Razotkriveno

Netočno je da ugljični dioksid ne uzrokuje klimatske promjene

Facebookom se širi osam godina star video australskog geologa, koji je tamošnjoj javnosti poznat kao klimatski skeptik i autor znanstveno neutemeljenih tvrdnji.
Ilustracija: Kanenori from Pixabay

Društvenim mrežama se šire netočne tvrdnje australskog geologa Iana Plimera o klimatskim promjenama.

“Geolog profesor Ian Plimer: Kada pogledamo u prošlost, postoji jedna stvar koju vidimo, a to je da ugljični dioksid nikada nije uzrokovao klimatske promjene… Bavimo se apsolutnom besmislicom, a ta besmislica nije utemeljena na temeljima znanosti”, stoji u postu Facebook korisnika (arhiviran ovdje).

Screenshot/Facebook

Post, objavljen 27. studenog 2023. godine, sadrži i video-isječak Plimerovog govora na australskom Institutu za javne poslove (IPA) koji je održan u studenom 2015. godine. Plimerovim tvrdnjama u kojima propituje postojanje klimatske krize, kao utjecaj djelovanja čovjeka na klimu, već se neko vrijeme bave mediji zaduženi za provjeru činjenica, a skupa s njima i znanstvenici (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10). U knjizi koju je objavio 2009. godine pod nazivom “Heaven and Earth” (Nebo i zemlja), pokušao je dokazati da su ljudi imali beznačajan učinak na globalnu klimu. Otkako je knjiga objavljena, kritizirana je zbog “niza školskih pogrešaka”, netočnosti i manipulacije podacima.

“Što bi geolog znao o klimi? Odgovor je: vjerojatno više nego što znaju warmisti. Većina udžbenika geologije samo u posljednjih 200 godina imala je otprilike polovicu udžbenika posvećenu klimi. I vidjeli smo tijekom povijesti da se planet zagrijavao, da se planet hladio, imali smo velika ledena doba. Svako ledeno doba počelo je u vrijeme kada je u atmosferi bilo više ugljičnog dioksida nego sada. Dakle, kako ugljični dioksid može potaknuti zagrijavanje? Vidjeli smo razdoblja kada je u atmosferi bilo tisuću puta više ugljičnog dioksida. Ipak, imali smo ledena doba. Vidjeli smo kako se taj ugljični dioksid izdvaja iz atmosfere u stijene, u vapnene stijene, u ugljen, u naftu. Kada pogledamo u prošlost, vidimo jednu stvar, a to je da ugljični dioksid nikada nije pokretao klimatske promjene. I tako, u današnjem svijetu, koji je geologija sutrašnjice, moramo postaviti zaista temeljno pitanje našim prijateljima warmistima: pokažite mi da ljudske emisije ugljičnog dioksida pokreću globalno zatopljenje. Na to se pitanje ne može odgovoriti. Pokažite mi da ljudske emisije ugljičnog dioksida potiču globalno zatopljenje. I, naravno, ako pokušaju, možete reći: Dobro, pričekajte malo, ljudi, 3 posto godišnjih emisija dolazi od ljudskih aktivnosti. Ostalih 97 posto su prirodni iz otplinjavanja oceana te iz vulkana i bakterija i svih vrsta drugih izvora. Izdišem 4 posto ugljičnog dioksida, udišem 0,4 posto. Dakle, ako mi možete pokazati da tih 3 posto pokreće globalno zatopljenje, morate mi pokazati nešto još teže, a to je da 97 posto prirodnih prirodnih emisija ne pokreće globalno zatopljenje. Dakle, imamo posla s apsolutnom besmislicom i ta besmislica traje jako dugo”, dio je Plimerovog govora na engleskom jeziku koji se pojavljuje u Facebook postu.

Tvrdnje da ljudsko djelovanje ne utječe na klimu opovrgnute su u znanstvenoj zajednici, a širom svijeta različite institucije, organizacije, pokreti i građanske inicijative upozoravaju da je krajnje vrijeme da se taj problem ozbiljno shvati. Istovremeno, Plimer se takvima podrugljivo obraća, nazivajući “besmislicom” tvrdnje da je čovječanstvo odgovorno za globalno zatopljenje, a riječ warmist (od engleske riječi warm koja označava pridjev topao ili glagol grijati) koristi za osobu koja prihvaća činjenicu da globalno zatopljenje zaista događa. Ta riječ ima veoma pejorativan prizvuk, a koriste ju uglavnom ljudi koji odbacuju koncept globalnog zatopljenja.

Ugljični dioksid uzrokuje globalno zagrijavanje

O tome kako ugljični dioksid (CO2) zagrijava atmosferu Faktograf je nekoliko puta pisao (1, 2, 3). Kako su istaknuli Znanstvenici za klimu, inicijativa hrvatskih znanstvenika koja se zalaže za komunikaciju točnih i znanstveno utemeljenih informacija o klimatskim promjenama, “vrlo je raširen mit da, zbog malih koncentracija u atmosferi, CO2 kao tvar u tragovima nije glavni uzročnik globalnog zatopljenja”. “S time je”, nastavljaju, “povezan drugi mit, koji kaže da je količina CO2, unesena u atmosferu antropogenim emisijama, toliko mala u odnosu na ukupnu količinu atmosferskog CO2, da one ne mogu imati značajan utjecaj na globalnu temperaturu”.

Atmosferu čini smjesa plinova koja okružuje Zemlju i sudjeluje u njezinoj vrtnji. Osnovni su njeni sastojci dušik (78,08 posto), kisik (20,95 posto), argon (0,93 posto) te u promjenjivim količinama vodena para (do 4 posto) i ugljični dioksid (0,03 posto), a u neznatnim količinama vodik, helij, ozon, metan, amonijak, ugljični monoksid, kripton i ksenon. Ugljični dioksid i metan su među vodećim stakleničkim plinovima koji zadržavaju toplinu na Zemlji i uzrokuju klimatske promjene. Mnogi staklenički plinovi prirodno su prisutni u atmosferi, ali ljudska aktivnost doprinosi njihovoj akumulaciji. Izgaranje fosilnih goriva stvara emisije stakleničkih plinova koji djeluju poput pokrivača omotanog oko Zemlje, zadržavajući sunčevu toplinu i podižući globalnu temperaturu. Do njih dolazi, primjerice, korištenjem naftnih derivata za vožnju automobila ili ugljena, plina ili biomase za grijanje zgrada. Krčenje zemljišta i sječa šuma također utječu na povećanje CO2, jer stabla kroz proces fotosinteze apsorbiraju ugljični dioksid.

Iako postotak CO2 u atmosferi nije visok, znanstvenici naglašavaju da pažnju treba usmjeriti na njegovu količinu, a ne udio. Prije industrijske ere koncentracija CO2 u atmosferi bila je 280 čestica ppm (broj čestica na milijun). Do 2021. godine porasla je na 414 ppm, uglavnom zbog čovjekovog djelovanja. Također, kada se govori o utjecaju CO2 na atmosferu, u obzir treba uzeti njegove karakteristike.

Kako Znanstvenici za klimu pojašnjavaju, najzastupljeniji staklenički plin na Zemlji je vodena para, a ne CO2. “No, koncentracija vodene pare je predominatno određena prirodnim i relativno brzim procesom kruženja vode, pri čemu su njen najveći rezervoar oceani. Blagi porast temperature zbog porasta koncentracije CO2 uzrokuje pojačano isparavanje vode iz oceana, što onda dodatno doprinosi porastu temperature. Radi se tek o jednoj od mnogih povratnih sprega koje okida anomalna koncentracija CO2. Čak i mali porast koncentracije CO2 čini ozbiljnim poremećajem sustava”, navode.

Ljudi su odgovorni za klimatske promjene

Brojne neovisne studije u proteklih 19 godina otkrile su da se između 90 i 100 posto znanstvenika slaže da su ljudi odgovorni za klimatske promjene, a većina studija nalazi konsenzus od 97 posto, stoji na internetskim stranicama Ujedinjenih naroda (UN). Studija koja je objavljena u znanstvenom časopisu Environmental Research Letters 2021. godine pokazala je kako u recenziranoj znanstvenoj literaturi (objavljenoj od 2012. godine nadalje) postoji konsenzus da klimatske promjene uzrokuje čovjek. Taj konsenzus, prema navedenoj studiji, premašuje 99 posto.

Izvješće Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), objavljeno u ožujku ove godine, kategorički je potvrdilo da je ljudska aktivnost glavni uzrok klimatskih promjena. Sveobuhvatne procjene IPCC-a napisale su stotine vodećih znanstvenika iz cijelog svijeta, uz doprinose tisuća stručnjaka.

Klimatske promjene odnose se na dugoročne promjene u temperaturama i vremenskim prilikama. Točno je da neke takve promjene mogu biti prirodne, primjerice zbog promjena u sunčevoj aktivnosti ili velikih vulkanskih erupcija. Ali, naglašava IPCC, od početka 19. stoljeća ljudske su aktivnosti bile glavni pokretač klimatskih promjena, prvenstveno zbog izgaranja fosilnih goriva poput ugljena, nafte i plina.

Uostalom, da klimatske promjene, kao i ublažavanje njihove štete, nisu odgovornost čovjeka, ne bi se na globalnoj razini pokretalo toliko inicijativa i dogovora za rješavanje te krize.

Još 1997. godine potpisan je Protokol iz Kyota, na klimatskom samitu COP3. On je pred industrijalizirane zemlje postavio cilj smanjenja emisije stakleničkih plinova za 5 posto u razdoblju od 2008. do 2012. godine, u odnosu na 1990. godinu. Na klimatskom samitu Ujedinjenih naroda COP21 2015. godine potpisan je Pariški sporazum o klimatskim promjenama čiji je dugoročni cilj globalni porast temperature zadržati ispod 2 ℃ do kraja stoljeća.

“Rastuća koalicija zemalja, gradova, poduzeća i drugih institucija obvezuje se postići nultu neto emisiju [stakleničkih plinova]. Više od 140 zemalja, uključujući najveće zagađivače – Kinu, Sjedinjene Američke Države, Indiju i Europsku uniju – postavilo je taj cilj, pokrivajući oko 88 posto globalnih emisija. Više od 9000 tvrtki, preko 1000 gradova, više od 1000 obrazovnih institucija i preko 600 financijskih institucija pridružilo se kampanji Utrka do nule obvezujući se da će poduzeti rigorozne, žurne mjere za prepolovljenje globalnih emisija do 2030. godine”, stoji na internetskoj stranici UN-a.

U prosincu 2019. čelnici i čelnice Europske unije složili su se da bi ta zajednica trebala postići klimatsku neutralnost do 2050. godine. Na temelju Europskog zakona o klimi koji je donesen 2021. godine, zemlje EU-a moraju smanjiti emisije stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. U skladu s tim planovima je i plan da se osiguraju EU sredstva za prelazak na klimatski prihvatljivo gospodarstvo. Države članice EU-a obvezale su se da će 30 posto dugoročnog proračuna EU-a za razdoblje između 2021. i 2027. godine izdvojiti za projekte povezane s klimom.

Utjecaj klimatskih promjena itekako je opipljiv širom svijeta kojeg sve učestalije pogađaju suše, šumski požari i ekstremne kiše. U Europi je također prisutan – u različitim oblicima i u različitim regijama. Europska agencija za okoliš izvještava kako temperature kopna i mora rastu, mijenjaju se obrasci padalina (čineći vlažna područja u Europi vlažnijima, osobito zimi, a suha područja sušnijima, osobito ljeti), opseg morskog leda, volumen ledenjaka i snježni pokrivač se smanjuju, a razina mora raste. Također, ekstremi povezani s klimom kao što su toplinski valovi, obilne oborine i suše postaju sve učestaliji i jači u mnogim europskim regijama.

Iako su klimatske promjene već neko vrijeme dio naše stvarnosti te unatoč znanstvenom konsenzusu da je zagrijavanje planete rezultat ljudskog djelovanja, glasovi klimatskih skeptika i dalje imaju publiku. Tako je i osam godina star video govora Iana Palmera – koji sadrži znanstveno neutemeljenu tvrdnju da “ljudske emisije ugljičnog dioksida ne potiču globalno zatopljenje” – počeo cirkulirati među domaćim korisnicima Facebooka.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.