„Imali smo niz godina da se inkluzivni dodatak najavljivao. Bio je u zakonu iz 2011. godine. Tadašnja SDP-ova Vlada rekla je da će u roku od tri godine pripremiti Zakon o inkluzivnom dodatku, a 2012. je bilo definirano da će u roku od godine dana ugledati svjetlo dana, a onda pod okriljem noći s izmjenama Zakona o socijalnoj skrbi koje su stupile na snagu 2014. nitko više inkluzivni dodatak nije spomenuo. SDP-ova socijalna osjetljivost se upravo pokazala na osobama s invaliditetom. Tri godine su obećavali inkluzivni dodatak, a onda su ga, zapravo bez ikakvog objašnjenja, maknuli iz zakona“, poručio je, među ostalim, Marin Piletić, ministar rada, mirovinskog sustava i socijalne politike na odlasku.
Na sličan način je na kritike oporbe vezane uz Zakon o osobnoj asistenciji te Zakon o inkluzivnom dodatku, koji su presudili Piletićevom odlasku iz Vlade, govorio i Željko Reiner, potpredsjednik Sabora.
„Navikli smo na to da kad se neke stvari dobro naprave onda oporba pokušava pronaći u tome neki mali sitni element koji iz nerijetko administrativnih neusklađenosti ne funkcionira ili treba bolje funkcionirati i na kojem se radi da bolje funkcionira. Mogla je ta ista oporba kad je dva puta bila na vlasti uvesti inkluzivni dodatak. Nije ga uvela i nije ga htjela uvesti“, ustvrdio je Željko Reiner, potpredsjednik Sabora na novinarsko pitanje kako komentira kritike oporbe da Piletić odlazi prekasno i da se treba ispričati zbog inkluzivnog dodatka i Zakona o osobnoj asistenciji.
Dodao je pritom kako je „to spin oporbe“.
Točan je podatak da je inkluzivni dodatak, kao jedna od novčanih naknada i potpora bio ugrađen u Zakon o socijalnoj skrbi koji je donesen 2011. godine. Taj je zakon donesen u svibnju 2011. godine, kada je i stupio na snagu. Točno je i da je tadašnjim zakonskim odredbama Vlada bila zadužena da u roku od tri godine od njegova stupanja na snagu Saboru podnese prijedlog zakona kojim će se urediti pitanje inkluzivnog dodatka. Prema tadašnjem zakonskom rješenju, ta je potpora trebala imati sedam razina.
Međutim, netočno je da je SDP 2011. godine obećavao da će u roku od tri godine donijeti poseban propis o inkluzivnom dodatku. Zakon o socijalnoj skrbi iz te godine donijela je HDZ-ova vlada koju je vodila Jadranka Kosor.
SDP-ova koalicijska vlada vlast je preuzela koncem 2011. godine, nakon parlamentarnih izbora. Već u prvim mjesecima vladavine krenuli su u izradu novog Zakona o socijalnoj skrbi koji je na snagu stupio u ožujku 2012. godine. U tom je zakonu zadržan inkluzivni dodatak kao potpora u sedam razina, ovisno o invaliditetu korisnika. Rok za donošenje posebnog propisa o inkluzivnom dodatku skraćen je te je Vlada samu sebe obvezala da ga donese do kraja 2013. godine. I to je Piletić točno rekao.
Vrijeme Milanke Opačić
U srpnju 2013. godine tadašnja SDP-ova ministrica zadužena za socijalnu skrb Milanka Opačić najavila je donošenje zakona o inkluzivnom dodatku do kraja godine te njegovu primjenu s prvim danom 2014. godine (1, 2, 3). Tada je Opačić rekla i kako će u sustavu socijalne skrbi do kraja godine nedostajati 200 milijuna tadašnjih kuna, ali i da njezino ministarstvo mora brinuti o svim korisnicima unatoč nedostatku sredstava.
Tadašnje Ministarstvo socijalne politike i mladih provelo je javno savjetovanje „povodom izrade Nacrta prijedloga Iskaza o procjeni učinaka Zakona o inkluzivnom dodatku“. Prema razmišljanjima, inkluzivni dodatak trebao je zamijeniti „pravo na osobnu invalidninu, pravo na doplatak za pomoć i njegu i pravo na naknadu do zaposlenja te dio naknade iz Zakona o doplatku za djecu – uvećanje koje korisnici ostvaruju temeljem oštećenja zdravlja“.
Zakon o inkluzivnom dodatku, međutim, nije ugledao svjetlo dana jer nije bilo novca za njegovu realizaciju. Hrvatska se od 2009. do 2015. godine, dakle punih šest godina, nalazila u recesiji koja je započela globalnom ekonomskom krizom iz 2008. godine i koja se s jednogodišnjom odgodom prelila u Hrvatsku.
Netočna je Piletićeva tvrdnja da je inkluzivni dodatak 2014. godine iz zakona nestao bez objašnjenja. Točno je da je takva odluka donesena u rujnu 2013. godine i da su o njoj bile informirane udruge u sustavu socijalne skrbi.
Početkom rujna 2013. godine tadašnja ministrica Opačić sastala se s udrugama civilnog društva kako bi im izložila probleme oko donošenja zakona o inkluzivnom dodatku, „koji su s obzirom na njegovu svrhu izjednačavanja mogućnosti osoba s invaliditetom suočeni s velikim financijskim preprekama“ (1, 2).
Tada je Opačić udrugama obrazložila da bi reformom socijalnih naknada došlo do ukidanja prava za najmanje 29 000 korisnika. Naime, da se 2013. zakon pustio u proceduru, obavezno bi trebao uključivati imovinski cenzus jer država u tom trenutku nije imala novca za veliki broj korisnika.
„Svi prisutni predstavnici Saveza osoba s invaliditetom kategorički su odbili da imovinski cenzus uđe u prijedlog zakona. Slijedom navedenog, ministrica je predložila da se donese odluka o suspenziji procesa donošenja novog zakona dok se ne stvore potrebni preduvjeti za njegovu provedbu, te poboljšaju dijelovi koju se još uvijek nedovoljno obrađeni“, stoji u vijesti koju je sa sastanka s Milankom Opačić objavljena u glasilu Hrvatskoj saveza gluhih i nagluhih „Ukratko…“.
Nije baš da SDP nije želio
U prosincu 2013. godine Sabor je donio novi Zakon o socijalnoj skrbi, a ne izmjene i dopune zakona kako je naveo Piletić. Primjena tog zakona krenula je s prvim danom 2014. godine. Kako je u rujnu odlučeno da se suspendira proces donošenja propisa o inkluzivnom dodatku tako pravo na njega više nije bilo propisano odredbama Zakona o socijalnoj skrbi.
Koalicijska vlada SDP-a koju je vodio Zoran Milanović, danas predsjednik države, međutim, nije odustala od uvođenja inkluzivnog dodatka. U lipnju 2015. godine održan je prvi sastanak Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga zakona o inkluzivnom dodatku, a sastanak je vodila Milanka Opačić (1, 2, 3). Sve to demantira i Piletića i Reinera koji tvrde kako SDP nije želio donijeti zakon o inkluzivnom dodatku.
Jesen 2015. bila je rezervirana za parlamentarne izbore, a nakon njih uslijedio je dug period pokušaja sklapanja vladajuće većine. U konačnici je postignut dogovor između HDZ-ove Domoljubne koalicije i Mosta, a dio dogovora je bio i nestranački predsjednik Vlade. Bio je to Tihomir Orešković (HDZ je tada vodio Tomislav Karamarko). Ta se Vlada brzo raspala pa su 2016. godine održani izvanredni parlamentarni izbori. Vlast je osvojio HDZ, a Andrej Plenković je po prvi puta sjeo u fotelju predsjednika Vlade.
Jedno od predizbornih obećanja HDZ-a te 2016. godine bilo je uvođenje inkluzivnog dodatka. Međutim, prva Plenkovićeva vlada nije ispunila to predizborno obećanje. Zakon o inkluzivnom dodatku donesen je u drugom mandatu njegove vladavine. Loša zakonska provedba i tog zakona u konačnici je Piletića stajala ministarske fotelje.
Zaključno, točno je da je inkluzivni dodatak bio u Zakonu iz 2011. i da je poseban propis trebalo donijeti u roku od tri godine, ali je netočna Piletićeva tvrdnja da je to najavljivao SDP. Taj je zakon, naime, donijela tadašnja HDZ-ova Vlada. Točno je da je SDP novim Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2012. propisao donošenje posebnog propisa o inkluzivnom dodatku do kraja 2013. U rujnu 2013. održan je sastanak s udrugama na kojem ih je ministrica Milanka Opačić informirala o financijskim problemima zbog kojih bi se trebala uvesti ograničenja za isplatu inkluzivnog dodatka. Predložila je suspenziju donošenja zakona, što su udruge prihvatile. Na zakonskom rješenju SDP je ponovo počeo raditi u ljeto 2015., ali ga je u poslu prekinula promjena vlasti. Netočne su, stoga, tvrdnje Piletića i Reinera prema kojima SDP nije bilo briga za osobe za invaliditetom te zato nije htio donijet propis o inkluzivnom dodatku.
