Društvenim mrežama ponovno se širi pseudo-povijesna teorija o nepostojećem carstvu, Velikoj Tartariji. U najnovijoj verziji ovog mita pojavljuje se tvrdnja da su oba svjetska rata bila namjerno pokrenuta kako bi se uništila ta “stara kultura”, dok je nacistička Njemačka navodno pokušala spasiti njezinu baštinu.
“Oba svjetska rata su imala za cilj da unište našu staru kulturu (Veliku Tartariju)‼️
Njemačka je, sa svojim saveznicima, pokušala da je sačuva❗️
Ne treba ići ništa dublje sa razlozima❗️“, sadržaj je Facebook posta objavljenog 2. kolovoza 2025. godine (arhiviran ovdje).
Na slici iz posta vidi se ulična scena bogato ukrašenih, historicističkih i barokno inspiriranih zgrada s kupolama, tornjićima i ornamentima.
Što je mit o Tartariji?
Pseudo-povijesni narativi o Velikoj Tartariji često koriste slike zgrada s kupolama i tornjevima, tumačeći ih, ne kao arhitektonske ukrase nego, kao navodne dokaze tartarske izgubljene napredne tehnologije, poput “antena” za besplatnu energiju.
Tartarija je inače povijesna regija u Aziji koje se prostirala od Kaspijskoga jezera i Urala do Tihoga oceana. U svijetu teoretičara zavjere, pak, Tartarija je “mitska zemlja”, “najveća država na svijetu”, koja je “potpuno izbrisana iz kolektivne svijesti ljudi i iz povijesnih udžbenika”. Dakako, nema znanstvenog dokaza da je Tartarija, “najveća država na svijetu”, nekoć uistinu postojala.
History Defined navodi kako se korijeni ove teorije zavjere mogu naći u ruskoj pseudoznanosti; prvi je carstvo Tartarija spomenuo Rus, poznati matematičar Anatolij Fomenko, koji je u svojoj pseudoznanstvenoj knjizi Nova kronologija ponovno ispisao povijest svijeta.
Njegove pseudoznanstvene ‘teze’ dovele su do vjerovanja da je Rusija jednom bila Tatarija te da Zapad prikriva ishodište navedene civilizacije. Međutim, Geografsko društvo Rusije kasnije je opovrgnulo sve teze ovakve vrste i istaknulo da se radi o ekstremističkoj fantaziji i teoriji zavjere.
Kako je Faktograf ranije pisao, teorije zavjere o Tartariji odvojile su se od navedenoga ruskog mita i kao određeni oblik ‘arhitektonske’ teorije, tj. teorije koja tezu ima u arhitektonskoj razlici građevina. Kako je pisao Bloomberg, ova teorija raširena je i među pripadnicima QAnon zajednice, koja okuplja američku ekstremnu desnicu i zavjeraše.
Širitelji ovih teorija, kao što vidimo u postu, ističu stare zgrade s kupolama i tornjevima kao primjere “zaboravljene tehnologije”. No, kako smo ranije pisali, ovi arhitektonski stilovi (kupole i tornjevi koji danas možda podsjećaju na antene) bili su široko rasprostranjeni u različitim povijesnim razdobljima i umjetničkim stilovima. Naprosto radi se o neoklasičnoj, baroknoj, bizantskoj, viktorijanskoj i kakvoj drugoj vrsti arhitekture, a ne o tajnim energetskim uređajima.
Zbog čega su se vodili svjetski ratovi?
Ove narative često koriste alternativno-povijesne internetske zajednice kako bi stvorile dojam postojanja “skrivene istine” i potkopale povjerenje u etabliranu i dokazima potkrijepljenu historiografiju.
Prvi (1914-1918.) i Drugi svjetski rat (1939-1945.) bili su globalni oružani sukobi vodećih sila i njihovih saveznika, vođeni radi političke, vojne i gospodarske prevlasti. Obuhvatili su cijela društva i sve resurse zaraćenih strana, uz goleme ljudske i materijalne gubitke te su bili presudni događaji 20. stoljeća.
Prvi svjetski rat bio je vojni sukob između članica Antante (Velika Britanija, Francuska i Rusija) te članica Trojnoga saveza, odnosno Centralnih sila (Njemačka i Austro-Ugarska) i njihovih saveznika.
Glavni je uzrok njegova izbijanja bilo njihovo imperijalno rivalstvo, nacionalne i kolonijalne ekspanzije. Njemačka je željela osigurati kolonije i vlastitu dominaciju, Austro-Ugarska jačati svoj utjecaj u Srednjoj Europi i na Balkanu, Britanija i Francuska očuvati svoja carstva i spriječiti jačanje Njemačke, dok je Rusija težila utjecaju na Balkanu i izlazu na more. Rat je završio kapitulacijom Centralnih sila.
Drugi svjetski rat vodio se između članica sila Osovine, odnosno Trojnoga pakta – Njemačke, Italije i Japana te njima pridruženih saveznika: Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Finske, Srbije, NDH i dr., i Saveznika – SSSR-a, SAD-a, Velike Britanije i Francuske te zemalja koje su im se pridružile (Kanada, Australija, zemlje Latinske Amerike i dr.).
Glavni uzrok ovog rata bilo je nezadovoljstvo pojedinih država (Njemačka, Italija, Japan) međunarodnim poretkom uspostavljenim nakon Prvog svjetskog rata, a posebno je bila nezadovoljna Njemačka, koja je izgubila sve kolonije i morala je pristati na plaćanje velikih ratnih reparacija.
Tijekom rata, nacistička Njemačka nije “spašavala” nikakvu Tartariju nego je provodila agresivnu ekspanzionističku politiku, masovne zločine i genocid.
Zaključno, prvi i drugi svjetski rat izbili su zbog složenih političkih, vojnih i ekonomskih napetosti u Europi te ni na koji način nisu imali za cilj uništenje "Velike Tartarije” jer takvo carstvo nije postojalo stoljećima prije toga.
