“Klimatski alarmisti pronašli su novog zlikovca, ovoga puta je u pitanju ozonski omotač”, naslov je članka (arhivirano ovdje) objavljenog na rubnom portalu Epoha, čestom širitelju dezinformacija.
Objava je podijeljena i na društvenoj mreži Facebook (arhivirano ovdje).
U članku se navodi kako je tijekom 1980.-ih i ’90.-ih ljudima sugerirano da – zbog ozonske rupe – ne koriste ili smanje korištenje sprejeva i uređaja koji emitiraju tzv. CFC spojeve, tj. klorofluorougljikovodike. Ti spojevi bili su štetni po ozonski omotač koji sprječava da sunčevo ultraljubičasto zračenje dopre do Zemlje i naruši život na njoj.
Klimatske promjene i štetu koju su CFC spojevi imali po ozonski omotač portal Epoha svodi pod isti nazivnik, onaj “klimatskog alarmizma”.
“Možda se još sjećate kako je ozon bio velika tema na prijelazu iz 1980-ih u 1990-e. U to vrijeme mogli smo čuti upozorenja o ozonskoj rupi u svim medijima, ljudi su prosvjedovali protiv CFC-a u sprejevima i hladnjacima (koji su navodno bili odgovorni za ozonsku rupu), a izdavala su se i upozorenja o žarkom suncu. Ljudi su bili poticani da se pravilno zaštite, jer je prema tadašnjem “alarmu” ozonski omotač trebao djelovati kao filter protiv štetnog spektra sunčevog zračenja. U to vrijeme došlo je do velike promjene u pogonu sprejeva i proizvodnja “freonskih” hladnjaka se prekidala. Ta je pompa potom naglo splasnula nakon što se prijetnja ozonske rupe pretvorila u prijetnju globalnog zatopljenja”, piše između ostaloga Epoha.
“Jedna propaganda zamijenila je drugu, i čini se da su mnogi zaboravili što se propovijedalo prije više od 30 godina. Prema klimatskim alarmistima, problem sada nije ozonska rupa, već ozonski omotač”, dodaje Epoha.
Portal potom navodi jedno istraživanje koje je pokazalo kako bi oporavak ozonskog omotača mogao dovesti do dodatnog zagrijavanja planete.
Ozon – priča o uspjehu
Točno je da je opadanje razine ozona započelo 80-ih godina 20. stoljeća. Taj plin razgrađuju brojni spojevi od kojih su neki već prisutni u prirodi. Međutim, danas se glavnim uzročnicima razgrađivanja ozona smatraju klorofluorougljikovodici – freoni koji su se u prošlosti masovno upotrebljavali u rashladnim uređajima i kao potisni plinovi unutar sprejeva, a čija je upotreba danas zabranjena.
Micanje CFC spojeva iz korištenja i oporavak ozonskog omotača smatra se velikom pobjedom i pozitivnim primjerom kako udruživanje zemalja, poboljšavanje regulative i podizanje svijesti među ljudima može dovesti do pozitivnih promjena.
Međutim, portal Epoha sve to naziva “alarmizmom”.
“Ironija cijele priče je u tome što su ljudi desetljećima slavili svoj navodni “uspjeh” u zaštiti ozonskog omotača. Sada nam isti pojedinci govore da bi ovo “spašavanje” moglo imati “nuspojave”. Međutim, slika ostaje potpuno kontradiktorna. Zapravo, trebalo bi biti jasno da se čovječanstvo može bolje nositi s temperaturom višom za nekoliko desetinki stupnja nego s visokim razinama UV zračenja. Uostalom, ljudi su evoluirali u vremenima kada je Zemlja bila znatno toplija nego što je danas…”, piše dalje Epoha.
Ozon i zagrijavanje
Točno je, naime, da najnovije studije pokazuju kako bi ozonski omotač mogao pojačati globalno zatopljenje.
Međutim, činjenica da oporavak ozonskog omotača dovodi od jačeg zagrijavanja planete nije znak da klimatske promjene nisu stvarne, niti toga da se Zemlja ne zagrijava ubrzano. Navedeno nije niti znak klimatskog alarmizma. Nestajanje ozonskog omotača ’80.-ih i ’90.-ih godina prošlog stoljeća bio je realan problem koji je riješen. Problem je to koji je također nastao kao rezultat ljudske aktivnosti.
Kao što smo istaknuli, točno je da bi se do 2050. godine ozon mogao naći odmah iza ugljičnog dioksida kao jedan od vodećih stakleničkih plinova koji pokreće ubrzano zagrijavanje Zemlje. Točno je i to da bi ta činjenima mogla “poništiti” sve benefite koji su nastali zabranom korištenja CFC spojeva u sprejevima i aparatima.
Ozon, dakle, štiti od štetnog ultraljubičastog zračenja, ali je istovremeno i staklenički plin, što znači da zadržava toplinu na Zemlji. Mnogi staklenički plinovi prirodno su prisutni u atmosferi (npr. najrasprostranjeniji među stakleničkim plinovima u atmosferi je vodena para), ali ljudska aktivnost doprinosi njihovoj akumulaciji. Posebno se to odnosi na akumulaciju stakleničkih plinova povezanih korištenjem fosilnih goriva (ugljičnog dioksida i metana) te onih povezanih s poljoprivrednim aktivnostima (metana i dušikovih oksida).
Rezultati istraživanja Klimatsko forsiranje zbog budućih promjena u ozonu: međusobna usporedba metrika i metoda (eng. Climate forcing due to future ozone changes: an intercomparison of metrics and methods) koje je objavljeno u znanstvenom časopisu Atmosferska kemija i fizika (eng. Atmospheric Chemistry and Physics) pokazalo je kako zabrana CFC spojeva, iako je neosporno bila korisna iz javnozdravstrvenog aspekta, ima manje prednosti po klimu nego što se u početku smatralo.
Istraživanje Sveučilišta u Readingu pokazalo je da će ozon, u razdoblju između 2015. i 2050. godine, biti odgovoran za dodatnih 0,27 vata po kvadratnom metru zarobljene energije, prenosi SciTechDaily.
Ovo mjerenje odnosi se na količinu dodatne topline koja će biti zadržana po kvadratnom metru Zemljine površine. Time bi ozon, do sredine stoljeća, postao drugi najveći uzrok zagrijavanja, iza ugljičnog dioksida.
Ozon nastaje i zbog zagađenja
Profesor William Collins, glavni istraživač na studiji, kazao je kako države svijeta “čine pravu stvar time što i dalje zabranjuju uporabu tzv. CFC i HCFC spojeva koji oštećuju ozonski omotač iznad Zemlje”, piše SciTechDaily.
“Međutim, iako ovo pomaže u oporavku ozonskog omotača koji nas štiti, otkrili smo da će ovaj oporavak ozona zagrijati planet više nego što smo prvobitno mislili. Zagađenje zraka iz vozila, tvornica i elektrana također stvara ozon blizu tla, uzrokujući zdravstvene probleme i zagrijavajući planet”, istaknuo je Collins.
No, zaštita ozonskog omotača krucijalna je za zaštitu ljudskog života i prevenciju raka kože. On štiti Zemlju od ultraljubičastog zračenja koje može naštetiti ljudima, životinjama i biljnom svijetu.
Međutim, autori istraživanja sugeriraju kako je potrebno ažurirati klimatske politike kako bi se u obzir uzeo efekt zagrijavanja do kojega dovodi ozon.
Zemlja se zagrijava
Dakle, klimatske promjene su stvarne, o čemu smo na na Faktografu pisali u više navrata. Ne radi se o nikakvom klimatskom alarmizmu.
Globalno zatopljenje dugoročno je podizanje prosječne temperature na planetu. “Iako ovaj trend zagrijavanja traje već duže vrijeme, njegov tempo se značajno povećao u posljednjih sto godina zbog izgaranja fosilnih goriva. Kako se ljudska populacija povećavala, tako je rastao i volumen sagorijevanja fosilnih goriva. Fosilna goriva uključuju ugljen, naftu i zemni plin, a njihovo izgaranje uzrokuje ono što je poznato kao ‘efekt staklenika’ u Zemljinoj atmosferi”, pojašnjava časopis National Geographic.
Klima se tijekom povijesti Zemlje mijenjala. Samo se u proteklih 800,000 godina odvilo osam ciklusa ledenih doba i toplijih razdoblja, piše NASA. Većina tih klimatskih promjena povezana je s veoma malim varijacijama u Zemljinoj orbiti koja bi dovela do promjene u količini solarne energije koju naša planeta prima. Međutim, ono što se trenutno odvija rezultat je drugačijih procesa, jer se radi o zagrijavanju koje je direktni rezultat ljudske aktivnosti.
No, bez obzira na sve očitije klimatske promjene i sve očitije vremenske ekstreme, bez obzira na sve znakove upozorenja, brojni i dalje u njih odbijaju vjerovati, tj. negiraju činjenicu da su klimatske promjene stvarne, da su rezultat djelovanja čovjeka i da je potrebno djelovati.
Trend zagrijavanja
Branko Grisogono s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu još ranije je za Faktograf komentirao učestali argument klimatskih skeptika koji promoviraju sličnu tezu, a to je da su neka područja Zemlje, prije 800 ili tisuću godina, bila toplija nego danas.
“Uvijek ćemo nalaziti lokalitete i mikroklime koje nisu u skladu sa srednjom globalnom klimom. Upravo zato se i govori o srednjoj prizemnoj temperaturi, ali za cijelu Zemlju. Isto tako vrijedi i za oceane i za mora. Postoje morske struje koje se još uvijek hlade. Ipak, većina morskih struja, kao i globalni oceani i mora, se nepobitno zagrijavaju i zaprimaju ogromne količine energije. To se između ostaloga uočava i u srednjem porastu globalne razine mora i oceana. I danas možemo pronaći na izoliranim dijelovima Pacifika, ili južno od Grenlanda, da se događa lokalno zahlađenje, ali mi ovdje govorimo o globalnim srednjim i najmoćnijim promjenama”, objasnio je tad za Faktograf.
Dakle, “kratkoročne fluktuacije temperature ne poništavaju dugoročne trendove globalnog zatopljenja, koji su potkrijepljeni opsežnim znanstvenim dokazima koji pokazuju stalni porast globalnih prosječnih temperatura u posljednjih 100 godina”, objasnio je portal Lead Stories kada je provjeravao točnost dezinformacija koje su negirale klimatske promjene zbog činjenice da je povijest također zabilježila slučajeve vrlo visokih temperatura.
Studija o kretanju temperature
Recimo, jedna ambiciozna studija naslovljena “485 milijuna godina povijesti temperature Zemljine površine” (eng. A 485-million-year history of Earth’s surface temperature) pokazala je da je klimatska povijest Zemlje bila ispunjena velikim promjenama i puno većim, tj. višim temperaturama nego što se prvotno smatralo.
Koristeći asimilaciju podataka, dakle, kombinirajući dokaze koje su uspjeli prikupiti, poput više od 150.000 fosila, s klimatskim modelima, znanstvenici koji su proveli studiju dobili su rezultate koji sugeriraju da je, kada su temperature bile najviše, prosječna temperatura na Zemlji iznosila 36 stupnjeva. To je puno više od 14,98 stupnjeva Celzijusa koje je planeta dosegnula 2023. godine.
Međutim, to nije dokaz da klimatske promjene nisu stvarne niti da globalne promjene u temperaturi ne utječu na čovjeka. Naime, ljudi su se razvili u periodu kada nije bilo tako vruće te nisu navikli na tako visoke temperature. Vremenska traka globalne temperature Zemlje koju su razvili znanstvenici pokazuje kako su velike i dramatične temperaturne promjene, dakle skokovi i padovi u temperaturi, zapravo povezani s nekim od najgorih katastrofa i izumiranja u povijesti planete.
Emily Judd, glavna autorica studije i istraživačica na Sveučilištu Arizona i Smithsonianu, kazala je da “znamo da takvi katastrofični događaji… mijenjaju kako život izgleda. Kada se okoliš brzo zagrijava, životinje i biljke ne mogu držati korak [s tim promjenama].”
Ljudi su evoluirali tijekom najhladnijeg eona fanerozoika, kada su najniže globalne temperature bile oko 11 Celzijusovih stupnjeva. “Naša civilizacija nastala je oko geološkog ledenog doba. Tako da, iako je klima [prije] bila toplija, ljudi nisu živjeli u toplijoj klimi i postoji puno posljedica s kojima će se ljudi morati suočiti tijekom ovog razdoblja”, kazala je Judd.
Zaključno, rupa nastala na ozonskom omotaču, kao i klimatske promjene rezultat su ljudske aktivnosti. 80.-ih godina prošlog stoljeća počelo je opadanje ozona koje je bilo rezultat djelovanja CFC spojeva koji su se prije masovno upotrebljavali. Zabranom tih spojeva ozonski omotač se oporavio. Nedavna studija pokazala je da bi ozon mogao utjecati na zagrijavanje Zemlje. Međutim, to ne dokazuje da se radi o "klimatskom alarmizmu". Klimatske promjene su stvarne, a ozonski omotač još uvijek štiti ljude od štetnog ultraljubičastog zračenja.
