Svake godine kraj listopada obilježava svojevrstan kulturni boj na temu “slavljenja” – zapravo veoma naivnog i poprilično komercijalnog zabavljanja – Noći vještica.
Ovaj se dan masovno obilježava u mnogim dijelovima svijeta, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u Europi, uključujući Hrvatsku.
Popularnosti unatoč, sve je dublje ukorijenjena zabrinutost među vjerskim zajednicama koji ovu proslavu vide u puno mračnijem tonu. Domaći konzervativci nađu se isprovocirani setingom iz horor filmova i tematskim događajima, prigodnim trgovačkim akcijama, izrezivanjem bundeva za dječju zabavu, pokušavajući tom događaju pridati značenje koje zapravo nema.
Tako je na portalu dnevno.hr prigodno izašao članak dramatičnog naslova “Što se zaista slavi na Noć vještica? Svećenici upozoravaju na teške posljedice” u kojem se prenosi upozorenje katoličkih svećenika da “Noć vještica nije bezazlena zabava, nego duhovna obmana koja vodi u svijet okultnog, spiritizma i sotonskih običaja“.
“Iza nasmijanih bundeva i dječjih igara krije se stari poganski kult smrti, ponovno prikriven i privlačno zapakiran modernom kulturom zabave.
Noć vještica potječe iz davnih poganskih običaja starih keltskih svećenika, druida, koji su svake godine posljednju noć u listopadu slavili Samhain, bogu smrti i tame.
Vjerovali su da se u toj noći briše granica između svijeta živih i mrtvih, pa su prinosili krvave žrtve, uključujući i ljudske, kako bi umilostivili duhove. Kuće koje nisu dale dar označavali su prokletstvom“, stoji u članku objavljenom 30. listopada 2025. godine (arhiviran ovdje i ovdje).
Nakon toga slijede izjave i preporuke klera i egzorcista koji tvrde kako se “uoči Noći vještica pojačava demonska aktivnost”, kako “roditelji koji dopuštaju svojoj djeci da se maskiraju u demone i vještice otvaraju vrata zlu” te da nije čudno što “svijet ide prema dolje”.
Keltska plemena
Za one koji vjeruju da je praznik temeljno povezan s okultizmom, poganstvom ili čak sotonizmom, Halloween predstavlja ozbiljan problem jer smatraju da je riječ o kulturološkim vrijednostima koje su u suprotnosti s kršćanskim učenjima. Valjalo bi ipak objasniti kako je taj dan dobio svoje mjesto u svakodnevici i u kalendarima.
Kako smo ranije pisali, običaji obilježavanja Noći vještica imaju prilično dugačku povijest, ali zanimljivo je da se veći dio te povijesti zapravo veže uz kršćansku tradiciju. Tako je i termin Halloween kontrakcija od “All Hallows’ evening” (tj. Večer svih svetih).
Kao što je lako moguće doznati na enciklopedijskim natuknicama o Halloweenu (npr. na Wikipediji ili Britannici) ili u brojnim člancima koji sistematiziraju povijest ovog blagdana (History.com), radi se o običaju koji je najvjerojatnije započeo među keltskim plemenima u Europi.
Galski festival Samhain se, naime, obilježavao u noći s 31. listopada na 1. studenoga. Festival je to kojim se proslavljao kraj razdoblja žetve i početak zime. Galska plemena vjerovala su da se radi o noći u kojoj je granica između prirodnog i natprirodnog svijeta “propusna”, što omogućuje duhovima mrtvih da posjete svoje obitelji, ali i različitim natprirodnim bićima da lutaju našim svijetom. Tako se navodno razvio običaj maskiranja, koje bi ljudima trebalo pomoći da izbjegnu blizak susret sa zlim duhovima.
Kršćani preuzeli keltski običaj
Kad su keltske krajeve osvojili Rimljani, donijeli su sa sobom svoje običaje pa se Samhain “spojio” sa sličnim festivalima koji su se obilježavali u Rimskom carstvu. U narednim stoljećima Europom se proširio utjecaj kršćanske vjere, koja je od 7. stoljeća također počela obilježavati Dan svih svetih odnosno Dušni dan; dani su to kad se kršćani prisjećaju svojih minulih svetaca, ali i bližnjih osoba koje više nisu među živima.
U kršćanskoj tradiciji ovi su se dani najprije obilježavali u svibnju, da bi se termin naknadno pomaknuo na početak studenog, što se očuvalo do današnjih dana. Vjeruje se da je kršćanska crkva odabrala taj termin upravo kako bi kooptirala naslijeđene keltske i rimske poganske običaje u kršćansku tradiciju.
Upravo u sklopu te kršćanske tradicije je nastalo i nove ime za ovu svetkovinu – Halloween odnosno Večer svih svetih. U kršćanskoj tradiciji su obilježavanju Noći vještica pridodani i novi običaji, pa su tako djeca počela obilaziti kuće i moliti za mrtve, a zauzvrat bi od domaćina bili počašćeni kolačima (što je također običaj koji se očuvao kroz stoljeća, iako u nešto izmijenjenom obliku).
Pražnjenje bundeva kako bi se u njih postavile svijeće također je običaj nastao kroz kršćansku tradiciju obilježavanja Halloweena. Vjeruje se da je nastao u Srednjem vijeku, u procesijama kojima se odavala počast mrtvima. Svijeće su navodno predstavljale mrtve duše.
Ne postoje baš nikakvi dokazi da su se povodom obilježavanja Halloweena prinosile ljudske žrtve. Mit o ljudskoj žrtvi uglavnom je posljedica kasnijih tumačenja keltskih običaja, posebno od strane rimskih i kršćanskih izvora.
Keltska plemena u ovoj noći vjerojatno jesu prinosili žrtvu bogovima koje su štovali, ali ne u obliku ljudskih života, već paljenjem manjih količina hrane na krijesovima koje su podizali da bi osvijetlili noć u kojoj duhovi i natprirodna bića, kako su vjerovali, hodaju među njima.
Uz to, za one koji se brinu o duhovnim posljedicama, uvijek postoji izbor – slaviti na način koji odražava njihove vrijednosti i osobna uvjerenja.
Zaključno, korijeni Noći vještica sežu do Samhaina, galskog festivala koji označava kraj žetve i početak zime, ali ljudska žrtva nije bila dio tih rituala. Proslava tog datuma kasnije je kooptirana od strane kršćana pa je upravo u sklopu te kršćanske tradicije nastalo i nove ime za ovu svetkovinu – Halloween odnosno Večer svih svetih.
