Visoki upravni sud nije prihvatio prijedlog “U ime obitelji“ kojim je udruga tražila od Suda pokretanje postupka ocjene zakonitosti svih općih akata Grada Zagreba donesenih od 2021. do 2024. godine, odnosno u prvom mandatu gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Udruga je od Suda tražila ocjenu zakonitosti smatrajući da se svi tada doneseni akti pozivaju samo na Statut Grada Zagreba, ali ne i na pripadajuće propise koji reguliraju pojedina područja. Stoga su zatražili od Visokog upravnog suda da preispita zakonitost svakog pojedinačnog akta donesenog od 2021. do 2024. godine te da ih hitno stavi izvan snage.
Sud njihove argumente nije prihvatio.
Odluku je donijelo peteročlano vijeće Visoko upravnog suda pod predsjedanjem sutkinje Gordane Marušić-Babić. koja je ujedno bila i izvjestiteljica u tom predmetu.
Nedavno objavljena presuda postala je pravomoćna danom donošenja 21. srpnja, što znači da na nju udruga nema pravo žalbe.
Time je propao pokušaj “obiteljaša“ da Sud poništi više tisuća raznih odluka, zaključaka, rješenja, pravilnika, ugovora, planova i drugih općih akata koje su donijela tijela Grada Zagreba, uključujući Gradsku skupštinu, tijekom prvog četverogodišnjeg mandata stranke Možemo! u vođenju Zagreba.
Prijedlog za ocjenu zakonitosti ima 630 stranica
Udruga “U ime obitelji“ još je u studenom 2024. godine podnijela Viskom upravnom sudu prijedlog za ocjenu zakonitosti svih akata Grada Zagreba objavljenih u Službenom glasniku Grada Zagreba od 21. lipnja 2021. godine do 11. studenog 2024. godine.
Riječ je o prijedlogu u kojem je na 630 stranica naveden ukupno 8 541 opći akt gradskih vlasti. Svi su oni, po mišljenju udruge, sporni jer se pozivaju samo na odredbe Statuta Grada Zagreba, a ne i na relevantne zakone.
Navedeni propusti, smatraju, dovode do toga da su sve odredbe takvih akata nezakonite jer “statutarna odredba sama po sebi, bez odgovarajuće materijalno-pravne osnove, ne može biti valjana osnova za donošenje općeg akta“. Sve to dovodi do “iznimne i notorne pravne nesigurnosti građana“.
Stoga su pozvali Visoki upravni sud da “bez odgađanja intenzivno započne evaluaciju sadržaja“ svakog pojedinačnog akta te da, po provedenom postupku, sukladno odredbi članka 162. Zakona o upravnim sporovima pobijane opće akte ukine. Istovremeno, zatražili su od Suda da, prema članku 161. stavka 2. istog Zakona, i prije donošenja presude “poduzme hitne mjere obustave izvršenja osporenih akata“.
“Analizom oko osam i pol tisuća općih akata utvrdili smo da se radi o jednom diletantskom, nestručnom pristupu. Imamo situaciju s amaterizmom s banalnim pogreškama zbog kojih su sve odluke nezakonite te radi kojih Visoki upravni sud mora postupati“, nije tada štedio riječi na konferenciji za novinare Karlo Novosel, jedan od troje odvjetnika koji su u tom predmetu zastupali udrugu “U ime obitelji“.
Ustvrdio je da su se udruzi zbog toga javile tisuće građana tražeći obraćanje Visokom upravnom sudu, među kojima su bili i zaposlenici gradske uprave. Ukazivali su na propuste gradske administracije na čelu s gradonačelnikom Tomaševićem.
I Željka Markić, izvršna direktorica “U ime obitelji“, prozvala je tada Tomaševića i Možemo! za zloupotrebu političke moći.
Iz udruge su se trudili ostaviti dojam u javnosti da oni idu na Visoki upravni sud isključivo zbog građana i u ime građana, kako građani sami ne bi trebali rušiti odluku po odluku trošeći svoje vrijeme i novac, nego će to učiniti “U ime obitelji“ umjesto njih.
Sud: nismo nadležni preispitivati cjelokupni rad gradske vlasti
Aktualna presuda Visokog upravnog suda opravdano otvara pitanje o čijem se diletantizmu tu zapravo radi. Naime, ako je i bilo grešaka u pisanju pojedinog akta to se nikako nije moglo iščitati iz prijedloga (odnosno obavijesti) kojeg je uputila udruga na Visoki upravni sud.
U presudi Suda jasno stoji da “svrha i smisao instituta preispitivanja zakonitosti nije generalna kontrola zakonitosti rada i cjelokupnog postupanja neke jedinice lokalne odnosno područne samouprave te svih akata donesenih u aktualnom mandatu predstavničkog tijela te jedinice, a što u konkretnom slučaju podnositelji u biti traže u predmetnoj obavijesti“.
Visoki upravni sud ističe da predlagatelji na 630 stranica samo nabrajaju akte (podsjetimo, njih 8 541!) te da samo paušalno navode da su svi nabrojani akti nezakoniti jer nisu doneseni na temelju odgovarajuće materijalno-pravne osnove i zakonskog ovlaštenja. Tome nisu priložili nikakve dokaze, a ne navode ni razloge za nezakonitost svakog tog akta, ostavljajući Sudu da provjeri i evaluira sadržaj i ovlaštenje za njihovo donošenje.
Tako paušalno pisana obavijest, odnosno prijedlog za ocjenu zakonitosti, prema zaključnom mišljenju Suda, nije dostatna za pokretanje postupka.
“Polazeći od sadržaja navedene obavijesti, Sud u konkretnom slučaju ne nalazi osnove za pokretanje postupka ocjene zakonitosti svih osporavanih akata po službenoj dužnosti sukladno članku 158. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, jer traženje podnositelja da Sud provede nadzor nad cjelokupnim radom aktualnog saziva Gradske skupštine, te drugih nadležnih tijela Grada Zagreba u traženom razdoblju, prelazi opseg objektivnog upravnog spora“, zaključio je Visoki upravni sud.
O odbijenici Visokog upravnog suda udruga se još uvijek se nije javno očitovala, za razliku od glasnih javnih istupa (1, 2) kada su prije dvije godine pokrenuli čitav postupak.
Pokušali su osporiti i rad pučke pravobraniteljice
Udruga “U ime obitelji“ u posljednje vrijeme baš i nema sreće s upravnim sudovima.
Tako je početkom srpnja na adresu udruge stiglo i rješenje Upravnog suda u Zagrebu kojim se odbacuje tužba udruge zbog šutnje uprave, a vezano za postupanje Pučke pravobraniteljice. I u tom je predmetu udrugu zastupao odvjetnik Karlo Novosel, ujedno i njezin član.
Podnijeli su tužbu zbog šutnje uprave nezadovoljni što im Pučka pravobraniteljica nije odgovorila na pritužbu iz listopada 2023. godine, a koja se ticala odluke Grada Zagreba kojim je ukinuta mjera roditelj odgojitelj. Pozvali su se na članak 22. stavak 4. Zakona o pučkom pravobranitelju koji propisuje da će Pučki pravobranitelj “obavijestiti u što kraćem roku podnositelja o razlozima zbog kojih neće postupati po tužbi“.
Očitovanje Pučke pravobraniteljice koje je potom uslijedilo, a onda i argumenti Upravnog suda, ogledni su primjer poduke iz osnova prava.
Naime, u svojem očitovanju na tužbu Pučka pravobraniteljica navodi da ona ne postupa i ne rješava u upravnim stvarima kada postupa po pritužbama građana. Ističe da je ona opunomoćenica Hrvatskog sabora, neovisna i samostalna institucija za promicanje i zaštitu ljudska prava, čiji je djelokrug uređen Ustavom, Zakonom o pučkom pravobranitelju, Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o Nacionalnom preventivnom mehanizmu za sprečavanje mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja i Zakonom o zaštiti prijavitelja nepravilnosti.
Navodi da ona ne provodi upravni postupak, nego ispitni postupak na temelju članka 24. Zakona o pučkom pravobranitelju te da daje mišljenja, preporuke i upozorenja nadležnim tijelima.
“Odluke Pučke pravobraniteljice nemaju svojstvo upravnog akta (niti snagu sudske odluke)“, navodi se u očitovanju na tužbu.
Pučka pravobraniteljica smatra da nije bila dužna dostaviti odgovor udruzi na temelju članka 22. stavaka 1. i 4. Zakona o pučkom pravobranitelju. Tim više što je upravo o pitanju zakonitosti i ustavnosti Odluke o izmjenama odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja od 9. prosinca 2021. godine, odlučivao Upravni, odnosno Visoki upravni sud kao i Ustavni sud.
Zagrebački Upravni sud u bitnome je iznio slične argumente kao i Pučka pravobraniteljice te je na kraju odlučio odbaciti tužbu udruge zbog šutnje uprave.
“Prema ustavnom i zakonskom uređenju, tuženica je ustavno tijelo s položajem opunomoćenika Hrvatskog sabora čije se postupanje ne može okarakterizirati kao ‘postupanje iz područja upravnog prava’. Stoga u konkretnom slučaju nema šutnje uprave jer se ovdje ne radi o upravnoj stvari“, stoji u kratkom obrazloženju sudskog rješenja o odbacivanju tužbe kojeg potpisuje sutkinja Maja Valušnig.
Za razliku od presude Visokog upravnog suda koja je pravomoćna i više nema mogućnosti žalbe, u ovom slučaju je riječ o nepravomoćnom prvostupanjskom rješenju, jer je udruga “U ime obitelji“ u međuvremenu uložila žalbu, tako da će i u ovom slučaju na kraju odlučivati Visoki upravni sud.
