječima, dok je Hamdan bio jasno ciljan jer je napravio No Other Land (prisjetio se kako su se vojnici šalili o Oscaru dok su ga mučili), on je također bio ciljan jer je Palestinac – poput bezbroj drugih koji se svakodnevno zanemaruju. To je, čini se, Akademiji dalo izliku da šuti kada ih je filmski redatelj kojeg su častili, a živi pod izraelskom okupacijom, najviše trebao”, pisao je Abraham.
Nakon sastanka Upravnog odbora Akademije u petak, 29. ožujka, Kramer i Yang odgovorili su novom izjavom ispričavajući se Ballalu i osudom “nasilja ove vrste bilo gdje u svijetu”.
Njihov zakašnjeli odgovor i početno oklijevanje čak i imenovanja Ballala razotkrivaju dublji problem: Akademija, poput mnogih drugih institucija, zauzima stav tek kada je pod velikim pritiskom javnosti.
Ograničena distribucija filma
Ovo je prvi put da je palestinski redatelj osvojio Oscara. Uz to, “Jedina zemlja” pobrala je i brojne druge filmske nagrade. Sniman između 2019. i 2023. godine, film je sastavljen uglavnom od snimki koje je snimio 28-godišnji palestinski aktivist, također redatelj filma, Basel Adra, koji je proveo godine dokumentirajući izraelsko razaranje njegovog zavičaja, Masafer Yatta, malog, krševitog područja na okupiranoj Zapadnoj obali.
Nagrađivanje filma Oscarom, piše The Guardian, izazvalo je žestoku i često otrovnu raspravu. Pristaše Izraela osudile su dokumentarac kao “antisemitski”. Izraelski ministar kulture Miki Zohar osudio je “klevetanje Izraela”. Drugi su film okarakterizirali kao “pomno osmišljenu demagogiju” i čestitali “Hamasu na osvojenom Oskaru”.
U SAD-u veliki studiji i distributeri odbijaju preuzeti film, unatoč njegovom trenutnom statusu. Čak ni internetske streaming platforme nisu pokazale interes.
Abraham je nevoljkost američkih distributera opisao kao “potpuno političku”.
“Očito je da govorimo o izraelskoj vojnoj okupaciji Zapadne obale, a to izgleda vrlo ružno. Film je vrlo, vrlo kritičan prema izraelskoj politici. Kao Izraelac, mislim da je to stvarno dobra stvar jer moramo biti kritični prema tim politikama kako bi se mogle promijeniti. Ali mislim da se čini da je razgovor u SAD-u daleko manje nijansiran – ima puno manje prostora za ovu vrstu kritike, čak i kada dolazi u obliku filma”, rekao je u intervjuu za časopis Variety.
Za drugi je medij ispričao kako mu se Amerikanci javljaju s upitima gdje i kako mogu pogledati film te su se odlučili za neovisna kino izdanja. Kako piše Al Jazeera, linkovi za streamanje su rijetki i iako postoje poveznice za iznajmljivanje ili kupnju dokumentarca na Amazonu UK, Microsoftu, Sky Storeu i AppleTV-u, “nejasno je u kojim je regijama dokumentarac dostupan”.
I ovo nije jedini slučaj. Prošle godine, popularna streaming platforma Netflix uklonila je 24 palestinska filma iz svoje arhive. Unatoč Netflixovim opravdavanjima, kritičari nisu uvjereni da potez nije političke prirode.
Njemačka ministrica aplaudirala samo izraelskom redatelju
Film “Jedina zemlja” objavljen je nekoliko mjeseci nakon smrtonosnih napada predvođenih Hamasom u južnom Izraelu 7. listopada 2023. godine, nakon kojega Izrael započinje rat u Pojasu Gaze. Iako pokriva procese okupacije na drugom palestinskom teritoriju, gledalo ga se u svjetlu događanja od 7. listopada. Kada je u veljači 2024. godine film osvojio nagradu na Berlinskom filmskom festivalu, dio njemačke javnosti nije skrivao zaprepaštenost.
U Njemačkoj, gdje je vlada snažno stala uz izraelsku vladu od početka rata i gdje institucije otkazuju događanja, izložbe i dodjele nagrada zbog izjava o Palestini (a odnedavno izdaju i naredbe o deportaciji stranaca koji sudjeluju u propalestinskim prosvjedima), političari su govore redatelja, palestinskog Adre i izraelskog Abrahama, na završnoj ceremoniji nazvali izražavanjem mržnje prema Izraelu.
Inače, Adra je rekao da se borio sam sa sobom da može proslaviti uspjeh svog filma dok su ljudi u Gazi “klani i masakrirani” te je pozvao Njemačku da prekine izvoz oružja u Izrael. Abraham je osudio “situaciju apartheida” koja je značila da njegov suradnik nije uživao ista glasačka prava i slobodu kretanja iako su na veoma maloj prostornoj udaljenosti.
Njemačka ministrica kulture Claudia Roth koja je prisustvovala ceremoniji, snimljena je kako plješće obojici redatelja, ali je kasnije objasnila da je aplauz bio namijenjen samo jednom od njih: “židovsko-izraelskom novinaru i redatelju Yuvalu Abrahamu, koji je govorio u korist političkog rješenja i mirne koegzistencije u regiji”.
Film je zasigurno dobio simpatije gledatelja zbog izraelsko-palestinske suradnje i tračka nade da je “mirna koegzistencija” na tim prostorima moguća. Međutim, i sam izraelski redatelj upozorava da se ideja o mirnom suživotu ne može projicirati na temelju ove filmske suradnje.
“Postoji ta riječ koja se često koristi, koegzistencija. Da, postali smo prijatelji kroz ovu borbu tijekom godina. Ali, kako stvari stoje, to sada ne može biti moguće. Ne može biti koegzistencije ako jedna strana nema egzistenciju”, rekao je Abraham u intervjuu koji je zajedno s Adrom dao za AJ+.
Njegov palestinski suradnik i suborac se nadovezao i objasnio da film ne priča o njihovom prijateljstvu, nego o razlikama i odnosima moći. Uostalom, kako su u Guardianovoj emisiji “Danas u fokusu” objasnili komentatori, pitanje je bi li film polučio tolike uspjehe da nije bilo izraelske strane. U tom ključu može se čitati i selektivno aplaudiranje njemačke ministrice: samo jedna strana priče je prihvatljiva ili “sigurna” za priznavanje.
“Nakon Oscara, došli su nas još više napadati”
Prema izvještavanjima tamošnjih i svjetskih medija, Brutalan napad na Ballala od strane izraelskih doseljenika i vojnika u selu Susiya na Zapadnoj obali dogodio se 24. ožujka. Izraelska vojska priopćila je kako je uhitila trojicu Palestinaca osumnjičenih za bacanje kamenja na njihove snage i jednog izraelskog civila uključenog u “nasilni sukob”. Palestinci su odbacili te optužbe.
Kako je Ballal ispričao za magazin +972, kad je počeo ramazanski iftar, doseljenici su napali kuću njegovog susjeda. Otrčao je tamo kako bi snimio što se događa, ali napad je postao agresivniji.
“Bojao sam se za svoju obitelj koja je bila sama u kući – moja supruga, moje troje djece i supruga mog brata – pa sam otrčao kući. Zatvorio sam vrata i stao vani kako bih ih zaštitio, [osiguravajući] da nitko od doseljenika ne uđe”, prisjetio se nakon što je bio pušten iz pritvora.
Doseljenici su ga, u prisustvu izraelskih vojnika, pretukli dok je štitio svoju obitelj, zatim je uhićen, zajedno s još dvojicom Palestinaca, i pritvoren bez medicinske skrbi unatoč ozbiljnim ozljedama. Ostatak noći, Ballal je bio prisiljen sjediti u hladnoj prostoriji, s povezom na očima i s lisicama na rukama. Kad su vojnici shvatili – možda čitajući sve češće medijske izvještaje – da je Ballal redatelj nagrađen Oscarom, stvari su se samo pogoršale.
“Čuo sam kako se glasovi vojnika mijenjaju. Stalno su govorili na hebrejskom, ali su nekoliko puta spomenuli ‘Hamdana koji je dobio Oscara’. Stalno su mi se rugali, udarali me i smijali bacajući mi predmete na glavu”, posvjedočio je za +972, a za The Guardian je rekao kako je napad osveta za njihov film.
Lamia Ballal, redateljeva supruga, rekla je kako ih “nakon Oscara, dolaze još više napadati”.
Ubrzano naseljavanje Zapadne obale
Izrael je okupirao Zapadnu obalu u ratu 1967. godine i protjerao 300 000 Palestinaca iz svojih domova. Nastavlja ih protjerivati i danas, a njihovu zemlju često preuzimaju izraelski doseljenici – o čemu, na primjeru područja Masafer Yatta, govori i film “Jedina zemlja”.
Tamo vidimo izraelske snage koji pokušavaju sravniti sa zemljom palestinske domove i očajne vlasnike koji protestiraju pred buldožerima i kamerom bilježe razaranja. U jednoj sceni Palestinka viče Izraelcima: “Moje kćeri su još uvijek unutra!” dok je vojnici odguruju. Na to joj vojnik ravnodušno odgovara: “Nije važno, pomjeri se”.
Najnovije izvješće UN-ovog za ljudska prava pokazalo je kako je izraelska vlada prošle godine ubrzala naseljavanje okupirane Zapadne obale, uključujući istočni Jeruzalem, “premještajući vlastito stanovništvo na teritorij i nezakonito rušeći palestinske domove, dok je nasilje doseljenika poraslo u klimi neprestane nekažnjivosti”. Palestinci strahuju da im to umanjuje šanse za uspostavu države, a Ujedinjeni narodi nedvosmisleno smatraju osnivanje i održavanje izraelskih naselja na području istočnog Jeruzalema i Zapadne obale protuzakonitim i nelegitimnim prema međunarodnom pravu.
Dok je nasilje izraelskih doseljenika u porastu, Palestinci, svjesni da im je to jedina zemlja, bore se kako znaju. S kamerom u rukama, pod cijenu vlastite slobode, dokumentiraju istinu koju drugi pokušavaju izbrisati.
