HDLU je živ, on se mora mijenjat, on se treba prilagođavat, najnovija je poruka Upravnog odbora Hrvatskog društva likovnih umjetnika (1, 2) povodom sveopće osude umjetničke javnosti Preporuka koje je HDLU krajem prošlog tjedna poslao umjetnicima koji izlažu u javnom prostoru.
Parafraza tridesetak godina stare izjave Marka Sapunara, člana Vijeća za telekomunikacije tijekom krize oko pokušaja oduzimanja koncesije Radiju 101, najbolje oslikava kako je vodstvo HDLU-a prvo pokušalo nametnuti cenzuru likovnjacima, a potom je – pritisnuto kritikama – ustuknulo, ali samo korak.
U petak 29. kolovoza su na stranicama HDLU-a osvanule sporne Preporuke Upravnog odbora HDLU-a u kojima se, među ostalim, sugerira autorima intervencija u javnom prostoru da „u slučaju da se umjetničko djelo realizira u okruženju u kojem bi zbog teme ili sadržaja moglo izazvati društvene/svjetonazorske prijepore ili konflikt provjere s organizatorima jesu li različite društvene skupine, kod kojih je moguć prijepor, prethodno senzibilizirane za realizaciju umjetničkog djela“.
U javnosti se takav naputak opravdano protumačio (1, 2, 3) kao pokušaj cenzure i discipliniranje umjetnika da u svojim radovima izloženim u javnom prostoru ne propituju aktualnu društvenu zbilju, ukratko – da ne provociraju, što je u osnovi umjetničkog djela.
Samo dva tri-dana kasnije, Upravni odbor HDLU-a je u tišini izmijenio sporne dijelove Preporuka.
O tome su nas izvijestili u grupnom očitovanju u kojem su se obrušili na „krivo tumačenje nekih članova HDLU-a i medija“.
U uvodnom dijelu Preporuka nadopisano je da će ih Upravni odbor HDLU-a „po potrebi uz pomoć članova/ica i na temelju njihovih iskustva na terenu unaprjeđivati“ (doslovni citat, bez lektorske intervencije Faktografa).
Najnovije priopćenje stiglo je Faktografu umjesto odgovora na našu molbu da sa svakim od sedam članova i članica Upravnog odbora HDLU-a kratko porazgovaramo o spornim Preporukama. Ukratko – svi su nas listom odbili i odlučili obratiti nam se kolektivno skrivajući se iza neutralnog potpisa „Upravni odbor HDLU“.
U Upravnom vijeću HDLU-a su Tomislav Buntak (predsjednik), Josip Zanki (dopredsjednik), Ida Blažičko (dopredsjednica), Fedor Fischer, Vida Meić, Romana Nikolić i Tomislav Hršak. Prvih petero navedenih zaposleno je inače u istoj instituciji – zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti.
Ispale društvene skupine koje treba senzibilizirati
U najnovijoj verziji Preporuka, koje i dalje nose datum 29. kolovoza, ispao je najsporniji dio o „društvenim/svjetonazorskim prijeporima“, ostali su samo „prijepori“. Izbačen je i dio o senzibiliziranju različitih društvenih skupina nego se sad naglasak stavlja na zaštitu umjetnika i njegovog djela.
Prepravljena verzija spornog dijela sada glasi:
„U slučaju da se umjetničko djelo realizira u okruženju u kojem bi zbog teme ili sadržaja moglo izazvati prijepore provjeriti s organizatorom jesu li poduzete sve zakonske mjere u osiguranju integriteta umjetnika/ice i zaštite umjetničkog djela.“
Ostalo je, međutim, i dalje da je, u slučaju obrade teme društvene traume, odgovornost organizatora ali i autora umjetničkih djela u javnom prostoru „da provedu prethodno istraživanje prije same realizacije i slijede etičke norme“.
O tome tko bi i kako proveo istraživanje i dalje nema ni riječi, kao ni preciziranje što su „etičke norme“. Na stranicama HDLU-a nismo našli nikakav Etički kodeks strukovne udruge ili nešto slično.
U novoj verziji unesen je, među ostalim, i dio kojim se, pretpostavljamo, željelo vratiti fokus na pravo i slobodu izražavanja umjetnika, a ne na povrijeđene osjećaje neimenovanih društvenih skupina koje mogu biti iritirane određenom umjetničkom instalacijom. Bez nekog reda i podrobnijeg objašnjenja ubačen je dio o zaštiti slobode umjetničkog izražavanja.
Taj dio doslovno glasi:
„Sloboda umjetničkog izražavanja zaštićena je zakonima Republike Hrvatske, Europske unije i poveljama Ujedinjenih naroda. HDLU stoji uz svoje članove/ice u ostvarivanju u promicanju tih sloboda!“
U uvodu prepravljenog dokumenta sada stoji, kako smo već rekli, i najava da će se rečene Preporuke s vremenom mijenjati sukladno dojavama i sugestijama s terena, dakle parafrazirano – HDLU je živ, on se mora mijenjat, on se mora prilagođavat.
Jedino nije jasno pod čijom stvarnom palicom i s kojim ciljem, a da to nije pokušaj cenzure i discipliniranje umjetnika. Kako u prvoj, tako i u drugoj verziji Preporuka. S nestrpljenjem očekujemo daljnje prilagođavanje.
„Slučajevi u Benkovcu i Šibeniku nemaju veze s preporukama“
Preporuke Upravnog odbora HDLU-a uslijedile su istovremeno s braniteljskim pobunama u Benkovcu i Šibeniku protiv festivala „Nosi se“ i „Fališ“.
To je kontekst koji se ne može izbjeći, a što je apostrofirano i u dijelu medija. Iz Upravnog odbora pokušali su opravdati svoje naputke nedavnim vandaliziranjem (1, 2) umjetničkih instalacija u Zagrebu.
U najnovijem obraćanju, kojeg smo dobili umjesto pojedinačnih razgovora s vodstvom HDLU-a, članovi Upravnog odbora navode da se radi o krivim tumačenjima.
Citati koje slijede također su doslovno preneseni, bez lekture Faktografa.
„Žao nam je što se neki članovi/ice i mediji krivo interpretirali tekst preporuke HDLUa. Smisao teksta je bio da on obuhvati različite situacije vezane za javni prostor. Također ćemo u budućnosti a vezano uz stanje na terenu tekst mijenjati i unaprjeđivati. Preporuke su nastale temeljem iskustava članova/ica HDLU, kao što je to slučaj članice Mrčela i njenog rada u okviru festivala Okolo. Ali i brojnih drugih primjera kao što je Akeja skulptura“, navodi se u priopćenju. Ovo „akeja“ odnosi se najvjerojatnije na Aleju skulptura na zagrebačkom Savskom nasipu.
Što se tiče sinkronizirane objave Preporuka istovremeno dok traju pritisci dijela braniteljskih udruga na festivale u Benkovcu i Šibeniku, Upravni odbor to naziva „zlonamjernim guranjem u potpuno drugačiji kontekst“.
„Slučajevi u Benkovcu i Šibeniku nemaju veze s tekstom preporuke i neshvatljivo nam je da smo zlonamjerno gurnuti u potpuno drugačiji kontekst. Juraj Aras nije član HDLU niti Branko Sekulić. Ove preporuke se tiču naših članova“, navode u dopisu.
Ipak, osvrću se i na otkazivanje festivala Nosi se i pritiske na Fališ.
„Upravni odbor HDLU smatra svaku situaciju u kojoj se kulturni događaj otkazuje neprimjerenom. Svatko ima pravo ne kupiti kartu za izložbu ili koncert i može prosvjedovati, međutim nema pravo dovoditi umjetnike u situaciju da ne mogu izvesti svoje djelo.“
U priopćenju objašnjavaju i stilske izmjene u tekstu Preporuka, ali ne i sadržajne.
„Riječ senzibilizacija u prvoj verziji našeg teksta je dovodila do zabune i mnogi su je uključujući medije tumačili da umjetnici i organizatori trebaju senzibilizirati društvene skupine koje se moguće protive radu. U tekstu je pisalo da im se preporučuju da provjere jesu li senzibilizirane. Senzibilizacija podrazumjeva medijaciju, razgovor o konfliktnim pitanjima i radi se o složenom procesu. Umjetnici i kulturni radnici za to ne posjeduju odgovarajuće kompetencije. Da ne bi dolazilo do manipulacije i krivog tumačenja promijenili smo tekst u tom dijelu.“
Na kraju priopćenja završavaju porukama da će HDLU nastaviti brinuti o slobodi umjetničkog izražavanja i pravima svojih članova, a da je izlaganje djela umjetničkih radova u javnom prostoru važno, iako je samo dio umjetničkog djelovanja.
Nitko ne želi javno objasniti svoj stav
Faktograf je u pripremi teksta o spornim Preporukama želio razgovarati sa svakim od sedam članova i članica Upravnog odbora HDLU-a. Željeli smo čuti njihova pojedinačna mišljenja o donesenom dokumentu koji je uzbunio umjetnike, jesu li glasali i kako, je li Upravni odbor po Statutu ovlašten za donošenje takvog dokumenta, kakva je to umjetnost koja ne provocira, tko bi trebao provesti navedena istraživanja prije izvođenja nekog djela u javnom prostoru, zašto stavljaju interes nekih zamišljenih društvenih skupina ispred sloboda i prava umjetnika, tko je među njima (ili izvan njih) zapravo inicirao donošenje baš takvih preporuka, a tko je, zašto i po kojoj proceduri sada njih izmijenio.
Kontaktirali smo Tajništvo HDLU-a, ali nam je tajnik Miran Jurić objasnio da ne nam ne može dati ni kontakt telefone članova Upravnog odbora, a ni njihove e-mail adrese zbog GDPR-a i naputka Agencije za zaštitu osobnih podataka te da je takva praksa HDLU-a.
Uputio nas je da se pismeno obratimo HDLU-u jednim dopisom u kojem molimo njihove kontakte, pa će on to proslijediti članovima Upravnog odbora HDLU-a na očitovanje pristaju li da nam Tajništvo ustupi njihove brojeve telefona ili e-mail adrese, što smo i učinili.
U međuvremenu, uspjeli smo se direktno pismeno obratiti dijelu članova Upravnog odbora, ali nitko nam od njih nije odgovorio.
Očito su se na kraju odlučili na kolektivni odgovor, zapravo jednosmjerno obraćanje javnosti, bez imena i prezimena, samo kao Upravni odbor HDLU-a. To vjerojatno znači da su svi jednako odgovorni za skandal koji je izbio. I koji ne prestaje naknadnim ušminkavanjem dokumenta.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
