Ovaj članak izvorno je objavljen kao 62. broj F-zina, Faktografovog newslettera 31. 8. 2026.
Četiri milijuna eura, prema istrazi Europola, zaradila je kriminalna mreža zakopavajući desetke tisuća tona opasnog otpada u Gospiću, Benkovcu i Poznanovcu.
S druge strane, više od četiri milijuna eura koštat će prva od tri faze sanacije otpada – i to samo u Gospiću. Naime, nakon što je prvi natječaj propao jer se nitko od europskih spalionica nije javio, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) morao je procijenjenu vrijednost uklanjanja otpada rasutog uz silos nekadašnjeg Poljoprivredno-prehrambenog kombinata (PPK) Velebit više nego udvostručiti; s 2,1 milijun na čak 4,72 milijuna eura bez PDV-a. Ukupne troškove sanacije otpada u Gospiću Fond procjenjuje na raspon od 10 do vrtoglavih 125 milijuna eura.
Da ilegalna trgovina otpadom nije samo pitanje zaštite okoliša, nego i unosan oblik organiziranog kriminala, upozorava i Europol. U svojoj procjeni prijetnje od okolišnog kriminala u Europskoj uniji iz 2022. godine navodi da visoki profiti, razlike među nacionalnim propisima, nizak rizik otkrivanja i relativno blage sankcije čine okolišni kriminal privlačnim organiziranim kriminalnim skupinama.
Prema Europolu, tri ključna stupa transnacionalnog ekokriminala su krivotvorenje dokumenata (falsificirane analize, deklaracije i teretni listovi), aktivno iskorištavanje zakonodavnih razlika među državama članicama te raširena korupcija na razini lokalnih i graničnih nadzornih tijela. Izvješće posebno navodi da kriminalne mreže iz zapadne Europe sve češće ilegalni otpad usmjeravaju prema srednjoj i istočnoj Europi.
U novijem izvješću EU-SOCTA 2025 Europol ponovno izdvaja trgovinu otpadom kao unosno područje kriminala u kojem se iskorištavaju legalne poslovne strukture – kao posao s velikim profitom, a niskim rizikom.
Kako funkcionira ekološki kriminal našeg doba? Kako opasni otpad postaje profit pod krinkom legalnog poslovanja? Kako toksične tvari prelaze granice i administrativne barijere? Što se događa jednom kad ih prijeđu?
Profil modernog ekokriminalca
Otpad je roba. Netko ga proizvodi, netko preuzima, izvozi i uvozi, a netko obrađuje, reciklira ili zbrinjava – i sve to košta. Što je otpad složeniji ili opasniji, njegovo je legalno zbrinjavanje skuplje. Upravo u preskakanju najskupljeg dijela procesa ekološki kriminalci pronalaze priliku za zaradu.
Europol u izvješću iz 2022. godine tumači da su mnogi počinitelji okolišnog kriminala vlasnici ili operateri legalnih tvrtki koji se oportunistički okreću kriminalnim poslovima. Legalne tvrtke mogu služiti kao paravan za nezakonite aktivnosti, ali i kao infrastruktura kroz koju se otpad prikuplja, prevozi, obrađuje i naposljetku odlaže.
“Prije nekoliko desetljeća kriminalne organizacije počele su se, uz ostale kriminalne aktivnosti, baviti i kaznenim djelima protiv okoliša, potaknute mogućnošću ostvarivanja visokih profita i izricanjem blagih kazni. Mnogi od tih počinitelja u početku su djelovali u okviru zakonitih poslovnih aktivnosti, da bi se potom oportunistički okrenuli kriminalnim aktivnostima kako bi iskoristili ranjivosti povezane s djelatnošću u kojoj su poslovali. Kao i u drugim oblicima teškog i organiziranog kriminala, kaznena djela počinjavaju mreže pojedinaca, od kojih neki raspolažu specifičnim stručnim znanjima.”
U slučaju Gospića kriminalna mreža je, prema navodima istrage, funkcionirala upravo po tom obrascu – zloupotrebljavajući infrastrukturu legalnih tvrtki, uključujući domaće poduzeće Tipos resurs d.o.o. te partnerske tvrtke i prijevoznike u Italiji i Sloveniji.
Važno je naglasiti da prekogranična trgovina otpadom sama po sebi nije ilegalna. Naprotiv, dio je europskog sustava gospodarenja otpadom. Problem nastaje kada se zakoniti mehanizmi koriste za prikrivanje stvarnog sastava otpada, zaobilaženje strožih pravila ili kada se otpad nakon ulaska u zemlju ne obrađuje na način za koji je deklariran.
Kako je Lika postala smetlište zapadne Europe?
Glavna metoda prekograničnog šverca otpada je takozvana deklasifikacija – lažno deklariranje opasnog otpada kao neopasnog.
U razdoblju koje je važno za ovu priču, prekogranični promet otpada u Europskoj uniji uređivala je Uredba o pošiljkama otpada 1013/2006. Prema njoj se, pojednostavljeno rečeno, razlikovao otpad sa Zelenog popisa, otpad sa Žutog popisa te otpad koji nije bio naveden ni na jednom od tih popisa.
Izvješće o prekograničnom prometu otpada u 2023. godini Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije detaljno opisuje taj sustav. Za određene vrste otpada namijenjene oporabi – a to podrazumijeva recikliranje, preradu otpadnih materijala u nove proizvode ili sirovine, korištenje otpada kao goriva za dobivanje energije ili regeneraciju otpada – nije bio potreban prethodni postupak pisane obavijesti i odobrenja, već su primjenjivani opći zahtjevi za informacije i dokumentaciju.
Za druge vrste otpada, među kojima su bile određene opasne i onečišćene pošiljke, mješavine te otpad namijenjen zbrinjavanju, bio je potreban stroži notifikacijski postupak. On podrazumijeva prethodnu pisanu obavijest i odobrenje nadležnih tijela. Pošiljatelj, odnosno notifikator prije slanja otpada dostavlja potrebnu dokumentaciju, uključujući podatke o pošiljci, ugovor s primateljem i financijsko jamstvo (kad je ono propisano). U postupak su uključena nadležna tijela država otpreme, odredišta i tranzita, a pošiljka može krenuti tek kada su ispunjeni svi propisani uvjeti.
Upravo zato klasifikacija otpada nije puka administrativna formalnost. Ona određuje koji će se regulatorni režim primijeniti na određenu pošiljku. Ako se otpad koji bi prema svom sastavu, onečišćenosti ili načinu obrade trebao biti pod strožim režimom prikaže kao otpad koji ispunjava uvjete blažeg režima, pošiljatelj može pokušati izbjeći notifikacijski postupak. Pritom nije dovoljno samo pogledati naziv otpada; važni su njegov stvarni sastav, dopuštene primjese, namjena i način obrade.
To vrlo jasno pokazuje hrvatsko iskustvo s otpadom pod ključnim brojem (KBO) 19 12 04 – “plastika i guma”.
U spomenutom Izvješću o prekograničnom prometu otpada u 2023. godini resorno ministarstvo posebno izdvaja KBO 19 12 04. Riječ je o otpadu od plastike i gume nastalom mehaničkom obradom otpada, ali ista oznaka može obuhvaćati različite materijale: pojedinačne polimere plastike, gumu, dopuštene mješavine, ali i mješavine koje podliježu notifikacijskom postupku. Ministarstvo zato upozorava da klasifikaciji otpada pod tim ključnim brojem treba posvetiti posebnu pažnju. Poseban problem predstavlja činjenica da u dijelu prijavljenih podataka nije bilo moguće utvrditi radi li se o plastici, gumi ili njihovoj mješavini.
Ako mješavina plastike spada u kategoriju koja zahtijeva notifikaciju, a pošiljka se unutar Europske unije šalje bez provedenog postupka, riječ je o nezakonitoj pošiljci. Ministarstvo navodi da takve pošiljke mogu biti predmet prekršajnog, a za količine veće od deset tona i kaznenog postupka.
Izvješće posebno naglašava da povećanje količine KBO-a 19 12 04 samo po sebi ne znači da su sve takve pošiljke bile nezakonite. Vjerojatnije je, navodi se, da je u velikom broju slučajeva riječ o propustu obveznika da uz hrvatsku klasifikaciju otpada prijave i oznaku prema europskim pravilima o prekograničnom prometu.
Što se događa kad kamion prijeđe granicu?
U Hrvatskoj se europska pravila o prekograničnom prometu otpada primjenjuju zajedno s nacionalnim propisima, prije svega Zakonom o gospodarenju otpadom.
Novi Zakon o gospodarenju otpadom stupio je na snagu 31. srpnja 2021. godine u mandatu tadašnjeg ministra gospodarstva i održivog razvoja Tomislava Ćorića. Donio je niz promjena u sustavu prekograničnog prometa otpada. Među ostalim, ukinuta je obveza upisa u Očevidnik uvoznika i izvoznika otpada koji ne podliježe notifikacijskom postupku. Iz zakona je ispala i dotadašnja obveza da se pošiljka bez notifikacije mora najaviti inspekciji najmanje tri radna dana ranije. Obveza godišnjeg izvještavanja ministarstva o količini i vrsti takvog otpada nije ukinuta; podaci se i dalje trebaju evidentirati i dostavljati kroz sustav propisan zakonom.
Sama činjenica da za određene pošiljke nije potrebna prethodna notifikacija ne znači da su one izvan nadzora. Ipak, njihov je regulatorni tretman drugačiji. Kod notifikacijskih pošiljaka nadležna tijela unaprijed dobivaju dokumentaciju i odobravaju kretanje otpada, dok se kod pošiljaka koje ne podliježu notifikaciji takva prethodna kontrola ne provodi. Upravo zato velik dio odgovornosti za pravilnu klasifikaciju i zakonitost pošiljke ostaje na tvrtkama koje otpad šalju, preuzimaju ili prevoze.
Tako dolazimo do konkretnih problema na koje upozorava i samo ministarstvo u izvješću za 2023. godinu. Navodi se da obveznici dostave podataka često poznaju hrvatski Katalog otpada, ali ne i oznake koje se koriste u prekograničnom prometu. Zbog toga se događa da uz ključni broj otpada ne prijave odgovarajuću oznaku prema europskim pravilima, što je osobito problematično kod mješavina otpada.
Problem je još izraženiji kod otpada koji se nakon ulaska u Hrvatsku šalje na privremene postupke oporabe. Za takve pošiljke koje ne podliježu notifikaciji konačni oporabitelj u trenutku prekograničnog prometa ne mora biti poznat. Ministarstvo zato upozorava da je mogućnost nezakonitog postupanja povećana, osobito kod uvoza plastičnog otpada te nerazvrstane plastike i gume, za koje su kapaciteti konačne oporabe u Hrvatskoj upitni. Upravo se te vrste otpada, navodi ministarstvo, već godinama učestalo pojavljuju u nezakonitim pošiljkama.
Drugim riječima, problem nije u tome što za dio prekograničnih pošiljaka ne postoji notifikacijski postupak. Taj blaži režim dio je europskog sustava. Problem nastaje kad se u takvom režimu otpad pogrešno klasificira, kad se mješavina prikazuje kao pojedinačna vrsta otpada ili kad nakon ulaska u Hrvatsku više nije jasno gdje će otpad završiti i što će se s njim doista dogoditi – hoće li, kao u slučaju Gospića, deseci tisuća ilegalno uvezenog opasnog otpada ugroziti zdravlje građana.
Kako se nadzire otpad koji ulazi u Hrvatsku?
Prema podacima Državnog inspektorata, tijekom 2023. provedena su 114 inspekcijska nadzora prekograničnog prometa otpada, pri čemu su pregledane 202 pošiljke. Inspekcija je otkrila 46 nezakonitih pošiljaka u ukupnoj količini od 806,09 tona. Najčešće se radilo o mješavinama otpada, osobito plastici i tekstilu.
Ministarstvo u izvješću za 2023. godinu navodi da su zabilježeni i slučajevi nezakonitog prekograničnog prometa koji nisu bili zaustavljeni ni od Carinske uprave ni od Državnog inspektorata. Kod pojedinih pošiljaka radilo se upravo o otpadu koji prema dokumentaciji nije podlijegao notifikacijskom postupku.
To ne dokazuje da je sustav sam po sebi omogućavao nezakonit uvoz otpada. Pokazuje, međutim, koliko je važna kontrola onoga što se događa nakon što pošiljka prijeđe granicu – osobito kada je riječ o velikim količinama otpada koje ne prolaze prethodni notifikacijski postupak. A razmjeri tog prometa nisu mali.
Prema Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske za razdoblje 2023. – 2028. godine, u Hrvatskoj ne postoji odlagalište opasnog otpada. To znači da se otpad koji se ne može obraditi ili oporabiti u Hrvatskoj, a zahtijeva konačno zbrinjavanje, mora usmjeriti prema odgovarajućim postrojenjima u drugim državama.
Sama činjenica da Hrvatska nema odlagalište opasnog otpada ne znači da je uvoz u Hrvatsku nezakonit. Naprotiv, prekogranični promet otpada dio je europskog sustava gospodarenja otpadom. No ta činjenica postaje važna kada se uzme u obzir količina otpada koja u Hrvatsku ulazi bez prethodnog notifikacijskog postupka – kao i slučajevi u kojima otpad, umjesto da završi u odgovarajućem postupku obrade, završi na ilegalnom odlagalištu.
Tako dolazimo do tvrtke Tipos Resurs.
701 tisuća tona bez prethodne notifikacije
Prema Izvješću o prekograničnom prometu otpada u 2023., u Hrvatsku je te godine isporučeno ukupno 701 713 tona otpada koji nije podlijegao notifikacijskom postupku.
Od toga je 466 601 tona stigla iz država članica EU-a, 10 925 tona iz država članica OECD-a koje nisu članice EU-a, a 223 517 tona iz trećih zemalja.
Najviše takvog otpada stiglo je iz Bosne i Hercegovine, Mađarske i Slovenije, a među većim državama polazišta bile su i Italija, Njemačka, Srbija i Austrija.
Od ukupne količine posebno se izdvaja 61 835 tona otpada od plastike te 11 842 tone otpada pod KBO-om 19 12 04.
U izvješću se pojavljuje i Tipos Resurs d.o.o., koja je te godine prijavila 10 816 tona otpada od plastike koji nije podlijegao notifikacijskom postupku, što je činilo 1,5 posto ukupne količine takvog otpada isporučenog u Hrvatsku.
Sama brojka ne dokazuje da je taj otpad bio nezakonit. Naprotiv, izvješće ga evidentira kao otpad koji prema prijavljenoj klasifikaciji nije podlijegao notifikacijskom postupku.
Podatak, međutim, postaje važan kada se promatra u kontekstu slučaja Gospića i činjenice da je upravo klasifikacija plastike i mješavina jedan od problema na koji ministarstvo u istom izvješću posebno upozorava. Jer kada se u Lici pojave deseci tisuća tona otpada koji ondje nisu trebali završiti, više nije dovoljno pitati tko je otpad dovezao, nego i tko je to dopustio.
Toksični koktel u ličkom kršu i njegova sanacija
Kada su u veljači 2025. godine USKOK i Europol ušli u prostor bivšeg PPK Velebita, papirnata fasada o “Zelenoj listi” i “recikliranju plastike” se raspala.
Službeno vještačenje Geotehničkog fakulteta potvrdilo je da se na lokaciji nalazi miješani opasni otpad pod ključnim brojem 19 12 11* te opasni infektivni medicinski otpad pod brojem 18 01 03*. Treba istaknuti da je Fond za zaštitu okoliša analize objavio tek nakon višemjesečnog pritiska lokalne inicijative i javnosti.
Analize Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Andrija Štampar” potvrdile su prisutnost mikroplastike i teških metala u tlu te PFAS spojeva u vodi. I ovdje treba napomenuti da su bili potrebni mjeseci pritiska da USKOK objavi spomenute analize.
Fonda za zaštitu okoliša inicijalno je otpad namjeravao privremeno prekriti zaštitnom folijom, što je trebalo koštati milijun eura. Nakon pregovora Vlade s građanskom inicijativom, Fond je predstavio plan sanacije u tri faze.
Prva faza podrazumijeva sanaciju otpada rasutog uz silos. Obuhvaća uklanjanje 3500 tona opasnog otpada; mljevenih kablova i plastike. Prvotna procijenjena cijena od 2,1 milijun eura u srpnju je porasla na 4,72 milijuna eura bez PDV-a. Druga faza odnosi se na otpad u vrećama, odnosno uklanjanje oko 650 tona neopasnog otpada u “big bag” vrećama, procijenjeno na 400 tisuća eura bez PDV-a. Treća faza tiče se zakopanog otpada – uklanjanje preostalih 35 000 tona otpada pomiješanog s tlom i šutom na površini od dva hektara.
Budući da u Hrvatskoj ne postoji spalionica niti odlagalište opasnog otpada, Fond je u kolovozu uputio upite prema 75 inozemnih operatera spalionica i odlagališta u EU-u te 4 upita za trajno skladištenje u bivšim rudnicima soli u inozemstvu. Troškovi ove faze mogli bi, prema procjenama, gurnuti ukupnu cijenu sanacije do 125 milijuna eura. Neke od ponuda su pristigle (1, 2).
“40 000 razloga” za prosvjed
Od 21. svibnja 2026. godine počela se primjenjivati većina odredbi nove Uredbe 2024/1157 o pošiljkama otpada, koja je obvezujuća za sve članice Europske unije.
Jedna od većih promjena je digitalizacija sustava. Od istog je datuma za notifikacijske pošiljke postao obvezan DIWASS (eng. Digital Waste Shipment System) – sustav za elektroničku razmjenu podataka i dokumentacije između gospodarskih subjekata i nadležnih tijela.
Nova pravila trebala bi povećati sljedivost pošiljaka i olakšati nadzor. Digitalizacija, međutim, može pokazati kamo je otpad formalno poslan, ali ne može odgovoriti na važnije pitanje: je li ono što je pisalo u dokumentima doista bilo ono što se nalazilo u kamionu.
Za Ličane to nije samo pitanje europskih uredbi, klasifikacijskih oznaka i inspekcijskih nadzora. Posljedice dovoženja, istovarivanja i zakapanja opasnog otpada ostaju u ličkom tlu i vodi, dok stanovništvo strahuje za vlastito zdravlje i okoliš koji je njihov dom.
Kako stoji u pozivu građanske inicijative “Gospić je naš dom” na prosvjed “Hodaj za Liku”, koji će se održati 5. rujna u Zagrebu, postoji “40 000 tona razloga koje Gospić nosi na svojim plućima i u svom krvotoku”.
Nakon godinu i pol upozorenja, apela i prosvjednih akcija, sastanaka s predstavnicima Vlade i Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, nakon što su vladajući ovoga mjeseca sabotirali sjednicu saborskog odbora u Gospiću kako bi izbjegli pitanja građana, nakon što ni izvanredna sjednica Sabora nije ponudila rješenje, Ličani će odgovore tražiti na prosvjednoj šetnji od zagrebačkog Glavnog kolodvora do Trga bana Josipa Jelačića.
Ovaj članak sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
