Kandidat za gradonačelnika Grada Zagreba, Ivica Lovrić, u video objavama na svojim službenim profilima (na nekoliko društvenih mreža – TikTok, Instagram i Facebook) tvrdi kako u vrijeme dok je on bio dio vlasti u Zagrebu nije bilo problema s upisom djece u gradske vrtiće. Lovrić je objave popratio i idućim tekstom:
“U vrijeme dok sam bio pročelnik, nije bilo neupisane djece u gradskim vrtićima!”
Lovrić u snimci kaže i rečenicu:
“U moje vrijeme svako zagrebačko dijete imalo je mjesto u vrtiću”.
Iz te dvije rečenice moglo bi se pogrešno zaključiti da u vrijeme kada je Ivica Lovrić bio pročelnik Ureda za obrazovanje svako zagrebačko dijete vrtićke dobi je bilo upisano u gradski vrtić.
Na problematici upisa, odnosno neupisa, u vrtiće glasove pokušava dobiti i još jedan kandidat za gradonačelnika – Davor Bernardić. U intervjuu za Jutarnji list je na pitanje novinara s čim je nezadovoljan u Gradu Zagrebu izjavio i iduće:
“Nedostaje dvije tisuće mjesta u zagrebačkim vrtićima”.
No, niti ta Bernardićeva konstatacija nije točna jer podaci pokazuju o manjem broju mjesta koja nedostaju u vrtićima.
Lovrić 2009.: “Procjenjujemo da je između 500 i 600 neupisane djece”
Budući da se na internetu ne mogu pronaći javno dostupni podaci o broju neupisane djece u zagrebačke gradske vrtiće po godinama, Faktograf je od Grada Zagreba zatražio taj podatak – ako ga uopće imaju. Do objave ovog teksta iz Grada nam na to pitanje nisu odgovorili. Međutim i bez te statistike lako je provjeriti da je netočna izjava bivšeg pročelnika Ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba (u mandatu Milana Bandića) o tome da za vrijeme njegovih mandata “nije bilo neupisane djece u gradske vrtićima” te da je “svako zagrebačko dijete imalo mjesto u vrtiću”.
Internet tako pamti da je upravo Lovrić u rujnu 2009. godine, dakle kada je već bio pročelnik, na pitanje novinara koliko je još djece ostalo neupisano u gradske vrtiće odgovorio iduće: “Nemamo točne podatke, ali procjenjujemo da je između 500 i 600 neupisane djece”.
Podatke koliko je djece ostalo neupisano u dječje vrtiće 2010. godine nije moguće pronaći, ali 2011. godine Dnevnik.hr je radio prilog u kojem su naveli kako u zagrebačke vrtiće tada nije bilo upisano oko tri tisuće djece. Doduše, portal Profitiraj.hr imao je druge podatke. Oni su naveli kako je neupisano ostalo 700 djece pozivajući se upravo na izjavu Lovrića. No, bio taj broj te godine 3000 ili 700, jasno je da ponovno ne ide na ruku Lovrićevom narativu.
Prema onome što se može pronaći na internetu čini se da je ipak idućih godina situacija s upisima u vrtiće u Zagrebu bila znatno bolja. Kako je Grad Zagreb priopćio u kolovozu 2012. godine, tada “broj neprimljene djece koja ispunjavaju uvjete za prijem i uključivanje u programe predškolskog odgoja i naobrazbe u dječjim vrtićima Grada Zagreba” bio je 944, dok je u gradskim vrtićima ostalo 434 slobodnih mjesta, a tome broju su pribrojali i slobodna mjesta u privatnim i vjerskim vrtićima kojih je bilo 528 te zaključili: “slobodnih mjesta u gradskim dječjim te privatnim i vjerskim vrtićima iznosi 962, dok je 944 neprimljene djece. Iz toga slijedi da bi se popunjavanjem slobodnih mjesta riješili problemi svih roditelja neprimljene djece”.
2013. godine Lovrić je najavljivao da će sva djeca biti upisana u vrtiće, a isto je bilo i iduće godine. Razlog većem broju mjesta bila je gradnja niza novih vrtića. No, te 2014. godine Lovrić je priznao da je “prije nekoliko godina po nekoliko tisuća djece ostajalo ispod reda prvenstva za upis u vrtiće”, a godinu dana kasnije je bilo izvještaja u kojima su roditelji kazali da su dijete morali upisati u privatni vrtić te plaćati 1500 kuna mjesečno, jer ono nije imalo mjesta u gradskom. Tadašnji gradonačelnik Milan Bandić 2015. godine obećavao je da se takve situacije više neće događati.
Zbog mjere roditelj odgojitelj iz zagrebačkih vrtića ispisano 3386 djece
Potom je Grad 2016. godine pokrenuo i mjeru “Roditelj odgojitelj”. Izvještaj pod naslovom “Korisnici novčane pomoći za roditelja odgojitelja – rujan 2016. – prosinac 2020.” pokazuje da je zbog njenog korištenja iz gradskih vrtića ispisano čak 3386 djece. Očito je i da je ta mjera pogodovala tome da pojedinih godina za vrijeme Lovrićeva mandata u gradskim vrtićima ima i slobodnih mjesta, odnosno da su upisana sva djeca. Naime, ta mjera je bila dizajnirana na način da ako roditelj koristi status roditelja odgojitelja, tada dijete ne može ići u vrtić, a takvu praksu je kritizirala i Pravobraniteljica za djecu u izvještaju iz 2020. godine.
“Budući da dječji vrtić nije samo mjesto čuvanja djece dok roditelj radi, već mjesto na kojem se potiče zdrav psihosocijalni rast i razvoj djeteta i gdje se djeca socijaliziraju, odgajaju i obrazuju, nemogućnost upisa djeteta u dječji vrtić u suprotnosti je s najboljim interesima djeteta i pojedinu djecu dovodi u nejednaki položaj”, navodilo se u izvještaju u koji je stavljena i preporuka da treba “osigurati pravo na neki od oblika predškolskog odgoja i obrazovanja svoj djeci, uključujući i djecu nezaposlenih roditelja i djecu čije majke koriste status roditelja odgojitelja”. Promjenom Bandićeve vlasti i dolaskom gradonačelnika Tomislava Tomaševića ta je mjera ukinuta što je dovelo do većeg broja zahtjeva za upise u vrtiće.
Broj neupisanih nije u potpunosti precizna statistika
Odličan uvid u dostupnost vrtića građanima može se dobiti iz opširnog dokumenta iz 2018. godine naziva “Analiza pristupačnosti, kvalitete, kapaciteta i financiranja sustava radnog i predškolskog odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj“. Analizu je naručilo tadašnje Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. U njoj se navodi kako se od 2005. do 2016. broj dječjih vrtića u općinama povećao za 33,1 posto, a u gradovima 28,7 posto. Međutim tu se ističe i značajan rast u sektoru privatnih vrtića – s 12,5 posto na 19,8 posto u gradovima i s 14,4 posto na 22,5 posto u općinama.
Naglašava se i kako se broj neupisane djece u vrtiće često rabi kao temeljni pokazatelj dostupnosti predškolskih programa, ali da je i on ujedno zavaravajući jer podcjenjuje stvarne potrebe – primjerice u slučajevima kada je cijena predškolskih programa roditeljima previsoka ili kada ne postoje dostatni kapaciteti, a roditelji ne pripadaju nekoj od skupina koja ima prioritet upisa. U svakom slučaju, iako nije savršena, ta statistika pokazuje da se, primjerice, od 2013. do 2016. godine broj neupisane djece u Zagrebu gotovo prepolovio – s 20,4 posto na 12 posto. No, i dalje ta statistika pokazuje da je u Zagrebu 2016. bilo djece koja nisu išla u vrtić.
Posebno je zanimljiva tabela koja pokazuje obuhvaćenost djece predškolskim programima (dakle jaslicama, i nama za ovu temu zanimljiviji podatak – vrtićima) između 2005. i 2016. godine. Tabela pokazuje da je ta obuhvaćenost u Gradu Zagrebu od 2005. pa do 2016. porasla sa 71,1 na 82,8 posto. Također, i ovaj graf dokazuje da nisu sva djeca u Zagrebu išla u vrtić.
I iz ovih podataka može se zaključiti da do 2016. godine nisu sva zagrebačka djeca vrtićke dobi bila i smještena u vrtićima, iako se od 2005. njihov obuhvat povećao, a povećao se i broj vrtića. Također, iz tih se podataka vidi i da nisu sva djeca bila u gradskim vrtićima jer je udio onih u privatnim i vjerskima 2016. godine u Zagrebu bio 12,4 posto.
Zagrebačkim vrtićima ne nedostaje dvije tisuće mjesta
Što se tiče izjave Davora Bernardića – da sada nedostaje dvije tisuće mjesta u zagrebačkim vrtićima – i ona je netočna. Iako nam nisu poslali broj neupisane djece u zagrebačke vrtiće za ranije godine, iz Grada su nam ipak (doduše nakon objave originalnog teksta) odgovorili o lanjskoj popunjenosti gradskih vrtića. Kažu kako je prošle godine zaprimljeno 9 603 valjanih zahtjeva za upis u gradske dječje vrtiće, od čega je do početka pedagoške godine upisano 8 144 djece. Pritom je 1179 zahtjeva došlo za djecu koja su već bila upisana u privatne ili vjerske vrtiće, a koji su htjeli prijeći u gradski vrtić.
“Tijekom ljeta privatni i vjerski dječji vrtići i obrti dadilja upisali su 1.469 djece, tako da je svako dijete koje nije upisano u gradski vrtić imalo priliku upisati privatni vrtić. Napominjemo da je Grad Zagreb, nakon desetak godine stagnacije, udvostručio subvencije privatnih vrtića u mandatu ove uprave. Povrh toga, nakon ljeta u vrtićima u Gradu Zagrebu (bez obzira na vlasnika) preostalo je slobodno 541 mjesto, od čega 189 mjesta u gradskim vrtićima”, napomenuli su.
Tvrde i kako rade na tome da svako dijete ima mjesto u gradskom vrtiću blizu mjesta stanovanja. “Upravo zato, radimo na 28 projekata dječjih vrtića, čime ćemo osigurati više od 2.600 mjesta. Od spomenutih 28 projekata, 19 je ili već realizirano ili u fazi realizacije”, tvrde iz gradske uprave.
Zaključno, izjava Ivice Lovrića da je u njegovo vrijeme svako zagrebačko dijete imalo mjesto u gradskom vrtiću je netočna budući da dostupni podaci govore kako je za vrijeme njegovog mandata bilo godina kada se u gradske vrtiće nisu upisala sva prijavljena djeca. Uz to, nakon 2016. godine i uvođenja mjere roditelj odgojitelj, djeca roditelja s tim statusom nisu imala pravo korištenja vrtića pa, stoga, nisu niti imala mjesto u gradskim vrtićima. Također, djeca nisu tada bila smještena samo u gradske, nego su neka pohađala i privatne i vjerske vrtiće. Da u pravu nije ni Bernardić koji tvrdi da nedostaje dvije tisuće mjesta u zagrebačkim vrtićima dokazuju službeni podaci o lanjskim upisima koje nam je dostavio Grad. Prema tim podacima u gradskim je vrtićima ostalo 189 mjesta.
NADOPUNA (11.4.2025.) – U tekst smo naknadno dodali odgovor Grada Zagreba o broju upisane djece u vrtiće.
