Kao što smo na Faktografu u više navrata pisali, negatori klimatskih promjena iskoristit će svaki događaj iz ljudske povijesti kao dokaz za to da klimatske promjene nisu stvarne. Vrlo često se za takve teze koriste ekstremne temperature i toplinski valovi koji su u prošlosti pogađali razne dijelove svijeta.
U posljednje vrijeme hrvatskom verzijom društvene mreže Facebook takve i slične teze često promovira stranica “Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme”, o kojoj smo pisali u više navrata.
Tako se u jednom objavljenom statusu (arhivirano ovdje) kojega potpisuje “prof. Zoran” navodi sljedeće:
“UPAMTIMO!!⬇️⬇️ Najsmrtonosnije ljeto u Australiji bilo je ono iz daleke 1896. godine kada je od posljedica vrućina i suše umrlo oko 1000 ljudi. Jedna od većih rijeka u Australiji tada je presušila, tako da su ljudi mogli nesmetano da se kreću njenim presušenim koritom. Pogledajmo ove slike apsolutnih, temperaturnih, rekordnih maksimuma prije nego budemo nasjedali na izmišljotine oko ” antropogenog djelovanja na globalnu klimu ” koje nam se u novije vrijeme nameće i koje ne postoji. Tih godina nismo imali automobile, industriju a ni prevare oko navodnog ” štetnog djelovanja CO2 uz klimatske promjene, klimatske krize globalno zagrijavanje ” i ostale gluposti koje nam se u novije vrijeme nameću, a imali smo brutalne ekstremne vremenske događaje na globalnoj razini. I na kraju SE NEMA ŠTO DODATI OSIM DA SE DOGAĐALO I DOGAĐATI ĆE SE!!”
Što se prije više od sto godina dogodilo u Australiji?
Točno je da je krajem 19. stoljeća Australiju pogodio jaki toplinski val. Radi se o jednom od najsmrtonosnijih toplinskih valova koji je zahvatio cijelu državu i u kojem je život izgubilo 435 osoba. Taj toplinski val bio je gotovo jednako smrtonosan kao onaj iz 2009. godine, a u kojem su umrle 432 osobe.
U toplinskom valu iz 1896. godine život je zbog visokih temperatura izgubilo 40 stanovnika samo u gradu Bourkeu, što je tada predstavljalo 1,6 posto njegove populacije. Ondje je i izmjerena nevjerojatna temperature od 48,9 stupnjeva Celzijusa, piše portal australskog javne radiotelevizije ABC.net.
Lokalni mediji izvještavali su o ljudima koji su padali u nesvijest od toplinskog udara i koje su potom kolima prevozili u bolnice. Željeznice su ili ukinule karte za vlak ili drastično snizile cijene kako bi ljudi mogli pobjeći u brda i ondje potražiti bar malo olakšanja. Na jednom groblju u Sydneyju 15. siječnja 1896. godine zabilježeno je čak 70 ukopa u samo tom jednom danu.
Treba napomenuti da ljudi svoje ponašanje nisu do te mjere prilagođavali visokim temperaturama kao što je danas slučaj – puno više vremena su provodili vani, nije bilo klima uređaja, a i toplije su se odijevali nego danas.
Godine sve toplije, toplinski valovi sve češći
Kako dalje piše ABC.net, upravo se ovakvi događaji koriste za negiranje klimatskih promjena, ali znanstvenici tvrde kako se radi o prevelikom pojednostavljenju stvari. Dodatno, znanstvenici upozoravaju i na činjenicu da su klimatski ekstremi s kojima se danas borimo jači nego oni iz prošlosti, a svakako i češći.
Treba istaknuti i to kako stručnjaci smatraju da temperature 1986. u Australiji možda nisu bile tako visoke kako je prvotno zabilježeno, budući da mjerenje temperature tada još nije bilo standardizirano, pa podaci nisu najtočniji.
Zapravo, prema podacima australskog Državnog meteorološkog zavoda najtoplije godine koje je Australija doživjela bile su 2005., 2013. i 2018. Dakle, u dva desetljeća, Australija je doživjela tri najtoplije godine otkako je (standardiziranog) mjerenja.
Dakle, točno je da je Australija 1896. godine doživjela jaki toplinski val, kao i to da su se ovakvi ekstremni vremenski događaji odvijali u ljudskoj povijesti. Međutim, kao što smo pisali u više navrata, ništa od toga ne znači da klimatske promjene i globalno zagrijavanje nisu stvarni. Navedeno također ne kontrira onome što je znanstveno dokazano – da se od 1800-tih prosječna temperatura Zemlje polako povećava zbog emisija stakleničkih plinova. Temperaturni rekordi izmjereni na jednom mjestu ne znače da se Zemlja ne zagrijava.
Postoje brojni dokazi koje su znanstvenici prikupili, poput onih iz prirodnih izvora (ledene jezgre, stijene, nizovi godova), kao i satelitske snimke koje dokazuju da se klimatske promjene događaju.
Zemlja se zagrijava
Dakle, klimatske promjene su stvarne. O tome smo na Faktografu pisali u više navrata.
Globalno zatopljenje dugoročno je podizanje prosječne temperature na planetu. “Iako ovaj trend zagrijavanja traje već duže vrijeme, njegov tempo se značajno povećao u posljednjih sto godina zbog izgaranja fosilnih goriva. Kako se ljudska populacija povećavala, tako je rastao i volumen sagorijevanja fosilnih goriva. Fosilna goriva uključuju ugljen, naftu i prirodni plin, a njihovo izgaranje uzrokuje ono što je poznato kao ‘efekt staklenika’ u Zemljinoj atmosferi”, pojašnjava časopis National Geographic.
Klima se tijekom povijesti Zemlje mijenjala. Samo se u proteklih 800,000 godina odvilo osam ciklusa ledenih doba i toplijih razdoblja, piše NASA. Većina tih klimatskih promjena povezana je s veoma malim varijacijama u Zemljinoj orbiti koja bi dovela do promjene u količini solarne energije koju naša planeta prima. Međutim, ono što se trenutno odvija rezultat je drugačijih procesa, jer se radi o zagrijavanju koje je direktni rezultat ljudske aktivnosti.
No, bez obzira na sve očitije klimatske promjene i sve očitije vremenske ekstreme, bez obzira na sve znakove upozorenja, brojni i dalje u njih odbijaju vjerovati, tj. negiraju činjenicu da su klimatske promjene stvarne, da su rezultat djelovanja čovjeka i da je potrebno djelovati.
Branko Grisogono s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu još ranije je za Faktograf komentirao učestali argument klimatskih skeptika koji promoviraju sličnu tezu, a to je da su neka područja Zemlje, prije 800 ili tisuću godina, bila toplija nego danas.
“Uvijek ćemo nalaziti lokalitete i mikroklime koje nisu u skladu sa srednjom globalnom klimom. Upravo zato se i govori o srednjoj prizemnoj temperaturi, ali za cijelu Zemlju. Isto tako vrijedi i za oceane i za mora. Postoje morske struje koje se još uvijek hlade. Ipak, većina morskih struja, kao i globalni oceani i mora, se nepobitno zagrijavaju i zaprimaju ogromne količine energije. To se između ostaloga uočava i u srednjem porastu globalne razine mora i oceana. I danas možemo pronaći na izoliranim dijelovima Pacifika, ili južno od Grenlanda, da se događa lokalno zahlađenje, ali mi ovdje govorimo o globalnim srednjim i najmoćnijim promjenama”, objasnio je tad za Faktograf.
Dakle, “kratkoročne fluktuacije temperature ne poništavaju dugoročne trendove globalnog zatopljenja, koji su potkrijepljeni opsežnim znanstvenim dokazima koji pokazuju stalni porast globalnih prosječnih temperatura u posljednjih 100 godina”, objasnio je portal Lead Stories kada je provjeravao točnost dezinformacija koje su negirale klimatske promjene zbog činjenice da je povijest također zabilježila slučajeve vrlo visokih temperatura.
Studija o kretanju temperature
Recimo, jedna ambiciozna studija naslovljena “485 milijuna godina povijesti temperature Zemljine površine” (eng. A 485-million-year history of Earth’s surface temperature) pokazala je da je klimatska povijest Zemlje bila ispunjena velikim promjenama i puno većim, tj. višim temperaturama nego što se prvotno smatralo.
Koristeći asimilaciju podataka, dakle, kombinirajući dokaze koje su uspjeli prikupiti, poput više od 150.000 fosila, s klimatskim modelima, znanstvenici koji su proveli studiju dobili su rezultate koji sugeriraju da je, kada su temperature bile najviše, prosječna temperatura na Zemlji iznosila 36 stupnjeva. To je puno više od povijesnih 14,98 stupnjeva Celzijusa koje je planeta dosegnula 2023. godine.
Međutim, to nije dokaz da klimatske promjene nisu stvarne niti da globalne promjene u temperaturi ne utječu na čovjeka. Naime, ljudi su se razvili u periodu kada nije bilo tako vruće te nisu navikli na tako visoke temperature. Vremenska traka globalne temperature Zemlje koju su razvili znanstvenici pokazuje kako su velike i dramatične temperaturne promjene, dakle skokovi i padovi u temperaturi, zapravo povezani s nekim od najgorih katastrofa i izumiranja u povijesti planete.
Emily Judd, glavna autorica studije i istraživačica na Sveučilištu Arizona i Smithsonianu, kazala je da “znamo da takvi katastrofični događaji… mijenjaju kako život izgleda. Kada se okoliš brzo zagrijava, životinje i biljke ne mogu držati korak [s tim promjenama].”
Ljudi su evoluirali tijekom najhladnijeg eona fanerozoika, kada su najniže globalne temperature bile oko 11 Celzijusovih stupnjeva. “Naša civilizacija nastala je oko geološkog ledenog doba. Tako da, iako je klima [prije] bila toplija, ljudi nisu živjeli u toplijoj klimi i postoji puno posljedica s kojima će se ljudi morati suočiti tijekom ovog razdoblja”, kazala je Judd.
Zaključno, točno je da je Australiju 1896. godine pogodio toplinski val koji je odnio puno života. Međutim, ekstremni vremenski događaji iz prošlosti nisu dokaz da klimatske promjene nisu stvarne. Podaci pokazuju da se Zemlja zagrijava i da je to zagrijavanje rezultat ljudske aktivnosti koje dovode do emitiranja stakleničkih plinova. Najveći problem je potrošnja fosilnih goriva. Klimatski ekstremni koje proživljavamo su zbog svega toga sve jači i češći.
