Širitelji dezinformacija i negatori klimatskih promjena koriste svaki događaj koji mogu kako bi nas uvjerili da klimatske promjene nisu stvarne, pri čemu je čest “argument” da je vremenskih nepogoda i visokih temperatura uvijek bilo. Iako je točno da povijest Zemlje i čovječanstva poznaju visoke temperature i ekstremne vremenske događaje, oni sami po sebi ne predstavljaju dokaz da klimatske promjene nisu stvarne.
Sada se na društvenoj mreži Facebook pojavila još jedna objava slične tematike.
“EKSTREMI KROZ POVIJEST!!🔴 Jedna od najvećih poplava u pvijesti Kalifornije ( SAD ), uzrokovana olujnim kišama pogodila je grad Sakramento daleke 1862. godine. Jeli tko tada spominjao CO2, “globalno zagrijavanje, ili klimatske promjene “??😄😄 Prof. Zoran”, stoji tako u objavi na društvenoj mreži Facebook.
Točno je da je 1862. godine u kalifornijskom gradu Sacramentu došlo do velikih poplava. Međutim, to ne govori baš ništa o realnosti klimatskih promjena.
Velika poplava iz 19. stoljeća
Poplave na koje se referira Facebook stranica “Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme” su pogodile savezne države Nevadu, Kaliforniju i Oregon, a do njih je došlo nakon nekoliko tjedana kontinuirane kiše i snijega. Sve je krenulo u saveznoj državi Oregon u studenom 1861. godine te se nastavilo do siječnja iduće godine. Vremenska nepogoda zahvatila je veliko područje, od rijeke Columbije na sjeveru savezne države Oregon pa sve do grada San Diega u Kaliforniji, udaljenog više od 1500 kilometara.
Nakon tjedana i tjedana kiše, zemlja naprosto više nije mogla apsorbirati toliku količinu vode. Kalifornijski glavni grad Sacramento i inače je bio naviknut na poplave, budući da se nalazi na ušću rijeka Sacramento i American. Naime, poplave i požari ni tada nisu bili rijetkost, a infrastruktura je za takve vremenske nepogode bila slabije prilagođena nego danas. No ovakvo stanje je bilo previše za taj grad.
Voda koja tjednima nije prestala navirati prodrla je u gotovo svaku kuću i zgradu. Uskoro su čamci na vesla postali jedino moguće prijevozno sredstvo. Situacija je bila tako drastična da su, prema nekim navodima, političari neko vrijeme morali veslati na posao dok nisu upravu privremeno preselili u San Francisco. Oni koji su uspjeli preživjeti poplavu u Sacramentu uskoro su se suočili s nevjerojatnom glađu, a grad je stubokom promijenjen.
Poplave su imale razoran učinak na saveznu državu Kaliforniju – umrlo je više od 4000 ljudi, oko jedan posto tadašnje populacije. Gotovo jedna trećina imovine je uništena, a četvrtina od 800 tisuća grla stoke utopila se ili umrla od gladi. Savezna država Kalifornija bankrotirala je, a državni službenici 18 mjeseci nisu dobili plaću. Procjenjuje se da bi ovakve poplave saveznu državu Kaliforniju mogle pogoditi svakih cca. 200 godina.
Zemlja se zagrijava
Međutim, kao što smo na Faktografu već pisali, ništa od toga ne znači da klimatske promjene i globalno zagrijavanje nisu stvarni. Ekstremni klimatski događaji iz prošlosti ne kontriraju onome što je znanstveno dokazano – da se od 1800-ih prosječna temperatura Zemlje polako povećava zbog antropogenih emisija stakleničkih plinova.
Ekstremne vremenske nepogode koje su se događale tijekom povijesti čovječanstva ne znače da se Zemlja ne zagrijava. Vremenski ekstremi bili su mogući i prije rasta temperature, ali u toplijem svijetu postaju učestaliji i intenzivniji.
Drugim riječima, s klimatskim promjenama zapravo rastu šanse od ovakvih događaja, poput velike poplave koja je pogodila Sacramento u 19. stoljeću. Da sada dođe do sličnog događaja, on bi vjerojatno bio još razorniji.
Postoje brojni dokazi koje su znanstvenici prikupili, poput onih iz prirodnih izvora (ledene jezgre, stijene, nizovi godova), kao i satelitske snimke koje dokazuju da se klimatske promjene događaju.
Globalno zatopljenje dugoročno je podizanje prosječne temperature na planetu. “Iako ovaj trend zagrijavanja traje već duže vrijeme, njegov tempo se značajno povećao u posljednjih sto godina zbog izgaranja fosilnih goriva. Kako se ljudska populacija povećavala, tako je rastao i volumen sagorijevanja fosilnih goriva. Fosilna goriva uključuju ugljen, naftu i prirodni plin, a njihovo izgaranje uzrokuje ono što je poznato kao ‘efekt staklenika’ u Zemljinoj atmosferi”, pojašnjava časopis National Geographic.
Klima se tijekom povijesti Zemlje stalno mijenjala. Samo se u proteklih 800,000 godina odvilo osam ciklusa ledenih doba i toplijih razdoblja, tumači NASA. Većina tih klimatskih promjena povezana je s veoma malim varijacijama u Zemljinoj orbiti koja bi dovela do promjene u količini solarne energije koju naša planeta prima. Međutim, ono što se trenutačno odvija rezultat je drugačijih procesa, jer se radi o ubrzanom zagrijavanju koje je direktni rezultat ljudske aktivnosti.
Staklenički plinovi
Kao što smo već pisali, staklenički plinovi prirodno su prisutni u atmosferi, ali ljudska aktivnost doprinosi njihovoj akumulaciji. Izgaranje fosilnih goriva stvara emisije stakleničkih plinova (prvenstveno ugljičnog dioksida i metana) koji djeluju poput pokrivača omotanog oko Zemlje, zadržavajući sunčevu toplinu i podižući globalnu temperaturu. To se naziva “efektom staklenika” i u pitanju je fenomen kojeg su znanstvenici svjesni već stoljećima.
Do emisija stakleničkih plinova dolazi, primjerice, korištenjem naftnih derivata za vožnju automobila ili korištenjem fosilnih energenata (poput ugljena, nafte, plina ili biomase) za grijanje i proizvodnju struje. Krčenje zemljišta i sječa šuma također utječu na povećanje CO2, jer stabla kroz proces fotosinteze apsorbiraju ugljični dioksid.
Većina svjetske znanstvene zajednice (preko 99 posto) slaže se s tvrdnjom da je klimatska kriza rezultat ljudske djelatnosti, odnosno fosilne industrije. Studija koja je objavljena u znanstvenom časopisu Environmental Research Letters 2021. godine pokazala je kako u recenziranoj znanstvenoj literaturi (objavljenoj od 2012. godine nadalje) postoji konsenzus da klimatske promjene uzrokuje čovjek.
Utjecaj klimatskih promjena itekako je opipljiv širom svijeta kojeg sve učestalije pogađaju suše, šumski požari i ekstremne kiše. U Europi je također prisutan – u različitim oblicima i u različitim regijama. Europska agencija za okoliš izvještava kako temperature kopna i mora rastu, mijenjaju se obrasci padalina (čineći vlažna područja u Europi vlažnijima, osobito zimi, a suha područja sušnijima, osobito ljeti), opseg morskog leda, volumen ledenjaka i snježni pokrivač se smanjuju, a razina mora raste. Također, ekstremi povezani s klimom kao što su toplinski valovi, obilne oborine i suše postaju sve učestaliji i jači u mnogim europskim regijama.
UN upozorava i kako će, ako globalno zatopljenje prijeđe 1,5 stupanj Celzijev u odnosu na predindustrijske razine, biti više toplinskih valova, duljih toplih sezona i kraćih hladnih sezona. Pri globalnom zatopljenju od 2 stupnja, ekstremna vrućina češće bi prelazila kritične pragove tolerancije s razornim učincima na poljoprivredu i ljudsko zdravlje. Prosjek globalne temperature tijekom zadnje tri godine po prvi je put otkad postoje mjerenja probio +1,5 ℃ s obzirom na predindustrijsko razdoblje.
No, bez obzira na sve očitije klimatske promjene i sve očitije vremenske ekstreme, bez obzira na sve znakove upozorenja, brojni i dalje u njih odbijaju vjerovati, tj. negiraju činjenicu da su klimatske promjene stvarne, da su rezultat djelovanja čovjeka i da je potrebno djelovati. Takvim neutemeljenim uvjerenjima doprinose manipulativne tvrdnje o vremenskim ekstremima iz prošlosti koji se predstavljaju kao “dokaz” da se zapravo ne događa ništa alarmantno.
Zaključno, društvenom mrežom Facebook širi se objava u kojoj stoji kako je 1862. godine američki grad Sacramento pretrpio nevjerojatne poplave, a tada nitko nije spominjao "CO2, globalno zagrijavanje ili klimatske promjene". Točno je da su 1862. godine tri američke savezne države - Nevadu, Kaliforniju i Oregon - pogodile velike poplave i da je Sacramento bio teško pogođen. Međutim, vremenski ekstremi iz prošlosti nisu dokaz da klimatske promjene nisu stvarne. Štoviše, povećanje učestalosti i intenziteta ekstremnih vremenskih pojava pokazuje da se radi o stvarnom i ozbiljnom problemu. Među znanstvenom zajednicom postoji konsenzus da je klimatska kriza rezultat ljudske djelatnosti, primarno fosilne industrije.
