Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić danas je za javnost i medije održao prezentaciju na temu rezultata rada državnih odvjetništava u 2024. godini te iznio osvrt na svoju prvu godinu na čelu DORH-a. Pritom je gradonačelnika Grada Zagreba, Tomislava Tomaševića, optužio za pokušaj političkog utjecaja na državno odvjetništvo:
“Još uvijek u Republici Hrvatskoj su sudovi ti koji ocjenjuju naš rad, a to nisu političari, pogotovo to nisu oni političari koji su obuhvaćeni kaznenim postupkom oko konkretnih stvari. Članak 6. Zakona o državnom odvjetništvu jasno kazuje, ja vas molim da ga razmotrite, jasno kazuje da nitko ne može govoriti o predmetu za kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, ne smije raditi pritisak, ne smije javno istupati u tom predmetu – vi novinari naravno smijete – i ne smije koristiti svoj društveno-politički utjecaj. To piše u zakonu koji je donio Hrvatski sabor uz sudjelovanje svih zastupnika. Još uvijek su sudovi ti koji odlučuju i nitko nije sudac u vlastitoj stvari.”
Kasnije je tu optužbu i dodatno obrazložio:
“Što je drugo nego pokušaj političkog utjecaja onakvi komentari po medijima? Kad se govori o tajmingu, kad mi se prigovara – što je to nego politički utjecaj kad mi se prigovara, sada zamislite ovu formulaciju, da sam nekoliko puta odigrao dupli pas s odvjetnikom Nobilom? Pa to je flagrantan politički utjecaj, ako ćemo tako govoriti. Ali taj politički utjecaj niti na mene niti na moje kolege nema apsolutno nikakav utjecaj. Nećemo zbog toga postupati pristrano u odnosu na ljude koji su procesuirani zato što su davali takve izjave. Dobro, zadržat ću se na tome.”
Glavni državni odvjetnik je otišao i korak dalje te je, uz dodatni naglasak na pokušaj političkog utjecaja, Tomaševića optužio i za govor mržnje:
“Kod gradonačelnika koji zapravo širi govor mržnje je vrlo teško razaznati nastupa li on kao svjedok, nastupa li on kao okrivljenik, a on nije okrivljenik – zaista je samo svjedok, ili kao branitelj svjedoka u određenom kaznenom postupku. On često miješa svoje uloge, ali to je njegova stvar. Njegova stvar je čak da koristi govor mržnje i svi oni koji koriste govor mržnje, koji idu s osobnim diskvalifikacijama. Time krše ujedno i odredbu iz članka 6 Zakona o državnom odvjetništvu, ali to njima prepuštam na dušu. Ja nisam kao glavni državni odvjetnik politička osoba niti sam na koji način sudjelovao u predizbornoj kampanji pa ne mogu biti niti sretan niti nesretan što je određena politička opcija pobijedila ili izgubila… U DORH-u mi se trudimo raditi po zakonu, poštivati zakon. I pritom ne vodimo brige o stvarima koje nisu propisane zakonom, tajminzima ili govoru mržnje koji dolazi od pojedinih aktera političke scene.”
Politički utjecaj ili ipak kritika?
Članak Zakona o državnom odvjetništvu na koji se poziva Turudić navodi kako je “zabranjen svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima i zamjenicima državnih odvjetnika, zlouporaba javnih ovlasti i osobnog utjecaja te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti i u predmetima u kojima državni odvjetnik odnosno zamjenik državnog odvjetnika izvršava svoje ovlasti i dužnosti u zaštiti imovine Republike Hrvatske”.
Tomašević je u predsjedničkoj kampanji, ali i u trenutačnoj za lokalne izbore, više puta žestoko kritizirao glavnog državnog odvjetnika. Tako je nakon što je DORH pokrenuo izvide oko supruga kandidatkinje stranke Možemo! za predsjednicu Republike, Mile Kekina, po pitanju kupovine zemljišta u Istri izjavio da mu je “problematičan tajming”, “da su na djelu dvostruku kriteriji jer nitko nije pokrenuo izvide oko Primorca i njegovog uređenja ureda” te da “dok je Ivan Turudić na čelu DORH-a, ja ne vjerujem toj instituciji”.
U aferi Hipodrom Tomašević je izjavio kako misli da nije slučajno da je ravnatelj Ustanove Upravljanje sportskim objektima Kosta Kostanjević, uhićen zadnji radni dan prije početka službene kampanje za lokalne izbore. “Ja bih rekao da nije. Jasno je da su motivi politički, a cilj je da nas se provuče kroz kaljužu i da smo svi isti. Ali naravno da nismo isti”, kazao je Tomašević.
Kada je portal 24 sata prije tjedan dana objavio da su Domagoj i Slavko Galić, osumnjičenici u aferi Hipodrom, priznali su da su putem Hipodroma izvlačili novac te dijelili dobit s Kostanjevićem, Tomašević je u sklopu Facebook objave na svom službenom profilu napisao i iduće: “A i o Turudićevom tajmingu sam već više puta govorio. Posebice je nevjerojatno da se ovo događa nekoliko sati prije predizborne šutnje, pa se ne može ni reagirati ni demantirati sve laži koje razni akteri planiraju plasirati do završetka izbora.”
Turudić je u pravu kada tvrdi da je Tomašević svjedok u aferi Hipodrom, budući da je u takvom svojstvu 9. svibnja i dao iskaz USKOK-u. Nejasno je, međutim, kako bi Tomašević kao gradonačelnik jednog grada, a opozicijski političar na nacionalnoj sceni uopće mogao utjecati na glavnog državnog odvjetnika.
Plenković je zvao bivšu državnu odvjetnicu
Kada je Turudić već spominjao pokušaj političkog utjecaja i kršenja Zakona o DORH-u, zanimljivo je primijetiti kako se u tom pogledu pritom nije sjetio aktualnog premijera Andreja Plenkovića koji je sredinom veljače 2022. godine održao izvanrednu konferenciju za medije nakon uhićenja tadašnjeg ministra graditeljstva Darka Horvata na kojoj je izjavio iduće:
“Pozivam šeficu DORH-a što je tako žurno da se uhiti ministar, tražim da to objasni. Vjerujem da će, ako imaju, pokazati čvrste dokaze. Meni djeluje nerazmjeran ovaj potez s obzirom na predmet koji se radi. Ali siguran sam da rade zakonito i nepristrano, pa neka o tome i obavijeste javnost. Očekujem da DORH, oni znaju o čemu se ovdje radi, da zbog interesa javnosti pa i samog interesa vlade i svih nas, oni to trebaju objasniti. Ne puštati da to rade neki ljudi koji te informacije ne bi trebali znati”.
I Plenkoviću je tada bio zanimljiv tajming uhićenja. “Tajming je nakon što je vlada predstavila paket mjera i izborili odgodu… Pravosudne institucije su sasvim sigurno neovisne od Vlade i HDZ-a, a jesu li neovisne od nekoga drugog – ne znam. Netko je imao motiv da ovaj tajming bude baš sada. Meni taj tajming ne djeluje neutralno”, izjavio je tada premijer. Za razliku od Tomaševića, Plenković je otišao i korak dalje. “Jedan vrlo neobičan slučaj. Ja ću zvati Državnu odvjetnicu da je pitam što je to. Mislim da uhićenje ministra to zaslužuje. Ja sam tu da ne mislite da ne pratimo što se zbilo”, izjavio je tada.
Dakle, dok je Tomašević iznio tek sumnju i skepsu u neovisnost glavnog državnog odvjetnika i njegove motive, Plenković je, s pozicije premijera i čelnika stranke koja ima većinu u Saboru (dakle tijelu koje potvrđuje glavnog državnog odvjetnika) ovakvim istupom doista napravio pritisak na tadašnju glavnu državnu odvjetnicu Zlatu Hrvoj Šipek. Međutim, Plenkovića Hrvoj Šipek nije prozvala za “politički utjecaj” – iako je tu imala više osnove nego Turudić za prozivku Tomaševića.
Za Turudića se i ranije vezalo niz afera
Javnost i političari sumnjičavi su prema neovisnosti glavnog državnog odvjetnika nakon što se doznalo kako se, dok je bio predsjednik Županijskog suda u Zagrebu čak tri puta sastao sa Zdravkom Mamićem, prvo dok je Mamić bio osumnjičenik, ali i kasnije kada je bio pod istragom. Da je tomu tako potvrdio je i sam Turudić. Uz to, Turudić je po tom pitanju uhvaćen u laži. Naime, nakon jednog od druženja s Mamićem Turudić je, istu večer, gostovao kod Zorana Šprajca u emisiji RTL Direkt i rekao da se nisu vidjeli mjesecima.
Jutarnji list je lani objavio dio prepiske od stotine poruka koje su razmijenili Turudić i Josipa Rimac, sada Pleslić, i to u razdoblju od 2016. do 2020. godine. Sadržaj mobitela bivše kninske gradonačelnice i državne tajnice u Ministarstvu uprave svjedoči da su tijekom godina, sve do njezina uhićenja krajem svibnja 2020., Turudić i ona razmijenili više stotina poruka i telefonskih poziva te se susreli više puta. Neki susreti dogodili su se i na Županijskom sudu u Zagrebu. Prepiska pokazuje i da te susrete nije inicirala samo ona, već i on. “Di si radosti”, napisala je Rimac Turudiću, tadašnjem predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu. “Di si lipa”, odvratio joj je Turudić. Iz poruka je vidljivo i da se ona s njim sastajala zbog konkretnih predmeta vođenih na tome sudu. Znala je od njega tražiti i pravne savjete, ispijala je kavu sa sutkinjom koju je nazivala “mojom i tvojom”, ali i on je od nje ponekad tražio usluge.
Pogrešna interpretacija
Što se tiče optužbi o tome da Tomašević koristi govor mržnje prema Turudiću, čudno je da jedan pravnik zapravo na krivi način interpretira što on znači. Kako je Faktograf ranije pisao, polazište za svaku definiciju govora mržnje nalazi se u Preporuci Vijeća Europe iz 1997. godine prema kojoj govor mržnje predstavljaju “svi oblici izražavanja koji šire, potiču, promiču ili opravdavaju rasnu mržnju, ksenofobiju, antisemitizam i druge oblike mržnje temeljene na netoleranciji, uključujući i netoleranciju izraženu agresivnim nacionalizmom i etnocentrizmom, diskriminacijom ili neprijateljstvom prema manjinama, imigrantima ili ljudima imigrantskog porijekla”.
Prije dvije godine Odbor ministara Vijeća Europe usvojio je novu, proširenu definiciju koja obuhvaća “poticanje, promicanje, širenje ili opravdavanje nasilja, mržnje ili diskriminacije protiv osobe ili skupine osoba, ili ih omalovažavaju zbog njihovih stvarnih ili pripisanih osobnih karakteristika ili statusa kao što je “rasa”, boja kože, jezik, vjera, nacionalnost, nacionalno ili etničko podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rodni identitet i seksualna orijentacija”. Dakle, govor mržnje u sebi mora sadržavati element diskriminatornog govora usmjerenog protiv ranjive društvene skupine ili njenih pripadnika povezanih na temelju nekih stvarnih ili pripisanih osobina kao što su boja kože, nacionalnost, etnicitet, vjeroispovijest, spolna orijentacija ili rodni identitet.
Prof. dr. sc. Maja Munivrana tada je objasnila za Faktograf da je “govor mržnje pojam koji se često koristi laički, bez razumijevanja što zapravo predstavlja govor mržnje u pravnom smislu.” Očito je da na to nije imun ni pravnik koji vodi Državno odvjetništvo.
“Je li nešto govor mržnje određuje sud”
Kao ilustraciju da se ne smije olako koristiti kvalifikacija “govora mržnje” navodimo jedan aktualni primjer koji se dogodio u Splitu. Naime, dugogodišnja profesorica biologije u V. gimnaziji “Vladimir Nazor” Diana Matković uhvaćena je kako u SMS prepisci uz roditelje djece kojoj je razrednica, nagovara i svoje bivše učenike da u drugom krugu izbora za gradonačelnika Splita podrže HDZ-ovog kandidata Tomislava Šutu. Nakon što su joj neki od primatelja poruka odgovorili da te grupe nisu za to, odgovorila im je “izlazim iz grupe jer ne volim ni Srbe ni Jugoslavene”.
Zanimljivo, na naš upit Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih da nam odgovori hoće li se ograditi od tog govora mržnje te možda upozoriti i druge da je to neprihvatljivo, odgovorili su nam kako “nemaju dovoljno provjerenih informacija da bi mogli odgovoriti na naš upit” te da “u svakom slučaju, je li nešto govor mržnje ili nije, određuje sud”.
Zaključno, glavni državni odvjetnik Ivan Turudić nije u pravu kada gradonačelnika Grada Zagreba Tomislava Tomaševića optužuje da je prema njemu koristio govor mržnje. Turudić nije ranjiva skupina niti je Tomašević ikada propitkivao rasu, boju kože, jezik, vjeru, nacionalnost, nacionalno ili etničko podrijetlo, dob, invaliditet, spol, rodni identitet i seksualnu orijentaciju glavnog državnog odvjetnika. Tomašević jest uključen u postupak vezan za aferu Hipodrom, kao svjedok, i trebao bi izbjegavati komentiranje tog slučaja, ali teško da se gradonačelnikovo osvrtanje na "tajming" tužiteljstva može smatrati nekim naročitim politički pritiskom.
