Bio je to dan koji se pamti. Televizijska snimka petero ustavnih sudaca koji napuštaju zgradu Ustavnog suda i žurnim se koracima spuštaju sa zagrebačkog Gornjeg grada, rječitije od svakog „izdvojenog mišljenja“ govori da je Ustavni sud podijeljen više nego ikada.
Ustavni suci Andrej Abramović, Lovorka Kušan, Goran Selanec, Biljana Kostadinov i Sanja Bezbradica Jelavić u utorak su prije glasanja napustili sjednicu Ustavnog suda na kojoj se odlučivalo o novom predsjedniku i zamjenici predsjednika Ustavnog suda.
Suci iz tzv. liberalne kvote nisu željeli sudjelovati u izboru novog vodstva Ustavnog suda u trenutku dok u Saboru traje postupak izbora (1, 2) tri nova ustavna suca. Smatraju da bi prvo trebalo pričekati ishod tih izbora a tek potom, u eventualnom novom sastavu, birati predsjednika i njegovog zamjenika.
„Nismo sudjelovali na glasanju jer smo smatrali da je preuranjeno. Trenutno se biraju tri nova ustavna suca, a nakon toga postoji još dva tjedna roka. Smatramo da je puno pametnije i oportunije pričekati ta dva tjedna dok se ne dogovorimo. Morali bismo vidjeti tko su kandidati, koji su im programi i vizija, a ne da se to radi unaprijed. Ako se to radi unaprijed, biramo predsjednika za one koji u tome ne mogu sudjelovati. Nema razloga ne čekati da Sabor odradi svoje“, objasnio je razloge napuštanja sjednice sudac Andrej Abramović.
Unatoč tome, preostalih osam ustavnih sudaca, ustrajali su na svom planu i za novog predsjednika Ustavnog suda jednoglasno su izabrali ustavnog suca Franu Staničića, zagrebačkog profesora pravnih znanosti, a za njegovu zamjenicu ustavnu sutkinju Mašu Marochini Zrinski, ranije profesoricu Pravnog fakulteta u Rijeci. Najmlađi je to dvojac na čelu Ustavnog suda.
Nove kadrove koji će rukovoditi Ustavnim sudom izglasalo je sedam ustavnih sudaca iz tzv. HDZ-ove konzervativne kvote potpomognuti sutkinjom Marochini Zrinski, koja je u prosincu prošle godine izabrana na Ustavni sud s opozicijske liste kandidata.
Podebljana konzervativna većina
Izbor novih čelnih ljudi Ustavnog suda pokazao je ne samo da vladajuća većina u Ustavnom sudu, njih sedam, mogu i dalje progurati sve što žele, pa tako i konzervativnog Staničića bliskog Crkvi, nego da je ta većina sada podebljana, barem za ovu priliku, i ustavnom sutkinjom koja je u Ustavni sud izabrana uz snažnu podršku SDP-a.
Po tko zna koji put je dokazano da upravo oni suci koji su došli po političkom ključu, u pravilu opozicijskom, s vremenom se bez problema priklanjaju vladajućoj većini u Ustavnom sudu. Posljednji primjer su Ingrid Antičević Marinović i Josip Leko koji su u prošli saziv Ustavnog suda došli direktno iz SDP-ovih zastupničkih klupa, a kasnije se utopili u većini u Ustavnom sudu.
Frane Staničić će na čelo Ustavnog suda stupiti već za nekoliko dana, 13. listopada, nakon što aktualnom predsjedniku Miroslavu Šeparoviću istekne četverogodišnji predsjednički mandat. Sutkinja Marochini Zrinski na svoju će funkciju još malo pričekati, jer sadašnjem zamjeniku predsjednika Mati Arloviću dvogodišnji mandat na toj funkciji ističe tek u proljeće iduće godine.
Istodobno, i Šeparoviću i Arloviću, ali i ustavnom sucu Goranu Selanecu, 12. listopada ističe osmogodišnji mandat ustavnih sudaca. Trenutno traje javni poziv za njihove nasljednike.
Prema svemu, Sabor neće do tog roka izabrati nove ustavne suce, jer – i ako bude dovoljno prijavljenih kandidata – nema naznaka da se može postići nužni politički konsenzus, jer za izbor ustavnih sudaca treba dvotrećinska većina u parlamentu, pa će se njihov sudački mandat vjerojatno produžiti za najdulje šest mjeseci, do 12. travnja iduće godine.
Bilo kakav ishod bio s novim sucima, ili sada ili za šest mjeseci, novo vodstvo Ustavnog suda unaprijed je zacementirano za slijedeće četiri godine (predsjednik), odnosno za naredne dvije godine (zamjenica predsjednika Ustavnog suda).
Šeparović: Postigli smo željeni balans
Da se sprema promjena na vrhu Ustavnog suda, da se neće čekati s izborom novih ustavnih sudaca, mediji su neslužbeno doznali nekoliko dana uoči burne sjednice, pa tako i Faktograf. Informacije su bile identične: Staničić za predsjednika, Marochini Zrinski za njegovu zamjenicu.
Nije nevažno dodati da se, sukladno Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu i Poslovniku Ustavnog suda, predsjednika Ustavnog suda bira tajnim glasanjem, a njegov zamjenik javnim. Dakle, dogovor je unaprijed pao. Glasovi su bili osigurani i čvrsto obećani, pa je posve nevažna upotreba navodno demokratskog instrumenta „tajnog glasanja“.
Još uvijek aktualni predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović, po završetku sjednice i izbora novih čelnih ljudi, čitav je taj dan posvetio gostovanju u raznim medijima (1, 2, 3).
Trudio se objasniti zašto su kadrovske promjene na vrhu Ustavnog suda provedene i prije isteka njegovog predsjedničkog mandata, a pogotovo mjesecima prije kraja Arlovićevog na mjestu zamjenika, kao i zašto se nije čekao ishod izbora za nove ustavne suce.
Nije propustio kritizirati ni postupak petoro ustavnih sudaca koji su napustili sjednicu. Rekao je da je „takvo ponašanje nedopustivo“, da za to nije bilo opravdanog razloga, da je bilo nužno izabrati novog predsjednika jer njegov mandat ističe za desetak dana, a da bez čelnog čovjeka Ustavni sud ne bi mogao funkcionirati.
Brzinskom provjerom ove izjave, utvrdili smo da to nije točno. Ustavni zakon o Ustavnom sudu i Poslovnik Ustavnog suda, naime, predviđaju da predsjednika Ustavnog suda mijenja njegov zamjenik, a u slučaju da i njega ne bude, za to je ovlašten najstariji ustavni sudac. Dakle, ne bi bilo nikakve blokade da se pričekalo s izborom novih ljudi na čelu Ustavnog suda.
Šeparović je objašnjavao i da su provedene intenzivne konzultacije sa svima i da je ovakvim izborom postignut balans na vrhu Ustavnog suda, Staničić iz kvote vladajućih i Marochini iz kvote opozicije. Riječ je, naglasio je, o stručnim, uključivim mladim osobama koje nisu opterećene dosadašnjim odnosima.
„Kad završe izbori, kvote više ne postoje. Radi se o hrvatskim ustavnim sucima. Upravo smo htjeli izborom profesora Staničića i profesorice Marochini Zrinski, različitih svjetonazora, poslati poruku stabilnosti, da ustavni suci nisu delegati političkih stranaka i da ovo nije Sabor“, rekao je Šeparović.
Među stručnom javnosti i među novinarima već danima se priča o „žetončićima“ koji su spremni podebljati konzervativnu većinu na Ustavnom sudu. Šeparović o tome nije štedio riječi.
„To je sramotno ponašanje onih koji tako govore. Nema nikakvih žetona. Ni od koga se nije tražilo da pretrčava ili mijenja svjetonazor. Ne postoji vladajuća većina na Ustavnom sudu. To je pogrešna i kriva percepcija, uvjetovana zbog političkog aktivizma nekih naših sudaca i prihvaćena dijelom medija i akademske zajednice. Tako nešto uvredljivo je za Sud i suce. Naredno razdoblje će to pokazati. Ustavni suci su samostalni i neovisni, a izborom prestaje svaka veza sa strankama. Svi imaju svoje svjetonazore, ali rade u skladu s Ustavom i zakonom“, odgovorio je još uvijek aktualni predsjednik Ustavnog suda.
HDZ hvali, a SDP suzdržan o svojoj kandidatkinji
Uslijedile su brojne reakcije (1, 2, 3, 4) na događanja u Ustavnom sudu.
Iz HDZ-a su, sinhronizirano sa Šeparovićem, osudili postupak petoro sudaca koji su napustili sjednicu, isticali su da je riječ o novim stručnim ljudima na čelu Ustavnog suda te da nema podijele na blokove „mi i oni“.
Premijer Andrej Plenković objeručke je dočekao ocjenu profesorice ustavnog prava Sanje Barić da je bojkot petoro sudaca „cirkus radi cirkusa“ pozivajući ih da „prestanu voditi nepostojeće kulturne ratove“.
„Svidio mi se komentar profesorice Barić, jedne od vodećih ekspertica ustavnog prava. Sve je rekla. Ustavni suci nisu tamo da vode politiku, nego da se bave onim za što su dobili mandat Sabora“, poručio je Plenković.
Predsjednik Sabora Gordan Jandroković prisjetio se izjave SDP-ovca Arsena Bauka o tome da će ta stranka učiniti sve da Ustavni sud, nakon isteka mandata trojici sudaca, ostane u omjeru 5:5.
„Ustavni suci su ga vjerojatno čuli, pa su sada dok ih je još 13, a ne samo 10, izabrali novog predsjednika i zamjenicu, čime su preduhitrili plan blokade Ustavnog suda“, rekao je Jandroković.
Zastupnik HDZ-a Nikola Mažar, međutim, nije izdržao pa je konstatirao da je trenutni omjer snaga u Ustavnom sudu 8:0, zbog odlaska petoro sudaca uoči glasanja, „što pokazuje jedan novi trenutak“. Iz toga se može zaključiti da u HDZ-u računaju da podrška Marochini Zrinski nije bila samo jednokratna.
Iz SDP-a nisu štedjeli riječi o tome da se „Ustavni sud pretvorio u gornji dom parlamenta“ i da je to sam još jedna institucija koju preuzima HDZ. No, bili su vrlo suzdržani o Marochini Zrinski.
„Kako će pojedini akteri to okarakterizirati je njihova umjetnička sloboda. Vidjet ćemo je li se radi o plemenitim namjerama“, rekao je Arsen Bauk, zastupnik SDP-a.
Jedini disonantni ton iz redova socijaldemokrata stigao je od zastupnice SDP-a Mirele Ahmetović koja je ustvrdila da je „razočarenje da tako mlada obrazovana osoba pristane biti izabrana na mjesto zamjenice bez legitimiteta“.
Tko je novi predsjednik
Novoizabrani predsjednik Ustavnog suda Frane Staničić, prije dolaska na Ustavni sud u prosincu prošle godine, bio je redovni profesor na Katedri za upravno pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu.
Na izboru za suca ustavnog suda lani u Saboru, jedini je od kandidata koje je predložila HDZ-ova vladajuća većina dobio 125 glasova svih prisutnih zastupnika. O njegovoj stručnosti slažu se i vladajući i opozicija, ali i struka. Postoji suglasje i o tome da ima dobre političke veze među vladajućima, što svjedoče brojne funkcije koje je obnašao u raznim tijelima bliskim politici.
No, kada je o svjetonazoru riječ, mišljenja su podijeljena. Netko bi mogao zaključiti da mu je upravo blizak odnos s Crkvom svojevrsna „dodana vrijednost“ koja mu je otvorila vrata i za novu funkciju.
I znatan dio njegovog znanstvenog rada posvećen je upravo odnosu države i crkve te pravnom položaju vjerskih zajednica.
Na razgovoru pred saborskim Odborom za Ustav, Poslovnik i politički sustav prilikom lanjske kandidature za Ustavni sud, upravo su ta pitanja najviše mučila opoziciju koja ga nije štedjela s pitanjima, o čemu je pisao Faktograf.
Tončija Restovića (SDP) zanimalo je što se od Staničića može očekivati na Ustavnom sudu s obzirom na to da je iz nekih njegovih radova zaključio da ima problema s idejom sekularne države.
Staničić mu je tada odgovorio da nema problema sa sekularnošću i da je Hrvatska sekularna država o čemu je u niz navrata pisao.
„Pravim razliku između sekularnosti, odnosno odvojenosti države i religije, i sekularizma koji je ideologija koja se u strožoj varijanti zalaže za progon religije iz javnog života, i s tim se ne slažem. Ne smatram da bilo koja religija nema pravo, pa čak i obavezu, komentirati društvena zbivanja, jer svatko u Hrvatskoj ima pravo na izražavanje mišljenja. Smatram da Crkva i država moraju biti odvojeni. Praktični sam vjernik katolik, ali meni kao pravniku je uvijek na prvom mjestu država“, odgovorio je Staničić.
No, u svojim ekspertizama ne libi se dotaći i tema koje i nisu baš na tragu odvojenosti Crkve i države.
Jedna od njih je i rad „Kršćanske vrijednosti u ustavima Hrvatske i Slovenije“ u kojem pokušava dokazati da se hrvatski Ustav temelji na kršćanskim vrijednostima iako to nigdje u njemu izričito ne piše.
Kao argumente navodi dio preambule Ustava kada se u kontekstu podrijetla hrvatske državnosti navodi i „neovisna srednjevjekovna država Hrvatska osnovana u devetom stoljeću“, kao i odredbu o braku kao zajednici muškarca i žene koja je u Ustav dodana nakon referenduma 2014. godine.
Što se tiče pozivanja na Boga u Ustavu ili odredbe o državnoj religiji ili odredbe koja bi izričito podržavala određene kršćanske vrijednosti, Staničić priznaje da toga, naravno, nema. Jasan mu je i razlog zašto je to izostalo u hrvatskom Ustavu.
“To je i očekivano, s obzirom na to da je Ustav donesen u još uvijek postojećoj Jugoslaviji i s obzirom na oštru podjelu u hrvatskoj javnosti između ljevice i desnice i zamjerke iz prošlosti. Imajući to na umu, Ustav je kompromis”, stoji, među ostalim, u Staničićevom radu.
O Ulici 10. travnja i Vatikanskim ugovorima
Na ispitivanju u Saboru, Peđa Grbin (SDP) pitao je Staničića o njegovom stručnom radu u kojem je problematizirao odluku Ustavnog suda o ukidanju Ulice 10. travnja u općini Čačinci.
Staničić je rekao da on tu odluku nije ni na koji način osporavao s materijalnog gledišta.
„Moje apsolutno gledište je takvo da ta ulica apsolutno ne smije postojati s obzirom da je tzv. NDH najveća sramota u hrvatskoj povijesti. Tu sam odluku Ustavnog suda osporavao iz formalnih, procesnih razloga vezano za nesretnu praksu Ustavnog suda u postupanju prema općim aktima“, objasnio je Staničić.
Pregledom navedenog rada pod nazivom „Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske U-II-6111/2013- jurisdikcijski voluntarizam?“ pronašli smo dio u kojem se ipak dotiče i spornog naziva ulice, a ne samo vrste pravnog akta koji je osporavan na Ustavnom sudu.
Staničić smatra da je Ustavni sud pogriješio kada je ustvrdio da sporna odluka o imenovanju ulice ugrožava identitet hrvatske ustavne države.
„Postojanje jedne ulice koji nosi naziv koji promiče takve (fašističke i nacističke, op.a.) ideje, ma koliko to bilo nepametno nikako ne predstavlja opasnost identitetu hrvatske ustavne države. Hrvatski Ustav jasno je odredio Republiku Hrvatsku kao državu čiji je temelj državne suverenosti izražen nasuprot proglašenju NDH, što ne može ugroziti niti jedan naziv ulice. S druge strane, uistinu se radi o odluci koja nije u skladu s vrijednosnim sadržajima ustavnih načela koja grade identitet hrvatske ustavne države, kako je to Ustavni sud naveo u točki 20 Odluke. Slikovito rečeno, ukoliko hrvatski Ustav zamislimo kao kuću, onda spornu odluku možemo smatrati grafitom koji nagrđuje njezinu fasadu. Odnosno, mišljenja sam da se može reći da ‘zamagljuje’ njeno prepoznavanje, ali ne ugrožava prepoznavanje same te kuće“, navodi Staničić.
Što se tiče Vatikanskih ugovora, Staničić smatra da se oni mogu mijenjati isključivo u dogovoru sa Svetom Stolicom.
Ipak, u jednom svom radu navodi i to da je „moguće da postoje određene odredbe koje bi teško izdržale test njihove sukladnosti s Ustavom, ali da je njihov broj vrlo ograničen“. Kao moguće ustavno spornu odredbu navodi članak 8. st.1 Ugovora o pravnim pitanjima u kojem stoji da će „u slučaju sudske istrage o kleriku zbog možebitnih krivičnih djela predviđenih krivičnim zakonikom, sudske vlasti o tome prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti“.
U svjetlu njegove nove funkcije kao predsjednika Ustavnog suda, važno je napomenuti i to da Staničić smatra da „izdvojena mišljenja“ ustavni suci trebaju samo iznimno koristiti, jer se u protivnom stvara dojam blokova unutar suda što rađa nepovjerenje u Ustavni sud.
Maša Marochini Zrinski – posvećena karijeri
Za razliku od Frane Staničića koji je prepoznat i afirmiran i u stručnoj i u široj javnosti, njegova buduća zamjenica Maša Marochini Zrinski, jedva da je poznata izvan usko stručnih krugova.
Na Ustavni sud je lani došla s mjesta izvanredne profesorice na Katedri za teoriju prava i države, filozofiju prava, ljudska prava i javnu politiku i predstojnice Zavoda za ljudska prava Pravnog fakulteta u Rijeci.
S 41 godinom najmlađa je ustavna sutkinja u ovom sazivu Suda.
Uža specijalnost su joj Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i praksa Europskog suda za ljudska prava.
Njezin rad je fokusiran na napredovanje u akademskoj karijeri, usavršavanju na inozemnim sveučilištima i međunarodnim projektima.
U biografiji navodi da je od 2014. do 2017. godine bila članica Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO). Riječ je o periodu u kojem se HHO uvelike kompromitirao (1, 2, 3, 4).
U Ustavni sud je izabrana uz snažnu podršku vrha SDP-a, što je bilo vidljivo i tijekom intervjua pred saborskim Odborom za Ustav.
Dok je Franu Staničića opozicija „rešetala“ gotovo 40 minuta, Marochini Zrinski jedva da je na razgovoru provela 20-ak minuta.
Davala je očekivane odgovore za nekog tko dolazi iz liberalnog svjetonazorskog spektra.
Smatra da nije moguće promijeniti odredbe o pobačaju „ako slijedimo tekovine vrijednosti Vijeća Europe i Europske unije“, da pitanje prava na izbor ne bi smjelo više biti predmet nikakve rasprave. Također, država mora omogućiti istospolnim parovima posvajanje djece ako to već omogućava i heteroseksualnim parovima u izvanbračnim zajednicama.
U proteklih desetak mjeseci na Ustavnom sudu, Marochini Zrinski nije bila javno prepoznata objavom izdvojenih mišljenja.
Pregledali smo sve objavljene odluke ocjene ustavnosti raznih zakona donesenih tijekom ove godine. Nije potpisala niti jedno samostalno izdvojeno mišljenje, pa nije jasno je li se uglavnom slagala s odlukom većine da je neki zakon (ne)sukladan Ustavu, ili je ipak nekada bila protiv, ali nije imala potrebu obrazlagati svoj stav koji bi bio dostupan široj javnosti.
Takav (oprezni) pristup može se tumačiti i time da je nova na Ustavnom sudu, ali i praktičarka ljudskih prava, odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić, izabrana je u isto vrijeme, a nimalo se ne ustručava napisati izdvojena mišljenja, i podupiruća i protivna, ili samostalno ili u suradnji s drugima.
Pronašli smo samo jedno, i to podupiruće, izdvojeno mišljenje Marochini Zrinski supotpisano s još nekoliko sudaca, a koje se tiče ocjene ustavnosti zakona. Riječ je o odluci Ustavnog suda da se obrati Sudu EU u Luksemburgu vezano za sukob nadležnosti između Glavnog državnog odvjetnika i Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), o čemu je nedavno pisao Faktograf.
Nova pozicija zamjenice predsjednika Ustavnog suda – istina, još na čekanju dok Mati Arloviću istekne mandat – bit će dodatni poticaj javnosti da još revnije nego do sada prati njezin rad. Bit će vremena za ocjenu je li njezin iznenadni uzlet ka vrhu Ustavnog suda bio doista jednokratni ustupak konzervativnoj većini iz „plemenitih pobuda radi postizanja balansa na Ustavnom sudu“ ili je to početak novog stanja u kojem su ustavni suci koji su ušli s liste kandidata HDZ-a dobili trajno pojačanje.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
