Europski sustav trgovanja emisijama (EU ETS) već se dva desetljeća smatra ključnim instrumentom europske klimatske politike.
Pokrenut 2005. godine s ciljem postupne dekarbonizacije, ovaj sustav postavlja gornju granicu ukupnih emisija stakleničkih plinova za sektore energetike, industrije, zrakoplovstva, a od 2024. godine i pomorstva. Sektori obuhvaćeni ETS-om čine oko 40 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u Europskoj uniji. Od uvođenja sustava emisije u tim sektorima smanjene su za oko 50 %.
Funkcionira tako da kompanije koje posluju u Europskoj uniji dobivaju određeni broj emisijskih jedinica, pri čemu svaka jedinica predstavlja pravo na emisiju jedne tone ugljikova dioksida (ili njezina ekvivalenta). Dio jedinica dobivaju besplatno, a dio kupuju na tržištu ili putem aukcija.
Kompanije koje emitiraju manje stakleničkih plinova od dodijeljenog broja jedinica višak mogu prodati, dok one koje emitiraju više moraju kupiti dodatne emisijske jedinice.
Ako kompanije ne mogu kupiti emisijske jedinice od drugih sudionika na tržištu, mogu ih kupiti na aukcijama koje organiziraju države članice u okviru zajedničkog sustava EU-a. Cijena ugljika tako postaje dio cijene proizvoda koje kompanije plasiraju na tržište, čime se potiče dekarbonizacija.
Međutim, s uvođenjem ambicioznijeg klimatskog cilja za 2040. godinu (1, 2) – koji predviđa 90 % smanjenja neto emisija u odnosu na 1990. godinu – pritisci na sustav rastu.
> > Europski klimatski cilj za 2040. u zadnji čas dogovoren – i oslabljen
Europska komisija je u srpnju 2026. godine predložila reviziju sustava trgovanja emisijama (1, 2), koja donosi značajne promjene: usporavanje tempa smanjenja kvota nakon 2030. i produljenje dodjele besplatnih emisijskih jedinica. Prema prijedlogu, o kojem se tek moraju usuglasiti Europski parlament i Europsko vijeće, kvote će se u razdoblju između 2031. i 2035. godine smanjivati po stopi od 3,7 posto godišnje, umjesto ranije predviđenih 4,4 posto godišnje. Nakon 2036. godine Komisija želi dodatno smanjenje, po stopi od 1,7 posto godišnje.
> > Mijenja se sustav trgovanja emisijama EU-a: Profiti korporacija ispred zaštite građana
Komisija poduzetnicima želi omogućiti i da svoje emisije knjigovodstveno smanjuju kupujući ugljične kompenzacije u inozemstvu (eng. carbon offsetting). Termin ugljične kompenzacije odnosi se na projekte koji doprinose smanjenju emisija stakleničkih plinova i tako “generiraju” ugljične kredite (eng. carbon credits) kojima se može trgovati na međunarodnom tržištu. Zagađivačke industrije tako mogu, umjesto da smanjuju vlastite emisije, kupovati ugljične kredite koji predstavljaju izbjegavanje ili uklanjanje emisija stakleničkih plinova iz atmosfere, pa tako “kompenzirati” vlastite emisije.
Međutim, to je kontroverzan sustav i brojne analize pokazale su da velik dio međunarodnih ugljičnih kredita nije doveo do dodatnog smanjenja emisija.
> > Ugljične kompenzacije nisu rješenje za klimatske promjene
Tko zagovara, a tko se protivi slabljenju klimatskih ciljeva?
Dok jedni tvrde da je to nužno za spas europske industrije, drugi upozoravaju na opasno razvodnjavanje klimatskih ciljeva.
Zahtjeve za ublažavanje ETS-a uglavnom predvode energetski intenzivne industrije i desne političke grupacije, a njihovi se argumenti temelje na navodnom gubitku gospodarske konkurentnosti.
Države predvodnice otpora prema snažnom ETS-u su Italija, Češka, Poljska, Mađarska, Bugarska, Cipar, Estonija, Grčka, Rumunjska i Slovačka. U srpnju su uputile zajedničku izjavu u kojoj kritiziraju visoke cijene dozvola za emisije. Italija je u jednom trenutku čak otvoreno pozvala na potpunu suspenziju sustava.
Kad je riječ o političkim grupacijama, napade predvodi ekstremna desnica u Europskom parlamentu, često ponavljajući propagandu fosilne industrije i negirajući klimatsku krizu. Međutim, ključni zaokret dogodio se unutar Europske pučke stranke (EPP), dio koje je i HDZ. EPP je u Europskom parlamentu (EP) oformila većinu s ekstremnom desnicom kako bi progurala “ublažavanje” sustava u ime “pojednostavljivanja” i “konkurentnosti”.
> > Veliki zaokret Europske unije: uz krupne korporacije i ekstremnu desnicu, protiv klime i okoliša
Industrijski lobiji poput CEFIC-a (Europsko udruženje kemijske industrije) su još 2024. godine kroz Deklaraciju iz Antwerpena zatražili smanjenje troškova ugljika. Iako se tvrdile da je deklaraciju potpisalo više od 1 300 organizacija i kompanija, naknadne istrage pokazale da su neki potpisnici lažno predstavljeni. Europska komisija je godinu dana kasnije na njihove zahtjeve odgovorila Planom za čistu industriju.
Također, zrakoplovne kompanije snažno se protive proširenju ETS-a na međunarodne letove, tvrdeći da će to drastično povećati cijene karata.
S druge strane nalazi se široka koalicija koja smatra da je stabilna i visoka cijena ugljika jedini način da se potaknu inovacije i postigne klimatska neutralnost.
Koalicija osam zemalja članica – Portugal, Španjolska, Nizozemska, Luksemburg, Slovenija, Danska, Finska i Švedska – uputila je zajednički zahtjev za očuvanje integriteta ETS-a kao “kamena temeljca” klimatske politike. Švedska ministrica za europske poslove Jessica Rosencrantz dodatno je podcrtala da će se njezina država boriti za snažni sustav trgovanja emisijama i da će se protiviti svakom pokušaju razvodnjavanja ETS-a.
Više od 100 velikih europskih kompanija, uključujući EDF, Volvo Group, Holcim, Vattenfall i Tata Steel, potpisalo je otvoreno pismo tražeći stabilan cjenovni signal ugljika kako bi mogli planirati dugoročna ulaganja u dekarbonizaciju. Oni tvrde da slabljenje ETS-a zapravo kažnjava one koji su prvi investirali u čiste tehnologije.
Nevladine organizacije poput Carbon Market Watch (CMW), WWF EU i CAN Europe oštro su kritizirale Komisijin prijedlog revizije sustava. Upozoravaju da bi njegovo usvajanje oslabilo klimatske ciljeve i pogodovalo industrijama koje odgađaju ulaganja u dekarbonizaciju.
Europski znanstveni savjetodavni odbor (ESABCC) također je upozorio da bi oslanjanje na ugljične kredite umjesto na domaće smanjenje emisija naštetilo europskom gospodarstvu.
Povjerenik za klimu Wopke Hoekstra brani aktualni prijedlog reforme tvrdeći da je riječ o “pragmatičnom i fleksibilnom” prijedlogu, koji je usklađen s klimatskim ciljevima EU-a za 2040. godinu.
“Današnji prijedlog revizije ETS-a objedinjuje tri ključna cilja: klimatsko djelovanje, konkurentnost i neovisnost. Istodobno unapređuje klimatsku politiku te dodatno jača ulogu ETS-a kao istinskog pokretača inovacija i ulaganja”, izjavio je.
> > Kako je povjerenik za klimu oslabio europske klimatske ciljeve
Uz rasprave o budućnosti postojećeg sustava ETS, u javnosti se sve češće spominje i novi sustav ETS2. Iako oba sustava počivaju na istom principu određivanja cijene emisija ugljika, razlikuju se po sektorima koje obuhvaćaju, načinu funkcioniranja i namjeni prihoda.
Novi sustav ETS2, koji bi se trebao početi primjenjivati od 2027. godine, zaseban je sustav usmjeren na emisije iz zgradarstva, cestovnog prometa i manjih industrijskih izvora.
Koje su temeljne razlike između sustava ETS i novog ETS2?
Glavne razlike između postojećeg sustava trgovanja emisijama i novog sustava ETS2 odnose se na sektore koje pokrivaju, način dodjele emisijskih jedinica te njihovu društvenu namjenu.
Dok postojeći ETS pokriva proizvodnju električne energije, tešku industriju (čelik, cement, kemikalije), zračni promet unutar Europe i pomorski sektor, ETS2 je usmjeren na emisije iz zgradarstva (grijanje), cestovnog prometa i manjih industrija koje nisu bile uključene u prvi sustav.
Ključna razlika je u tome što u sustavu ETS2 ne postoje besplatne emisijske kvote; sve jedinice će se prodavati isključivo putem aukcija. U originalnom ETS-u energetski intenzivna industrija još uvijek prima značajan udio besplatnih dozvola kako bi se spriječilo tzv. “curenje ugljika” u zemlje s labavijim propisima.
Curenje ugljika (eng. carbon leakage) označava premještanje proizvodnje iz EU-a u zemlje s manje strogim klimatskim pravilima, pri čemu se emisije ne smanjuju, već samo sele iz jedne države u drugu.
Za ETS2 su dogovorene posebne zaštitne mjere za stabilnost cijena; ako prosječna cijena emisijske jedinice premaši 45 eura po toni CO2, predviđeno je puštanje dodatnih 40 milijuna dozvola iz pričuve kako bi se spriječio prevelik pritisak na cijene goriva i grijanja za građane.
Prihodi od aukcija u ETS2 sustavu izravno će se slijevati u Socijalni fond za klimatsku politiku (SFKP). Ovaj fond služi za potporu ranjivim kućanstvima i malim poduzećima. Kako bi ostvarile pravo na sredstva iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku, države članice izrađuju socijalne klimatske planove u kojima opisuju mjere i ulaganja namijenjena ublažavanju socijalnih učinaka ETS2. Planove podnose Europskoj komisiji, koja ih ocjenjuje te odobrava isplate nakon ostvarenja dogovorenih ključnih etapa i ciljeva.
Ukupna vrijednost Socijalnog fonda za klimatsku politiku iznosi 65 milijardi eura, pri čemu je Hrvatskoj dodijeljeno 1,94 % ukupne vrijednosti SFKP, tj. 1,26 milijardi eura, čemu se dodaje nacionalno sufinanciranje u iznosu od 420 milijuna eura. Ukupno financiranje iz SFKP iznosit će 1,68 milijardi eura.
Donosimo analizu najčešćih mitova koji se vežu uz europski sustav trgovanja emisijama.
Mit 1: EU ETS uništava konkurentnost europske industrije
Činjenica je da je sustav trgovanja emisijama saveznik, a ne neprijatelj konkurentnosti industrije. Naprotiv, stabilna cijena ugljika pruža dugoročan signal ulagačima i potiče razvoj čistih tehnologija.
Glavni uzroci problema s konkurentnošću su visoke i nestabilne cijene fosilnih goriva, fragmentacija jedinstvenog tržišta Europske unije, spor rast produktivnosti te snažan globalni višak proizvodnih kapaciteta, osobito u Kini.
Štoviše, slabljenje ETS-a zapravo bi kaznilo one koji su već uložili u čiste tehnologije, a nagradilo one koji odugovlače s tranzicijom.
Mit 2: ETS je glavni krivac za visoke cijene električne energije
Činjenica je da na europskom tržištu električne energije cijenu u pravilu određuje cijena zemnog plina, a ne cijena emisijskih jedinica.
Cijene električne energije znatno su pale u odnosu na vrhunac energetske krize 2022. godine, premda su u mnogim državama i dalje više nego prije krize, unatoč geopolitičkim šokovima poput rata u Iranu.
Prema Agenciji Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) i Europskoj agenciji za okoliš (EEA), dugoročno smanjenje troškova električne energije postiže se povećanjem udjela obnovljivih izvora energije, uz ulaganja u elektroenergetsku mrežu, skladištenje energije i fleksibilnost sustava.
Mit 3: ETS guši europsku industriju
Činjenica je da velik dio teške industrije (cement, čelik, kemikalije) i dalje prima besplatne emisijske jedinice da bi se spriječilo “curenje ugljika”.
Podaci pokazuju da su pojedine kompanije čak ostvarile ekstraprofite prodajući višak besplatnih emisijskih jedinica koje su dobile, a troškove emisijskih jedinica svejedno prebacile na krajnje potrošače.
Zbog toga je tvrdnja da ETS “guši” europsku industriju teško održiva: velik dio najizloženijih sektora i dalje prima znatnu zaštitu kroz besplatnu dodjelu emisijskih jedinica i druge oblike potpore.
> > Nova analiza otkriva kako europski sustav trgovanja emisijama “gura” teške industrije
Mit 4: Međunarodne ugljične kompenzacije mogu zamijeniti smanjenje emisija u Europskoj uniji
Činjenica je da međunarodne ugljične kompenzacije često ne rezultiraju stvarnim smanjenjem emisija.
Pregledni znanstveni rad objavljen 2025. godine pokazuje da tek oko 16 % analiziranih kredita predstavlja stvarna dodatna smanjenja emisija. Stručnjaci upozoravaju da se ugljični krediti ne mogu smatrati zamjenom za smanjenje emisija unutar samog gospodarstva.
Oslanjanje na kredite iz inozemstva umjesto na domaće smanjenje emisija može usporiti ulaganja u dekarbonizaciju i modernizaciju europske industrije i tako naštetiti europskom gospodarstvu.
> > Ugljične kompenzacije nisu rješenje za klimatske promjene
Mit 5: Predložene izmjene sustava trgovanja emisijama neće usporiti dekarbonizaciju
Činjenica je da izmjene koje predlaže Europska komisija zapravo usporavaju smanjenje emisija i povećavaju rizik za ostvarenje klimatskih ciljeva.
Umjesto ranije predviđenog godišnjeg smanjenja kvota od 4,4 %, predlaže se smanjenje od 3,7 % (2031. – 2035.) te samo 1,7 % nakon 2036. godine.
Stručnjaci upozoravaju (1, 2) da bi to moglo rezultirati s oko dvije milijarde tona dodatnih emisija CO2 u atmosferi, što dovodi u pitanje postizanje ciljeva za 2040. i 2050. godinu.
Zaključno, EU ETS nije problem, nego dio rješenja.
Umjesto popuštanja pritiscima lobista zagađivačkih industrija, prihode od ETS-a trebalo bi strateški ulagati u elektrifikaciju industrije, razvoj čistih tehnologija i potporu građanima kroz Socijalni fond za klimu. Samo su u 2025. godini prihodi od ETS-a iznosili oko 43 milijarde eura. Očuvanje predvidivog i učinkovitog sustava trgovanja emisijama ključno je da bi Europska unija smanjila emisije stakleničkih plinova, potaknula ulaganja u čiste tehnologije i smanjila ovisnost o uvozu fosilnih goriva.
Ovaj članak dio je projekta “Prebunking at Scale” kojeg provodi Europska mreža organizacija za provjeru činjenične točnosti (EFCSN).
