Ovaj članak izvorno je objavljen kao 58. broj F-zina, Faktografovog newslettera 30. 4. 2026.
Kad se prvog dana travnja posada svemirske letjelice “Orion” uputila u lunarnu orbitu, misija Artemis II predstavljena je kao povratak čovjeka na Mjesec nakon dulje od pola stoljeća.
Na Mjesec se vraćamo da na njemu ostanemo, objasnio je Jared Isaacman, ravnatelj američke agencije za svemirska istraživanja (NASA). Konkretnije, da na njemu uspostavimo bazu. Ali ni to nije krajnji cilj misije Artemis – cilj je postavljanja temelja za prve misije s posadom prema Marsu.
U tom kontekstu, Artemis II je važna karika: prva misija s posadom koja testira sustave potrebne za boravak ljudi izvan niske Zemljine orbite. Za razliku od hladnoratovske ere Apollo programa, kada je glavni cilj bio stići prvi, današnja logika je infrastrukturna – izgraditi održivu prisutnost.
No, priča je, kao i obično, puno složenija: spoj političkih prioriteta, ograničenih budžeta i sve intenzivnijeg globalnog nadmetanja u svemiru.
Što je misija Artemis II i koji je njezin znanstveni značaj? Zašto su svemirske misije prioritet svjetskih sila i što se promijenilo u posljednjih pedesetak godina? Može li se u uvjetima ograničenih resursa i sve kompleksnijih međunarodnih odnosa izgraditi trajna prisutnost izvan Zemlje? Astronom, edukator, komentator svemirskih istraživanja Ante Radonić pomaže nam da odgovorimo na ova pitanja.
Posada Artemisa II – NASA-ini Reid Wiseman, Victor Glover i Christina Koch, kao i Jeremy Hansen iz Kanadske svemirske agencije – zašla je u svemir dublje nego itko dosad. Nadmašili su rekord od 400 171 kilometra od Zemlje koji je postavila NASA-ina misija Apollo 13 1970. godine.
Četvero astronauta Mjesec je obletjelo bez slijetanja, uključujući njegovu daleku stranu, i nakon deset dana sletjelo u Tihi ocean. Sa sobom su, među ostalim, donijeli saznanja o sustavima za održavanje života u dubokom svemiru, komunikaciji i navigaciji na velikim udaljenostima, otpornosti letjelice “Orion” i rakete “Space Launch System” (SLS) – znanja ključna za sljedeći korak, misiju Artemis III. U sklopu te misije ljudi bi se ponovno trebali spustiti na Mjesec, a kasnije misije u sklopu programa usmjerene su na izgradnju lunarne baze i dugoročni boravak ljudi izvan Zemljine orbite.
Naime, NASA-in program Artemis zamišljen je kao dugoročna strategija povratka na Mjesec te svojevrsni poligon za dublji svemir, kako i sam naziv programa kaže – “Od Mjeseca do Marsa” (eng. Moon to Mars).
Kada je NASA 2017. godine formalizirala program koji će postati Artemis, cilj je bio povratak ljudi na Mjesec “u roku od nekoliko godina”. Tih nekoliko godina pretvorilo se u gotovo desetljeće. Misija Artemis I kasnila je zbog tehničkih izazova, ali i pandemije Covida-19, koja je poremetila opskrbne lance. Konačno je uspješno lansirana 2022. godine i tako su stvoreni preduvjeti za sljedeći korak, Artemis II, slanje posade oko Mjeseca.
Inicijalno je planirana za 2024. godinu, ali rokovi u svemirskoj politici labaviji su nego u zemaljskoj. Antu Radonića pitali smo da nam približi znanstveni značaj misije Artemis II i pojasni koliko je Mars “velik zalogaj”.
“Ova misija nema poseban znanstveni značaj. Ovo je bila testna misija u kojoj astronauti prvi put lete novom raketom-nosačem i novim svemirskim brodom. Bilo je važno provjeriti kako će sustavi svemirskog broda održavati životne uvjete za posadu. Također, posada je prvi put provjeravala manevarske sposobnosti letjelice u stvarnom svemirskom letu. Nakon što su jedan dan letjeli oko Zemlje, krenuli su na putovanje oko Mjeseca. Bila je bitna provjera prvog dana. Da su kasnije nastali ozbiljni problemi, oni ne bi mogli prekinuti svoj put, već bi po inerciji nastavili let oko Mjeseca. Mjesec svojom gravitacijom skreće letjelicu i ona je primorana vratiti se prema Zemlji. Za to vrijeme nema značajnih manevara. Samo se obavljaju male korekcije putanje.
Na Mjesecu se trebaju ispitivati i demonstrirati tehnologije i stjecati iskustvo za let prema Marsu. Let do Marsa u jednom smjeru traje oko pola godine. To je izuzetno zahtjevno i za svemirski brod i za posadu. Sustavi moraju dugo vremena funkcionirati potpuno sigurno. Cijelo vrijeme velika je opasnost od radijacije. Na Mjesecu treba stjecati iskustvo u dugom zadržavanju daleko od Zemlje i pratiti uspješnost mjera za zaštitu od radijacije. U orbiti oko Zemlje astronaute štiti i magnetosfera našeg planeta. Van magnetosfere astronauti su daleko više izloženi radijaciji.”
Lunarna politika
Artemis nije tek repriza programa Apollo. Cilj programa Apollo bio je sletjeti na Mjesec prije SSSR-a. Cilj programa Artemis je ostati na Mjesecu, ne samo ponovo ga posjetiti. NASA želi izgraditi lunarnu bazu, istraživati resurse i testirati tehnologije potrebne za misije na Marsu.
Iako se često govori o “novoj svemirskoj utrci”, SAD u nju ne ulazi s budžetom usporedivim s onim iz vremena Apollo programa. Udio NASA-e u saveznom proračunu danas je višestruko manji, a prijedlozi rezanja koji dolaze od administracije Donalda Trumpa otvaraju pitanje koliko je održiv ovako ambiciozan program. Za razliku od Apolla, program Artemis oslanja se i na privatne tvrtke, poput SpaceX-a i Blue Origina.
U međuvremenu, globalna slika svemirskih istraživanja bitno se promijenila. Kina je u sklopu misije Chang’e 4 2019. godine prvi put uspješno sletjela na dalju stranu Mjeseca, dok je Indija s misijom Chandrayaan-3 uspješno sletjela u blizini njegova južnog pola – regije koja se smatra ključnom zbog potencijalnih resursa koji se tamo nalaze. Drugim riječima, Mjesec više nije simbolički cilj, nego i strateški resurs.
“Uspjesi u svemiru važan su prioritet za velike sile. Tko će biti prvi, najjači. Tko će pokazati svijetu da ima najbolji sustav za opći napredak. Tko će dominirati globalno. Međutim, ova utrka nije poput one u vrijeme Hladnog rata, kada su Amerikanci željeli biti prije Rusa na Mjesecu. Tada je NASA dobivala onoliko novca koliko je bilo potrebno. Danas NASA ima daleko manji budžet. Neki američki autoriteti pričaju o utrci s NR Kinom želeći potaknuti odgovorne da povećaju budžet agenciji. Ali politička administracija SAD-a kao da ne shvaća situaciju u potpunosti i ponaša se prepotentno. Ne shvaća potrebu ulaganja za razvoj i znanosti i tehnologije. NR Kina čitavo vrijeme ima daleko bolju strategiju razvoja svog svemirskog programa. Partijski režim NR Kine ima jasno zacrtane ciljeve. Oni nisu štedjeli. Sve kineske letjelice u cijelosti su i bez greške ispunile programe istraživanja Mjeseca. Sve je bilo financirano tako da se ne radi s nekim minimalizmom nego da sve bude maksimalno sigurno.
U slučaju SAD-a, NASA je uvijek strepila da će nova politička garnitura možda mijenjati postojeće programe. Kad se uzme u obzir inflacija, budžet agencije NASA već desetljećima stagnira. I tako NASA nije razvijala pravu strategiju razvoja svog programa. U vrijeme predsjednika Georgea W. Busha mlađeg 2004. godine odlučili su ići na Mjesec, ali bez povećanja budžeta to nije išlo. Administracija predsjednika Baracka Obame zbog toga je odustala od Mjeseca.
To znači da politička volja u SAD danas nije dovoljna za velike ciljeve. Od agencije NASA očekuje se da ostvari ciljeve s onim budžetom koji ona ima. Bez obzira što je u geopolitičkom smislu važno biti prisutan na Mjesecu.
No, bez obzira na političke želje, sve velike svemirske agencije ionako žele biti prisutne na Mjesecu jer je to logičan razvoj u svemirskim istraživanjima. I logično širenje ljudske prisutnosti na druga nebeska tijela”, objašnjava naš sugovornik.
Lunarni resursi
Kad je riječ o prirodnim resursima na Mjesecu, lunarne aktivnosti država regulirane su UN-ovim Ugovorom o upravljanju i aktivnostima država na Mjesecu i drugim nebeskim tijelima, koji se skraćeno naziva Ugovor o Mjesecu.
Ugovorom je omogućeno da se Mjesec i prirodni resursi na njemu proglase općim dobrom, a da se iskorištavanje resursa uredi posebnim međunarodnim režimom, čija je svrha, između ostalog, racionalno gospodarenje resursima te jednaka raspodjela koristi od resursa na Mjesecu.
Upravo je ova odredba razlog što je, od država koje su dosad sletjele na Mjesec, samo Indija potpisala (ne i ratificirala) Ugovor o Mjesecu. SAD, Rusija i Kina Ugovoru nisu pristupile. Budući da privatne kompanije sve više ulaze u prostor istraživanja Svemira, a ova odredba isključuje mogućnost privatizacije resursa Mjeseca, sve je manja vjerojatnost da hoće.
Današnja pravila svemirske igre sve češće se oblikuju kroz političke sporazume kao što su Artemis Accords – niz bilateralnih i multilateralnih političkih sporazuma koje je pokrenula NASA 2020. godine, a kojima se države potpisnice obvezuju na načela transparentnosti, interoperabilnosti i mirnog korištenja Mjeseca i drugih nebeskih tijela u okviru budućih svemirskih misija.
Lunarne dezinformacije
Paralelno s ovim izazovima, misiju Artemis II prate i dezinformacije (1, 2). Primjerice, da su snimke misije generirane alatima umjetne inteligencije ili da je riječ o ponavljanju “hollywoodskog scenarija” iz vremena misije Apollo.
Usporedne fotografije Zemlje snimljene u sklopu misija Apollo 17 i Artemis II na društvenim mrežama dijele se kao navodni dokaz vidljive degradacije planeta. Razlike u boji oceana, oblaka i kopna tumače se kao posljedica klimatskih promjena. Mada su klimatske promjene neminovno degradirale naš planet, u ovom slučaju riječ je o tehnologiji snimanja, kutu osvjetljenja i atmosferskim uvjetima.
“Nisu se ni potrudili pogledati što NASA kaže. Naime, snimljena je noćna strana Zemlje obasjana mjesečinom. Ekspozicija je namjerno duža te se čini kao da je dnevna strana. Na toj slici vidimo polarno svjetlo na oba pola. Isti kadar snimljen je i s kraćom ekspozicijom i na toj slici se jasno vidi da je noćna strana, jasno se vide svjetla gradova”, tumači Radonić.
Za razliku od šezdesetih godina prošlog stoljeća, danas problem nije manjak, nego višak informacija. Znanstveni podaci, politička propaganda i teorije zavjere često se prezentiraju u sličnom formatu i s jednakom vidljivošću. Svemirske misije stoga su i komunikacijski izazov; njihov uspjeh dijelom ovisi o želji i sposobnosti institucija da javnosti objasne šire društvene, ekonomske i ekološke implikacije istraživanja svemira; od znanstvenih otkrića i novih tehnologija, do korištenja resursa i upravljanja svemirskim prostorom.
