U grupi na Facebooku Narodni reporteri privatni je korisnik podijelio sliku koja u triptihu prikazuje tri osobe: ozbiljnu policajku s masnicom na oku, mladu nasmijanu ženu s buketom ruža u rukama i zastavom duginih boja na reveru te osobu čiji je dio tijela čitav, a dio raspršen u komadiće dok hoda po ružama duginih boja na Trgu bana Jelačića u Zagrebu. Iznad slike piše:
“Marokanac prebije policajku – nije femicid.
Hrvat zgazi plastičnu ružu – femicid.”
Sliku je proširila i stranica Izlet braće Kumerle na Facebooku (arhivirano ovdje) gdje je izazvala 148 reakcija, osam komentara i 21 dijeljenje, a podijeljena je i na Instagramu.
Što je femicid?
Kazneni zakon Republike Hrvatske od ožujka 2024. prepoznaje dvije vrste teškog ubojstva: Teško ubojstvo (definirano člankom 111.) i Teško ubojstvo ženske osobe (definirano člankom 111.a), odnosno femicid.
Femicid je najekstremniji oblik nasilja nad ženama. Femicid se definira kao zločin iz mržnje nad osobama ženskog spola i razlikuje se od drugih oblika ubojstava jer se radi o ubojstvima žena samo zato što su žene. Radi distinkcije od kaznenog djela Teškog ubojstva zakonom je propisano da se prilikom utvrđivanja tog kaznenog djela moraju uzeti u obzir posebne okolnosti: je li djelo počinjeno “prema bliskoj osobi, osobi koju je počinitelj već ranije zlostavljao, ranjivoj osobi, osobi koja se nalazi u odnosu podređenosti ili zavisnosti, ili je djelo počinjeno u okolnostima spolnog nasilja ili zbog odnosa koji žene stavlja u neravnopravan položaj ili da postoje druge okolnosti koje upućuju da se radi o rodno utemeljenom nasilju”.
Osoba može biti osuđena i za “femicid u pokušaju” što pokazuju već, najmanje dvije presude. U jednoj je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske potvrdio presudu Županijskog suda u Osijeku kojom je muškarac proglašen krivim za kazneno djelo teško ubojstva ženske osobe u pokušaju, odnosno femicida u pokušaju. Napad se dogodio 2024. godine kad je supruga htjela izbjeći verbalne napade optuženog i pobjeći majci, no kad je sjela u automobil, suprug ga je polio benzinom i zapalio. Žena je zadobila opekline prvog stupnja i stjecajem okolnosti ostala živa jer je uspjela otključati vrata i pobjeći iz zapaljenog automobila.
Drugi je slučaj nepravomoćne presude iz Pule, iz prosinca 2025., prema kojoj je muškarac osuđen na ukupno osam godina zatvora za četiri kaznena djela, od čega je šest godina dobio za “teško ubojstvo ženske osobe u pokušaju”. On je svoju suprugu, nakon duljeg perioda psihičkog i fizičkog zlostavljanja, u alkoholiziranom stanju pokušao ugušiti, no uspjela se izvući i pobjeći.
Kad pogledamo statistiku, 2024. godine prijavljeno je devet slučajeva femicida i 10 slučajeva femicida u pokušaju. Istovremeno je prijavljeno 17 teških ubojstava i 43 teška ubojstva u pokušaju. Budući da statistika za 2025. godinu još nije konačna, možemo vidjeti samo opće pokazatelje ubojstva i pokušaja ubojstva. Djela još nisu do kraja kategorizirana pa prema dostupnim podacima u prvih 10 mjeseci 2025. godine bilo je prijavljeno 31 ubojstvo i 65 pokušaja ubojstva.
Napad na policajku na Autobusnom kolodvoru
U prvoj rečenici u objavi na Facebooku tvrdi se: “Marokanac prebije policajku – nije femicid”.
Radi se o događaju na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru s kraja lipnja 2025. godine kada je policajka fizički napadnuta, kako je tada izvijestila PU zagrebačka. Policija je u svojem prvom priopćenju izvijestila da su zbog napada uhitili 32-godišnjeg državljanina Maroka, stranca s odobrenom međunarodnom zaštitom, kojeg istražuju zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi. Također, kao što se vidi iz drugog policijskog priopćenja, objavljenog 1. srpnja 2025., dva dana nakon uhićenja i tri dana nakon napada na policajku na zagrebačkom Autobusnom kolodvoru, kriminalističkim je istraživanjem utvrđeno da je 32-godišnji državljanin Maroka osumnjičen za kazneno djelo prisile prema službenoj osobi.
Radi se o kaznenom djelu opisanom u članku 314. Kaznenog zakona: “Tko silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti ili je prisili na obavljanje službene radnje u okviru ili izvan njezinih ovlasti, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjesec do pet godina.” Potencijalna kazna zatvora se penje ako je “doveden u opasnost život službene osobe” ili joj je “nanesena ozljeda ili je uporabljeno oružje ili opasno oruđe”. Isti se zakon odnosi i na osobe koje ovlašteno pomažu službenim osobama.
Prisila prema službenoj osobi
U prvom priopćenju zagrebačke policije od 30. lipnja 2025. ističe se da je dan ranije “oko 18.15 sati u Zagrebu, Avenija Marina Držića u objektu Autobusnog kolodvora Zagreb, policijska službenica tijekom postupanja fizički napadnuta u tom trenutku od nepoznatog muškarca. Liječnička pomoć policijskoj službenici je pružena u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice gdje je utvrđeno da je lakše ozlijeđena”.
Koji dan kasnije Jutarnji list doznaje i objavljuje nešto više detalja o napadu kroz koje javnost saznaje da je muškarac “udario šakom, a potom i glavom u zid” policajku dok mu je uzimala podatke. Prema pisanju Jutarnjeg policajka je pala na pod, a napadač je pobjegao nakon što je naišla čistačica. O njemu su pisali da je pod međunarodnom zaštitom, no i da je već ranije protjeran iz nekoliko europskih zemalja zbog kaznenih i prekršajnih djela, a od MUP-a su dobili potvrdu da će po službenoj dužnosti pokrenuti postupak poništenja dodijeljenog statusa i odluku o prisilnom udaljenju iz Hrvatske.
Još više detalja doznalo se ovih dana (1, 2, 3), nakon što je u utorak, 17. ožujka ove godine, objavljeno da je Općinski kazneni sud u Zagrebu nepravomoćno osudio 33-godišnjeg državljanina Maroka na uvjetnu kaznu od godine dana s petogodišnjim rokom kušnje zbog napada na policajku i odredio mu obvezno liječenje od ovisnosti. Sindikat policije ocijenio je odluku pogrešnom porukom, osudio je i zatražio reakciju nadležnih tijela. Također, i ministar pravosuđa Damir Habijan rekao je da uvjetna osuda nije dobra poruka te da “nije dobro kada se na temelju takvih odluka stvara negativna percepcija o pravosuđu”. I u tim prvim vijestima o presudi navodilo se da je Marokanac osuđen za prisilu prema službenoj osobi za koju je predviđena kazna od šest mjeseci do pet godina zatvora, a femicid se nije spominjao i u javnosti nije bilo kritika na račun policijske i tužiteljske kvalifikacije djela.
Najveće kritike javnosti izazvala je informacija objavljena u prvim člancima nakon objave presude da je osuđeni napadač nakon izricanja uvjetne kazne pušten iz istražnog zatvora na slobodu. No, kasnije su iz MUP-a Jutarnjem listu potvrdili da je Marokanac zadržan “s ograničenom slobodom kretanja u Prihvatnom centru za strance MUP-a do izvršenja prisilnog udaljenja”. To znači da napadač na policajku nakon izricanja presude niti u jednom trenutku nije bio na slobodi već je odmah prevezen u prihvatni centar za strance gdje čeka izgon iz Hrvatske.
Gaženje ruža je remećenje javnog reda i mira, a ne femicid
U drugoj rečenici u statusu tvrdi se da ako “Hrvat zgazi plastičnu ružu”, to je onda – “femicid”. No, nitko u javnosti niti čin gaženja ruža na Trgu bana Jelačića nije kvalificirao kao femicid.
Tvrdnjom se aludira na događaj od 6. prosinca 2025. kad je na Trgu bana Jelačića u Zagrebu umjetnica Arijana Lekić-Fridrih održala posljednju “Tihu misu”, performans koji je izvodila tri godine, svake prve subote u mjesecu nasuprot molitelja na javnim trgovima. Te subote je na pod postavila 38 ruža za 38 žena žrtava femicida u posljednje tri godine. Jedan od molitelja, kasnije identificiran kao Toni Kumerle, član zagrebačke grupe Izlet, pogazio je ruže, a snimka se uz brojne osude proširila internetom.
On se sam ispričao u videu na profilu Izlet na Facebooku. Rekao je da nije bila u pitanju agresija niti “napad na žrtve”, već “spontani performans kao reakcija na drugi performans”. Organizatori molitelja ogradili su se od incidenta tvrdeći da Kumerle nije član njihovog bratstva.
Policija je prekršajno prijavila Tonija Kumerlea za remećenje javnog reda i mira, a nigdje u javnom prostoru njegov postupak nije nazvan “femicidom”. Činjenica je da su ruže simbolizirale ubijene žene, i to žrtve femicida, a on je svojim postupkom jednako tako simbolički pogazio sjećanje na te žrtve što je izazvalo osudu javnosti. Međutim, u statusu se pogrešno tvrdi da se ponašanje Kumerlea može okarakterizirati ili da ga je netko okarakterizirao kao femicid. Treba istaknuti i razliku da je Marokanac optužen za kazneno djelo, a Kumerle za prekršaj, što je bitno blaži oblik protupravnog djela.
Zaključno, tvrdnja da "prebijanje policajke nije femicid, a gaženje ruža jest" nije točna. Niti jedno niti drugo policija i tužitelji, ali niti šira javnost, nije kvalificirala kao "femicid" jer je femicid "teško ubojstvo ženske osobe" za čije se utvrđivanje uzimaju i posebne okolnosti u obzir, poput bliskosti počinitelja i žrtve, podređeni položaj žrtve, ranije zlostavljanje itd. Zbog toga ocjenjujemo netočnom fotografiju na kojoj piše da kada "Marokanac prebije policajku, to nije femicid", dok je femicid "kada Hrvat zgazi plastičnu ružu".
